REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-11/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Perkušić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika Grada Imotskog, Ante Starčevića 23, Imotski (OIB: 18919978758) kojeg zastupa punomoćnik Mirko Perkušić, odvjetnik u Imotskom, uz supsidijarno označenog tuženika Komunalno društvo grada Imotskog d.o.o., Glavina donja 493/a, Imotski, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20.prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika i gradonačelnika tuženika KŽ, **.**.2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Gradu Imotskom platiti tužitelju ĆŽ iznos od 8.295,17 eura sa zateznom kamatom počevši do 04. veljače 2021. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.529,40 eura sa zateznom kamatom počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja ĆŽ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 214,70 eura sa zateznom kamatom počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Grada Imotskog za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao namještenik tuženika rješenjem tuženika od 22. siječnja 2019. premješten u novoosnovano trgovačko društvo Komunalno društvo Grada Imotskog d.o.o., ali i da je sporazumom njega, tuženika i Komunalnog društva Grada Imotskog od 19. veljače 2020. ponovno premješten kod tuženika.

1.1. Tužitelj nadalje ukazuje da su on i članovi njegove obitelji (supruga GŽ i kćer NŽ) bili osigurani od posljedica nesretnog slučaja i smrti kod Croatia osiguranja d.d. temeljem police kombiniranog kolektivnog osiguranja.

1.2. Međutim, ističe da je tuženik propustio obavijestiti Komunalno društvo Grada Imotskog o pravima iz osiguranja premještenih radnika, a što im je bila zakonska obveza.

1.3. Kako tvrdi da mu je preminula supruga GŽ **.**.2020., ističe da je nakon njene smrti pokušao ostvariti prava iz osiguranja ali da je tek tada saznao da mu supruga nije osigurana te da ne može ostvariti prava iz osiguranja.

1.4. Slijedom navedenog, ističe da mu je zbog nezakonitog postupanja tuženika nastala šteta u vidu iznosa koji bi dobio temeljem prava iz osiguranja zbog činjenice smrti supruge, pa stoga tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplatu iznosa od 8.295,17 eura sa pripadajućom zateznom kamatom i uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženiku odgovoru na tužbu tijekom postupka ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da iz tužbe ne proizlazi osnovanost predmetne tražbine tužitelja budući da ne proizlazi štetna radnja tuženika niti uzročno posljedična veza između radnje i predmetne tražbine tužitelja. Tijekom postupka osporava da bi predmetno osiguranje bilo pravo iz radnog odnosa pa da bi time u tom smislu postojala bilo kakva obveza na strani poslodavca tuženika.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Rješenja o raspolaganju i premještaju od 22. siječnja 2019. (list 16 i 17 spisa), presliku Ugovora o radu od 01. veljače 2019. (list 18 i 19 spisa), presliku Sporazuma o trajnom premještaju od 19. veljače 2020. (list 20 i 21 spisa), presliku Rješenja o rasporedu na radno mjesto od 21. veljače 2020. (list 24 i 25 spisa), presliku Ponude osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja uz pripadajući popis zaposlenika i članova obitelji (list 26-32 spisa), presliku dopisa o zahtjevu za promjenom zaduženja po polici od 26. ožujka 2019. (list 33 spisa), presliku police osiguranja (list 34 spisa), presliku smrtnog lista koji se odnosi na suprugu tužitelja GŽ (list 35 spisa), presliku odgovora osiguravatelja na odštetni zahtjev tužitelja (list 36 spisa), presliku medicinske dokumentacije koja se odnosi na suprugu tužitelja (list 66-86 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz i saslušanjem svjedoka ŠŽ (list 112-115 spisa), ČŽ (113 spisa), VŽ (list 114 spisa), EŽ (list 114 i 115 spisa), te saslušanjem tužitelja (list 115 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika (list 118 i 119 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zajedno sa svojom sada pokoojnom suprugom GŽ i kćerkom NŽ bio osiguran od posljedica nesretnog slučaja i smrti temeljem police kolektivnog osiguranja ugovorenog od strane tuženika kod Croatia osiguranja d.d., da je supruga tužitelja preminula **.**.2020., da se tužitelj pokušao naplatiti od osiguranja s obzirom na nastup te činjenice (osiguranog slučaja), ali da mu je od osiguravatelja zahtjev odbijen uz obrazloženje da nema ugovorene police u odnosu njih za to razdoblje, a nije sporno da je tužitelj kao namještenik tuženika rješenjem istog od 22. siječnja 2019. premješten u novoosnovano trgovačko društvo Komunalno poduzeće Grada Imotskog d.o.o. te da je sporazumno 19. veljače 2020. ponovno premješten kod tuženika.

6. Između stranaka je sporno je li propustom tuženika tužitelj izgubio prava iz osiguranja pa time i pravo da se naplati temeljem tog prava s obzirom na činjenicu smrti njegove supruge.

7. Iz iskaza tužitelja ĆŽ utvrđeno je da je isti dugi niz godina temeljem navedene police kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja i smrti osiguravao sebe i članove svoje obitelji, da prilikom premještaja u Komunalno društvo Grada Imotskog d.o.o. nije imao namjeru prekinuti predmetno osiguranje, da mu se supruga ozbiljno razboljela s jako lošom prognozom te je bio izvjesna smrt zbog te bolesti, a utvrđeno je da su ga predstavnici tuženika posebno na upit o tom osiguranju uvjeravali kako neće biti nikakvih problema prilikom premještaja i da će prenijeti sva prava pa i to pravo, a utvrđeno je i da je saznao da nema to pravo tek po smrti supruge kada je i imao namjeru ostvariti pravo na isplatu temeljem osiguranja.

8. Iz iskaza svjedoka VŽ utvrđeno je da je isti kao tadašnji pročelnik za gospodarstvo izrađivao akte vezane za tužiteljev premještaj u novoosnovano trgovačko društvo Komunalno društvo Grada Imotskog te da je kod navoda da se prenose sva prava iz radnog odnosa, prema mišljenju ovog svjedoka, namjera bila da se to odnosi i na prava iz osiguranja, time da radnike koji su bili premještani poput tužitelj nije nitko pitao za suglasnost za prestanak osiguranja.

9. Iz iskaza svjedokinje ČŽ utvrđeno je da je ista bila djelatnica u računovodstvu tuženika kao i da su svi radnici plaćali premiju za osiguranje obustavom na svojoj plaći kao i da bi za pojedine radnike prestalo osiguranje tek ukoliko bi se isti izjasnili da više ne žele plaćati premiju i bitni osigurani, a jednako je utvrđeno i iz iskaza svjedoka ŠŽ i EŽ pri čemu je iz iskaza svjedoka EŽ utvrđeno i da je isti odustao od plaćanje premije kada je došlo do poskupljenja pri čemu je do tada polica i plaćanje vršeno automatski putem obustave na plaći.

10. Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze tužitelja i navedenih svjedoka u navedenim dijelovima budući da su isti logični i životni, kao i da se nalaze u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

10.1. Naime, iz dopisa Croatia osiguranje d.d. od 08. kolovoza 2024. (list 106 spisa) utvrđeno je da je člankom 9. Dodatnih uvjeta za kombinirano kolektivno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja propisano da je potrebna suglasnost radnika ako se radi o takvoj vrsti osiguranja a premiju plaća radnik iz svoje plaće, a što je upravo u ovom slučaju riječ.

11. S druge strane, sud ne prihvaća kao vjerodostojan iskaz zakonskog zastupnika tuženika i gradonačelnika KŽ budući da isti u iskazu spominje kako nije bilo govora o osiguranju prilikom premještanja radnika a u istom iskazu spominje da se neformalno savjetovao s državnim tajnikom u resornom ministarstvu oko pitanja je li pravo iz osiguranja ulazi u pravo iz radnog odnosa koje se prenosi, dok i iz dopisa od 26. ožujka 2019. (list 33 spisa) potpisanog upravo s njegove strane proizlazi da je za tužitelja te ostale premještene radnike izričito od strane tuženika upućen dopis osiguravatelju da ih „više ne zadužuju po polici“. Zbog svega toga je njegov iskaz u cijelosti neuvjerljiv posebno kada se uzme u obzir da isti navodi da se ne sjeća dosta odlučnih činjenica, pa tako niti spomenutog dopisa, što ovom sudu ukazuje na neuvjerljivost njegovog iskaza.

11.1. Iz istog razloga sud ne prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedoka VŽ u dijelu u kojem navodi da nije bilo govora o pravima iz osiguranja prilikom premještanja radnika.

12. Sukladno odredbi čl. 137. st. 4. Zakona o radu tuženik je kao poslodavac bio u obvezi obavijestiti Komunalno društvo Grada Imotskog d.o.o. kao društvo osnovano od strane tuženika i nastalo iz njegovog vlastitog pogona o svim pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose, pa je prema mišljenju ovog suda to trebao napraviti i u odnosu na pravo iz predmetnog osiguranja.

12.1. Naime, radi se o osiguranju ugovorenom od strane Grada Imotskog kao osiguravatelja i tada poslodavca tužitelja, pri čemu su tužitelj i članovi njegove obitelji bili osiguranici po tom osiguranju, uz druge radnike, dakle, tužitelj i članovi njegove obitelji ne bi bili osigurani po toj polici da nije postojala činjenica radnog odnosa između tužitelja i tuženika. Sukladno tome, radi se o pravu iz osiguranja koje derivira iz radnog odnosa tužitelj jer bez radnog odnosa ne bi tužitelj niti članovi njegove obitelji uopće bili osigurani po ovoj polici, pa je mišljenje ovog suda da se upravo i radi o jednom od prava iz radnog odnosa koje je tužitelj imao kada je bio premještan.

13. Međutim, unatoč tome, ne samo da tuženik nije obavijestio Komunalno društvo grada Imotskog o navedenom pravu iz osiguranja sukladno spomenutoj odredbi ZOR-a, nego je štoviše dopisom od 26. rujna 2019. obavijestio osiguravatelja Croatia osiguranje d.d. da, između ostalih, tužitelja i njegovu suprugu i kćer više ne zadužuju kao osiguranike (list 33 spisa).

14. Time je tuženik postupio protivno navedenoj odredbi čl. 137. st. 4. ZOR-a, protivno svojoj Odluci (list 11 spisa), Rješenju o raspolaganju i premještaju (list 16 i 17 spisa), ali ne manje važno, i protivno legitimnim očekivanjima radnika, ovdje tužitelja.

15. Kako zbog navedenog propusta tužitelj nije mogao ostvariti svoje pravo iz osiguranja uslijed smrti njegove supruge GŽ, razvidno je da je upravo tom radnjom/propustom tuženik prouzročio nastanak štete kod tužitelja u vidu nemogućnosti ostvarivanja naplate po toj osnovi, pa je upravo tuženik i dužan naknaditi štetu tužitelju temeljem odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

16. Uvidom u predmetnu ponudu osiguranja (list 26 spisa) razvidno je da je predviđen iznos od 62.500,00 kn za slučaj smrti uslijed bolesti što iznosi 8.295,17 eura, pa je valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

17. Zatezna kamata je dosuđena počevši od podnošenja tužbe a po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pri čemu se ukazuje da je tužitelj u smislu odredbe čl. 29. st. 1. a u vezi s odredbom članka 1806. ZOO-a, imao pravo i na kamatu počevši od ranije, ali je sud vezan postavljenim tužbenim zahtjevom u skladu s odredbom čl. 2. ZPP-a.

18. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, naloženo je tuženiku naknaditi mu trošak parničnog postupka. Tako temeljem tbr. 7.-9. Tarife dosuđeno tužitelju po 200,00 eura za sastav tužbe i podneska od 30. kolovoza 2022., te isti iznos za zastupanje na ročištima od 07. rujna 2022., 11. listopada 2022., 03. listopada 2024., 06. prosinca 2024., 20. prosinca 2024., što ukupno iznosi 1.400,00 eura, a na što je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od po 64,70 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

21. Sud nije tužitelju nije dosudio trošak za sastav podneska od 02. listopada 2024. i trošak zastupana na ročištu za objavu i uručenje jer te radnje nisu u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bile potrebne radi vođenja parnice. Osim toga, tužitelju nije dosuđen zatraženi iznos sudske pristojbe na presudu već polovica zatraženog iznosa budući da će tužitelj biti u mogućnosti u roku od tri dana od presude platiti pristojbu u polovici zatraženog iznosa sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci pod točkom II.

22. U cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadnom troška parničnog postupa jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a osim toga, tuženik niti nije određeno u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a naveo trošak za koji traži naknadu, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

23. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate.

U Imotskom, 31. prosinca 2024.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika