Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-300/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika Uvopia event j. d. o. o. kao pravne osobe i II okrivljenika MB, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 167/2003, 79/2007, 80/2011, 125/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017, 96/2018), odlučujući o žalbi tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-13663/2022, od 8. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 31. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja Hrvatskog društva skladatelja - ZAMP-a, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna / 398,17 eura i II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.050,00 kuna / 139,36 eura, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisan u izreci pobijane presude.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obveze nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od150,00 kuna / 19,91 eura, svaki.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
2.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima pravnoj i odgovornoj osobi za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koju je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisane minimalne kazne. Na taj način sud je prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika povrijedio materijalno prekršajno pravo. Također smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne i da je okrivljenicima trebalo odmjeriti novčanu kaznu unutar granica propisanih člankom 189. stavkom 1. točkom 4. i stavkom 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, posebno jer se radi o prekršaju iz područja intelektualnog vlasništva, a koji su prema njegovoj evidenciji prekršajno osuđivani, zbog čega pobijanu presudu treba preinačiti na način da se okrivljenike pravnu i odgovornu osobu kazni prema Zakonu, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.2. Žalitelji predlažu da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da navedeni prekršaj ima pravni kontinuitet u članku 296. stavku 1. točki 16. i stavku 2. novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/2021.), koji je stupio na snagu 22. listopada 2021. i kojim su za pravnu i odgovornu osobu u pravnoj osobi kao počinitelje inkriminiranog prekršaja propisane novčane kazne u istom rasponu pa, stoga, novi Zakon u konkretnom slučaju nije blaži propis za počinitelje, te je djelo I i II okrivljenika pravilno pravno označeno prema Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen.
5. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud je ocijenio da novčana kazna izrečena I i II okrivljeniku, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, nije preblaga.
5.1. Naime, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pri odmjeravanju kazni imao je u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne pa je okrivljenicima izrekao odgovarajuće kazne, vodeći računa o težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i odgovornosti I i II okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te proteku vremena i prethodnoj nekažnjavanosti za istovrsni prekršaj, te svim ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, u iznosu koji je niži od propisanog posebnog minimuma, smatrajući da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i na I i II okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
6. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. prosinca 2024.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
