Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br.Pn-478/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Dedić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, zastupana po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici iz Pule, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 13. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), dana 31. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Ulica grada Vukovara 284, 10000 Zagreb, da tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s naslova naknade štete isplati novčani iznos od 14.408,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos teče od 23. prosinca 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženih 42.471,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Ulica grada Vukovara 284, 10000 Zagreb, da tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s naslova naknade imovinske štete isplati novčani iznos od 19.842,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 5,15 EUR od 11.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 64,35 EUR od 12.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 363,44 EUR od 12.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 11.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 14.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 13.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,69 EUR od 12.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 14.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 12.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 15.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 14.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 15.01.2019.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 14.02.2019.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 15.03.2019.g. do isplate

- na iznos od 390,67 EUR od 15.04.2019.g. do isplate

- na iznos od 390,64 EUR od 15.05.2019.g. do isplate

- na iznos od 388,37 EUR od 12.06.2019.g. do isplate

- na iznos od 417,03 EUR od 12.07.2019.g. do isplate

- na iznos od 503,62 EUR od 13.08.2019.g. do isplate

- na iznos od 693,92 EUR od 12.09.2019.g. do isplate

- na iznos od 570,82 EUR od 14.10.2019.g. do isplate

- na iznos od 244,49 EUR od 15.11.2019.g. do isplate

- na iznos od 410,81 EUR od 10.12.2019.g. do isplate

- na iznos od 424,89 EUR od 10.01.2020.g. do isplate

- na iznos od 424,89 EUR od 10.02.2020.g. do isplate

- na iznos od 424,89 EUR od 06.03.2020.g. do isplate

- na iznos od 424,89 EUR od 08.04.2020.g. do isplate

- na iznos od 424,89 EUR od 11.05.2020.g. do isplate

- na iznos od 424,89 EUR od 08.06.2020.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 10.07.2020.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 10.08.2020.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 09.09.2020.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 09.10.2020.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 10.11.2020.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 10.12.2020.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 11.01.2021.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 09.02.2021.g. do isplate

- na iznos od 401,86 EUR od 11.03.2021.g. do isplate

- na iznos od 438,71 EUR od 12.04.2021.g. do isplate

- na iznos od 684,38 EUR od 11.05.2021.g. do isplate

- na iznos od 684,38 EUR od 11.06.2021.g. do isplate

- na iznos od 684,38 EUR od 09.07.2021.g. do isplate

- na iznos od 684,38 EUR od 09.08.2021.g. do isplate

- na iznos od 684,38 EUR od 09.09.2021.g. do isplate

- na iznos od 684,38 EUR od 08.10.2021.g. do isplate

od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.037,27 eura tužitelj se odbija.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.541,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. prosinca 2020. navodi da je dana 25.12.2017.godine kao putnik sudjelovao u prometnoj nezgodi teretnim vozilom marke Mercedes 3344 AK registarske oznake [registarska oznaka], osiguran kod naslova, broj police [broj police], u kojoj je bio na mjestu suvozača. Vozač teretnog vozila sada pok. KT da je preminuo prirodnom smrću uslijed čega da je došlo do izlijetanja vozila sa prometnice. U predmetnom događaju da je zadobio tjelesne ozljede koje su kvalificirane kao teške tjelesne ozlijede i to: višekomadni prijelom donje i gornje grane desne pubične kosti sa širenjem u simifizu i pomakom frakturnih ulomaka, višekomadni prijelom desne lateralne mase križne kosti (sacrum) i udarac u područje desnog lakta te da je neposredno po nezgodi hospitaliziran na Zavodu za traumatologiju KBC Rijeka. Naveo je da je prošao višestruke medicinske preglede, zahvate i operacije, postopetrativne terapije i oporavak te da mu predstoji još jedna operacija zbog vađenja osteosintetskog materijala iz prednjeg segmenta zdjelice. Zbog posljedica na psihičkom planu tužitelj je prošao i program psihoterapije. Nakon postavljenog zahtjeva za naknadu štete tuženik da je dopisom od 01. listopada 2020. godine učinio nespornim i njegovu aktivnu legitimaciju kao i odgovornost tuženika te da mu je isplaćena akontacija u iznosu od 42.000,00 kuna. Međutim, pogrešan da je i neosnovan stav tuženika da postoji ikakav njegov doprinos za nastanak štete, budući da je isti u vozilu bio vezan sigurnosnim pojasom, a alkoholiziranost vozača da nije bila uzrok nezgode, već da je vozač u vožnji preminuo prirodnom smrću, a što nesporno da proizlazi iz dostavljene Potvrde Prometne policije. Povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje da se očituje kroz kvalifikatorne okolnosti i to pretrpljene ozlijede i bolove, pretrpljeni strah, kroz pretrpljene duševne bolove zbog smanjenog životnog aktiviteta te kroz pretrpljene duševne bolove zbog nelagodu, nezadovoljstvo, frustraciju i ljutnju tj. da mu je poremećen njegov dotadašnji unutarnji, duševni mir. Naveo je da je kroz dugi vremenski period trpio, i nadalje trpi, fizičke bolove u predjelu zdjelice i nogu. Također, nedvojbeno je da je isti s obzirom na svoju dob i način ozljeđivanja trpio šok i strah koji ostavlja trajne posljedice, a zbog ozljede koju je pretrpio zaostalo da mu je i smanjenje životne aktivnosti koje se procjenjuje na 25%. Trajne posljedice – kontraktura kuka, slabost muskulature, ograničeni pokreti otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom samo nešto dužeg i jačeg opterećenja povrijeđene regije, kod dizanja tereta, naglih pokreta, promjena položaja, aktivnosti na neravnom, aktivnosti u kućanstvu, ali i kod sportsko rekreacijskih aktivnosti koje su primjerene dobi tužitelja. Vezano za trajne psihičke posljedice već tijekom boravka u bolnici, a i neposredno poslije nezgode da mu je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres uz medikamentoznu terapiju te realizaciju suporta u Dnevnoj bolnici. Zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, a koje se dovodi u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem da je strahovao nakon prometne nesreće kako za svoje zdravlje, tj. Izlječenje te je strahovao za svoj život, a kao otac sada sedmogodišnjeg djeteta brinuo je i za djetetovu sigurnost i budućnost. Kao posljedicu ozljeda i operativnih zahvata da nosi trajne ožiljke kao naruženje srednjeg stupnja. Naveo je da je provodio intenzivno liječenje punih 27 mjeseci, s bolničkim liječenjem u trajanju od 25 dana, kirurškog i rehabilitacijskog liječenja s 2 operativna zahvata, a tijekom liječenja da je realizirano više od 22 ambulantna specijalistička pregleda (traumatološka, fizijatrijska – psihijatrijska).Navodi da je trpio 15 dana bolove jakog intenziteta, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana, a slabijeg intenziteta 10 mjeseci, dok povremene bolove osjeća i danas, što podrazumijeva smanjenje životne aktivnosti. Primarni strah jakog intenziteta da je trajao nekoliko sati, a sekundarni strah jakog intenziteta oko 15 dana, dok da je sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao oko 40 dana, a slabijeg intenziteta kroz dugi vremenski period dok je trajalo liječenje. Za vrijeme liječenja da je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom, kroz bolničko liječenje gotovo stalno, u prvih 4 mjeseca barem 6 sati dnevno, kasnije po 3 sata dnevno, a povremenu pomoć kod zahtjevnijih aktivnosti u kućanstvu. U ukupnom vremenskom periodu od najmanje 4 mjeseca da je trebao i pojačanu ishranu, vitamine, sokove, proteinsku ishranu, suplementaciju i slično. Naveo je da je i danas primoran jako paziti na prehranu i kontrolu tjelesne težine, jer kod svake promjene tjelesne težine osjeća tegobe zbog zadobivenih ozljeda, a vrlo je ograničen u fizičkim aktivnostima. Naveo je da je kod njega uslijed štetnog događaja došlo do povrede prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega od tuženika da potražuje naknadu neimovinske štete u visini od 320.000,00 kuna, koju štetu mu je tuženik dužan nadoknaditi temeljem Zakona o obveznim odnosima. Također, da mu je prouzročena i materijalna šteta u vidu smanjene zarade zbog korištenja bolovanja jer da je zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu vozač strojar kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., a prema podacima iz obračunskih listi, prije štetnog događaja da je ostvarivao je netto plaću u iznosima kako slijedi: za prosinac 2017. godine netto iznos od 7.246,28 kuna, za studeni 2017. godine 7.853,41 kuna, za listopad 2017. godine iznos od 6.755,60 kuna. Naveo je da je ostvarivao manju zaradu zbog korištenja bolovanja te zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev glede visine tog dijela tužbenog zahtjeva, a po provedenom financijskom vještačenju.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 08. travnja 2024. nakon provedenih vještačenja konačno precizirao tužbeni zahtjev, odnosno napravio je preinaku tužbe, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava u cijelosti visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva (zbog prigovora suodgovornosti na strani tužitelja) te osnovanost pojedinih vidova imovinske i neimovinske štete. Naveo je da napominje kako je u izvansudskom postupku tužitelju na ime imovinske i neimovinske štete isplatio iznos od 42.000,00 kn. Nije sporno da je tužitelj sudjelovao kao putnik u prometnoj nezgodi dana 25.prosinca 2017 godine i to u teretnom vozilu marke MERCEDES 3344 AK koje je imalo u trenutku nezgode zaključenu policu osiguranja kod tuženika. Nije sporno ni da je vozač teretnog vozila KT preminuo. Svi ostali navodi iz tužbe da su sporni. Tužiteljeva tvrdnja da je vozač teretnog vozila umro prirodnom smrću da nije točna. Iz podataka o prometnoj nezgodi da proizlazi da je KT preminuo od zadobivenih povreda opasnih po život. Njegovo tijelo da je prevezeno na Zavod za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci. Također, iz tih dokumenata da proizlazi da je kod MT utvrđena analizom krvi i urina prisutnost alkohola u organizmu od 1,72 g/kg u krvi, odnosno 2,05 g/kg u mokraći. Kod tužitelja da je utvrđena prisutnost od 0,80 g/kg alkohola u krvi. O prometnoj nezgodi da je obaviješten ODO u Rijeci pa da predlaže da se od istoga (po potrebi i od Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci) pribavi cjelokupna dokumentacija, posebice fotoelaborat, skica lica mjesta te nalaz vještaka patologa za pok. KT (nalaz obdukcije). Naveo je da smatra da na strani tužitelja postoji suodgovornost za nastali štetni događaj. Prije svega, nesporno da su utvrđene velike koncentracije alkohola kod oba sudionika prometne nezgode, posebice kod vozača, a kako da se prometna nezgoda dogodila 25.prosinca, očito da je da su i tužitelj i pok. LT prije samog štetnog događaja konzumirali veće količine alkohola. Zbog navedenog da na strani tužitelja postoji suodgovornost za nastali štetni događaj, tim više što da se prometna nezgoda dogodila za vrijeme radnog vremena. Naveo je da se ne smije zanemariti činjenica da se prometna nezgoda dogodila u 2,51 h u noći. Zbog ozljeda koje je zadobio, da smatra da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom zbog čega na njegovoj strani postoji i ta vrsta suodgovornosti za nastali štetni događaj. Naveo je da tužitelj u tužbi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost uzročno posljedične veze i nastale štete te da je nesporno da je vozač KT bio u alkoholiziranom stanju, a iz dokumentacije u spisu da proizlazi da je preminuo uslijed teških ozljeda koje je zadobio. Naveo je da s obzirom da je i tužitelj bio u alkoholiziranom stanju, očito je da je zajedno s pok. MT konzumirao alkohol te da su obojica pod utjecajem alkohola za vrijeme radnog vremena sjeli u teretno vozilo. Kombinirano prometno tehničko i patološko vještačenje da se treba provesti i na okolnost zadobivenih povreda kako kod pok. KT (zbog tvrdnje tužitelja da je isti preminuo prirodnom smrću, ako se nalazom obdukcije ne utvrdi suprotno), kao i na okolnost zadobivenih ozljeda kod tužitelja, a sve zbog činjenice da isti nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Teret dokazivanja leži na tužitelju. Naveo je da osporava potraživanje tužitelja na ime neimovinske i imovinske štete, jer da je isplaćenom naknadom, zbog istaknutog prigovora suodgovornosti, tužitelj namiren u cijelosti. Iznos od 320.000,00 kn (pored već isplaćenog iznosa od 42.000,00 kn) da je previsok i neprimjeren stvarnim posljedicama te da osporava potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade u paušalnom iznosu od 50.000,00 kn. Tužitelj da je s velikom preciznošću mogao utvrditi razliku plaće (ako postoji) za vrijeme bolovanja, s obzirom da izračun može dobiti od svojeg poslodavca, ali i na temelju bankovnog izlistaja iz kojeg da su vidljiva njegova mjesečna primanja. Zbog toga pozivanje u izreci tužbenog zahtjeva na specifikaciju te vrste štete uz naknadni izračun financijskog vještaka da nije u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Iz dokumentacije da proizlazi da je tužitelj doživio povredu na radu pa bi uslijed toga trebao primati punu naknadu za vrijeme bolovanja. O tome da li je izgubio na plaći ili ne, da nije vidljivo iz dostavljenih dokaza niti da je jasno što tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade i za koje vremensko razdoblje. Nejasan je radnopravni status tužitelja, dužina trajanja bolovanja, primanja za vrijeme bolovanja, naknade koje je dobivao. Na kraju je naveo da s obzirom da je u konkretnom slučaju vozač bio pod utjecajem alkohola, kao i sam tužitelj, da tužitelj tvrdi da je vozač preminuo prirodnom smrću (što je u suprotnosti s policijskim zapisnikom), da tvrdi da je on na suvozačem mjestu bio vezan sigurnosnim pojasom, za sada je sigurno da predloženi dokazi isključivo na okolnost visine štete nisu dostatni za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupak proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to uvidom u posebno izvješće Postaje prometne policije Rijeka posl.br. 511- 09-34-PI-45/2017 od 10.01.2018., medicinsku dokumentaciju za tužitelja, potvrdu Hrvatskih autocesta d.o.o., potvrdu Postaje prometne policije Rijeka od 04.08.2020., zahtjev za naknadu štete, zdravstveni karton tužitelja, izvještaj o obdukciji MT, dopis HZMO-a od 04.05.2023., podatke Regos-a, Sektora osiguranika i registra za tužitelja, platne liste za tužitelja u razdoblju od prosinca 2017. do travnja 2023., saslušao je tužitelja kao stranku, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta po stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu, provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarcu, provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženu Cuculiću te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

4. Uvidom u potvrdu Hrvatskih autocesta d.o.o. od 19. studenog 2020. utvrđeno je da potvrđuju da je tužitelj ŽT zaposlen kod njih od 07. prosinca 2006. na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu u TJO Čavle – operativa na radnom mjestu Vozač strojar.

5. Uvidom u potvrdu PU PG, Postaje prometne policije Rijeka od 04. kolovoza 2020. utvrđeno je da je pod točkom III. navedeno da je ŽT, ovdje tužitelj, koristio sigurnosni pojas.

6. Uvidom u zahtjev za naknadu štete utvrđeno je da je istoga podnio tužitelj tuženiku i to 04. kolovoza 2020.

7. Uvidom u izvještaj o obdukciji MT, Medicinskog fakulteta u Rijeci, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od dana 02. siječnja 2018. utvrđeno je da je navedeno Klasifikacija događaja: prirodna smrt, Uzrok smrti: Povećanje i proširenje cijelog srca.

8. Uvidom u dopis HZMO-a od 04. svibnja 2023. utvrđeno je da su isti izvijestili sud da tužitelj nije korisnik mirovine, naknade za tjelesno oštećenje niti bilo kojeg drugog primanja po propisima iz mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj.

9. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da se predmetna nezgoda dogodila na sam Božić 25.12.2017. negdje oko 2 ujutro. Njemu da je smjena započela 24.12.2017. na Badnjak u 19,00 sati te da je od nadređenog dobio zadatak da s MT ide u posipanje ceste na dionici Tuhobić-Vrata-Tuhobić te da su s vozilom naziva "ralica" i krenuli u obavljanje zadatka. Što se tiče samog pok. MT isti da je bio krupan čovjek, cca 150 kg, oko 50-ak godina. S obzirom da je znao da neće voziti da je bio suvozač te da je bio propisno vezan međutim da nije provjeravao da li je MT alkoholiziran s obzirom da je čovjek uvijek bio veseljak te da nije bilo nikakvih naznaka da je bio pod utjecajem alkohola. Predmetna nezgoda da se dogodila točno kod njihove cestarske baze Hrvatskih autocesta gore u Sobolima kod dvije benzinske pumpe, Ine i Petrola. Pok. MT da je najnormalnije vozio, da nije bilo naznaka da će se nešto dogoditi međutim isti da je praktički samo glavom pao na volan te da su oni u tom trenutku sletjeli s ceste i ralica da se okrenula. Naveo je da su ga tri sata izvlačili iz predmetne ralice te da je osam dana bio u bolnici hospitaliziran da nisu znali da li će se izvući te da je doslovno dobio novi život. Naveo je da KT nije niti pio niti pušio te da nakon jedno sat-dva od kada je pristupio na posao te kada se posipava ralica da se kreće propisanom brzinom između 40-60 km/h i da su posipavali sol, a kada se završi s posipavanjem da se kreću kao sva teretna vozila sukladno prometnim propisima i ograničenjima. Naveo je da taj dan kada su bili on i pok. KT u smjeni, da je bilo još ljudi u smjeni, da se rad normalno odvijao, da nije padao snijeg te večeri kada su išli posipavati. Tužitelj je naveo da je na bolovanju bio praktički od nezgode, od prosinca 2017. do prije jedno mjesec dana odnosno kraja rujna 2021. odnosno da želi nadopuniti da je nakon godinu i pol od nezgode počeo ponovo raditi, ali su ga vratili na bolovanje te da kod kuće bez majke i sestre s kojima živi u obiteljskoj kući ne bi mogao ništa, da su mu iste jako puno pomagale te da su mu pomagale i oko djeteta i da nije mogao sam ni na WC. Naveo je da na poslu nije konzumirao alkohol, međutim da je kod kuće malo konzumirao od jutra jer da se kod kuće svi vole proveseliti te da je sitnije građe, da je malo jeo te da se zbog toga to vjerojatno manifestiralo. Kod kuće da je popio kod kuće pivo i da on strogo na poslu ne pije jer da je vozač teretnog vozila. Naveo je da je prošlo sat, dva od kada mu je počela smjena u 19:00h dok nisu krenuli na taj zadatak posipanja prometnice i da je do odlaska bio u bazi, da imaju bazu u Sobolima te da je pok. KT bio s njim. Naveo je nije vidio MT da pije od 19:00 do kretanja na predmetnu dionicu s obzirom da je MT imao 2,05 g/kg alkohola u krvi te da je od kada su krenuli na rutu do kada je bila nezgoda prošlo četiri sata te da su u ta četiri sata posipali cestu i da su bili dežurni odnosno u tom dežurstvu da moraju stajati do eventualnog poziva za posipanje neke druge dionice te da u tom razdoblju nisu niti pili, niti jeli i da su stali u Fužinama te da nisu ni tada ni jeli, ni pili.

10. U svom nalazu i mišljenju od dana 16. prosinca 2022. stalni sudski vještak Goran Husinec je naveo da je teretno vozilo Mercedes uslijed postepenog desnog skretanja sletjelo sa kolnika brzinom od 89 km/h nakon čega da se postepeno vratilo na kolnik da bi naletjelo na lijevu odbojnu ogradu koju je provalilo, udarilo u narednu za ususretni kolnički trak i nakon toga se prevrnulo pri brzini od 32 km/h, s time da je dozvoljena brzina 110 km/h prema ograničenju brzine kretanja prometnim znakom.

10.1. Tužitelj, a niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, slijedom čega je sud nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i potpun.

11. U svom nalazu i mišljenju od dana 14. siječnja 2022. stalni sudski vještak Željko Cesarec je naveo da trajne posljedice ozljede prednjeg segmenta – desna pubična kost, mogu se sumirati kao kontraktura desnog kuka lakog do srednjeg stupnja, slabost pripadajuće muskulature kuka te trbušne muskulature, uz opisane postoperativne ožiljke. Trajne posljedice ozljede stražnjeg segmenta (sakrum) da se mogu sumirati kao ograničeni pokreti LS kralješnice srednjeg stupnja, sa blažim radikularnim ispadom korijena S1 desno, te opisanim postoperacijskim ožiljcima. Ukupno utvrđene trajne posljedice ozljede zdjelice otežavaju obavljanje onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom nešto dužeg i jačeg opterećenja navedenih regija, a u smislu dizanja i prenošenja nešto težih tereta, naglijih pokreta, promjena položaja, aktivnosti na neravnom, boravka u prignutom položaju i sl., što da se manifestira kroz obavljanje određenih profesionalnih aktivnosti (radno mjesto) te obavljanje aktivnosti u i oko kućanstva koje uključuju navedene radnje (uključujući i određene sportsko-rekreacijske aktivnosti, primjerene dobi tužitelja). Opisane trajne posljedice utječu na umanjenje OPĆE ŽIVOTNE AKTIVNOSTI u brojčanom iskazu od cca 16 – 18 %, odnosno tužitelj u tom omjeru mora ulagati pojačane napore pri obavljanju navedenih i sličnih aktivnosti, a u odnosu na stanje prije PN i zadobivene ozljede zdjelice. Pri ocjeni da je vođeno računa o svim relevantnim čimbenicima (karakter ozljede, okolnosti liječenja, sadašnji klinički nalaz, kronološka dob, predmnijevajući radni vijek i sl.), kao i o izbjegavanju matematičkog zbrajanja ocjena pojedinih posljedica. Vezano uz trajne psihičke posljedice koje bi se odnosile na PN i zadobivene ozljede, prema citiranoj m.d. već tijekom boravka u bolnici, a neposredno po PN, je pregledom konziljarnog psihijatra 04.01.2018. postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i ordinirana medikamentozna terapija ( specifične okolnosti vezane uz PN – smrt kolege). U kasnijem posttraumatskom periodu nakon tog pregleda, a prema raspoloživoj m.d., ne priloži niti jedan nalaz psihijatra sve do 12.12.2018. (skoro punih godinu dana). Tadašnje psihičko stanje da je okvalificirano kao posljedica PTSP- a te srednje teške depresivne epizode. Shodno navedenom (uzimajući u obzir moju specijalnost i moju primarnu domenu vještačenja ), teško da je dati preciznu ocjenu trajnih psihičkih posljedica koje bi se odnosile na PN i zadobivene ozljede (uvažavajući i navedeni podatak o neredovitom ambulantnom liječenju, a time vjerojatno i medikaciji, u ranije navedenim periodima). S druge strane, a zbog ekonomičnosti postupka i mog određenog kliničkog i vještačkog iskustva sa traumatiziranim osobama i psihičkim sekvelama, uz uvažavanje raspoložive m.d. i postavljene precizne dijagnoze psihičkog stanja (PTSP-i) u zadnjem raspoloživom nalazu psihijatra, da je mišljenja da se trajne psihičke posljedice mogu manifestirati kroz nemogućnost cjelovite psihičke sposobnosti, ali ipak dostatne za funkcioniranje uz pojačani napor. Iskustveno i stručno iste bi mogle utjecati na dodatno umanjenje OŽA od cca 7 - 8% , uzimajući u obzir i gore navedene okolnosti liječenja. Shodno navedenom, ukupni brojčani iskaz umanjenja SOŽA-e temeljem utvrđenih psihofizičkih trajnih posljedica bi prema kriterijima sudskog medicinskog vještačenja da bi iznosio cca 22 - 24%, odnosno u tom iskazu da se ocjenjuje povreda prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje tužitelja, a kao posljedica PN. Karakter ozljede zdjelice te okolnosti liječenja iste, mogli da su prouzročiti bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od 8 – 10 dana, vezano za fazu same ozljede, perioperacijski period vezan uz prvi, teški op. Zahvat te kraći period vezan uz drugi, po težini manji op. zahvat. Ocjena se odnosi na kraći dio bolničkog liječenja (mogućnost izdašnije analgezije) te početni period kućnog liječenja. Bolovi srednjeg intenziteta mogli su trajati ukupno cca 35 - 40 dana vezani za nešto kasniju, neposredniju fazu po ozljedi, operacijama, prvim prevojima, povremenom pogoršanju tegoba, početku aktivnije mobilizacije te funkcijskog opterećenja ozlijeđene regije. Bolovi slabijeg intenziteta mogli su potrajati kroz duži vremenski period, a vezani uz sanaciju svih prijeloma, postupno progresivno opterećenje, prolongiranu fizikalnu terapiju (kinezi terapiju) te brojne neugodnosti tijekom liječenja (česti prevoji, vađenje šavi, česte RTG kontrole, MR, EMNG i sl ). Isti da se mogu sumirati na vremenski period od cca 7 – 8 mjeseci. Bolovi povremenog karaktera ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja OŽA. Primarni strah jačeg intenziteta se ne može valorizirati jer je tužitelj po iskazu na pregledu za potrebu vještačenja bio u kratkotrajnoj nesvijesti neposredno po PN i ne sjeća se samog događaja. Sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 8 – 10 dana manifestirajući se kao akutna reakcija na stres (spoznaja o smrti kolege, težini zadobivene ozljede, potrebi 2 op. Zahvata te postupcima oko istih ). Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 30 - 35 dana, kao neposredno produžena reakcija na traumu, doživljeni stres, zadobivenu ozljedu, operacije i sl. Sekundarni strah slabijeg intenziteta bio je prisutan kroz dugi period u sklopu tada izraženih ostalih psihičkih promjena posttraumatskog tipa. Isti se ne može preciznije definirati, pogotovo zbog ranije navedene činjenice o okolnostima psihijatrijskog liječenja, ali se obzirom na karakter ozljede i okolnosti liječenja, te zadnji psihijatrijski nalaz može ocijeniti kao trajna posljedica u sklopu poremećaja psihičkog stanja i postavljenih dijagnoza. Naruženje - ova se stavka može valorizirati temeljem opisanih postoperativnih ožiljaka, koji po svom karakteru predstavljaju osnov za naruženje srednjeg stupnja, ali zbog svoje lokalizacije nisu dostupni pogledu trećih osoba (pokriveni odjećom). Naveo je da je tuđa pomoć i njega kroz ukupno 25 dana realizirano bolničko liječenje u različitim vremenskim periodima. U periodu od ukupno cca 3 - 4 mj. (periodi kućnog liječenja nakon posebno prve, a manje druge hospitalizacije i operacija – potreba kompletnog, odnosno značajnijeg rasterećenja uz korištenje pomagala za hod ) indicirana potreba tuđe – nestručne pomoći kroz cca 3 - 4 sata dnevno (obuvanje, oblačenje, cjelovita higijena, toaleta, vožnja auta, određene aktivnosti u kućanstvu i sl.). U vremenskom periodu od ukupno cca 2 mj. ista reducirana na cca 2 sata dnevno (slobodniji režim, postupno povećanje opterećenja). Povremena tuđa nestručna pomoć kroz 2 - 3 mj. 3 – 4 sata tjedno za povremene teže i zahtjevnije aktivnosti u i oko kućanstva. Pojačana ishrana u ukupnom vremenskom periodu od cca 3 - 4 mj. koji se odnosi na postoperativne faze te dužu potrebu rasterećenja i upotrebu pomagala za hod, bio je povećan energetski utrošak u odnosu na stanje zdrave osobe te shodno tome i potreba za većom i češćom konzumacijom vitaminskih napitaka, sokova, proteinske ishrane, roborancija i sl.

11.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, dok je tuženik u podnesku od dana 22. travnja 2022. naveo da nema posebnih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i potpun.

12. U svom nalazu i mišljenju od 09. prosinca 2022. stalni sudski vještak Dražen Cuculić, specijalist sudske medicine, naveo je da temeljem uvida u spis i priležeću medicinsku dokumentaciju tužitelja utvrdio je da je isti kao putnik na prednjem sjedištu teretnog vozila u prometnoj nezgodi pri prevrtanju dana 25. prosinca 2017. zadobio višestruke teške tjelesne ozljede u području zdjelice i to višekomadni prijelom donje i gornje grane desne pubične kosti sa širenjem u simfizu i pomakom prijelomnih ulomaka te višekomadni prijelom desne latelarne mase križne kosti. Po primitku u bolnicu po neurokirurgu je postavljena dijagnoza desnostrane posttraumatske lumboišijalgije, a nakon dijagnostičke obrade 01. siječnja 2018. je izveden operativni zahvat u smislu stabilizacije stražnjeg segmenta zdjelice-osteosinteza modeliranom rekonstrukcijskom pločom i stabilizacija prednjeg segmenta zdjelice. Poslijeoperacijski tijek da je protekao uredno nakon čega je pacijent bio stacionarno na fizikalnoj rehabilitaciji. Naveo je da uzevši u obzir dinamiku nastanka prometnog udesa u kojem je djelovanjem snažne sudarne sile na prednji dio teretnog vozila pri čemu je došlo do prevrtanja teretnog vozila na desni bok, u kojem se tužitelj nalazio na suvozačkom mjestu, nije moguće sa sigurnošću zaključiti da li je u trenutku naleta bio ili nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Naveo je da je mišljenja da sudarna brzina i deformacije nastale teškim oštećenjem prednjeg dijela kabinskog dijela vozila i desnog boka vozila, uslijed kojih je suvozač ostao prikliješten u kabini vozila, ukazuju da u opisanim okolnostima nastanka predmetne prometne nezgode vezivanje sigurnosnim pojasom ne bi spriječilo nastanak ozljeda koje je tužitelj zadobio. Naveo je da kakav bi bio intenzitet ozljeda u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom teško je zaključivati s obzirom da su oštećenja i deformacije unutar kabine vozila bila najintenzivnija upravo na prednjom desnoj strani kabine teretnog vozila. Sigurnosni pojas pri uobičajenom položaju vozača u sjedalu sprječava da tijelo poleti prema naprijed i udari u čvrste fiksne dijelove vozila, ali da je dovoljna pasivne zaštita vezivanjem sigurnosnog pojasa ostvarena samo kod naletnih brzina djelovanjem sile prema naprijed pri brzini od 25 km/h kada se kod svih tipova vozila kojega imaju ugrađenog aktivira i zračni jastuk. Naveo je da zaključno u konkretnom slučaju zbog deformacije putničkog prostora došlo je do izravnog ozljeđivanja tijela suvozača deformiranim dijelovima vozila pri čemu zaštitni pojas nije mogao spriječiti nastanak zadobivenih ozljeda dok što se tiče izmjerene koncentracije alkohola u organizmu tužitelja prema nalazu i mišljenju vještaka toksikološke struke tužitelja da je u trenutku nastanka predmetne nezgode bio u pripitom stanju.

13. U svom nalazu i mišljenju od dana 17. ožujka 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da na zahtjev naručitelja izvršen je uvid u dokumentaciju koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Nakon proučene dokumentacije te izvršenih izračuna izgubljenog dohotka, odnosno zarade tužitelja ŽT kao zaposlenika Hrvatskih autocesta d.o.o. za period isplate plaća od prosinca 2017. do ožujka 2023. , vještak daje slijedeće mišljenje. S obzirom na sve iskazano u nalazu, dakle prije svega uzevši u obzir za referentnu vrijednost isplate plaće prema razdoblje listopad 2017. do prosinac 2017., ne uzimajući pri tome u obzir isplate za trošak prijevoza te ostale neoporezive naknade i isplate (Božićnice, regresi i sl.), u odnosu sa iznosom koji je zaista uprihodio (od poslodavca i HZZO-a ukupno), da je utvrdio gubitak na zaradi tužitelja u neto iznosu od 21.879,74 €.

14. Tuženik je u podnesku od dana 23. travnja 2024. istaknuo prigovore na sve nalaze i mišljenja vještaka, protivio se preinaci tužbe te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio.

14.1. U svom dopunskom očitovanju od dana 10. svibnja 2024. stalni sudski vještak Željko Cesarec je naveo da vezano uz podnesak tuženika o dužini trajanja bolovanja tužitelja, ostaje pri ranijem navodu na strani 6 svog vještačkog nalaza, a kojeg da citira i tuženik u svom podnesku na strani 2 istog. Bolovanje da je trajalo od 25.12.2017. do 09. mjeseca 2021. (točan datum nije da preciziran). Mišljenje da je dao na temelju citiranih okolnosti liječenja i osobnog iskaza tužitelja o trajanju bolovanja, obzirom da spisu ne priloži službeno Izviješće o istom. Zadnji medicinski dokument koji priloži spisu da datira sa 20.05.2021. i odnosi se na nalaz psihijatra u kojem se tužitelj naručuje na kontrolni pregled 12.08.2021. Njegovo mišljenje da je temeljeno na medicinskim podacima te da ne može ulaziti u kombinacije sa vještakom financijske struke jer da za to nije stručan, a niti da je predmet njegovog vještačenja izračun izgubljene zarade.

14.2. U svom dopunskom očitovanju od dana 21. svibnja 2024. stalni sudski vještak Tomislav Prpić je naveo da tuženik navodi da iz Tablice koju je sačinio vještak financijske struke proizlazi da je tužitelj od XI/2021 godine počeo raditi jer je dio plaće dobio od poslodavca, a dio od HZZO. Navedeno da nije točno, jer je iz tablice vidljivo da se radi o plaći isplaćenoj u studenome 2021. (10.11.2021), dakle plaći za listopad 2021., kao što da je jasno naznačeno u prvom stupcu. Također, svi podaci koji su uneseni u tablicu da proizlaze iz dokumentacije u spisu. Tuženik dalje da navodi da je u tablici sačinjenoj po vještaku financijske struke izgubljena zarada obračunata i nakon IX/2021 godine, kao i razdoblju od I-IV/2023 godine (osim u razdoblju od XII/2021 – XII/2022. godine). Zadaća vještaka da je navedena na stranici 3 Nalaza i mišljenja te da je po istoj određeno da se nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu očituje o tužiteljevoj izgubljenoj zaradi u razdoblju od prosinca 2017. do travnja 2023. Iz navedenog da je vidljivo da je postupio prema zadaći i da ostaje pri svojem Nalazu i mišljenju, kao i dopuni u potpunosti i da ne ulazi u pravna tumačenja.

14.3. U svom dopunskom očitovanju na ročištu dana 13. rujna 2024. stalni sudski vještak Dražen Cuculić i Goran Husinec su naveli da prema podnesku tuženika od 23. travnja 2024. u poglavlju u odnosu na nalaz spec. sudske medicine s obzirom da je tuženik već u odgovoru na tužbu istakao prigovor da je vozač sada pok. KT bio pod znatnim utjecajem alkohola (1,72 g/kg u krvi), odnosno 2,05 k/kg u mokraći te da je to uzrok prometne nezgode zatraženo je dodatno pojašnjenje nalaza s obzirom na okolnost alkoholiziranosti pok. Temeljem uvida u spis i priležeću dokumentaciju utvrdi se da je kod sada pok. KT utvrđena koncentracija od 1,72 g/kg apsolutnog alkohola u krvi te 2,05 g/kg apsolutnog alkohola u mokraći. Analizom utvrđene koncentracije odnose se na vrijeme uzimanja uzoraka za analizu odnosno na obdukciji. Analizom utvrđena koncentracija od 1,88 g/kg apsolutnog alkohola u krvi osobe tjelesne težine 95 kg odgovara vrijednosti od 121,44 grama apsolutnog alkohola odnosno količini od 3,7 l pive (to da bi odgovaralo nešto više od 7 boca pive u pakovanju od 0,5 l). Iz odnosa koncentracije apsolutnog alkohola u krvi i mokraći dobivenom analizom proizlazi da se alkohol nalazio u fazi eliminacije odnosno izlučivanja iz organizma KT u trenutku uzimanja uzoraka za analizu, ali i u trenutku prometne nezgode. Kod koncentracije od 1,72 g/kg apsolutnog alkohola u krvi kao i kod koncentracije od 2,05 g/kg u mokraći većina ljudi se nalazi u pijanom stanju. Kod koncentracije od 1,72 i 1,88 i 2,05 g/kg apsolutnog alkohola u organizmu vozačke sposobnosti su bitno smanjene tako da su ove osobe apsolutno nesposobne za sigurno upravljanje motornim vozilom. Glavna obilježja ovako alkoholiziranih vozača jesu među ostalim: 1. pod utjecajem alkohola produžuje se reakcijsko vrijeme ili psihička sekunda (reakcija opažanja prepreke na cesti i izvršenja određenih radnji za njeno izbjegavanje), 2. vidni kut bitno je sužen pa vozač prekasno uočava vozila koja dolaze sa strane (zbog smanjenja oštrine dubinskog vida moguće su krive procjene o udaljenosti dvaju subjekata), 3. pod utjecajem alkohola brzina akomodacije oka nakon zasljepljivanja produžena je za oko 60 %, kao i vrijeme reakcije na iznenadne prepreke. Zaključno, mišljenja sam da je kod tužitelja kao vozača teretnog vozila koji je u trenutku prometne vozile teretnim vozilom upravljao u pijanom stanju zbog bitno smanjenih vozačkih sposobnosti vrijeme reagiranja bilo uvećano od optimalnih 0,75 sekundi na najmanje 1,5 sekundi, što da je moglo utjecati na smanjenu mogućnost pravovremenog reagiranja. Prema obdukcijskom nalazu pok. KT preminuo je prirodnom smrću jer tijekom obdukcije nisu utvrđene nikakve tjelesne ozljede koje bi se uzročno posljedično mogle povezati s smrtnim ishodom. Budući da se radi o povećanju i proširenju cijelog srca sa teškom stenozom vjenčaste arterije srca mišljenja sam da je smrt nastupila tijekom vožnje ili kratko ili neposredno prije nego što je došlo do prevrtanja teretnog vozila kojim je upravljao. U predmetnom spisu da imamo vozača koji je prema tahografskom listiću svjesno upravljao vozilom bez tempomata te da je u jednom trenutku prestao upravljati vozilom. Navedeni trenutak odgovara trenutku kada čovjek izgubi svijest jer od tog trenutka na dalje nisu zabilježeni nikakvi znakovi upravljanja. Navedeni smjerovi kretanja nisu karakteristični za vožnju alkoholiziranog čovjeka jer alkoholiziran čovjek kad izgubi kontrolu nad upravljanjem vozilom upravlja nekontrolirano, nepotrebno, neprecizno i naglo što u predmetnom nije bilo slučaj. Budući da je utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola govori u prilog fazi izlučivanja alkohola iz organizma to bi značilo da je stanovito kratko vrijeme prije samog udesa oštećeni pok. nije konzumirao, a na pitanje u kojem je vremenu i koliko alkohola popio to bez drugih parametara i podataka da nije moguće sa sigurnošću zaključivati. Prema ostalim patoanatomskim dijagnozama iz izvještaja o obdukciji proizlazi da u prilog anamnestičkom podatku da je sada pok. KT bolovao od povišenog arterijskog pritiska govori i obdukcijski nalaz zrnatog smanjenja oba bubrega i aterosklerotskih promjena na krvnim žilama u organizmu. U sudsko medicinskom smislu nemam elemenata za zaključivanje da li je sada pok. KT zaspao u vožnji zbog utjecaja alkoholiziranosti.

15. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

16. Odredbom članka 51 stavak 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14, 64/2015, 108/2017), dalje ZOSPC, propisano je da vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

17. Odredbom članka 54 stavak 1 točka 1 ZOSPC propisano je da na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a najviše: 130 km na sat na autocestama.

18. Naime, kako je nesporno da se predmetna prometna nesreća dogodila na autocesti te iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husinca proizlazi da je teretno vozilo Mercedes uslijed postepenog desnog skretanja sletjelo sa kolnika brzinom od 89 km/h nakon čega da se postepeno vratilo na kolnik da bi naletjelo na lijevu odbojnu ogradu koju je provalilo, udarilo u narednu za ususetni kolnički trak i nakon toga se prevrnulo pri brzini od 32 km/h, s time da je dozvoljena brzina 110 km/h prema ograničenju brzine kretanja prometnim znakom, stav je ovoga suda da se predmetno vozilo kretalo unutar ograničenja brzine.

19. Odredbom članka 1092 stavak 1 i 2 Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05), dalje ZOO, propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu te da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

19.1. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je stava da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku predmetne štete odnosno da nema mjesta primjeni odredbe članka 1092 stavak 1 i 2 ZOO-a.

19.2. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je bio propisno vezan i to iz razloga što navedeno proizlazi i iz potvrde PU PG, Postaje prometne policije Rijeka od 04. kolovoza 2020. budući je pod točkom III. navedeno da je ŽT, ovdje tužitelj, koristio sigurnosni pojas. Pored navedenog sudskomedicinski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da uzevši u obzir dinamiku nastanka prometnog udesa u kojem je djelovanjem snažne sudarne sile na prednji dio teretnog vozila pri čemu je došlo do prevrtanja teretnog vozila na desni bok, u kojem se tužitelj nalazio na suvozačkom mjestu, nije moguće sa sigurnošću zaključiti da li je u trenutku naleta bio ili nije bio vezan sigurnosnim pojasom, međutim da je mišljenja da sudarna brzina i deformacije nastale teškim oštećenjem prednjeg dijela kabinskog dijela vozila i desnog boka vozila, uslijed kojih je suvozač ostao prikliješten u kabini vozila, ukazuju da u opisanim okolnostima nastanka predmetne prometne nezgode vezivanje sigurnosnim pojasom ne bi spriječilo nastanak ozljeda koje je tužitelj zadobio.

19.3. Nadalje, stav je ovoga suda da to što je vozač pok. KT u trenutku predmetne prometne nesreće imao koncentraciju od 1,72 g/kg apsolutnog alkohola u krvi te 2,05 g/kg apsolutnog alkohola u mokraći te da je zbog navedenog tužitelj suodgovoran jer je ušao u vozilo sa alkoholiziranim vozačem, nije u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom i to iz razloga što iz izvještaja o obdukciji pok. MT, Medicinskog fakulteta u Rijeci, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od dana 02. siječnja 2018. proizlazi Klasifikacija događaja: prirodna smrt, Uzrok smrti: Povećanje i proširenje cijelog srca, a posebice stoga što je i vještak Dražen Cuculić, specijalist sudske medicine u svom dopunskom očitovanju naveo da je prema obdukcijskom nalazu pok. MT KT preminuo prirodnom smrću jer tijekom obdukcije da nisu utvrđene nikakve tjelesne ozljede koje bi se uzročno posljedično mogle povezati s smrtnim ishodom. Budući da se radi o povećanju i proširenju cijelog srca sa teškom stenozom vjenčaste arterije srca da je mišljenja da je smrt nastupila tijekom vožnje ili kratko ili neposredno prije nego što je došlo do prevrtanja teretnog vozila kojim je upravljao te je i prometni vještak Goran Husinec naveo da u predmetnom spisu imamo vozača koji je prema tahografskom listiću svjesno upravljao vozilom bez tempomata te da je u jednom trenutku prestao upravljati vozilom. Navedeni trenutak odgovara trenutku kada čovjek izgubi svijest jer od tog trenutka na dalje nisu zabilježeni nikakvi znakovi upravljanja. Navedeni smjerovi kretanja da nisu karakteristični za vožnju alkoholiziranog čovjeka jer da alkoholiziran čovjek kad izgubi kontrolu nad upravljanjem vozilom upravlja nekontrolirano, nepotrebno, neprecizno i naglo što u predmetnom da nije bilo slučaj.

20. Odredbom članka 19 stavak 1 i 2 ZOO-a, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

20.1. Odredbom članka 1046 ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20.2. Nadalje, odredbom članka 1100 stavak 1 i 2 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, dok je odredbom članka 1095 ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

21. Stoga, u odnosu na tužitelja, a s obzirom na utvrđenje medicinskog vještaka o pretrpljenim fizičkim bolovima te cijeneći dužinu trajanja i intenzitet istih, ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada s naslova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 5.833,00 eura.

22. Kako iz nalaza vještaka u pogledu straha proizlazi da primarni strah jačeg intenziteta se ne može valorizirati jer da je tužitelj po iskazu na pregledu za potrebu vještačenja bio u kratkotrajnoj nesvijesti neposredno po PN i ne sjeća se samog događaja. Sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 8 – 10 dana manifestirajući se kao akutna reakcija na stres (spoznaja o smrti kolege, težini zadobivene ozljede, potrebi 2 op. Zahvata te postupcima oko istih ). Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 30 - 35 dana, kao neposredno produžena reakcija na traumu, doživljeni stres, zadobivenu ozljedu, operacije i sl. Sekundarni strah slabijeg intenziteta bio je prisutan kroz dugi period u sklopu tada izraženih ostalih psihičkih promjena posttraumatskog tipa. Isti se ne može preciznije definirati, pogotovo zbog ranije navedene činjenice o okolnostima psihijatrijskog liječenja, ali se obzirom na karakter ozljede i okolnosti liječenja te zadnji psihijatrijski nalaz može ocijeniti kao trajna posljedica u sklopu poremećaja psihičkog stanja i postavljenih dijagnoza, ovaj sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljeni strah iznosi 5.000,00 eura.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupno utvrđene trajne posljedice ozljede zdjelice otežavaju obavljanje onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom nešto dužeg i jačeg opterećenja navedenih regija, a u smislu dizanja i prenošenja nešto težih tereta, naglijih pokreta, promjena položaja, aktivnosti na neravnom, boravka u prignutom položaju i sl., što da se manifestira kroz obavljanje određenih profesionalnih aktivnosti (radno mjesto) te obavljanje aktivnosti u i oko kućanstva koje uključuju navedene radnje (uključujući i određene sportsko- rekreacijske aktivnosti, primjerene dobi tužitelja). Opisane trajne posljedice utječu na umanjenje OPĆE ŽIVOTNE AKTIVNOSTI u brojčanom iskazu od cca 16 – 18%, odnosno tužitelj u tom omjeru mora ulagati pojačane napore pri obavljanju navedenih i sličnih aktivnosti, a u odnosu na stanje prije PN i zadobivene ozljede zdjelice. Shodno navedenom (uzimajući u obzir njegovu specijalnost i njegovu primarnu domenu vještačenja ), teško da je dati preciznu ocjenu trajnih psihičkih posljedica koje bi se odnosile na PN i zadobivene ozljede (uvažavajući i navedeni podatak o neredovitom ambulantnom liječenju, a time vjerojatno i medikaciji, u ranije navedenim periodima). S druge strane, a zbog ekonomičnosti postupka i njegovog određenog kliničkog i vještačkog iskustva sa traumatiziranim osobama i psihičkim sekvelama, uz uvažavanje raspoložive m.d. i postavljene precizne dijagnoze psihičkog stanja (PTSP-i) u zadnjem raspoloživom nalazu psihijatra, da je mišljenja da se trajne psihičke posljedice mogu manifestirati kroz nemogućnost cjelovite psihičke sposobnosti, ali ipak dostatne za funkcioniranje uz pojačani napor. Iskustveno i stručno iste bi mogle utjecati na dodatno umanjenje OŽA od cca 7 - 8% , uzimajući u obzir i gore navedene okolnosti liječenja. Stoga da je kod tužitelja izraženo smanjenje općih životnih aktivnosti za cca 22 do 24% pri čemu da je vođeno računa o svim relevantnim čimbenicima te da je pri donošenju ukupne ocjene vođeno računa o izbjegavanju zbrajanja ocjena koje je posljedica i njihovog utjecaja na ukupni brojčani iskaz umanjenja OŽA, stoga ovaj sud smatra da pravična novčana naknada za umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja iznosi 3.500,00 eura.

24. Što se tiče naruženja kod tužitelja vještak je naveo da se ta stavka može valorizirati temeljem opisanih postoperativnih ožiljaka, koji po svom karakteru predstavljaju osnov za naruženje srednjeg stupnja, ali zbog svoje lokalizacije nisu dostupni pogledu trećih osoba (pokriveni odjećom), stoga ovaj sud smatra da pravična naknada za naruženje iznosi 2.150,00 eura.

25. Vještak je utvrdio da je tuđa pomoć i njega kroz ukupno 25 dana realizirano bolničko liječenje u različitim vremenskim periodima. U periodu od ukupno cca 3 - 4 mj. (periodi kućnog liječenja nakon posebno prve, a manje druge hospitalizacije i operacija – potreba kompletnog, odnosno značajnijeg rasterećenja uz korištenje pomagala za hod ) indicirana potreba tuđe – nestručne pomoći kroz cca 3 - 4 sata dnevno (obuvanje, oblačenje, cjelovita higijena, toaleta, vožnja auta, određene aktivnosti u kućanstvu i sl.). U vremenskom periodu od ukupno cca 2 mj. ista reducirana na cca 2 sata dnevno (slobodniji režim, postupno povećanje opterećenja). Povremena tuđa nestručna pomoć kroz 2 - 3 mj. 3 – 4 sata tjedno za povremene teže i zahtjevnije aktivnosti u i oko kućanstva pa je ovaj sud uzeo u obzir prosječnu satnicu osoba koje se bave pružanjem usluga pomoći u domaćinstvu u visini od 4,00 eura po satu te smatra da pravična novčana naknada tužitelju za tuđu pomoć i njegu iznosi 2.500,00 eura.

26. U odnosu na troškove pojačane prehrane vještak je naveo da je tužitelju bila potrebna pojačana ishrana u ukupnom vremenskom periodu od cca 3 - 4 mj. koji se odnosi na postoperativne faze te dužu potrebu rasterećenja i upotrebu pomagala za hod, bio je povećan energetski utrošak u odnosu na stanje zdrave osobe te shodno tome i potreba za većom i češćom konzumacijom vitaminskih napitaka, sokova, proteinske ishrane, roborancija i sl. stoga ovaj sud smatra da pravična naknada tužitelju za pojačanu prehranu iznosi 1.000,00 eura.

27. Valja navesti da je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade neimovinske štete za tužitelja ovaj sud primijenio pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod posl.br. Su-IV-47/2020-5.

28. Slijedom navedenog tužitelju je s osnova povrede prava osobnosti (neimovinske štete) te s osnova imovinske štete, a sve u skladu s člankom 19 u svezi članka 1100 ZOO-a te u skladu s člankom 1095 ZOO-a dosuđena šteta (neimovinska i imovinska šteta – 19.983,00 eura – 5.574,36 eura nesporno isplaćeni dio) u ukupnom iznosu od 14.408,64 eura.

29. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do isplate (Zaključak sjednice Građanskog odjela VSRH od 12. travnja 2016.god.) međutim tužitelj je postavio zahtjev za kamatom od dana podnošenja tužbe 23. prosinca 2020., a što prihvaća i ovaj sud.

30. Na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege, pojačana prehrana) tužitelju pripada zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom članka 12 stavak 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, međutim tužitelj je postavio zahtjev za kamatom od dana podnošenja tužbe 23. prosinca 2020., a što prihvaća i ovaj sud.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I i II izreke presude.

32. Nadalje, iz nalaza stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića proizlazi da obzirom na sve iskazano u nalazu, dakle prije svega uzevši u obzir za referentnu vrijednost isplate plaće prema razdoblje listopad 2017. do prosinac 2017., ne uzimajući pri tome u obzir isplate za trošak prijevoza te ostale neoporezive naknade i isplate (Božićnice, regresi i sl.), u odnosu sa iznosom koji je zaista uprihodio (od poslodavca i HZZO-a ukupno), da je utvrdio gubitak na zaradi tužitelja u neto iznosu od 21.879,74 €. Međutim, kako iz nalaza iz mišljenja stalnog sudskog vještaka Željka Cesarca proizlazi da je tužiteljevo bolovanje trajalo od 25.12.2017. do 09. mjeseca 2021. stav je ovoga suda da tužitelju ne pripada i naknada za listopad 2021. te siječanj (tužitelj krivo označio u tužbenom zahtjevu kao siječanj 2022.), veljaču, ožujak i travanj 2023., a kako to tužitelj potražuje preciziranim tužbenim zahtjevom, slijedom čega ga je s tim dijelom tužbenog zahtjeva valjalo odbiti.

32.1. Slijedom svega navedenog u skladu s odredbom članka 1095 stavak 1 ZOO-a valjalo je odlučiti kao u točki III. i IV. Izreke presude.

33. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužitelj napravio u podnesku od dana 08. travnja 2024., valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužitelj tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu izgubljene zarade, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

33.1. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio iz podneska od dana 08. travnja 2024. stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

34. Među strankama je bio sporan osnov i visina. Tužitelj je uspio sa 100% osnova, dok je tuženik uspio sa 0% osnova. U odnosu na visinu tužitelj je uspio sa 53%, dok je tuženik uspio sa 47%, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio sa 53% u sporu, a tuženik 47%.

34.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a tužitelju je kao potreban dosuđen trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (T.br.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), zastupanja na sedam ročišta i to šest u iznosu od 1.000,00 eura za svako i jedno u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9.t.1., t.2. i t.7 Tarife), sastavljanja šest podneska i to tri u iznosu od 1.000,00 eura za svaki i tri u iznosu od 50,00 eura za svaki (Tbr.8.t.1. i t.3Tarife). Dakle ukupni trošak tužitelja iznosi 10.650,00 eura pa kako je tužitelj u sporu uspio sa 53% dosuđen mu je trošak u iznosu od 5.644,50 eura, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.411,13 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 235,58 eura te sudska pristojba na presudu u iznosu od 387,55 eura, a što sveukupno iznosi 8.541,46 eura.

34.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki V. izreke presude.

U Rijeci, 31. prosinca 2024.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika