REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pn-2055/2021-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. u Zagrebu, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 20. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nikoline Mijolović Jakšetić, odvjetnice, i punomoćnika tuženika Željka Mičuge, odvjetnika, dana 30. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju HĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade štete ukupan iznos od 10.175,51 eura, od toga za neimovinsku štetu i tuđu pomoć iznos od 8.842,28 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 03. srpnja 2019. godine do isplate, te za imovinsku štete za pojačanu prehranu i uništene stvari iznos od 1.333,23 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024.g. do isplate, po stopi koja teče za razdoblje od 03. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od dana 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na već isplaćeni iznos od 3.318,07 eura od dana 03. srpnja 2019.g. do 04. studenog 2021.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu u iznosu od 3.229,49 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.172,27 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da se dana 10. kolovoza 2018. godine dogodila prometna nezgoda u Splitu, u kojoj je tužitelj stradao kao vozač osobnog vozila, zadobivši teške tjelesne ozljede. Navodi se da je nezgode skrivio vozač stranog osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], NĆ, njemački državljanin koji je neprilagođenom brzinom ušao u raskrižje na znak upaljenog crvenog svjetla za njegov smjer kretanja, dok je tužitelju bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. U tužbi se navode sve teške tjelesne ozljede koje je tužitelj zadobio i koje su bile po život opasne. Tužitelj je odmah po nezgodi bio hospitaliziran i operiran, a tijekom liječenja je provodio medicinske rehabilitacije i terapije radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Tužitelj navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te navodi kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i koje utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Tako opisuje dugotrajne i jake fizičke bolove koje je trpio, strah koje je pretrpio kako u trenutku sudara, tako i poslije tijekom liječenja, navodi da su kod njega zaostale trajne posljedice u većem obimu, radi kojih mora ulagati pojačane napore u svakodnevnim aktivnostima, da je zaostalo naruženje. Osim toga, tužitelj navodi da mu je trebala tuđa pomoć i njega, da je imao troškove liječenja, uništene odjeće, troškove puta i troškove pojačane prehrane. Potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 150.000,00 kn, te s osnova imovinske štete:
- za tuđu pomoć iznos od 25.000,00 kn
- za troškove puta i liječenje iznos od 10.000,00 kn
- za štetu s osnova pojačane prehrane iznos od 8.000,00 kn
- za štete s osnova uništenih stvari iznos od 2.000,00 kn
odnosno sveukupno iznos od 195.000,00 kn. Kako je tužitelju nesporno plaćen iznos od 75.000,00 kn, tužitelj potražuje od tuženika preostali iznos od 120.000,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 03. srpnja 2019. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. U podnesku od dana 11. studenog 2021. godine tužitelj je precizirao odnosno snizio tužbeni zahtjev, jer je tuženik tijekom postupka, dana 04. studenog 2021.g. isplatio nesporan dio neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 kn. S druge strane, tužitelj povisuje tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete tako da s tog osnova potražuje 156.000,00 kn (20.704,76 eura), a s osnova imovinske štete:
- za tuđu pomoć iznos od 25.000,00 kn (3.318,07 eura)
- za troškova puta i liječenje iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 eura)
- za štetu s osnova pojačane prehrane iznos od 8.000,00 kn (1.061,78 eura)
- za štete s osnova uništenih stvari iznos od 2.000,00 kn (265,45 eura) odnosno sveukupno iznos od 201.000,00 kn (26.677,28 eura). Kako je tužitelju s osnova neimovinske štete nesporno plaćen iznos od 75.000,00 kn, a zatim iznos od 25.000,00 kn, to tužitelj svoj zahtjev umanjuje za navedene isplaćene iznose, te potražuje od tuženika preostali iznos od 101.000,00 kn (13.405,00 eura), sa zateznom kamatom koja teče od 03. srpnja 2019. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Osim toga, traži od tuženika isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos od 25.000,00 kn, koja teče od dana 03. srpnja 2019. godine do 04. studenog 2021. godine, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
3. S obzirom na promjenu valute, tužitelj je na ročištu dana 20. studenog 2024.g. izrazio tužbeni zahtjev u važećoj valuti eura, tako da s osnova naknade štete potražuje iznos od 13.405,00 eura, sa kamatom od 03. srpnja 2019. godine do isplate, te potražuje zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 3.318,07 eura, koja teče od dana 03. srpnja 2019. godine do 04. studenog 2021. godine, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
4. U odgovoru na tužbu (list 108 spisa) tuženik je priznao nastanak štetnog događaja za koji je odgovoran njemački državljanin, vozač vozila inozemne registarske oznake [registarska oznaka]. Ne osporava da je tužitelj u tom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede, zbog kojih su zaostale trajne posljedice, te je sukladno tome, isplatio tužitelju nesporni iznos od 75.000,00 kn, a zatim i iznos od 25.000,00 kn. Tuženik smatra da je time u cijelosti naknadio štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Osporava osnov i visinu zatražene neimovinske štete preko isplaćenih iznosa. Protivi se i zatraženom iznosu naknade za neimovinsku štetu, naglašavajući da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani. Ukazuje i na rješenje HZZO o priznavanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje, pa ako tužitelj ostvaruje to pravo, smatra da treba navedeni iznos naknade odbiti od iznosa tuđe pomoći koja se eventualno utvrdi u ovom postupku. Protivi se traženju zatezne kamate, te navodi da sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tek od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana završetka liječenja. Osporava aktivnu legitimaciju za potraživanje naknade imovinske štete za troškove puta i liječenja, te naknadu štete za uništene stvari, kao i osnov i visinu, tijek zatezne kamate, navodeći da tužitelj ničim ne dokazuje spomenutu imovinsku štetu. Također osporava osnov i visinu potraživanja naknade s osnova pojačane prehrane, jer tužitelj ne navodi u čemu se sastoji pojačana prehrana, niti o tome dostavlja dokaze. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
5. Na pripremnom ročištu dana 10. veljače 2022. godine, tuženik je dopunio odgovor na tužbu tako da je istaknuo prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete radi nekorištenja sigurnosnog pojasa. Naknadno u podnesku od 14. listopada 2024. godine tuženik je povukao prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja radi nekorištenja sigurnosnog pojasa, te je s tim u vezi povukao i prijedlog provođenja vještačenja na tu okolnost.
6. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije, odštetnog zahtjeva, obavijesti tuženika o primitku odštetnog zahtjeva, potvrde MUP-a, zdravstvenog kartona, potvrde Crvenog križa Zagreb, kaznenog spisa, medicinskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka FĆ i saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke.
7. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete u vidu tuđe pomoći, uništenih stvari, troškova prijevoza i liječenja, te pojačane prehrane, koja šteta je nastala ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač vozila stranih registarskih oznaka, njemački državljanin NĆ.
9. Među strankama je nesporan štetni događaj, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost.
10. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
11. Saslušana je u svojstvu svjedoka FĆ, tužiteljeva supruga, koja je navela da je njezin suprug teško ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nezgodi i da je sedam dana proveo u bolnici na odjelu intenzivne njege, a potom još sedam dana na bolničkom liječenju. Izjavila je da je bio u teškom stanju kada je otpušten iz bolnice, da je jedva hodao, da se nije mogao sjetiti određenih riječi i da mu je trebala pomoć čak i pri odlasku do wc i prilikom hranjenja. Izjavila je da mu je trebala i psihička podrška i da je njegova majka išla u prijevremenu mirovinu kako bi mogla pomoći sinu i brinuti o njemu, tim više što je po struci medicinska sestra. Navela je da je njezin suprug bio na početku karijere, u usponu i da ga je ovo ozljeđivanje prekinulo u pogledu karijere, ali i privatno, tako da su radi ozljeđivanja čak odgodili vjenčanje. Opisala je da mu je radi dugog ležanja atrofirala muskulatura, tako da su se ona i njegova majka trudile da ima pojačanu prehranu, da uzima pripravke, vitamine, Ensure i slično. Nadalje, da je njezin suprug trebao pomoć psihijatra, jer da je bio psihički dosta loše, imao nizak prag tolerancije i da je imao strahove u prometu.
12. Saslušan je tužitelj koji je opisao težinu prometne nezgode i svojih ozljeda koje je tom prilikom zadobio. Naveo je da mu je trebala cjelodnevna pomoć, tako da je njegova majka otišla u prijevremenu mirovinu kako bi mu mogla pomagati. Naveo je da je išao na fizikalnu terapiju u Polikliniku Akromion, jer je na terapiju preko HZZO trebalo čekati duže vrijeme. Opisao je da mu je uništena odjeći obuća, te stvari i to mobitel, te uređaj za mjerenje temperature asfalta, a osim toga, da je trebao pojačanu prehranu jer je bio prilično oslabio i smršavio, pa je između ostalog, koristio pripravak Ensure. U potpunosti su prihvaćeni iskazi svjedoka i tužitelja, jer su djelovali posve uvjerljivo i iskreno, te realno s obzirom na težinu ozljeđivanja tužitelja.
13. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, provedeno je medicinsko vještačenje koje je povjereno stalnim sudskim vještacima neurologu dr. ŽĆ i maksilofacijalnom kirurgu dr. KĆ
14. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. ŽĆ i dr. KĆ, te prema medicinskoj dokumentaciji koja je dostavljena u spis, tužitelj je u štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede:
- nagnječenje mozga čeono-sljepoočno desno
- akutno krvarenje iznad tvrde moždane opne čeono-sljepoočno desno
- lamelarno krvarenje pod tvrdu moždanu opnu čeono-sljepoočno-tjemeno lijevo
- posttraumatsko krvarenje ispod meke moždane opne
- prijelom lubanje čeono-sljepoočno desno
- prijelom baze lubanje
- sufuziju konjuktiva
- natučenje pluća
15. Prema nalazu i mišljenju vještaka neurologa dr. ŽĆ, tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pretrpio teške kraniocerebralne ozljede, koje su nabrojane u prethodnoj točki. Provedeno je neurokirurško liječenje tužitelja, evakuacija epiduralnog hematoma, a nakon toga konzervativno liječenje. Po utvrđenju vještaka, tužitelj je pretrpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, dok su povremeni bolovi, trajnog karaktera ocjenjeni kao dio trajnih posljedica.
16. Vještak dr. ŽĆ je utvrdila da je tužitelj pretrpio strah. Naveli su da je izostao tzv. primarni strah, u samoj situaciji ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja. U daljnjem tijeku liječenja, tužitelj je pretrpio tzv. sekundarni strah, karakteriziran brigom za zdravlje i ishod liječenja i to strah jačeg intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, te manjeg intenziteta još 3 mjeseca.
17. Vještak dr. KĆ se složio s ocjenom trajanja i intenziteta fizičkih bolova i straha, te opsegom tuđe pomoći, iskazanim u nalazu dr. ŽĆ.
18. Po nalazu i mišljenju vještak dr. ŽĆ, kod tužitelja su nakon zadobivenih ozljeda, zaostale trajne posljedice koje s neurološkog aspekta iznose 20%. Vještak dr. KĆ je naveo da zbog ozljede maksilofacijalne regije koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju, nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti.
19. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. ŽĆ i dr. KĆ, kod tužitelja je zaostalo naruženje zbog djelomično vidljivog ožiljka na čelu, koje predstavlja naruženje blažeg stupnja.
20. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega i to: po otpustu iz bolnice 24. kolovoza 2018.g. do upućivanja u toplice 13. rujna 2018.g., po 8 sati dnevno. Nakon toga, po otpustu iz toplica 04.10.2018.g. bila mu je potrebna tuđa pomoć po 3 sata dnevno mjesec dana, a zatim po 2 sata dnevno još dva mjeseca. Zatim, još 2 puta po 2 sata tjedno, do završetka bolovanja 23. travnja 2019.g, znači ukupno 371 sati.
21. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći da su svi aspekti štete prenisko ocijenjeni. navela je da su kod tužitelja i nakon završenog višegodišnjeg liječenja zaostale brojne tegobe te trajne psihofizičke posljedice.
22. Na ročištu dana 06. lipnja 2024. godine vještaci su se očitovali na prigovore tužitelja i naveli da je tužitelj zadobio tešku kraniocerebralnu ozljedu sa višestrukim krvarenjem ispod i iznad tvrde i meke moždane opne, kao i prijelom lubanje. Naveli su da zbog adekvatnog kirurškog i konzervativnog liječenja kod tužitelja nisu zaostali teži neurološki deficiti tako da je dr. ŽĆ ustanovila kod tužitelja uredan neurološki status. Vještaci su naglasili da su zaostale prvenstveno psihičke tegobe koje su, uz posttraumatske glavobolje, najveći nositelj trajnih posljedica kod tužitelja. Vještaci su naveli da su u razdoblju između boravka u bolnici i boravka u toplicama, odredili tužitelju maksimalnu tuđu pomoć od 8 sati dnevno, a nakon boravka u toplicama i provedene rehabilitacije, tužitelju je bila potrebna znatno manja pomoć druge osobe. Nadalje, objasnili su da prilikom ocjene postojanja i stupnja naruženosti nije toliko važna duljina ožiljka, već činjenica na kojem dijelu tijela se nalazi, te je li vidljiv i koliko je vidljiv trećim osobama. Vještaci navode da se kod ožiljka na licu, uzima u obzir utječe li ožiljak na mimiku lica, što ovdje nije slučaj.
23. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tužitelj je i dalje mišljenja da su vještaci prenisko ocijenili sve aspekte štete. Tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, a kako su po mišljenju ovog suda, nalaz i mišljenje izrađeni prema pravilima struke, objektivno i jasno, sud ih je u cijelosti prihvatio.
24. Uzevši u obzir sve navedeno, utvrđeno je da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti propisane odredbom čl. 19. ZOO/05, a nalazom i mišljenjem vještaka utvrđene su činjenice i okolnosti (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševne boli zbog naruženja), koje utječu na pravičnu novčanu naknadu, a propisane su čl. 1100. st. 2. ZOO/05.
25. U smislu članka 19. ZOO/05, pravo je svake osobe na zdravlje, kako tjelesno tako i duševno. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio teške, po život opasne ozljede, pa je nedvojbeno povrijeđeno pravo tužitelja na zdravlje, kako tjelesno tako i duševno. Kako je uslijed stradavanja u predmetnom štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu, tužitelj ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.
26. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, sud je uzeo u obzir brojnost i težinu zadobivenih tjelesnih ozljeda koje su pogodile vitalne organe tijela (glavu, mozak), jačinu i trajanje fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužitelj pretrpio uslijed hospitalizacije i obavljenog operativnog zahvata, te fizikalne terapije. Osim toga, sud je uzeo u obzir karakter, jačinu i trajanje straha, te trajne posljedice koje su utvrđene u omjeru od 20 %. Naročito je uzeta u obzir okolnost da je tužitelj stradao u mladoj životnoj dobi od 33 godine, kada se po prirodnom tijeku stvari može očekivati pozicioniranje i usavršavanje na poslu, kao i u privatnom životu. Tužitelj je uslijed ozljeđivanja bio na dugom bolovanju, pa je samim tim prekinut i zaustavljen u karijeri, a i privatno. Posljedice koje su kod njega zaostale, tužitelj će osjećati u predvidivo dugom vremenskom razdoblju. Uz navedeno, sud je cijenio i okolnost da je kod tužitelja zaostalo naruženje u blagom stupnju, radi postojanja posttraumatskih ožiljaka na licu, na čelu i unutar vlasišta. Sud je i neposrednim opažanjem zamijetio i na raspravnom zapisniku (list 201 spisa) opisao ožiljke, od kojih se jedan proteže od čela prema tjemenu od oko 20-tak cm, koji je dijelom u vlasištu, te drugi ožiljak koje se nalazi iznad lijevog uha te se proteže u duljini od 10-tak cm.
27. S obzirom na sve navedene okolnosti i kriterije koji služe za odmjeravanje visine neimovinske štete, po utvrđenju ovog suda, tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u cjelokupnom zatraženom iznosu od 20.704,76 eura (156.000,00 kn).
28. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su mu pomoć i njegu pružale majka i zaručnica, što znači da mu je pomoć pružena besplatno. I u tom slučaju tužitelj ima pravo na naknadu ovog oblika štete, a visina naknade se određuje prema neto cijeni sata pomoći i njege koju naplaćuju osobe koje se profesionalno bave pružanjem takve pomoći. Kako u Zagrebu (gdje tužitelj živi) cijena jednog sata iznosi 3,8 eura neto, dosuđena je tužitelju naknada ovog oblika štete u iznosu od 1.409,80 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.908,27 eura, tužbeni zahtjev s ovog osnova odbijen kao neosnovan.
29. Tužitelj potražuje naknadu za troškove putovanja i liječenja. Naveo je i svom iskazu, kao i svjedokinja, da je uz terapiju koju je obavljao putem HZZO, duže vrijeme obavljao fizikalnu terapiju u privatnoj poliklinici Akromion, kako bi brže dobio termine terapije. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan nalaz ni račun poliklinike Akromion, niti potvrdu navedene zdravstvene ustanove da je u spornom razdoblju pohađao fizikalnu terapiju u toj ustanovi. Iz toga razloga, a iako je nedvojbeno da je tužitelju radi što boljeg i bržeg oporavka bilo potrebno pohađati fizikalnu terapiju i u privatnim ustanovama (jer se u javnim zdravstvenim ustanovama čeka dulje vrijeme), sud nije dosudio tužitelju naknadu ovog oblika štete, smatrajući da se radi o takvoj šteti koju je tužitelj mogao i trebao dokazati pisanom dokumentacijom, bilo da se radi o računima, nalazima i barem potvrdi navedene privatne zdravstvene ustanove. Kako to nije učinio, ovaj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.327,23 eura, tužitelj nije dokazao, pa ga je sud odbio kao neosnovan. Jednako tako nije jasno na koje troškove puta i prijevoza se odnosi njegov zahtjev, kada je sve preglede i terapije obavljao u mjestu stanovanja, u [adresa].
30. Što se tiče tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu za pojačanu ishranu, navodi se da je s obzirom na težinu zadobivenih ozljeda, te činjenicu da je nakon ozljeđivanja tužitelj znatno oslabio, smršavio i izgubio snagu i mišićnu masu, sud prihvatio iskaze tužitelja i njegove supruge FĆ, da su mu trebali razni vitamini, minerali, proteini i pripravci, kako bi se uspješno oporavio. Posebno su naveli da je tužitelj koristio pripravak Ensure, koji se koristi za oporavak, jačanje imunološkog sustava i vraćanje energije kod težih bolesti i ozljeda. S obzirom da bi dokazivanje ovog oblika štete i visine štete tužitelju bilo prilično teško i nezgodno, te imajući u vidu visoke cijene spomenutih vitamina i drugih farmaceutskih proizvoda koje je tužitelj u cilju oporavka bio primoran kupovati i koristiti, sud je za ovaj oblik štete, po slobodnoj ocjeni, temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku, dosudio tužitelju naknadu u cjelokupnom zatraženom iznosu od 1.067,78 eura.
31. Tužitelj je naveo da mu je u prometnoj nezgodi uništena odjeća i obuća, kao i stvari koje je imao uz sebe. S obzirom na dinamiku nastanka i tijeka prometne nezgode, u kojoj je vozilo tužitelja nakon sudara palo s nadvožnjaka i udarilo krovom automobila o tlo kolnika, te na činjenicu da je automobil bio potpuno uništen i da su djelatnici vatrogasne službe izvlačili tužitelja iz automobila, sud je u cijelosti prihvatio tvrdnju tužitelja da su mu potpuno uništeni odjeća i odjeća, te mobitel i laser za mjerenje temperature asfalta. S obzirom da se radilo o već nošenoj odjeći i obući, tužitelju bi bilo otegotno dokazati visinu vrijednosti uništene odjeće (hlače i ljetna majica) i obuće, kao i mobitela i uređaja za mjerenje temperature, pa je sud po slobodnoj ocjeni temeljem čl. 223. ZPP-a dosudio tužitelju naknadu štete s ovog osnova, u iznosu od 265,45 eura, koliko je tužitelj zatražio.
32. Prema tome, tužitelju je sud odmjerio naknadu neimovinske štete, tuđe pomoći, imovinske štete za pojačanu prehranu, za uništenu odjeću, obuću i stvari u ukupnom iznosu od 23.447,79 eur, (od toga 20.704,76 eura otpada na neimovinsku štetu, a ukupni iznos od 2.743,03 eura otpada na imovinsku štetu za tuđu pomoć, pojačanu prehranu i uništene stvari).
33. Kako je tužitelju već isplaćen ukupan iznos od 13.272,28 eura (100.000,00 kn) s osnova neimovinske štete, to je iznos naknade štete koju je sud odmjerio tužitelju u iznosu od 20.704,76 eura, umanjen za već isplaćeni iznos od 13.272,28 eura, pa je ovom presudom tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 7.432,48 eura, za tuđu pomoć iznos od 1.409,80 eura, te naknada imovinske štete za pojačanu prehranu i za uništene stvari, u iznosu od 1.333,23 eura, odnosno ukupni iznos od 10.175,51 eura, dok je u preostalom iznosu od 3.229,49 eura, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
34. Tužitelj tražio od tuženika da mu isplati zateznu kamatu na iznos od 25.000,00 kn (3.318,07 eura), koji mu je tuženik isplatio kao nespornu štetu, tijekom ovog postupka, točnije dana 04. studenog 2021. g. Tužitelj navodi da je tuženik spomenutu isplatu izvršio sa zakašnjenjem, pa traži od tuženika zateznu kamatu koja teče od dospijeća tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 03. srpnja 2019. g. do isplate dana 04. studenog 2021. g.
35. Zahtjev je osnovan. Naime, tuženiku je odštetni zahtjev upućen dana 03. srpnja 2019.g., a kako je liječenje tužitelja već bilo završeno, tuženik je mogao utvrditi postojanje i obim štete, stoga zatezna kamata teče od 03. srpnja 2019.g. do isplate dana 04. studenog 2021.g.
36. Dosuđene su tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći u ukupnom iznosu od 8.842,28 eura tekuće od dana 03. srpnja 2019. godine (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, pa je u obvezi isplatiti tužitelju i zatezne kamate, temeljem člana 1103. u svezi s člankom 29. st. 1. ZOO-a.
37. Zatezne kamate na iznos imovinske štete koja se odnosi na uništene stvari i pojačanu prehranu u ukupnom iznosu od 1.333,23 eura, teku od dana presuđenja dale od 30. prosinca 2024.g. do isplate, jer se radi o imovinskoj nerepariranoj šteti čija visina je utvrđena u vrijeme presuđenja.
38. Kamate teku od 03. srpnja 2019. g. do 31. prosinca 2022. g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Naime, kada se uzme u obzir iznos koji je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju i iznos naknade dosuđen ovom presudom, proizlazi da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.
40. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav odštetnog zahtjeva - 250 bodova, sastav tužbe - 250 bodova, sastav podneska od 11.11.2021.g. - 250 bodova, sastav podneska od 02.12.2021.g. - 250 bodova, pristup na ročište 10.02.2022.g. - 250 bodova, sastav podneska od 14.02.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od 05.04.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od 01.06.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od 31.05.2023.g. - 250 bodova, sastav podneska od 05.09.2023.g. - 25 bodova, sastav podneska od 12.01.2024.g. - 25 bodova, sastav podneska od 26.01.2024.g. - 250 bodova, pristup na ročište 15.03.2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 18.03.2024.g. - 25 bodova, pristup na ročište 06.06.2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 05.07. 2024.g. - 250 bodova, pristup na ročište 20.11.2024.g. - 250 bodova, što je ukupno 2900 bodova, odnosno 5.650,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 1.412,50 eura, putni trošak na relaciji Rijeka - Zagreb u svoti od po 167,08 eura (165 km x 2 smjera x 0,45 eura - 148,50 eura plus cestarina Rijeka - Zagreb i natrag 18,58 eura) i to za ročišta dana 10.02.2022.g., dana 15.03.2024.g. i za ročište 20.11.2024.g, dakle ukupno za putni trošak iznos od 501,24 eura. Uz to, dosuđen je tužitelju trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 358,35 eura, te pristojba na tužbu u iznosu od 102,86 eura i na presudu u iznosu od 147,32 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 8.172,27 eura.
41. Dosuđene su tužitelju zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 30. prosinca 2024. god. do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
42. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. god.
Sudac
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.
DNA
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika