Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari
tužitelja/protutuženika Rajka Preberine, vlasnika obrta TRANSPORT – TRGOVINA –
AUTOMEHANIKA PREBERINA, Veliko Trgovišće, K.Š. Đalskog 30a,
OIB:57703855547 (dalje u tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg,
odvjetnik iz Zaboka, protiv tuženika/protutužitelja VIVITA d.o.o., Varaždin, Ulica
Dragutina Rakovca 3, OIB:27910579204 (dalje u tekstu: tuženik), kojeg zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kozjak&Rendić iz Varaždina, u sporu male
vrijednosti radi isplate po tužbi i radi isplate po protutužbi, nakon glavne rasprave
zaključene 20. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Romea Hercega,
i punomoćnika tuženika Josipa Kozjaka, 04. siječnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se održava na snazi platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, Tome
Blažeka 3, poslovnog broja: UPP/OS-Ovrv-104/2022, od 31. ožujka 2022., i to u dijelu
u kojem se tuženiku nalaže u roku od 8 dana platiti tužitelju

iznos od 7.951,58 kn / 1.055,36 eura1 sa zateznom kamatom koja teče od 21.
lipnja 2021. do isplate po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju do 30. lipnja 2021., po
stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi
od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od
7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od
10,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od
12,00% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. i po stopi od
12,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. pa nadalje, a u slučaju promjene
stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
osam postotnih poena,

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.125,00 kn / 149,31 eura1
zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2022. pa do isplate po stopi od
5,49% godišnje u razdoblju do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju
od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od

01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 01.
srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. i po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01.
siječnja 2024. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tužitelju/protutuženiku, PREBERINA RAJKU vl. obrta „PREBERINA Rajko
Preberina“, Veliko Trgovišće, Veliko Trgovišće, K. Š. Đalskog 30a, OIB: 57703855547,
da isplati tuženiku/protutužitelju, VIVITA d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin) Dragutina
Rakovca 3, OIB: 27910579204, novčani iznos od 1.471,14 EUR zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.201,14 EUR od 1. travnja 2021.
- na iznos od 270,00 EUR od 9. lipnja 2021.

pa do isplate po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
osam postotnih poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.942,32 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na
temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 31. ožujka 2022. doneseno rješenje o
ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz Varaždina
pod brojem: UPP/OS-Ovrv-104/2022. Budući da je tuženik izjavio prigovor protiv
rješenja o ovrsi javni bilježnik je spis dostavio Općinskom sudu u Varaždinu koji se
rješenjem poslovnog broja Povrv-56/2022-2 od 10. svibnja 2022. oglasio stvarno
nenadležnim te je predmet po pravomoćnosti rješenja ustupljen Trgovačkom sudu u
Varaždinu, a koji sud pak je u povodu prigovora tuženika donio rješenje 26. kolovoza

2022. poslovnog broja: Povrv-62/2022-2 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u

3

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika podnio na temelju
vjerodostojne isprave i to računa broj 256/2/1 od 10. lipnja 2021. (list 7 spisa), a iz koje
isprave je vidljivo da tražbina tužitelja iznosi ukupno 7.951,58 kn. Ističe se da je
navedena isprava podobna za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona
(Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

3. Tužitelj činjenično i pravno determinira predmet spora u svojim podnescima pa
tako ističe da se potraživanje tužitelja temelji na ugovoru o prijevozu robe i to osobnih
vozila iz inozemstva u Hrvatsku s time da je tuženik naručio prijevoz četiri osobna
vozila iz gradova Berlin i Mahlow do Hrvatske s adresom istovara u Varaždinu, Ivana
Kukuljevića 46. Tužitelj je izvršio prijevoz triju osobnih vozila budući da je tužitelj
prilikom preuzimanja osobnih vozila u Njemačkoj dana 11. ožujka 2021. ustanovio da
je umjesto dvaju vozila Renault Megan za utovar pripremljeno jedno vozilo Renault
Megan karavan koje je bitno većih dimenzija od standardnog modela Megan te je iz
tog razloga tužitelj obavio prijevoz tri vozila, jer četvrto vozilo nije moglo biti utovareno
na kamion zbog većih dimenzija. Prema tužitelju za nemogućnost obavljanja četvrtog
vozila odgovoran je tuženik, jer nije tužitelju pravodobno dao sve relevantne podatke
o vozilima koje je trebalo prevesti. Tužitelj je tuženiku ispostavio račun broj 256/2/1 od

10. lipnja 2021. i to za prijevoz triju osobnih vozila po cijeni od 280,00 eura po vozilu u
protuvrijednosti u kunama uvećano za PDV, a koja cijena je ugovorena između
stranaka. Budući da tuženik nije platio iznos iz citiranog računa tužitelj u ovom
postupku predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti odnosno predlaže da sud
donese odluku kojom će se održati na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi.

4. U dokaznom postupku tužitelj predlaže:

- izvršiti uvid i pročitati dokumentaciju koju je dostavio u spis
- saslušati tužitelja

- saslušati svjedokinju Maju Buzjak (Zabok, Grdenci 62b)

- saslušati svjedoka Ninu Čižmešiju (Bjelovar, Bjelovarska 2)

- saslušati svjedoka Ivicu Risa (Zaprešić, Ulica M. Bogovića 18)

- zatražiti od Porezne uprave podatak o tuženikovom pravu na odbijanje pretporeza
- službenim putem zatražiti podatke od Zagrebačke banke d.d., Ministarstva unutarnjih
poslova i tuženika, a kako je to navedeno u podnesku od 08. ožujka 2023.
- zatražiti od tuženika ovjerovljenu ispravu koju je dostavio na njemačkom jeziku.

5. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave te i u kasnijim podnescima osporava utuženu tražbinu
tužitelja. U prigovoru tuženik osporava tražbinu tužitelja navodeći da tužitelj nije izvršio
uslugu koja je specificirana u predmetnoj vjerodostojnoj ispravi. U kasnijem tijeku
postupka tuženik je potvrdio da je tužitelj izvršio prijevoz triju osobnih vozila odnosno
potvrdio je da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu
robe, ali tuženik smatra da nije dužan podmiriti nikakve naknade tužitelju iz razloga što
je tužitelj izvršio isporuku vozila sa zakašnjenjem te da je pri tom i nastala šteta

4

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

tuženiku. U bitnome tuženik smatra da tužitelj kao prijevoznik ni u jednom trenutku nije
obavijestio tuženika kao naručitelja prijevoza o tome da bi u njegovom nalogu postojali
bilo kakvi nedostaci te da bi upravo radi tih nedostataka tužitelju bilo nemoguće izvršiti
ugovoreni prijevoz. U obrazlaganju svog stava tuženik se poziva na odredbe
Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom. Tuženik u podnesku
kojeg je dostavio sudu 25. siječnja 2023. postavlja protutužbeni zahtjev te traži od
tužitelja isplatu naknade štete u visini od 1.471,14 eura zajedno sa zateznom kamatom
koja teče na iznos od 1.201,14 eura od 01. travnja 2021. te na iznos od 270,00 eura
od 09. lipnja 2021. Tuženik pojašnjava da iznos od 270,00 eura predstavlja razliku u
cijeni koju je bio dužan platiti za naknadno dopremanje vozila Renault Megan, a koje
vozilo tužitelj nije dovezao, dok iznos od 1.201,14 eura predstavlja iznos dvostruke
kapare koju je tuženik platio potencijalnom kupcu spornog vozila budući da je imao
sklopljeni Predugovor o kupoprodaji motornog vozila Renault Megan kojeg je bio
dužan isporučiti kupcu najkasnije do 18. ožujka 2021. Zbog svega u konačnici tuženik
predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i prihvaćanje protutužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom postupku tuženik predlaže:

- izvršiti uvid i pročitati dokumentaciju koju je dostavio u spis
- saslušati zastupnika po zakonu tuženika Kristijana Furdia
- saslušati svjedokinju Maju Turković (adresa tuženika)

- saslušati svjedoka Hrvoja Ištvanovića (Bilogorska 11, 48306 Sokolovec).

7. U dokaznom postupku pročitana je sva dokumentacija koja je dostavljena u spis i to:

- račun broj 256/2/1 od 10. lipnja 2021. (list 7 i 59 spisa), - mail korespondencija (listovi 43 do 48 spisa),

- nalog za prijevoz broj 07/2021 od 09. ožujka 2021. (list 49 i 52 spisa), - SMS korespondencija (listovi 50 do 51 spisa),

- ispis podataka o kretanju vozila (listovi 53 do 54 spisa),
- međunarodni tovarni listovi broj 030586, 030589 i 031510 (listovi 55 do 57 spisa),
- račun broj 18/2/1 od 19. ožujka 2021. (list 58 spisa),
- račun broj 255/2/1 od 10. lipnja 2021. (list 60 spisa),
- mail korespondencija (listovi 61 do 62 spisa),

- račun broj 002/2021 od 20. svibnja 2021. na njemačkom jeziku (list 69 spisa), - mail korespondencija (listovi 70 do 79 spisa),

- predugovor o kupoprodaji motornog vozila od 06. ožujka 2021. sa uplatnicom broj 1 i uplatnicom broj 2 (listovi 84 do 87 spisa),

- potvrda o primitku poštanske pošiljke (list 104 spisa),
- tuženikova knjiga ulaznih računa za razdoblje od 01. do 30. lipnja 2021. (listovi 121
do 136 spisa).

8. Nadalje, u dokaznom postupku sud je na glavnoj raspravi saslušao tužitelja
Rajka Preberinu, direktora tuženika Kristijana Furdija te i svjedoke Maju Buzjak
(zaposlenica tužitelja na radnom mjestu disponenta), Ivicu Risa (zaposlenik tužitelja
na radnom mjestu vozača), Maju Turković (zaposlenica tuženika koja obavlja poslove

5

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

nabave), Hrvoja Ištvanovića (osoba koja je sa tuženikom sklopila Predugovor o
kupoprodaji vozila) i Ninu Čižmešiju (bivši zaposlenik tužitelja na radnom mjestu
vozača). Sud je pročitao i dokumentaciju koju je zatražio od Zagrebačke banke d.d. i
to izvod prometa po računu tuženika na dane 06., 07. i 31. ožujka 2021. (listovi 116 do
117 spisa) te i dokumentaciju koju je zatražio od Policijske uprave Varaždinske vezano
za registraciju/vlasništvo vozila (listovi 139 do 141 spisa).

9. Uvažavajući procesno pravilo o utvrđivanju odlučnih činjenica pred trgovačkim
sudovima iz čl. 492.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP) gdje je određeno da će sud u postupku pred
trgovačkim sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, sud je u
dokaznom postupku primarno analizirao isprave koje su dostavljene od strane
parničnih stranaka u spis.

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,
a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud
zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika
neosnovan.

11. Tužitelj, dakle, u ovom postupku potražuje naknadu za obavljeni posao
prijevoza tri osobna vozila u ukupnom iznosu od 7.951,58 kn / 1.055,36 eura zajedno
sa zateznom kamatom koja teče od 21. lipnja 2021., dok tuženik protutužbenim
zahtjevom traži naknadu štete u iznosu od 1.471,14 eura zajedno sa pripadajućom
zateznom kamatom.

12. Po izvršenoj analizi svih činjeničnih navoda koje su parnične stranke u svojim
podnescima iznijele u tijeku postupka te i nakon što je sud saslušao tužitelja Rajka
Preberinu i direktora tuženika Kristijana Furdija sud zaključuje da činjenično između
stranaka nije sporno:

- da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu u kojem je tuženik kao naručitelj izdao
nalog za prijevoz četiri osobna vozila i to dva vozila Renault Megan, jedno vozilo
Renault Twingo i jedno vozilo Ford Fiesta,

- da je između stranaka dogovorena naknada u visini od 280,00 eura plus PDV po vozilu,

- da je posao između stranaka dogovoren između zaposlenice tužitelja Maje Buzjak i
zaposlenice tuženika Maje Turković dok tužitelj osobno i direktor tuženika nisu vršili
pregovore prilikom zasnivanja ugovornog odnosa,

- da je tužitelj kao prijevoznik prevezao ukupno tri vozila i to jedno vozilo Renault
Megan, jedno vozilo Renault Twingo i jedno vozilo Ford Fiesta s time da su vozila bila
utovarena u Berlinu 11. ožujka 2021. te i isporučena tuženiku 19. ožujka 2021.,
- da tužitelj nije prevezao jedno vozilo Renault Megan koje je trebalo biti utovareno u
gradu Mahlow u Njemačkoj,

- da je tužitelj za prijevoz ukupno tri vozila izdao predmetni račun broj 256/2/1 od 10.
lipnja 2021. na iznos od 7.951,58 kn te i da tuženik navedeni novčani iznos tužitelju
nije dobrovoljno platio.

6

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

13. Imajući u vidu nesporni činjenični supstrat ovaj sud zaključuje da su se, dakle,
stranke nalazile u ugovornom odnosu – ugovor o prijevozu stvari – u kojem se tužitelj
obvezao prevesti određene stvari za tuženika (osobna vozila), a tuženik se obvezao
za to platiti naknadu. Budući da se ugovoreni prijevoz robe vršio cestom te i da se
mjesta preuzimanja robe i mjesto isporuke robe nalaze u dvjema različitim državama
(Njemačka – Hrvatska) na ugovorni odnos stranaka potrebno je primijeniti Konvenciju
o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (Službeni list FNRJ – Međunarodni
ugovori 11/1958, Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 1/92, dalje u tekstu:
CMR Konvencija).

14. Budući da između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio prijevoz ukupno tri
vozila te ih i isporučio tuženiku ovaj sud zaključuje da je tuženik dužan platiti ugovorenu
naknadu i to u visini od 280,00 eura plus PDV za svako prevezeno vozilo odnosno
tuženik je dužan platiti ukupnu naknadu od 840,00 eura plus PDV. Iz predmetne
vjerodostojne isprave računa broj 256/2/1 od 10. lipnja 2021. (list 7 spisa) vidljivo je da
je tužitelj prilikom izdavanja računa obračunao upravo navedeni iznos te stoga tužitelj
osnovano potražuje ukupan iznos od 7.951,58 kn. Napominje se da je predmetni iznos
u eurima obračunat po tečaju 7,572931, a što je vidljivo na samom računu.

15. Ovdje se posebno apostrofira da za sud nije prihvatljiv pravni stav kojeg iznosi
tuženik, a gdje tuženik tvrdi da tuženik nije dužan podmiriti predmetnu naknadu
tužitelju iz razloga što je isporuka vozila obavljena u zakašnjenju. Naime, tuženik tvrdi
(podnesak od 12. listopada 2022.) da se tužitelj obvezao izvršiti prijevoz i isporuku
najkasnije do 13. ožujka 2021., a da je isporuku izvršio tek 19. ožujka 2021. Sud je
izvršio primarno analizu dokumentacije koja je dostavljena u spis te se u dostavljenoj
dokumentaciji nigdje ne spominje bilo kakav rok za isporuku predmetnih vozila. Tu se
posebno naglašava pisani Nalog za prijevoz kojeg je izdao tuženik 09. ožujka 2021.
(list 49 spisa), a u kojoj ispravi je naznačeno da se datum utovara i dogovoreni termin
istovara određuju "prema dogovoru". Iz iskaza saslušanih svjedokinja Maje Buzjak i
Maje Turković, a koje osobe su dogovarale predmetni posao, sud ne može zaključiti
da bi između stranaka bio dogovoren neki fiksni rok isporuke predmetnih vozila.
Svjedokinja Maja Buzjak (zaposlenica tužitelja) izjavila je da se ne sjeća da bi bilo
govora o bilo kakvom roku isporuke, dok je svjedokinja Maja Turković (zaposlenica
tuženika) izjavila da je njoj bilo prezentirano da će se vozila isporučiti u roku od dva do
tri dana od dana utovara te i da se ne sjeća da li je rok isporuke bio naveden u bilo
kojem pisanom dokumentu. Uspoređujući te iskaze sa SMS i e-mail korespondencijom
koja je vršena između navedene dvije svjedokinje (listovi 43 do 48, 50 do 51, 70 do 79
spisa) ovaj sud zaključuje da između stranaka nije dogovoren fiksni rok isporuke
predmetnih vozila, već da se tuženik na to počeo pozivati tek po isporuci vozila, a koja
isporuka je bila 19. ožujka 2021. i to u e-mailu koji je sastavljen 26. ožujka 2021. (list
70 do 72 spisa).

16. Nadalje, prema mišljenju ovog suda činjenica da tužitelj nije izvršio svoju obvezu
prijevoza i četvrtog vozila odnosno konkretno jednog vozila Renault Megan karavan
ne utječe na tuženikovu obvezu plaćanja predmetne naknade za obavljeni prijevoz tri
osobna vozila. Tužitelj pojašnjava da sporno četvrto vozilo Renault Megan nije bio u

7

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

mogućnosti dovesti iz razloga što tuženik kao naručitelj prijevoza nije tužitelju dostavio
točne podatke o vozilu i to naziv, model vozila i broj šasije. Prilikom utovara tužitelj je
ustanovio da je potrebno prevesti dva vozila Renault Megan, ali tip karavan, a koji tip
vozila je većih dimenzija od standardnog modela Megan pa je posljedično tužitelj na
svoj kamion bio u mogućnosti utovariti samo jedno vozilo Renault Megan karavan.
Upravo na te okolnosti izvršeno je saslušanje svjedoka Maje Buzjak, Maje Turković te
i dva djelatnika tužitelja Ivice Risa i Nine Čižmešije. Svjedok Nino Čižmešija, osoba
koja je izvršila utovar predmetna tri vozila, izjavio je da je do saznanja da se trebaju
prevesti vozila Renault Megan karavan verzije došao tek kada je došao na utovar te
da nije bio u mogućnosti utovariti oba vozila Renault Megan karavan zbog svojih
dimenzija. Povezujući taj iskaz sa dokumentacijom koja je dostavljena u spis sud
zaključuje da tuženik kao naručitelj prijevoza nije prilikom zadavanja naloga upoznao
tužitelja sa svim potrebnim specifikacijama vozila koja je potrebno prevesti. To je
vidljivo primarno iz predmetnog naloga za prijevoz (list 52 spisa) gdje nije naznačeno
da su vozila Renault Megan karavan verzije, a isto tako to nije bilo naznačeno niti u e-
mail korespondenciji koja je vršena između Maje Buzjak i Maje Turković odnosno
osoba koje su komunicirale prije predmetnih utovara osobnih vozila. Zbog svega nije
prihvatljiv stav tuženika da je do neisporuke četvrtog vozila (Renault Megana karavan)
došlo zbog krivnje samog tužitelja odnosno tuženik se pogrešno poziva na odredbe
CMR Konvencije koja citira u svom podnesku od 12. listopada 2022. (posebno čl. 17.
i čl. 29. CMR Konvencije).

17. Posljedično svemu sud zaključuje da je tuženik dužan podmiriti u cijelosti
predmetni utuženi iznos naknade u iznosu od 7.951,58 kn s time da tužitelj ima pravo
i na zateznu kamatu tekuću na glavnični iznos i to tekuću od dospijeća iznosa iz računa
pa do dana plaćanja. Pravo tužitelja na zateznu kamatu proizlazi iz čl. 29. st. 1. ZOO-
a u kojem je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje,
pored glavnice, i zatezne kamate, s time da prema čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi
u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Budući da
predmetni ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja u svojoj naravi trgovački
ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a (ugovor sklopljen između trgovaca u obavljanju djelatnosti
koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih
djelatnosti) stopa zatezne kamate određuje se prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

18. Vezano za dospijeće tražbine ističe se da je tužitelj u svom računu broj 256/2/1
kao datum dospijeća naveo 20. lipnja 2021. U smislu čl. 183. st. 1. ZOO-a tuženik kao
dužnik došao je u zakašnjenje protekom datuma valute koji je naveden na računu pa
tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću od slijedećeg dana po proteku datuma
valute pa do isplate.

19. Vezano za protutužbeni zahtjev tuženika kojim se traži naknada štete u
ukupnom iznosu od 1.471,14 eura ovaj sud ističe da u postupku tuženik nije uspio
dokazati postojanje pretpostavki za naknadu štete.

8

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

20. Sud je već ranije u obrazloženju istaknuo da nikakve povrede ugovorne obveze
od strane tužitelja nije bilo, a kako to tvrdi tuženik. Odnosno ponavlja se da u postupku
nije dokazano da bi postojao rok za isporuku vozila, a isto tako do neisporuke četvrtog
spornog vozila nije došlo zbog krivnje tužitelja već je razlog neisporuke nedostatna
specifikacija vozila koje je bilo potrebno prevesti, a koju specifikaciju je bio dužan
prezentirati tuženik kao naručitelj prijevoza.

21. Isto tako tuženik nije uspio u postupku dokazati niti okolnosti iz kojih bi proizlazila visini eventualno pretrpljene štete.

22. Vezano za iznos od 270,00 eura kojeg tuženik potražuje kao razliku u cijeni
plaćenoj za naknadno dopremanje vozila ističe se da je tuženik kao dokaz u spis
dostavio račun od 20. svibnja 2021. kojeg je izdao Alen Gašparić (list 69 spisa), a koji
dokument je na stranom jeziku. U skladu sa čl. 232. st. 2. ZPP-a uz ispravu sastavljenu
na stranom jeziku potrebno je podnijeti i ovjereni prijevod isprave. Na ovu obvezu
upozoren je tuženik na ročištu 04. travnja 2023. te se i obvezao dostaviti ovjereni
prijevod isprave, a tuženik u daljnjem tijeku postupka nije dostavio ovjereni prijevod,
pa sud nije u mogućnosti utvrđivati činjenice iz isprave koja je na stranom jeziku bez
ovjerenog prijevoda. Uz to ističe se da je sud po prijedlogu tužitelja zatražio i podatke
o vlasništvu spornog vozila te je u spis dostavljeno Uvjerenje o vlasništvu vozila (listovi
139 do 141 spisa), a iz koje dokumentacije je vidljivo da u razdoblju od 20. svibnja

2021. pa do 02. svibnja 2023. prema službenoj evidencije za predmetno sporno vozilo
ne postoji evidentiran vlasnik niti korisnik vozila. Posljedično sud zaključuje da tuženik
u postupku nije dokazao da bi za naknadni prijevoz predmetnog spornog vozila
Renault Megan karavan platio bilo kakvu naknadu nekoj trećoj osobi.

23. Vezano za iznos štete od 1.201,14 eura, a koji iznos prema tuženiku predstavlja
iznos dvostruke kapare koju je tuženik bio dužan platiti prema sklopljenom
Predugovoru o kupoprodaji motornog vozila kojeg je tuženik sklopio sa kupcem
Hrvojem Ištvanovićem 06. ožujka 2021. (listovi 84 do 85 spisa), sud također ističe da
tuženik u postupku nije dokazao da bi tuženiku nastala šteta u tom iznosu. Naime,
tuženik je u spis dostavio dvije uplatnice koje su datirane na dan 06. ožujka 2021. i 31.
ožujka 2021. (listovi 86 i 87 spisa), a iz kojih isprava proizlazi da je iznos kapare od

9.050,00 kn primio Kristijan Furdi kao fizička osoba kao i da je iznos od 18.100,00 kn
kupcu Hrvoju Ištvanoviću predao Kristijan Furdi kao fizička osoba. Navedeno je
potvrdio i svjedok Hrvoje Ištvanović koji je saslušan na ročištu za glavnu raspravu.
Tuženik u postupku nije pojasnio zašto je nastala šteta tuženiku kao pravnoj osobi, a
budući da je iznos dvostruke kapare platio Kristijan Furdi kao fizička osoba, a da se
prilikom sastavljanja pisanih potvrda nije legitimirao kao direktor tuženika. Sud je na
ovu spornu okolnost saslušao direktora tuženika koji je na ročištu za glavnu raspravu
izjavio da sporna novčana transakcija nije provedena kroz računovodstvo tuženika već
je pojasnio da su vršene kompenzacije odnosno vršene su pozajmice između njega
kao direktora i tuženika. Kako navedeni činjenični navod nije potkrijepljen nikakvim
materijalnim dokazom sud smatra da tuženik nije dokazao koja je veza između
činjenica da je Kristijan Furdi kao fizička osoba izvršio isplatu dvostruke kapare i
eventualne štete koja bi nastala tuženiku u istom iznosu.

9

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

24. Imajući u vidu sve navedeno, a vezano za protutužbeni zahtjev tuženika, sud je
u obvezi primijeniti pravilo iz čl. 221.a ZPP-a gdje je određeno da ako sud na temelju
izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice
zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako u postupku nisu dokazane
činjenice vezane za postojanje tužiteljeve odgovornosti za štetu te kako je teret dokaza
navedenih činjenica na tuženiku koji potražuje naknadu štete, sud protutužbeni zahtjev
tuženika u cijelosti cijeni neosnovanim te ga je posljedično odbio u točci III. izreke
presude.

25. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a
kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci
naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u
ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tuženika na naknadu troškova postupka
tužitelju.

26. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice
tužitelju priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika
(vrijednost predmeta spora do 21. siječnja 2023. iznosi 1.055,36 eura, a od tog dana
odnosno od podnošenja protutužbe iznosi ukupno 2.526,50 eura):

- trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 6.
Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku
(Narodne novine, broj: 9/21 i 18/22 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) u iznosu od
187,50 kn (uključen PDV),

- sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku Tbr.11.t.1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa/22) u iznosu od
937,50 kn (uključen PDV),

te u fazi parničnog postupka kod suda:

- sastav podneska od 22. rujna 2022. (očitovanje na prigovor tuženika) po
punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa/23) u
iznosu od 187,50 eura (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima po punomoćniku u dane 06. veljače 2023., 04. travnja
2023., 23. svibnja 2023., 06. rujna 2023. i 20. studenoga 2023. prema Tbr.9.t.1.
Tarife/23 u iznosu od 1.250,00 eura (uključen PDV; 5 x 250,00 eura),
- zastupanje na ročištu po punomoćniku 09. listopada 2023. prema Tbr.9.t.5.
Tarife/23 u iznosu od 62,50 eura (uključen PDV),

- sastav podneska od 08. ožujka 2023. (odgovor na protutužbu) po punomoćniku
prema Tbr.8.t.1. Tarife/23 u iznosu od 250,00 eura (uključen PDV),
- sastav podneska od 19. listopada 2023. po punomoćniku prema Tbr.8.t.4.
Tarife/23 u iznosu od 62,50 eura (uključen PDV),

- troškovi svjedoka Maje Buzjak i Ivice Risa u iznosu od 90,00 eura,
- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura

10

Poslovni broj: 10 Povrv-62/2022-30

odnosno sumarno je tužitelju priznat trošak nastao u fazi ovršnog postupka kod
javnog bilježnika u iznosu od 1.125,00 kn koji je dosuđen tužitelju u točci I. izreke
presude dok je u točci III. tuženiku naložena platež iznosa od 1.942,32 eura kao dio
troška koji je nastao u parničnoj fazi postupka pred sudom. Na dosuđeni trošak tužitelju
je dosuđena i zatezna kamata i to na iznos od 1.125,00 kn (dio troška nastao u fazi
ovršnog postupka kod javnog bilježnika) tekuća od dana donošenja rješenja o ovrsi
javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

27. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 03. ožujka 2022.
iz razloga što istoga cijeni nepotrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-
a te isto tako nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu budući da tužitelj
u ovom postupku nije obveznik plaćanja navedene pristojbe, a to iz razloga što je ovaj
postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu kod javnog bilježnika te se u toj
situaciji ne plaća sudska pristojba za tužbu.

U Varaždinu 04. siječnja 2024.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od
petnaest dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako
je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o
tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od primitka prijepisa
presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u tri istovjetna primjerka.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika