REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2240/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Plavec, odvjetnik u Zagrebu, Čazmanska 6, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi statusa hrvatskog branitelja, 31. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II-563-01/20-02/78, URBROJ: 511-01-149-20-1 od 7. lipnja 2021. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II- 563-01/20-02/78, URBROJ: 511-01-149-20-1 od 7. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale KLASA: UP/I-563-01/20-02/6, URBROJ: 511-01-149-20-2 od 28. listopada 2020. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da istu podnosi jer smatra da osporavana rješenja nisu pravilna i zakonita, da se ne zasnivaju na potpunom i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, da je povrijeđeno materijalno pravo te da nema razloge o odlučnim činjenicama. Dodaje da je tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja predložio saslušanje svjedoka, no da svjedoci nisu saslušani, niti se u pobijanom rješenju navodi zbog čega nisu saslušani, a niti se u obrazloženju rješenja uopće navodi taj njegov prijedlog. Opisuje da je predložio da se saslušaju KĆ, ĆĆ, GĆ i ŠĆ. Iznosi da je dokazni prijedlog i obrazložen (KĆ, tadašnji ministar unutrašnjih poslova [adresa], ĆĆ, zapovjednik PS Makarska gdje je izdana njegova propusnica i na čijem je području bio Nastavni i obučni centar Krvavica, a koji ima saznanja da je on za svoj rad primao plaću, GĆ djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova Split iz tadašnjeg vremena koja ima saznanja o načinu vođenja evidencije o pripadnicima pričuvnog sastava PU Split, ŠĆ, svjedok koji je bio instruktor u centru u Krvavicama i ima neposredna saznanja o svim aktivnostima vezanim uz centar). Nastavlja da je te dokaze naveo i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, a da tuženik nije postupio u smislu članka 108. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku te da nije žalbu dostavio drugoj strani radi novih dokaza, slijedom čega je evidentno da tijelo koje je vodilo upravni postupak to nije smatralo novim dokazima. Ističe da su, kako se radilo o dokazima predloženim od strane u postupku, u pobijanom rješenju morali biti navedeni razlozi zašto nisu prihvaćeni, pa rješenje u tom dijelu nema razloge o odlučnim činjenicama. Napominje da bi se iskazima predloženih svjedoka utvrdile okolnosti vezane uz rad Nastavnog odnosno obučnog centra Krvavice, je li bio na funkciji koju navodi tijekom postupka (zapovjednika postrojbi koje su tamo obučavane) te na koji je način došao do dokumenata koje je priložio uz svoj zahtjev, kao što je propusnica za obučni centar, s obzirom da isto nije mogao imati ukoliko nije imao neku funkciju unutar istog. Nastavlja da je tijekom postupka, kao i u žalbi, detaljno opisao svoj ratni put, da je bio zapovjednik Vojne policije HZ Herceg Bosne, kao i ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg Bosne tijekom ratnog perioda. Navodi da s obzirom da je Nastavni i obučni centar djelovao u tajnosti te s obzirom da je bio dužnosnik HR Herceg Bosne, smatra da se samo ispitivanjem predloženih svjedoka mogu utvrditi sve okolnosti koje su bitne za utvrđivanje svih okolnosti koje su predmet postupka. Dodaje da predloženi svjedok KĆ ima saznanja o tome na koji je način on angažiran u Nastavnom centru, svjedokinja GĆ o načinu na koji se vršila isplata plaća te činjenicu zbog čega sad Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da ga nema na spisku, svjedok ŠĆ na navedene okolnosti rada centra, a svjedok ĆĆ na sve okolnosti organizacije centra. Napominje da se rad obučnog centra, kao i ime svjedoka ŠĆ, kojeg je i ovdje predložio, spominju u presudi Međunarodnog kaznenog suda kojom je proglašen odgovornim za svoje postupanje tijekom rata zajedno sa još 5 drugih dužnosnika, a na temelju udruženog zločinačkog poduhvata, a što uključuje i rad u obučnom centru, što je vidljivo iz citata presude. Iznosi da članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisuje da se pod sudjelovanjem u obrani smatra oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, a što uključuje obuku i odlazak na bojište, a da stavak 4. istog članka propisuje da se status dokazuje potvrdom nadležnog ministarstva te da nije propisana forma potvrde, no, po pozitivnim propisima, potrebno je utvrditi sve činjenice relevantne za izdavanje potvrde, pri čemu smatra da nije dovoljno izvršiti uvid u postojeće evidencije, ako postoje okolnosti da bi trebalo izvršiti i dodatne provjere, kao u konkretnom slučaju. Opisuje da drugostupanjsko pobijano rješenje u potpunosti potvrđuje prvostupanjsko, pri čemu uopće ne iznosi razloge niti o jednom od žalbenih navoda, paušalno ih odbacuje uz navod da nisu od značaja za ovu upravnu stvar. Navodi da se za iskaznicu izdanu od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske samo navodi da nema značaja s obzirom na druge dokaze, iako takvu iskaznicu nije mogla imati osoba koja nije pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana. Poziva se na članak 3. stavak 1. točku a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17.) i članak 3. stavke 2. istog Zakona. Ukazuje da je prije donošenja rješenja izvršen uvid u sve raspoložive evidencije koje sadrže podatke važne za donošenje pravilne odluke i u spise predmeta, da su uzete u obzir i evidencije koje sadrže podatke o angažiranim pripadnicima policije tijekom Domovinskog rata kao što su: obračunske liste za isplatu novčane naknade angažiranima, evidenciju rasporeda službe i evidencije upućenih mobilizacijskih poziva, te je utvrđeno pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Navodi da je iz pismena Uprave policije, Službe za javni red od 19. kolovoza 2019. vidljivo da u službenoj dokumentaciji nisu pronađeni podaci o pripadnosti ili angažiranju tužitelja u postrojbama pričuvnog sastava policije Ministarstva unutarnjih poslova u sjedištu, slijedom čega nema službenih dokaza o navodima tužitelja o njegovoj pripadnosti postrojbama pričuvnog sastava policije. Nadalje, iz pismena Uprave za materijalno- financijske poslove, Sektora za financije i proračun, Službe za računovodstvene poslove od 14. svibnja 2021. vidljivo je da u službenim evidencijama nema podataka da je tužitelju u spornom razdoblju isplaćivana naknada od strane ovog Ministarstva. Iznosi da s obzirom da je iz službenih evidencija tog Ministarstva, kao i sve raspoložive dokumentacije vidljivo da tužitelj tijekom Domovinskog rata, pa tako niti u spornom periodu nije bio pripadnik aktivnog niti pričuvnog sastava postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova, to navodi tužitelja da je bio angažiran u Nastavnom centru za obuku u Krvavici i da je obnašao dužnost zapovjednika postrojbi koje su tamo obučavane, te propusnica za ulazak u centar koju je priložio kao dokaz, nisu od utjecaja na drugačiju odluku. Napominje da kako je u provedenom postupku utvrđeno da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji da bi se tužitelju priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, to su pobijana rješenja pravilna i na zakonu osnovana. Predlaže stoga tužbu i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti kao neosnovane u cijelosti.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika, s time da je sud riješio spor bez rasprave na temelju ovlaštenja iz članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Nesporno je da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
7. Sporno je, je li pravilno taj njegov zahtjev odbijen.
8. Člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i da se u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
8.1. Člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari (stavak 1.) te da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom (stavak 2.).
9. Iz zahtjeva tužitelja od 14. siječnja 2020. utvrđeno je da tužitelj traži da mu se prizna status dragovoljca Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj s time da tužitelj nije naveo razdoblje u kojem traži priznavanje navedenog statusa niti na temelju pripadnost koje postrojbe traži priznavanje tog statusa.
10. Iz žalbe tužitelja od 12. studenog 2020. utvrđeno je da tužitelj u bitnome navodi da je u tri navrata predao dokumente koji su nastali 1991., a da je ključni dokument iskaznica pričuvnog sastava policije Republike Hrvatske izdata od PS Makarska. Dodao je da je tadašnji zapovjednik PS Makarska bio ĆĆ, koji je spreman i potvrditi činjenicu da je za svoje angažiranje u Obučnom centru Krvavice, gdje je obnašao dužnost zapovjednika postrojbi koje su tamo obučavane, primao i plaću. Iznio je da je od primitka pobijanog rješenja kontaktirao žive svjedoka tog vremena. Nastavio je da mu je GĆ, djelatnica PU Split iz tog vremena, rekla da se sjeća načina vođenja evidencije o pripadnicima pričuvnog sastava PU Split i da je o tome spremna svjedočiti. Opisao je da je Nastavni centar Krvavice djelovao od 1991. do 1996. te da je u tom razdoblju obnašao sljedeće dužnosti: od listopada 1991. do travnja 1992. bio je zapovjednik postrojbi koje su obučavane u Krvavicama, od travnja 1992. i početka rata u Bosni i Hercegovini imenovan je za pomoćnika zapovjednika za sigurnost i za zapovjednika svih postrojbi vojne policije Hrvatskog Vijeća Obrane. Naveo je da postoje svjedoci koji mogu potvrditi da je u više vojnih operacija bio njegov izvršitelj, da će spomenut samo odlazak na pregovore u Cavtat u kolovozu 1992. i odlazak na pregovore u Okučane te da je u srpnju 1993. bio uključen u planiranje i izvođenje svih većih operacija na Južnom bojištu i bojišnicama diljem Bosne i Hercegovine, ali i Republike Hrvatske. Istaknuo je da je jedan od rijetkih policijskih i vojnih dužnosnika iz Herceg Bosne koje je za vrijeme rata stavio u drugi plan rješavanje svog statusa u Oružanim snagama Republike Hrvatske, dok su skoro svi ostali davno to riješili. Iznio je da je pod njegovim zapovijedanjem u vojsci policiji HB bilo više od deset tisuća policajaca i vojnika. Nastavio je da vjeruje da će doći neko pravedno vrijeme u kojem će se potvrditi zajedništvo od 1991. do 1996. i kad će se izjednačiti status ratnih pripadnika HVO sa pripadnicima OS RH. Završio je da je spreman osobno svjedočiti.
11. Prema mišljenju ovog suda osporavana rješenja se ne mogu ocijeniti zakonitim. Naime, tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari u smislu članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga će se u ponovnom postupku omogućiti tužitelju izjašnjavanje, s time da će se posebno utvrditi za koje razdoblje tužitelj traži status, temeljem koje postrojbe i na koji način je u tom razdoblju sudjelovao u oružanom sukobu. Nadalje, ukoliko se procijeni da je potrebno saslušati će se i drugi svjedoci te će se nakon toga donijeti novo zakonito rješenje.
12. Slijedom navedenog osporavano rješenje se nije moglo ocijeniti zakonitim te je na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 31. prosinca 2024.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Dna:
1. odvjetnik Dražen Plavec – e. komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33 – uz spis tuženika
3. U spis
