P-5704/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić u parničnom predmetu tužitelja: 1/ GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2/ GSŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3/ ZSŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi [adresa], zastupani po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku iz Vrgorca, protiv tuženika: GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku iz Makarske, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. studenog 2024., u nazočnosti oba punomoćnika i osobno tuženika, objavio je dana 31. prosinca 2024. i

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana (pod prijetnjom ovrhe), preda tužiteljima u suposjed staru obiteljsku kuću u [adresa] oznake č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II/ U preostalom dijelu tužba je povučena.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteli su po punomoćniku dana 3.12.2018. podnijeli tužbu protiv tuženika, svoga strica, radi predaje u suposjed č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer su se nasljeđivanjem iza oca uknjižili kao suvlasnici, a tuženik im zabranjuje pristup. Kako tuženik dio kuće koji drži u samostalnom posjedu iznajmljuje, a tužitelji se smatraju poštenim (su)posjednicima od momenta smrti svog oca, traže za posljednjih 5 godina isplatu iznosa od 21.960,00 kn na ime stjecanja bez osnove po odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (NN: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), kao dijela najamnine koji je trebao pripasti svim tužiteljima zajedno, a tuženik je zadržao za sebe, te zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio istinitost i potpunost zemljišne knjige, te naveo kako drži u posjedu upravo onaj dio nekretnine koji je stekao po valjanim pravnim osnovama iza svojih prednika, i to: nasljeđivanjem ZS (O.33/88) i LS pok. G (O.100/86), te sudskim nagodbama u predmetima P-45/83, P-126/89 i P-23/90, kao i usmenog, ali u cijelosti realiziranog darovanja prednika tužitelja, a brata tuženika, sada pok. OS.

Slijedom toga, tužiteljima je osporio aktivnu legitimaciju kako za stvaroi pravni zahtjev (rei vindicatio), tako i za obvezno pravni (stjecanje bez osnove).

3. Na ročištu dana 11.10.2024. tužitelj je povukao obvezno pravni tužbeni zah- tjev, a kako se tuženik sa povlačenjem suglasio, valjalo je po odredbi čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), odlučiti kao pod II/ izreke.

4. U odnosu na stvarno pravni zahtjev, sud polazi od odredbe čl. 42. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), prema kojoj: „Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari“, ali i odredbe čl. 46. ZV-a, da svaki suvlasnik ima pravo svoje suvlasništvo štititi i od ostalih suvlasnika, ako bi mu ga oni povrijedili.

Slijedom navedenog, sud je ovlašten u parnici naložiti predaju suvlasničke stvari u (su)posjed, a ako se stranke u tom postupku ne dogovore o načinu vršenja suposjeda, mogu tražiti da sud u izvanparničnom postupku razvrgne njihovu suvlasničku zajednicu.

5. No, da bi tužitelji u ovom postupku uspjeli sa stvarno pravnim zahtjevom (rei vindicatio), moraju dokazati da je stvar koju traže njihova ili u njihovom suvlasništvu, te da se nalazi u posjedu tuženika (čl. 162. ZV-a).

6. U dokaznom postupku sud je pregledao zemljišnoknjižni izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5), pročitao rješenje o nasljeđivanju O.33/88 iza pok. ZS pok. G **.**.1988. (list 16), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZS LS pok. G.100/1986 od 17.06.1988. (list 17), sudsku nagodbu od 22.06.1984. u predmetu P-45/1983 zaključenu između BS kao tužiteljice i potomaka pok. BS ŠS, kao tuženika (list 18), sudsku nagodbu od 22.09.1989. u predmetu P-126/1989 između RS i dr., kao tužitelja i GS, kao tuženika (list 19) i sudsku nagodbu od 11.05.1990. u predmetu procjene nekretnina IR-23/1990 između predlagatelja NS i dr.(a zapravo samo RS) i protustranke GS (list 21), Ugovor o darovanju od 10.02.1983. (list 29) i Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u sudu u Makarskoj 28..02.1984. pod IR-23/84, proveden pod Z.479/89 (list 31).

Radi identifikacije nekretnina u prostoru, proveden je očevid u [adresa] sa vještakom mjernikom dana 16.05.2024. (list 89), pregledana orto foto snimka pribavljena za potrebu očevida (list 92), pročitan nalaz vještaka iz svibnja 2024., naročito pre- gledana skica mjesta spora (list 98) i fotografije sa očevida (list 99 do 101). Potom je proveden dokaz saslušanjem stranaka: tužiteljice ad 3/ JS (list 118), tužitelja ad 1/ GS pok. OS (list 119), tužitelja ad 2/ ES (list 120), i tuženog GS (list 127), te saslušani svjedoci: RS pok. Z (list 36), LSŽ pok. L (list 38), ĐS pok. O (list 139), ČS pok. B (list 140) i FS sin Š (list 141).

Iskaz posljednjeg svjedoka sud nije ocjenjivao, jer je u postupku utvrđeno da je 1990. otišao raditi u Slavoniju, a za ranije razdoblje da nema vlastitih saznanja o odnosima između braće NS.

7. Stvarno pravni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Tužiteljica ad 3/ JS, je najstarije dijete pok. OS. U svom iska- zu je navela da su njezini roditelji 1979. došli iz Novog Zelanda u tada Jugoslaviju, u svoju kuću u [adresa], s namjerom da ondje trajno žive, ali kako su nju trebali upisati u 6. razred, a nije dobro znala jezik, preselili su se u [adresa] u kuću tete JS, i s njom živjeli 2 ili 3 godine, sve dok njezin otac nije za stanovanje uredio staru kuću u [adresa], gdje je otvorio piceriju. U to vrijeme tuženik se školovao u [adresa] i živio u njihovoj kući, a odnosi između braće su bili odlični.

Zbog nadolazećeg rata su se krajem rujna 1989. vratili u Novi Zeland, a u kući nakon smrti tete JS nije živio nitko, niti se u nju ulagalo.

Tuženik je ostao živjeti u [adresa], oženio se i dobio kćer, pa mu je njezin otac dok se ne snađe, dao da živi u stanu u prizemlju njihove kuće u [adresa].

Nakon Domovinskog rata je njezin otac došao u [adresa] na 3 mjeseca, te se razočarao u brata GS, kada je saznao da je od novca koji je zaradio od iznajmljivanja njihove kuće i novca koji mu je slao za egzistenciju, tuženik u [adresa] kupio „srpski stan“ u kući u kojoj je i njihov, da je u [adresa] pregradio predmetnu kuću i uredio je za iznajmljivanje.

Smatra da tužiteljima kao nasljednicima oca pripada više od uknjiženoga, jer je tuženik u uređenje zapadnog dijela kuće ulagao novac brata OS, pa imaju pravo i na dio koji je stečen građenjem, i to isključivo na dijelu kuće koji je za sebe uredio GS. Od tete RS ne traže suposjed, jer im ona isti ne brani.

Sigurna je da njezin otac za života, nije prodao ili darovao svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini ili drugim kućama.

9. Tužitelj ad 1/ GS, je naveo da je u [adresa] živio do 1989 godine, te da je do smrti redovno nosio hranu teti JS, pa mu je poznato da se u njezinu kuću za njezina života nije ulagalo. Kada se njegova uža obitelj vratila u Novi Zeland, tuženik je okupirao obje obiteljske kuće u [adresa], dok je živio u njihovoj kući u [adresa], pa je istovremeno koristio tri stambena objekta. Nakon Domovinskog rata je bez suglas- nosti brata OS, uredio zapadni dio kuće, a njima onemogućio ulazak.

10. Tužitelj ad 2/ ES je iskazivao jednako kao i tužitelj ad 1/. Osobno se nakon domovinskog rata javio tuženiku na telefon, te čuo da se žali da je ostao bez posla u Metalplastici u [adresa], te da je prodao očev automobil jer nije imao od čega živjeti. Znao je da njegov otac svaki mjesec bratu šalje čekove da može živjeti, jer je navodno prosječna plaća u RH iznosila cca 100,00 DEM, a što nije bilo dostatno za mjesec dana.

Nije znao točno koliko je njegov otac ukupno poslao bratu, ali se sjeća da se nakon godinu ili dvije od povratka u Novi Zeland, njegov otac vratio u Hrvatsku, te ondje saznao da ga je brat GS prevario, jer je sebi izgradio predmetnu kuću, a za potrebe svoje obitelji koristio sve ostale nekretnine. Vratio se razočaran, ali protiv brata nije poduzimao ništa. Kao najstariji sin, njegov otac OS je navigavao, a kako su roditelji rano umrli, preuzeo je brigu o neudanoj teta JS, o teta VS i o najmlađem bratu GS, a još više ga je ražalostilo kada je čuo da je teta JS sve ostavila tuženiku..

11. Tuženik GS pok. Z je u svom iskazu, potvrdio da je isključivi vlasnik dijela kuće koji je bio predmet očevida i vještačenja, te da tužitelji ondje nemaju nikakva prava, iako su formalno upisani na cijeli objekt iza oca OS, jer je njegov brat naslijedio "po zakonu" dio od 1/10 dijela barbe US, koji je 1988. proglašen umrlim.

Drugu desetinu je dobio po oporuci iza tete BS, dok bi imali prava i na treću desetinu, da se njegova majka ŽS (a sestra BS i ujaka US), nije odrekla.

Preostali suvlasnici, osobe koje su polagale pravo na 8/10 dijela predmetnih nekretnina, su osobe: NS, ĆS, SS, HS i CS, čije dijelove je "očistila" njegova sestra RS u svoju korist.

Ukazao je na nagodbu u predmetu P-126/89 koja nikada nije provedena u ZK, a prema kojoj mu je pripala zapadna polovima č. zgr. [katastarska čestica], dok je istočni dio kuće pripao NS iz [adresa]. Tom nagodbom je RS u zamjenu za dio u kući (koji je naslijedila od US, kao i dio koji je dobila od tete IS iz [adresa]), prihvatila zemlju koju je potom prodala trećim osobama. Naveo je da mu nije jasno kako se ona naknadno pojavljuje kao posjednica istočnog dijela kuće.

Potvrdio je da u nagodbi nije sudjelovao njegov brat OS, iako je u to vrijeme živio u [adresa] i u [adresa], gdje je još 1971. kupio dio kuće, ali je smatrao da je brat svoj dio proslijedio njemu, jer mu je to rekao 1988. nakon što je naslijedio US. Prema nagodbi je podjela kuće trebala biti fizički realizirana do 6. mjeseca 1990., pri čemu je NS i njegovim sestrama, pripao preostali istočni dio kuće. Sve preinake na kući je vršio od studenog 1989 do lipnja 1990., pa je tako razbijao terase i postavio stepenište, sa čime je njegov brat OS bio upoznat, i tim radovima se nije protivio, te su čak po završetku radova (30.06.1990.), u bratovoj piceriji svi zajedno pojeli janjca kojeg mu je ispekao pekar FS.

Brat je znao da on sam ulaže i gradi, te stoga nije učestvovao u troškovima janjca. na bratov dio se nije upisao jer bi ga troškovi postupka više stajali no što taj dio vrijedi, a brat mu nije sačinio pisani darovni ugovor. Svoj dio je počeo iznajmljivati od kraja 1991.

Sa sestrom RS je u lošim odnosima, a prema nagodbi ona nije smjela doći ni blizu ove kuće, pa je u vrijeme gradnje držao u posjedu cijelu kuću, sve dok je nije pregradio. Naknadno je njegova sestra ishodila darovanje suvlasnika iz [adresa], osim CS iz [adresa], pa se uknjižila, zbog čega joj je morao u sudskom postupku predati ključ.

12. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je č. zgr. [katastarska čestica], kuća, površine 111 m², a č. zem. [katastarska čestica], vrt, površine 86 m², na kojima su uknjiženi tužitelji svaki za po 5/3000 dijela, a tuženik u dva navrata: za 1/10 + 25/1000 dijela, te treće osobe, između kojih i svjedokinja RS za 283/500 dijela.

13. Na očevidu je osim položaja obje nekretnine u prostoru, utvrđeno da je č. zgr. [katastarska čestica], stara kuća u [adresa] na adresi [adresa], koja ima prizemlje, kat i potkrovlje, dok č. zem. [katastarska čestica] predstavlja dogradnju te kuće sa prolazom prema jugu; da je kuća sa okućnicom podijeljena na dva dijela, pri čemu zapadni - drži u cijelosti u posjedu tuženik (predmet postupka), dok istočni dio (nije predmet postupka) drži sestra tuženika (i teta tužitelja) RS.

Na skici vještaka se vidi tlocrtna površina kuće na obje nekretnine, dok se na fotografijama očevida vidi vanjski izgled zapadne fasade „stare kuće“ i novi dograđeni dio na č. zem. [katastarska čestica].

14. Između stranaka nije bilo sporno da zapadnu polovinu kuće, sa posebnim ulazom sa javne površine drži tuženik kao svoju posebnu uporabnu cjelinu, u koju tužitelji nemaju pristup, dok preostali dio, odnosno, druga samostalna cjelina ima pristup sa ulice preko č. zem. [katastarska čestica] i kroz dvorišna vrata na ogradi (snimljena pri očevidu), od kojih ključ drži RS, kao osoba uknjižena u suvlasničkom dijelu većem od ½ (283/500 dijela)??

15. Sporno je, da li zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje predmetnih nekretnina. Kako se povjerenje u zemljišnu knjigu presumira (čl. 122. ZV-a), a tuženik tvrdi suprotno, to teret dokaza pada na njega.

16. Prema rezultatu očevida i vještačkom nalazu, sud je utvrdio da zgrada i okuć- nica nisu u skladu sa „posjedovnicom“, dok je pitanje „vlastovnice“ sud ocjenjivao iz priloženih materijalnih dokaza (ugovora) i naročito iskaza svjedokinje RS.

17. Ta svjedokinja je teta tužitelja i sestra tuženika, s kojim je u lošim odnosima. Navela je da je predmetna kuća bila za cijelo vlasništvo njezinog djeda sa majčine strane: PS pok. MS, koji je imao sedmero djece: AS, US, ŠS i MS, TS (DS), ŽS i BS.

Njezin ujak ŠS je živio u [adresa], uknjižio se na svom zakonskom dijelu na kući, umro je 1976., pa su ga naslijedili potomci: NS, ĆS, HS, SS (svi iz [adresa]), i CS iz [adresa].

Navela je da je teta DS otišla u Australiju, gdje je umrla 1972., ostavila troje djece, koja su njoj darivala sve nekretnine u [adresa]..

Ujak Vujnović Gajo je umro 1963, a kako se nije ženio, njegovim nasljednicima su proglašeni svi zakonski nasljednici, po rješenju o nasljeđivanju O.33/1988. Ujak MS je poginuo u II svjetskom ratu, bez potomaka, pa nije naslijedio ni oca G, ni brata US.

Ujak KS je umro u Australiji 1970-ih godina i ostavio jednu kćer VS, koja je umrla bez potomaka, a za života je nekretnine u [adresa] ostavila njoj.

Teta BS je umrla 1986., a oporukom je sve svoje nekretnine ostavi- la tuženiku.

Navela je da se njezina majka ŽS (umrla 1960.), odrekla nasljedstva iza svog oca u korist braće, a u braku sa GS (umro 1958.), ostavila djecu: R, OS, GS, GK i nju, RS. Brat GK R živi u [adresa], OS je umro u Australiji i ostavio djecu (tužitelje), dok je sestra GK poginula u dobi od 17. godina, te nije ostavila potomke.

Objasnila je da je na predmetnoj nekretnini okrupnila svoj suvlasnički dio tako što su joj darivali suvlasnici ili ustupili u ostavinskom postupku, da je od brata OS za njegova života kupila zemljište na Hvaru, ali joj on nikada nije prodao svoj dio na predmetnoj kući ili na zemljištu oko kuće, pa smatra kako tužitelji imaju pravo na svoj dio iza oca, ali da bi njihov dio bio u dijelu koji drži tuženik, gdje je protiv volje ostalih suvlasnika napravio apartman. Na kuću i okućnicu bi još imala pravo i sestrična CS iz [adresa], po nasljeđivanju svog oca ŠS.

Izjavila je da osobno ne bi branila tužiteljima suposjed, da npr. dođu prespavati u njezinom dijelu kuće, ali smatra da bi bilo pravednije da tuženik omogući tužiteljima (i CS) pristup u dijelu koji drži, a budući drži najmanje 150 m² tlocrtne površine (prizemlje, kat i potkrovlje), što je više nego mu pripada.

U odnosu na nasljeđivanje ujaka ZS, navela je da bi njezin brat OS imao pravo samo na svoj zakonski dio koji prema rješenju o nasljeđivanju O.33/1988 iznosi 5/100 dijela (od 1/10), da je bratu GS uz njegovih 5/100 dijela, pripalo još 20/100 tete BS što je ukupno 25/100, dok je ona uz svojih 5/100 ustupom brata R (5/100) i ustupa djeca tete DS (20/100), naslijedila 30/100, što je najviše.

Potomcima ujaka ŠS je pripalo svakom zakonski dio od 4/100 dijela, dok je NS dobio ustup potomaka ujaka KS iz [adresa] pa je naslijedio ukupno 24/100 dijela, a ostali: ĆS, HS, SS i CS su dobili samo zakonski dio (po 4/100).

Navela je da je u vrijeme kada je tuženik počeo ulagati u kuću i graditi, da je živjela u [adresa] u svojoj kući, te je brata prijavila na sve adrese, dok se ne može očitovati je li se brat OS tada protivio gradnji, ali je sigurna da je tada bio živ (umro 2010. u Novom Zelandu), te da je dolazio u Hrvatsku u svoju kuću u [adresa]. Tužitelji u Hrvatsku dolaze svake ili svake dvije godine, ali u [adresa] odsjedaju kod ZK, ili u svojoj kući u [adresa].

18. Istinitost iskaza svjedokinje je u pretežnom dijelu potvrđena priloženim mate- rijalnim dokazima.

Iz rješenja o nasljeđivanju O.33/88 iza pok. ZS pok G, proizlazi da je ostavitelj bio uknjiženi vlasnik samo na 1/10 dijela predmetne nekretnine, da je umro 1963. godine, ali i da je rješenje doneseno tek 1988., pri čemu se razlog dugotrajnosti postupka ne vidi, jer obrazloženje sadrži tek jednu formalnu rečenicu. Proizlazi da je prednik i otac tužitelja LK naslijedio 5/100 dijela (od 1/10), prema čl. 128. st. 1. ZV, u momentu otvaranja nasljedstva odnosno smrti ostavitelja (07.09.1963.), ali je sa svojim suvlasničkim omjerom mogao raspolagati tek od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (19.01.1989).

19. Budući se tuženik poziva na usmeno darovanje brata OS kao valjanog pravnog posla, mora dokazati da je stupio u posjed njegovog suvlasničkog dijela prije 01.09.1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN: 53/91, 9/92, 77/92, dalje: ZOVO), jer se prema čl. 33. ZOVO, na temelju pravnog posla (darovanje) pravo vlasništva na nekretnini stječe isključivo upisom u zemljišne knjige, a pretpostavka upisa je pisana forma ugovora.

Navedeno znači, da se tuženik uopće ne može pozivati na usmeno darovanje nakon 01.09.1980., pa iskazi svjedoka ĐS, OK i LSŽ koji se odnose na razdoblje od 1988. do 1990. kada su nalijevali betonsku ploču, o odnosima između braće OS i GS, eventualnim usmenim izjavama BK, i o onome što su čuli od tuženika, nisu bitni za postupak, a kako se radi o dokazivanju nebitnih činjenica, sud ih nema potrebe posebno obrazlagati.

Ti svjedoci nisu čuli ni vidjeli da postoji pisani ugovor o darovanju, niti ukazuju da bi ŠK napravio usmenu oporuku, a eventualno obećanje dara, ne pred- stavlja i obavezu darovatelja.

Činjenica što se ŠK nije protivio građevinskim radovima na kući, ne znači i da je ostao bez svoga suvlasničkog dijela na kući, ali je sigurno da nije sudjelovao u potpisivanju nikakve nagodbe.

20. U postupku je također utvrđeno, da tuženik prije 1980. nije bio u posjedu dijela kuće koji je predmet postupka, a time ni u posjedu suvlasničkog dijela prednika tužitelja.

21. Prema rješenju o nasljeđivanju O.100/86 iza pok. ŠK LS pok. G, ista je umrla **.**.1986. kao vlasnica predmetne nekretnine za 1/10 dijela, a nasljednikom je proglašen tuženik, kao oporučni nasljednik. U izreci rješenja je napomena da se na predmetnu nekretninu odnosi zabilježba zabrane otuđenja „zbog postojanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pod Z.242/85“, a koji je pod nazivom „Ugovor o doživotnom uzdržavanju“ od 28.02.1984. (ovjeren kod Općinskog suda u Makarskoj pod IR.23/84, dalje :Ugovor), proveden u zemljišnoj knjizi pod Z.479/89, zajedno sa rješenjem o nasljeđivanju O.100/1986.

Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi kako se ipak radi o dosmrtnom uzdržavanju, jer primateljica uzdržavanja ovlašćuje nećaka GS da se odmah uknjiži na njezinu 1/10 kuće, ali samo č. zgr. [katastarska čestica], te na još nekoliko nekretnina, među kojima se ne nalazi č. zem. [katastarska čestica], pa je mogućnost uknjižbe te nekretnine tuženik dobio tek sa pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

U Ugovoru se spominju i nekretnine koje će tek pripasti primateljici uzdržavanja nakon pravomoćnog okončanja spora pod posl. br. P-54/81, a koji predmet tuženik nije predložio radi uvida (osim, ako to nije P-45/83).

22. Prema sadržaju nagodbe u predmetu P-45/83 od 22.06.1984. koju je tuženik potpisao kao punomoćnik tete ŠK BS, proizlazi da je istom riješen spor oko osporavanja oporuke PS. MS, jer su tuženici bili svi potomci RK, kao oporučnog nasljednika 6/10 dijela ostavinske mase. Nagodbom, potpisanom od strane NS, kao punomoćnika svih sunasljednika pok. ŠS, tužiteljici BS pripada 1/10 od 6/10 dijela svih obiteljskih nekretnina, što znači da bi i tuženik u ovom postupku imao pravo na još 1/10 dijela tete BS. Bez pregleda zemljišne knjige sud nije mogao utvrditi zbog čega ta nagodba nije provedena na BS ili NK, ali je kao razlog mogao biti redoslijed u zaprimanju rješenja o nasljeđivanju iza pok. NK ŠS, jer je ostavinski postupak proveden u [adresa]

23. Uvidom u predmet P-126/89, utvrđeno je da su tužitelji RS i svi potomci pok. RK, tužili NK (u vrijeme građevinskih radova i pregrađivanja kuće), kao pravnog slijednika pok BS, radi utvrđivanja prava vlasništva i poništenja nagodbe u P-45/83 u dijelu kojemu je BS dobila mogućnost da u svoje ime i račun „očisti“ preostali suvlasnički dio na kući (3/10), a sa ciljem da ostvari za sebe ½ dijela.

Prema navodima te tužbe, tužitelji su raspolagali darovnim ugovorima koji (ako je suditi po priloženom od 10.02.1983., na listu 29) vjerojatno nisu bili pogodni za zemljišnoknjižni upis, ali su NS davali pravo na 1/10 ujaka NS KS, a RS na 1/10 dijela tete TS. Treća desetina se spominje kao dio ujaka ZS, pri čemu se uopće ne spominje suvlasnički dio BK, niti je BK obuhvaćen tužbom na strani tuženika.

Nagodba je zaključena 22.09.1989. na način da su stranke u postupku podijelile kuću na dva dijela po pregradnom zidu, pri čemu je JK pripala zapadna polovina kuće, a NS i njegovim sestrama istočna, dok RS nije dobila ništa od kuće, ali je dobila druge obiteljske nekretnine.

JK je zadržao svoju 1/10 č. zem. [katastarska čestica], dok ostalu površinu te nekretnine "dobio" NS sa sestrama. U nagodbi su stranke detaljno odredile pitanje cisterne, pregrađivanja dvorišta i buduće služnosti puta, način pregrađivanja, odvajanja struje i snašanje troškova. Međutim, nigdje se ne spominje ŠK, a kako nije bio stranka u tom postupku, nagodba ga ne obavezuje.

. 24. Slijedom navedene dokumentacije, utvrđeno je da je tuženi GS mo- gao ući u posjed č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], najranije od zaključenja Ugovora (28.02.1984.), a kada se uzmu u obzir raspolaganja njegove sestre RS i svih potomaka RK, sud je utvrdio:

- da je između svih suvlasnika (osim BK) nagodbom u predmetu P-126/1989 dana 22.09.1989. izvršeno razvrgnuće suvlasničke zajednice fizičkom diobom kuće i okućnice, pri čemu je CS po urednoj punomoći zastupao brat NS, pa da bi njezini još uvijek upisani suvlasnički dijelovi, morali teretiti istočni dio kuće;

- da bi uknjiženi suvlasnički dijelovi formalno upisanog sad pok. BK KS (1/10) i pok. TS (1/10), u smislu iste nagodbe pripali NK, pri ćemu uknjiženi suvlasnički dijelovi tužitelja kao nasljednika pok. BK moraju teretiti zapadni dio kuće;

- da prema nagodbi RS od kuće nema ništa, jer je za račun dotadašnjih suvlasničkih dijelova iza ujaka ZS, na zapadnom dijelu kuće, dobila druge nekretnine;

- da se RS ipak upisala kao suvlasnica na većem suvlasničkom dijelu nego što je nagodbom pripao svim potomcima RK zajedno, pa ukoliko je otkupila suvlasnički dio svih rođaka iz [adresa], očito je da nije kupila od rodice iz Rijeke, pa bi njoj (zbog sudjelovanja u nagodbi), trebao pripasti manje od ½ kuće (za dio CS).

25. Slijedom svega, a polazeći od utvrđene činjenice da tuženik u postupku nije dokazao da je stekao pravo vlasništva pravnim poslom na suvlasničkom dijelu brata, a da su se tužitelji uknjižili kao nasljednici pok. BK, to im kao suvlas- nicima pripada pravo na podnošenje tužbe za predaju u suposjed. S druge strane, u postupku je utvrđeno da se suvlasnički dijelovi tužitelja (zbog u naravi provedenog razvrgnuća) nalaze u fizičkom dijelu tuženika, pa je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev kao pod I/ izreke.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parni- čnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

27. Tužitelji su uspjeli u parnici u cijelosti u stvarno pravnom zahtjevu, dok su u odnosu na obvezno pravni zahtjev tužbu povukli, pa kako tuženik ima pravo tražiti naknadu parničnog troška za taj povučeni dio po odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, ima se smatrati kako su djelomično uspjeli u postupku.

28. Tužitelj je popisao trošak u iznosu 2.426,50 EUR-a, uvećan za pristojbe tužbe i presude, pri čemu je izračun napravio prema vrijednosti predmeta spora nakon povlačenja tužbenog zahtjeva.

Ocjenjujući da mu, da je u cijelosti uspio u postupku, pripada pravo na 100 bodova za sastav tužbe po Tbr. 7 toč. 1. Tarife, te 5 x 100 bodova, za pet ročišta po Tbr. 9. toč. 1 Tarife, ili ukupno 600 bodova, te za zastupanje više osoba još 20% po Tbr. 36. Tarife, ili još 120 bodova, što zajedno iznosi 720 bodova, koji pomnoženi sa 2 EUR-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda) daju iznos od 1440,00 EUR-a, a uvećan za PDV (25%) ukupno 1.800,00 EUR-a.

Tom iznosu treba dodati trošak očevida i vještačenja u visini od 551,00 EUR, dok mu ne pripada pravo na pristojbu tužbe (jer je nije ni platio), pa se dobije iznos od 2.351,00 EUR-a.

29. Tuženik je popisao trošak u iznosu od 3.125,00 EUR-a, a prema vrijednosti predmeta spora navedenom u tužbi. Zatražio je 250 bodova za odgovor na tužbu po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, tepo 250 bodova za 4 ročišta.

Da je u cijelosti uspio u postupku, sud bi mu priznao za 2 ročišta ukupno 500 bodova, a za preostala dva ukupno 200 bodova, što je ukupno 950, a koji pomnoženi sa 2 EUR-a (koliko je vrijednost 1 boda) daju iznos od 1.900,00 EUR a, koji uvećan za PDV (25%, ili još 475,00 EUR-a) iznosi ukupno 2.375,00 EUR-a.

30. Ocjenjujući da su uspjehom u jednom od dva tužbena zahtjeva, tužitelji uspjeli za 50%, a da tuženi zbog povlačenja obvezno pravnog zahtjeva imaju pravo tražiti naknadu troška, a što bi iznosilo 50% traženog troška, te da bi iznosi koje bi im sud dosudio (da su u cijelosti uspjeli u postupku) bili gotovo jednaki, sud je ocijenio da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, dakle djelomično, te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, a kao pod III/ izreke.

U Starom Gradu, 31. prosinca 2024.

S u d a c : Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka putem ovog suda Županijskom sudu. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- za tužitelje, odvjetnik Mateo Barbir

- za tuženog, odvj. Zoran Antunović