1          Poslovni broj 20 Kž-303/2023-5.

                REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

                                                                                                        Poslovni broj 20 Kž-303/2023-5.

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika M. V. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja Alena Bašića podnesenoj po opunomoćeniku odvjetnici M. B. protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-39/2022-7. od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2024.

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja A. B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.) kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj K-149/17-5 od 20. ožujka 2017. godine stavlja se izvan snage te se na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08. okrivljenik M, V. oslobađa optužbe da bi na štetu oštećenika A. B. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju, označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 3. ZKP/08. određeno je da je oštećeni kao tužitelj A. B. dužan u roku od 15 dana u državni proračun nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. s naslova paušala u iznosu od 700,00 kuna, te je dužan naknaditi nužne izdatke optuženog i nužne izdatke i nagrada njegovog branitelja.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio oštećenik po opunomoćeniku odvjetnici M. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda a podredno da ukine prvostupanjsku presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim sucem pojedincem.

4. Odgovor na žalbe podnio je okrivljenik M. V. po branitelju odvjetniku J. P. s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu oštećenika kao neosnovanu.

5. Žalba  oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

6. 1. Nije u pravu oštećenik kada u žalbi po opunomoćenici tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6. 2. Ne stoje žalbeni navodi oštećenika da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi a nije proturječna ni razlozima o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude. Iz žalbenih navoda oštećenika proizlazi da se on ne slaže s tim razlozima te ocjenama i zaključcima prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja pa se tu zapravo, i pod žalbenim navodima zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. 3. Nije u pravu oštećenik kao tužitelj kada u žalbi tvrdi da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih tijekom postupka i samih tih iskaza. Žalitelj tu upire na iskaze svjedoka M. M., P. D., S. D., A. A. i M. V. U točki 13. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi da su svi ovi svjedoci bili nazočni u vrijeme kada je optuženi vodio telefonski razgovor s oštećenim ali da nisu čuli da bi u tom razgovoru bilo kakvih teških riječi, vrijeđanja ili prijetnji te da svjedok A. A. nije ni čula taj razgovor. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda navedeni prikaz iskaza ovih svjedoka po prvostupanjskom sudu je u suštini pravilan i u bitnome odgovara onome što su o događaju rekli ovi svjedoci na raspravi. Stoga nije osnovana žalba oštećenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7. 1. Nije u pravu oštećenik kao tužitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio činjenično stanje.

7. 2. Logično je i životno da se pristojni ljudi trude da ne slušaju tuđe telefonske razgovore pa je stoga i prihvatljivo da svjedoci koji su kritične zgode bili u društvu s okrivljenikom ne znaju što je okrivljenik u telefonskom  razgovoru rekao oštećeniku. Stoga pojedine međusobne razlike u iskazima ovih svjedoka na koje se u žalbi poziva oštećenik nemaju takav značaj za utvrđenje činjeničnog stanja kakav mu pridaje žalitelj jer se radi o nebitnim i nevažnim razlikama. Za ovaj drugostupanjski sud je u ocjeni vjerodostojnosti ovih iskaza bitno da nitko od njih, iako su bili relativno blizu okrivljenika, nije čuo neke teške riječi, vrijeđanja i prijetnje. Životno je da se kod izgovaranja takvih riječi u pravilu refleksno pojačava glas pa je u pravu prvostupanjski sud kada u točki 13. obrazloženja ove iskaze ocjenjuje vjerodostojnima.

7. 3. Po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je zaključio da se na temelju iskaza svjedoka M. B. i D. M. ne može sa potpunom sigurnošću zaključiti da je okrivljenik kritične zgode prijetio oštećeniku da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti ili ih teško tjelesno ozlijediti. Razloge zbog kojih ne prihvaća vjerodostojnima iskaze ova dva svjedoka prvostupanjski sud je iznio u točkama 16.,17. i 18. obrazloženja pobijane presude a ovaj drugostupanjski sud ih smatra valjanim te ih kao takve u cijelosti prihvaća. Naime, nije životno i teško je za povjerovati da oštećenik na ranijem ispitivanju u svojstvu svjedoka nije iskazao da je nakon prijetnji koje mu je uputio okrivljenik o istim prijetnjama odmah ispričao svojoj supruzi M. B. odnosno šogoru D. M. Upravo je to važan detalj koji daje za pravo zaključku prvostupanjskog suda da iskaz ovih svjedoka ocjeni nevjerodostojnima. Zbog toga ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća osnovanim žalbene navode oštećenika kojima pokušava dokazati da je prvostupanjski sud trebao povjerovati svjedocima M. B. i D. M. Zbog svega iznesenog nije osnovana žalba oštećenika niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nisu osnovane žalbe okrivljenika niti zbog povrede kaznenog prava i odluke o troškovima kaznenog postupka. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na način da je zaključio da nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak  2.KZ/11. ispravno je postupio kada je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. okrivljenika oslobodio optužbe te na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08. odlučio da troškovi postupka padaju na teret oštećenika kao tužitelja.

9. Ispitujući pobijanu presudu  u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

10. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 4. siječnja 2024.

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća

                                                                                                                                Slaven Vidmar