Poslovni broj: Pn-53/2021-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gašpar Lujak, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 31. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 3.753,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 3.944,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 1.121,41 eura sa zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 249,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. veljače 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 215,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 59,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VII. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 18.135,47 eura na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 625,56 eura na ime naknade štete zbog izgubljene zarade sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2021. do isplate.

IX. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 5.353,84 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 8. srpnja 2021. i tijekom postupka tvrdi da je osiguranik tuženika ĐF **.**.2020. na državnoj cesti D8, na predjelu Vrbica u blizini mjesta Zaton, skrivio prometnu nesreću svojim automobilom marke VW tip Touran, registarske oznake [registarska oznaka], tako što je, krećući se južnom kolničkom trakom iz smjera zapada u smjeru istoku, preko pune uzdužne linije skrenuo u lijevo na sjevernu kolničku traku, prepriječivši njemu put u trenutku kada je naišao iz suprotnog smjera svojim motociklom Paiggio tip Beverly, registarske oznake [registarska oznaka], pa kako ga nije uspio izbjeći, udario je u njegov motocikl uslijed čega je on pao na kolnik i zadobio teške ozljede.

1.2. Tužitelj ukazuje da je osiguranik tuženik zbog navedenog pravomoćnim kaznenim nalogom ovog suda poslovni broj K-47/2021 od 15. veljače 2021. oglašen krivim za izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i da mu je izrečena uvjetna osuda.

1.3. Obzirom je zbog zadobivenih ozljeda bio hospitaliziran i bolnički liječen, a nakon otpusta iz bolnice nastavio s ambulantnim kontrolama i liječenjem te čak 4 puta pregledan u psihijatrijskoj ambulanti kada su mu verificirane psihijatrijske dijagnoze i dani medikamentni, zahtjeva na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 7.697,92 eura, zatim naknadu imovinske štete i to iznosa od na ime troškova liječenja i rehabilitacije u iznosu od 1.121,41 eura, pribavljanja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad u iznosu od 59,73 eura te troška tuđe pomoći i njege u iznosu od 464,53 eura, i konačno naknadu izgubljene dobiti u iznosu od 18.761,03 eura jer se kao pomorac nije mogao ukrcati na brod zbog zadobivenih ozljeda, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća tražbine do isplate, uz obvezi tuženika da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

Pri tome tužitelj naglašava da iznos od 35.170,00 kuna, a koliko mu je tuženik isplatio po podnesenom odštetnom zahtjevu, nije u potpunosti nadoknadio štetu koju mu je prouzročio osiguranik tuženika.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje da je vozilo njegovog osiguranika uzrokovalo prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj ozlijeđen te ukazuje da je zbog navedenog tužitelju isplatio 35.170,70 kuna i to 32.000,00 kuna naknade neimovinske štete, 1.670,70 kuna naknade troškova liječenja i 1.500,00 kuna za tuđu pomoć i njegu, a temeljem dokumentacije koja mu je dostavljena i nalaza njegovog vještaka.

2.2. Tuženik osporava visina daljnjeg potraživanja naknade štete tužitelju jer smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti nadoknadio neimovinsku štetu dok osporava potraživanje troškova liječenja preko isplaćenog iznosa jer da se radi o troškovima koji ne bi nastali niti su morali nastati da se tužitelj liječio o trošku HZZO-a što je i mogao u danim okolnostima. Smatra da je isplatom naknade za tuđu pomoć i njegu u cijelosti nadoknadio taj vid štete jer se radi o pomoći koju su mu pružali ukućani, time nespecijalizirane osobe. Smatra da je nema osnovu za naknadu troška pribavljanja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, kao niti za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade jer da tužitelj nije dokazao da bi predmetni događaj bio u vezi s neukrcavanjem na brod. Predlaže odbiti zahtjeve tužitelja i naložiti istom da mu nadoknadi troškove postupka.

3. U odnosu na tvrdnje tuženice, tužitelj ukazuje da je bio primoran liječiti se u privatnim klinikama obzirom na usluge koje je mogao ostvariti u Dubrovniku preko HZZ=- a, da je tuđa pomoć i njega trajala duže od navedeno u nalazu vještaka tuženika, da je potvrdu o nesposobnosti za rad morao ishoditi radi obavijesti svom poslodavcu i opravdanja nemogućnosti ukrcaja na brod kako je planirano koncem studenog 2020. U odnosu na izgubljenu zaradu tužitelj pojašnjava da je imao sklopljen trajni pomorski ugovor o radu u činu trećeg časnika od 15. listopada 2016. sa zajamčenom godišnjom plaćom od 37-064,00 USD i da krajem studenog 2020. trebao ukrcati na brod.

4.1. Na glavnoj raspravi je pročitani su otpusno pismo i otpusnica, nalazi liječnika, računi, ugovor o radu i potvrda sposobnosti za rad, izvod s tekućeg računa tužitelja, obračuni plaća, tečajna lista, odštetni zahtjev, odgovor na odštetni zahtjev, ponuda tuženika i prigovor na ponudu tuženika, nalaz i mišljenje cenzora, dopis HZZO-a od 8.11.2021., dopis HZMO-a od 10.11.2021., dopis Studentskog centra Dubrovnik od 17.11.2021., saslušan je tužitelj, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine dr. Igor Borić te dopis Opće bolnice Dubrovnik, Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju od 5. lipnja 2024. s prilozima.

4.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

4.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja djelomično osnovani.

5. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i ishođenja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, kao i naknade izgubljene dobiti (dobiti koju bi tužitelj ostvario da nije bio privremeno nesposoban za rad), a sve u vezi prometne nezgode koju je uzrokovao osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilima 27. studenog 2020.

6. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaj,

- odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja time da je njegova radnja uzrokovala nastanak štetnog događaja,

- da je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio ozljede i da je uslijed istih imao neimovinsku i imovinsku štetu,

- da se tužitelj obratio tuženiku radi naknade štete,

- da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju 35.170,70 kuna i to 32.000,00 kuna naknade neimovinske štete, 1.670,70 kuna naknade troškova liječenja i 1.500,00 kuna za tuđu pomoć i njegu.

7. Sporno je između stranaka:

- visina potraživanja neimovinske štete,

- trajanje i opseg potrebe za tuđom pomoć i njegom, time visina naknade ove štete,

- osnova i visina naknade troška pribavljanja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad,

- osnova i visina troškova liječenja, osobito jesu li ovi troškovi bili nužni obzirom na mogućnost liječenje o trošku HZZO-a,

- je li tužitelj zbog ovog događaja izgubio zaradu koju bi ostvario kao pomorac u razdoblju privremene nesposobnosti za rad te visina takve štete.

8.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8.2. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

8.3. Konačno, čl. 1092. ZOO-a je propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

9. Člankom 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona (konkretno, nesporno osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama - osiguranje od automobilske odgovornosti) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

10. Iz dostavljene medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste sudske medicine jasno proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom prsne kralješnice i prijelom druge kosti redopešća desno, ranu razderotinu drugog prsta desne šake, oguljotine kože trećeg i četvrtog prsta desne šake, dok je 1. veljače 2021. ustanovljeno stanje poslije prijeloma osmog prsnog kralješka te blage degenerativne promjene i ostalih segmenata kralješnice.

11.1. Stalni sudski vještak dr. med. Igor Borić, spec. sudske medicine, je mišljenja da ozljede tužitelja predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu i da su mogle nastati u prometnoj nezgodi, da su svi medicinski postupci i tijek dijagnostike i liječenja protekli na uobičajen način, konzervativnim liječenjem i fizikalnom terapijom s tim da je liječenje dovršeno krajem svibnja 2021. uz zaostale posljedice loše sraslog prijeloma druge kosti sredopešćadesno i i umanjene pokretljivosti prsne kralješnice.

11.2. Vještak nalazi da je tužitelj prilikom ozljeđivanja i liječenja 2-3 dana osjećao bolove jakog intenziteta, 3-4 tjedna bolove srednjeg intenziteta, bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera 5-6 tjedana, dok su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti.

11.3. Nadalje, vještaka je mišljenja da je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio strah jakog intenziteta primarnog karaktera koji je trajao koliko i samo ozljeđivanje, a potom da je trpio sekundarni strah koji se manifestira kao zabrinutost za ishod liječenja i to jakog intenziteta oko 2—3 dana, srednjeg intenziteta oko 2-3 tjedna i slabog intenziteta oko 4-6 tjedana.

11.4. Konačno, vještak nalazi da su kod tužitelja nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice stanja prijeloma jednog (moguće i dva) prsna kralješka s umanjenom pokretljivosti prsnog segmenta kao i loše sraslog prijeloma druge kosti desnog sredopešća, zbog čega mu je otežano dugotrajno sjedenje i stajanje, otežano dizanje tereta i podnošenja opterećenja, kao i smanjena funkcionalnost desne šake uz povremene bolove, a što sve procjenjuje u postotku smanjenja životne aktivnosti za 10,5 %. Uz navedeno, nalazi da kod tužitelja postoji naruženost lakog stupnja (kozmetski defekt) u vidu nježnog ožiljka kažiprsta desne šake i blagog deforimiteta u području prijeloma sredošešća.

12. Odredbama čl. 1100. ZOO-a je propisano slijedeće:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

13.1. Tužitelju je zbog protupravne radnje osiguranika tuženika povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje, a kako ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kako je prethodno izneseno, kao jasno, logično i uvjerljivo, uz napomenu da niti stranke istom u ovom dijelu nisu prigovarale, ocjena je ovog suda da je, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., primjereni iznos pravične naknada neimovinske štete zbog opisanih povreda prava osobnosti tužitelja jednak novčanom ekvivalentu od 8.000,00 eura, a uzimajući u obzir da je tuženik tužitelju po ovoj osnovi isplatio iznos od 4.247,00 eura (32.000,00 kuna), ocjena je ovog suda da je tužitelj po ovoj osnovi dužan tužitelju isplatiti navedenu razliku u iznosu od 3.753,00 eura. Pri tome se napominje da je pri odmjeravanju pravične naknade uzeto u obzir da je tužitelj osoba u dobi od 40 godina koja je pretrpjela težu tjelesnu ozljedu praćenu strah i boli opisanog trajanja i intenziteta, koja je otac djece predškolskog uzrasta i kojoj smanjena životna aktivnost od 10,5 % u vidu teškoća otežanog dugotrajnog sjedenja i stajanja, otežanog dizanja tereta i podnošenja opterećenja, kao i smanjena funkcionalnost desne šake uz povremene bolove, znatno utječe na njegov privatni obiteljski život u smislu kvalitete i kvantite samostalne igre s njegovom djecom i brige o njima (nošenja djece, čuvanja djece, rekreacije s djecom), kao i poslovni život obzirom kao pomorac časnik broda osim administrativnih poslova manipulira sa konopima i cijevima težine i po 200 kilograma.

13.2. Obzirom je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 7.697,92 eura po ovoj osnovi, pored već isplaćenih 4.247,00 eura, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude, s tim da je zatezna kamata dosuđena od dana predaje odštetnog zahtjeva tužitelju, a kako je isti naveden na priloženoj povratnici kao 18. veljače 2021., sukladno čl. 1103. ZOO-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

14. U odnosu na naknadu imovinske štete ukazuje se da je čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Naknada troškova liječenja:

15. U odnosu na troškove specijalističkih pregleda u privatnoj Poliklinici MarinMed od 29.1.2021., 2.2.2021. i 22.5.2021. u ukupnom iznosu od 3.900,00 kuna, odnosno 517,61 eura, a koje preglede je tužitelj nedvojbeno prema priloženim računima obavio u ovoj ustanovi za navedenu cijenu, ukazuje se da iz mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.med. Igora Borića proizlazi da je tužitelj većinu liječenja obavio u okviru javnog zdravstvenog sustava, izuzev MR snimanja kralješnice i konzultantskog pregleda kirurga i ortopeda te dijela fizikalne terapije koje je uradio u privatnim ustanovama, s tim da vještak, kao zaposlenik Opće bolnice Dubrovnik preko 30 godina, navodi da mu je iskustveno poznato da se postoje duže liste čekanja za ovakve pretrage, da u ovoj bolnici bazen nikada nije pušten u funkciju, da ne postoji spinalni kirurg i da je tužitelj sve navedene preglede i pretrage učinio po preporuci liječnika Opće bolnice Dubrovnik u smislu potrebe za istima i žurnosti te potrebe, bez navođenja ustanove za obavljanje istih.

16.1. Kada se prethodno navedeno dovede u vezu s uvjerljivim i logičnim iskazom tužitelja koji navodi da je zbog ozbiljnosti ozljeda želio drugo mišljenje, a da su ga u bolnici uvijek upućivali na istog liječnika, da mu je fizioterapija omogućena 15-30 minuta dnevno što mu nije omogućavalo brzi oporavak, a koji mu je bio nužan radi vraćanja na posao i skrbi o obitelji, pored činjenice da mu je terapija u bolnici bila otežana zbog toga što se ista događala u vrijeme pandemije COVIDA 19 kada je pristup uslugama bolnice bio ograničen, kao i činjenicom da prema obavijesti Opće bolnice Dubrovnik proizlazi da su u periodu od 24.11.2020. do 17. veljače 2021. imali tehničke poteškoće prilikom snimanja MR tijela, da bazen unutar bolnice nije bio u funkciji, da ova bolnica nema mogućnost pružanja hidroterapije i da se na prvi pregled fizijatra čekalo između 30 i 45 dana, a na fizikalnu terapiju prosječno do 14 dana, odnosno za prioritetna stanja poput tužiteljevog na pregled oko 7 dana, a na fizikalnu terapiju u pravilu 5 dana, ocjena je ovog suda da su u danim okolnostima postojali opravdani razlozi za obavljanje pretrage i pregleda u privatnoj polikinici, i to kako navedenih pod točkom 15. ovog obrazloženja, tako i fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije Stijepo Jarak u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna (663,61 eura) u periodu od 19.1.2021. do 9.2.2021.

16.2. Naime, općepoznata je okolnost da su se navedeni pregledi, pretrage i terapije odvijale u vrijeme restrikcija izazvanih epidemija COVIDA 19 u kojim okolnostima je pristup Općoj bolnici Dubrovnik, kao i drugim javnim ustanovama, bio znatno otežan zbog epidemioloških mjera i restrikcija, pa uz činjenicu da je na području grada Dubrovnika dio pretraga nije bilo moguće obaviti u predmetnom razdoblju u istom roku kao u privatnim ustanovama, a niti su se terapije po logici stvari mogle osigurati u jednakom intenzitetu, ocjena je ovog suda da je postupanje tužitelja u smislu osiguravanja hitnog i brzog pregleda i terapije osoba specijaliziranih za njegovu vrstu ozljede, uz pojačan intenzitet i pravovremene pretrage, u potpunosti opravdano te da je isto imalo za cilj smanjenje štete, pa kada se navedeno dovede u vezu s mišljenjem vještaka da je tijek liječenja i ishod liječenja proveden uobičajeno te da je liječenje dovršeno u svibnju 2021., time svega 5 mjeseci nakon ozljeđivanja, zaključuje se da su navedeni troškovi liječenja bili ne samo potrebni već i svrsishodni jer su omogućili brz oporavak tužitelja i saniranje ozljeda te zatečenog stanja u optimalnom intenzitetu i od strane specijaliziranih osoba, dok bi čekanje pretrage MR koja je baš u navedenom razdoblju bila otežana u Općoj bolnici Dubrovnik te izostanak pregleda i terapije koja je uslijedila, zasigurno produžila tijek i trajanje liječenja, čime bi postojala objektivna opasnost za dodatno narušenje zdravlja tužitelja, zbog čega je i logično i opravdano postupanje istog u vidu angažmana privatnih ustanova, pogotovo kada se uzme u obzir da se po osnovi i visini ne radi o znatnim troškovima i da su sve usluge pružene upravo na području grada Dubrovnika, kao mjesta stanovanja/boravka tužitelja.

17.1. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada troškova liječenja – specijalističkog pregleda i pretrage MR u Poliklinici Marinmed u ukupnom iznosu od 517,61 eura, fizikalne terapije u iznosu od 663,61 eura, korištenja jedinog gradskog bazena u iznosu od 33,18 eura, time troškova liječenja u privatnom zdravstvenom sustavu od ukupno 1.214,40 eura.

17.2. Tužitelj je nadalje imao i troškove liječenja koje je pored zdravstvenog osiguranja evidentno morao platiti Općoj bolnici Dubrovnik i ljekarnama, a koji prema priloženim računima iznose 600,00 kuna, 176,70 kuna, 194,00 kuna i 2,75 kuna, time ukupno 973,45 kuna, odnosno 129,20 eura.

17.3. Tužitelju stoga po osnovi troškova liječenja pripada pravo na naknadu istih u iznosu od 1.343,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 1086. ZOO-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, u vezi s činjenicom da tužitelj istu zahtjev od 22. svibnja 2021., kao i činjenicom da mu je tuženik po ovoj osnovi već isplatio iznos od 221,74 eura (1.670,70), čime je osnovan njegov zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 1.121,41 eura kako sada zahtjeva.

Naknada troškova tuđe pomoći i njege:

18.1. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja se očituje u potrebi za pružanjem tuđe pomoći i njege uslijed ozljeđivanja, iz uvjerljivog iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega uslijed ozljeđivanja i tijekom liječenja, uz činjenicu da je nakon otpusta iz bolnice morao strogo mirovati mjesec i po dana, da nije mogao nuždu samostalno obavljati, da se nije mogao samostalno kretati, zbog čega mu je supruga morala pomagati u svim svakodnevnim poslovima osobne njege poput tuširanja i obavljanja nužde. Vještak nalazi, a stranke ne osporavaju, te ovaj sud prihvaća kao stručno mišljenje istog da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega 6 sati dnevno kroz jedan tjedan, 4 sata dnevno kroz jedan tjedan, 2 sata dnevno oko tjedan dana i jedan sat dnevno kroz 3-4 tjedna.

18.2. U odnosu na cijenu sata pružene tuđe pomoći njege, ukazuje se da je prema iskazu tužitelja istu pružala njegova supruga, a da se navedena cijena sukladno važećoj sudskoj praksi određuje prema cijeni sata rada nekvalificiranog radnika, obzirom za pružanje takve njege nisu potrebna posebna stručna znanja niti stručne kvalifikacije. Iz potvrde Studentskog centra Dubrovnik od 12. studenog 2021., kao organizacije putem koje studenti kao nekvalificirani radnici obavljaju povremene poslove na području grada Dubrovnika (mjesta boravka tužitelja i mjesta u kojem mu se pružala tuđa pomoć i njega) proizlazi da je minimalna neto cijena sata rada studenta u 2020. godini iznosila 25,39 kuna za sve poslove, a u 2021. godini 26,56 kuna, te je ocjena ovog suda, sukladno čl. 223. ZPP-a, da je primjerena naknada za pruženu tuđu pomoć i njegu, pri tome uzimajući u obzir da se radilo i o pomoći u obavljanju poslova osobne higijene, kao složenijim i ¨neprivlačnijim¨ poslovima u konkretnom slučaju iznos od najmanje 4 eura po satu pružene njege. Pri tome se ukazuje da činjenica da je pomoć i njegu pružala supruga tužitelja ne opravdava manju naknadu od minimalne naknade koju student kao nekvalificirana osoba ostvaruje za poslove koji i nisu zahtjevni poput osobne njege jer je za pravo na naknadu ove štete odlučno da je tužitelju zbog odgovornosti tuženikova osiguranika ista bila potrebna i nužna, a visina te naknade ne može biti manja samo zbog činjenice da je pomoć i njegu pružao član obitelji, a ne treća osoba, obzirom se radi o istim poslovima nevezano za osobu koja ih obavlja pa je šteta za oštećenika jednaka neovisno o osobi koja ga njeguje.

18.3. Slijedom navedenog, tužitelju po ovoj osnovi ima pravo potraživati iznos od ukupno 448 eura (112 sati puta 4 eura po satu) , no uzimajući u obzir da je nesporno da je tuženik tužitelju po ovoj osnovi platio iznos od 1.500,00 kuna (199,00 eura), tužitelju je dosuđen iznos od 249,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 1086. ZOO-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a), dok je u preostalom dijelu od 215,53 eura zahtjev tužitelja iz prethodno obrazloženih razloga neosnovan. Naknada troškova pribavljanja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad i naknada izgubljene dobiti:

19.1. Uvidom u pomorski ugovor o radu (prijevod list 116-118 spisa) utvrđeno je da je tužitelj od 15. listopada 2016. bio zaposlen kod poslodavca Liberty Manning services Limited i to za stalno na radnom mjestu pomorski časnik, dok iz dopisa ovog poslodavca od 10. srpnja 2020. proizlazi da je isti obavijestio tužitelja da ima pravo na dopust od 4. srpnja 2020. (obzirom na iskrcaj s broda 3. srpnja 2020.) do 24. studenog 2020. (list 112 spisa), a da ga je potom elektronskom poštom od 22. studenog 2020. (list 114 spisa) obavijestio da je na redu za ukrcaj na Bubyan iz luke Walvis Bay oko 25. studenog 2020., uz poziv da do 24. studenog 2020. obavi pcr test.

19.2. Iz samog ugovora o radu je razvidno da je ugovoreno trajanje plovidbe 3-4 mjeseca, uz stopu dopusta 21 dan po mjesecu odrađenom na brodu, razmjerno, uz osnovnu plaću u iznosu od 37.064 dolara godišnje koja se kao takva isplaćuje na račun radnika.

20. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, kao i činjenicu da se štetni događaj dogodio 27. studenog 2020., razvidno je da je tužitelj radi obavijesti poslodavcu morao ishoditi potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a da bi opravdao nemogućnost dogovorenog početka plovidbe za isti mjesec, a koju je prema priloženim ispravama (potvrda i račun na listu 48 do 51 spisa),ostvario u Domu zdravlja Dubrovnik i za istu platio iznos od 450,00 kuna, odnosno 59,73 eura.

21. Tužitelj ima pravo na naknadu ovog troška jer se radi o umanjenju njegove imovine koje je izravno uzrokovano štetnim događajem uslijed kojeg je i morao ishoditi navedenu potvrdu da bi poslodavcu opravdao izostanak s posla, konkretno neukrcavanje na planiranu plovidbu, a do čega ne bi došlo da nije zadobio predmetne ozljede, pa mu je stoga dosuđen navedeni iznos od 59,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana nastanka ove štete – 8. prosinca 2020. kada je i platio predmetni račun.

22. U odnosu na naknadu izgubljene zarade ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na naknadu štete u vidu gubitka prihoda od rada koji su nastali zbog nemogućnosti rada u razdoblju privremene nesposobnosti za rad, a koje bi ostvario po redovitom tijeku stvari, odnosno da nije došlo do štetnog događaja.

23. Vještak nalazi da je liječenje tužitelja dovršeno krajem svibnja 2021. što pretpostavlja da tužitelj, a kako i sam logično i uvjerljivo iskazuje, nije radio, konkretno plovio u ovom periodu, a što bi prema sadržaju prethodno navedenog ugovora činio da nije bio ozlijeđen.

24.1. Iz sadržaja ugovora o radu i to činjenice da je ugovoreno da se puni iznos plaće isplaćuje na račun tužitelja, jasno proizlazi da navedeni iznos plaće predstavlja godišnji bruto iznos plaće te da poslodavac, strana pravna osoba, nije plaćao obvezne doprinose za tužitelja niti javna davanja.

24.2. Nadalje, pregledom dostavljenih potvrda isplate plaće za razdoblje koje je prethodilo ozljedi tužitelja, konkretno od prosinca 2019. do studenog 2020. razvidno je da je poslodavac tužitelja Liberty manning services limited isplaćivao tužitelju bruto mjesečnu plaću od koje je u periodu dok je tužitelj plovio odbijao pojedine mjesečne iznose koji su navedeni kao isplata gotovine, a za koje tužitelj logično i uvjerljivo iskazuje da predstavljaju iznose njegovih osobnih troškova tijekom plovidbe za koje je s poslodavcem radi praktičnosti dogovorio da mu se te troškove izravno teret s računa, dok bi od iznosa plaće koji je primio na račun potom plaćao doprinose i poreze kako bi mu bilo određeno u programu za pomorce koji bi dobio od porezne uprave.

24.3. Nadalje, iz potvrda HZMO-a i HZZO-a proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju privremene spriječenosti za rad bio evidentiran kao zaposlenik Ragusa Consilium j.d.o. te da je po navedenoj osnovi imao status obveznog zdravstvenog osiguranja u predmetnom periodu, odnosno konkretno za razdoblje od 7. srpnja 2020. do 10. srpnja 2021., dok je od 11. srpnja 2021. bio prijavljen kao pomorac – član posade broda u međunarodnoj plovidbi, istovjetno kao u periodu od 14. prosinca 2019. do 2. srpnja 2020.

24.4. Pri tome se ukazuje da je tužitelj prema evidenciji HZMO-a od 2008. pa nadalje kontinuirano imao naizmjenične prijave radnog odnosa i zdravstveno osiguranja tako da bi određenih nekoliko mjeseci bio prijavljen kao pomorac-član posade broda u međunarodnoj plovidbi, a potom nekoliko mjeseci kao zaposlenik pravne osobe u RH.

25.1 Ocjena je ovog suda da je iz sadržaja ugovora o radu koji je bio na snazi u vrijeme ozljeđivanja tužitelj u razdoblju privremene nesposobnosti za rad koja je kao takva morala trajati dok je trajalo liječenje tužitelja, time do kraja svibnja 2021., razvidno da bi tužitelj kod tadašnjeg poslodavca temeljem ugovorenih poslova pomorskog časnika ostvario prihod koji je ekvivalentan plaći koju bi mu taj poslodavac isplatio za 6 mjeseci plovidbe i dopusta, time iznos koji odgovara polovici iznosa ugovorene godišnje plaće od 37.064 američkih dolara, dakle 18.532,00 američka dolara, a što prema priloženoj tečajnoj listi (list 78 spisa) po srednjem tečaju za devizu USD iznosi 6,319960 kuna za 1 dolar, time 117.121,50 kuna, a što po fiksnom tečaju konverzije pri uvođenju službene valute euro u RH od 7,53450 kuna za 1 euro, iznosi 15.544,69 eura bruto.

25.2. Nadalje, a kako to proizlazi iz životno uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja, njegov dotadašnji poslodavac je, nakon obavijesti o privremenoj nesposobnosti za rad, kao uvjet za nastavak rada zahtijevao dodatne medicinske preglede u Kuvajtu, sjedištu poslodavca, a što tužitelj nije učinio, s tim da je našao posao kod novog poslodavca kojem za predmetnu ozljedu nije rekao jer ga je brinulo kako bi poslodavac reagirao na njegovo zdravstveno stanje obzirom radi poslove pomorca koji zahtijevaju i fizički rad.

25.3. Ovaj sud prihvaća kao objektivno opravdano postupanje tužitelja da je novo zaposlenje odnosno plovidbu ugovorio s novim poslodavcem i to, kako proizlazi iz potvrde HZMO-a, od 11. srpnja 2021. jer je logično da bi u situaciji da je plovidbu nastavio s ranijim poslodavcem početak njegove plovidbe bio otežan jer bi isto podrazumijevalo liječnike preglede u inozemstvu kroz lipanj 2021. ili kasnije, a što bi odužilo razdoblje izostanka plovidbe uz mogućnost da raniji poslodavac nakon liječničkih pregleda u sjedištu poslodavca utvrdi da ne želi nastaviti radni odnos u ovom periodu u slučaju ¨nepovoljnog¨ mišljenja liječnika u državi sjedišta poslodavca, a što je za tužitelja logično predstavljalo opasnost od daljnjeg gubitka mjesečnih prihoda kroz duži period.

25.4. Svakako, a uzimajući u obzir da je liječenje tužitelja završeno u krajem svibnja 2021., tužitelj je najranije mogao nastaviti ploviti u lipnju 2021., no uzimajući u obzir da je nastavak plovidbe kod postojećeg poslodavca bio uvjetovan odlaskom u Kuvajt na liječničke preglede, tužitelj po logici stvari ne bi mogao početi ploviti prije srpnja 2021., po ispunjenju svih administrativnih uvjeta i objektivnoj organizaciji plovidbe, što pretpostavlja da je i kod postojećeg, a i novog poslodavca, najranije mogao početi ploviti u srpnju 2021., kako je u konačnici i učinio, radi čega ima pravo na naknadu izgubljene zarade i za mjesec lipanj 2021., u iznosu koji odgovara 1/12 ugovorene godišnje plaće kod ranijeg poslodavca, konkretno iznosu od 3.088,66 eura, što po srednjem tečaju za devizu USD iznosi 6,319960 kuna za 1 dolar, time 19.520,25 kuna, a što po fiksnom tečaju konverzije pri uvođenju službene valute euro u RH od 7,53450 kuna za 1 euro, iznosi 2.590,78 eura.

26. Ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na naknadu izgubljene zarade koja odgovara iznosu 7 bruto plaća tužitelja, time iznosu od 18.135,47 eura jer je to iznos koji bi primio po osnovi rada u razdoblju od prosinca 2020. do srpnja 2021. (periodu liječenja i pripreme za ponovnu plovidbu), a isto sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena sukladno čl. 1086. ZOO-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, u vezi s dispozicijom tužitelja prema kojoj kamate za isto zahtjeva tek od 30. lipnja 2021., dok je zahtjev istog u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan iz prethodno navedenih razloga.

27.1. Tužitelj je djelomično uspio u sporu i to u omjeru od 83 % pa ista temeljem čl. 154. st. 2. ZPP- a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu 83 % troškova potrebnih za uspjeh u ovom sporu po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ br.138/23, dalje u tekstu OT, dok je sam trošak vještačenja trošak koji je bio potreban u cijelosti neovisno o konkretnom omjeru uspjeha u sporu u istovjetnom iznosu koji je plaćen pa tužitelj ima pravo na naknadu istog u punom iznosu sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a.

27.2. Sukladno prethodno navedenom, po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 518,75 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), tužbe u iznosu od 518,75 eura (tbr. 7. t. 1. i tbr. 46. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 2.9.2021. u iznosu od 518,75 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 29.10.2021., 28.6.2022., 10.5.2024., 8.7.2024. i 22.11.2024. u ukupnom iznosu od 2.593,75 eura (tbr. 9. t. 1. i tbr. 46 OT-a), time troška zastupanja u ukupnom iznosu od 4.150,00 eura.

27.3. Uz navedeno, tužitelj sukladno čl. 154. st. 6. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo i na nadoknadu troška plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 472,36 eura te pristojbe za tužbu u iznosu od 165,24 eura i presudu u iznosu od 330,48 eura, kao i troška prijevoda isprava u iznosu od 235,76 eura.

18.5. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na nadoknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 5.353,84 eura sa zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Dubrovnik, 31. prosinca 2024.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja, uz pristojbu za presudu

2. Pun. tuženika