REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1522/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća, d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 11. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Ivane Sury, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Lidije Lučić, odvjetnice, dana 30. prosinca 2024. god.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća, d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužiteljici ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade imovinske štete iznos od 988,29 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 49,77 eura od dana 21. srpnja 2017.g. do isplate,

- na iznos od 938,52 eura od dana 17. siječnja 2018.g. do isplate po stopi koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća, d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, iznos od 2.426,17 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. lipnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.270,57 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024. godine do isplate, sve kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 18. lipnja 2020. godine na sudu je zaprimljena tužba označena poslovnim brojem Pn-1522/20, u kojoj tužiteljica navodi da je njezino vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao štetnik, vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Navodi se da je tužiteljica svojim vozilom izlazila iz parkirnog mjesta parkirališta [adresa] vožnjom unazad, kada je na zadnji dio njenog vozila udarilo vozilo štetnika, koje je velikom brzinom i neoprezno skrenulo iz Palmotićeve ulice, ušavši u krajnju desnu prometnu traku umjesto u najbližu prometnu traku. Tužiteljica navodi da je od siline udarca njezino vozilo odbačeno prema naprijed i u desno na parkirališno mjesto s kojeg je prethodno izašla, tako da je s prednjim dijelom vozila nabačeno na metalno - plastični stup. Navodi da je njezin automobil nakon nezgode bilo tehnički neispravan za vožnju, pa je vučnom službom prevezen u autoservis trgovačkog društva IPA AUTO, gdje je vozilo popravljeno. Stoga potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 375,00 kn za trošak vuče vozila, sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2017.g. do isplate i trošak popravka vozila u iznosu od 7.071,25 kn, sa zateznom kamatom od 17. siječnja 2018.g. do isplate, te naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena dana 21. srpnja 2020. godine, te je označena poslovnim brojem Pn-1828/20 (list 55 spisa), tužiteljica navodi da je dana 19. srpnja 2017. godine stradala kao vozač u prometnoj nezgodi koja se dogodila na kolniku [adresa], kad je na njeno vozilo, tijekom vožnje unazad dok je izlazila iz parkirnog mjesta, udarilo vozilo štetnika koje je velikom brzinom i krajnje neoprezno naišlo iz Palmotićeve ulice i udarilo u zadnji dio vozila tužiteljice. Tužiteljica navodi da je tom prilikom zadobila tjelesne povrede koje su narušile njezino tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica tvrdi da je pretrpjela fizičke bolove i strah, te da su kod nje zaostale trajne posljedice. Navodi da joj je nakon ozljeđivanja trebala pomoć i njega duge osobe. Stoga potražuje od tuženika, kao osiguratelja štetnika, naknadu neimovinske štete, prema slijedećim kriterijima:

- na ime pretrpljenih fizičkih bolova - iznos od 12.500,00 kn

- na ime pretrpljenog straha - iznos od 8.500,00 kn

- na ime pojačanih napora u životu i radu - iznos od 12.000,00 kn

- na ime tuđe pomoći i njege - iznos od 2.500,00 kn,

odnosno sveukupno 35.500,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 02. lipnja 2020. godine do isplate, te uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Na ročištu dana 05. listopada 2020. g. tužiteljica je predložila da se spomenuti predmeti spoje. Podneskom od 10. studenog 2020. godine tuženik je iskazao svoju suglasnost da se parnica Pn -1828/20 koja je kasnije počela teći, spoji na parnicu Pn- 1522/20, radi zajedničkog raspravljanja, čime bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi postupka.

4. Rješenjem poslovni broj Pn-1522/20 od 18. siječnja 2021. godine, parnica Pn- 1828/20 spojena je na parnicu Pn-1522/20, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (list 50 spisa).

5. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 05. siječnja 2023. godine (list 141 - 143 spisa), tužiteljica potražuje od tuženika naknadu imovinske štete u iznosu od 988,29 eura, sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 49,77 eura od 21. srpnja 2017. g. do isplate

- na iznos od 938,52 eura od 17. siječnja 2018. g. do isplate,

te potražuje naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći i to po slijedećim kriterijima:

- na ime pretrpljenih fizičkih bolova - iznos od 929,06 eura

- na ime pretrpljenog straha - iznos od 796,34 eura

- na ime pojačanih napora u životu i radu - iznos od 597,25 eura

- na ime tuđe pomoći i njege - iznos od 103,52 eura

što je sveukupno 2.426,17 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 02. lipnja 2020. godine do isplate, te uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, ali ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja i za sve posljedice koje su proistekle iz tog događaja. Tuženik navodi da se tužiteljica neoprezno uključivala u promet s parkirališta, bez da je propustila sva vozila koja se kreću prometnom površinom u koju se uključuje. Osporava osnov tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete vezane za vozilo. U pogledu zatražene naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, tuženik osim isticanja isključive odgovornosti tužiteljice, osporava osnov i visinu svih vidova neimovinske štete, navodeći da je tužiteljica zadobila samo laku tjelesnu ozljedu u vidu trzajne ozljede. Osporava tijek zatezne kamate kako je zatražila tužiteljica, te ističe da tužiteljica ima pravo na kamatu tek od presuđenja. Na ročištu dana 05. listopada 2020.godine, tuženik je učinio nespornim visinu imovinske štete na vozilu i visinu plaćenih troškova vuče vozila, sveukupno iznos od 7.446,25 kn (988,29 eura).

7. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom zapisnika o očevidu, skice mjesta nezgode, fotografija mjesta događaja i oštećenja na vozilu, presude Prekršajnog suda u Zagrebu, izvida štete, računa, dopisa, prijedloga nagodbe (odštetnog zahtjeva), očevidom na licu mjesta, prometnim vještačenjem, medicinskim vještačenjem, saslušanjem DK kao svjedoka i tužiteljice osobno u svojstvu stranke.

8. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari nije sporan nastanak štetnog događaja niti okolnost da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika u trenutku štetnog događaja.

10. Nije sporna visina imovinske štete na vozilu i visina plaćenih troškova vuče vozila, sveukupno iznos od 7.446,25 kn (988,29 eura).

11. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer tuženik smatra da je tužiteljica isključivo odgovorna.

12. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za štetu popravka vozila i vuče vozila.

13. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći.

14. Radi utvrđivanja spornih činjenica, provedeni su već navedeni dokazi.

15. Saslušan je osiguranik tuženika SK u svojstvu svjedoka (list 101

- 102 spisa). Izjavio je da je bio zaustavljen u Palmotićevoj ulici na semaforu i da je krenuo kada se upalilo zeleno svjetlo, te skrenuo u lijevo u [adresa]. Naveo je da je bila gužva tako da su u lijevoj i srednjoj traci bile kolone vozila, otprilike 7 do 8 metara od križanja, stoga da je skrenuo najprije u srednju a potom u krajnju desnu traku, odnosno navodi da nije ni stigao skrenuti u krajnju desnu traku jer je došlo do sudara, tako da je samo dijelom ušao u krajnju desnu traku. Svjedok je izjavio da kada je bio u prelaženju iz srednje u desnu traku, da je primijetio da tužiteljica vožnjom unazad izlazi iz parkirnog mjesta, te da je pritisnuo kočnicu koju sekundu prije sudara, ali je svejedno udario prednjim dijelom vozila u zadnji dio vozila tužiteljice. Nije mogao precizirati koliko je tužiteljica svojim vozilom izašla iz parkirnog mjesta, ali je naveo da se nezgoda dogodila par metara od pješačkog prijelaza. Naveo je da je vozio brzinom od oko 30 km/h.

16. Njegov iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem nije znao koliko je auto tužiteljice izašlo iz parkirnog mjesta, jer okolnost da je većim dijelom automobil izašao iz parkirnog mjesta, ne ide mu u prilog, pa se o tome izbjegao očitovati.

17. Saslušana je tužiteljica koja je navela da je bila parkirana na prvom parkirnom mjestu, pored raskrižja, dakle na mjestu koje se nalazi na južnoj strani kolnika [adresa], ispred broja 18. Navela je da je prije nego je započela radnju vožnje unazad, kako bi izašla iz parkirnog mjesta, upalila sva četiri pokazivača smjera, te se pogledom unazad uvjerila da se nitko ne kreće tom trakom, a također je provjerila da u tom trenutku pješaci ne prelaze pješački prijelaz. Navela je da je većim dijelom, sa oko 2/3 automobila izašla na kolnik, kada je došlo do sudara. Prilikom izlaska iz parkirnog mjesta, izašla je samo u desnu traku, a da pritom nije zahvatila srednju traku. Tužiteljica tvrdi da je vozač SK, osiguranik tuženika prošao kroz žuto treptajuće svjetlo i ušao u raskrižje, te da je vozio većom brzinom, jer da je njezino vozilo uslijed siline udarca odbačeno na stupić. Tužiteljica je navela da je prilikom sudara zadobila trzajnu ozljedu kralježnice, a njezino vozilo je bilo u znatnoj mjeri oštećeno, pa zbog toga smatra da je osiguranik tuženika vozio velikom brzinom i da je "hvatao" žuto svjetlo na semaforu.

18. Njezin iskaz je prihvaćen, osim u dijelu u kojem iskazuje da je osiguranik tuženika ušao u raskrižje kroz žuto treptajuće svjetlo na semaforu.

19. Proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. Očevidu je prisustvovala tužiteljica koja je pokazala svoje kretanje i mjesto gdje se nalazila u trenutku sudara, kao i smjer kretanja osiguranika tuženika.

20. Prometni vještak je izradio nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila tužiteljice, pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 160 - 165 stupnjeva. Vještak je utvrdio da se mjesto sudara nalazilo na izlasku iz predmetnog raskrižja oko istočnog ruba obilježenog pješačkog prijelaza i na desnoj prometnoj traci, gledajući u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika. Vještak nije imao elemenata za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tuženika, a vozilo tužiteljice je u momentu sudara bilo zaustavljeno ili se kretalo vožnjom unatrag minimalnom brzinom. Vještak smatra da se vozilo osiguranika tuženika moglo kretati brzinom od oko 30 km/h. Vještak je utvrdio da je vozilo tužiteljice započelo radnju uključivanja u promet vožnjom unatrag oko 1,8 sekundi prije nego što je vozilo osiguranika tuženika započelo radnju skretanja ulijevo, a što u odnosu na konfiguraciju raskrižja znači da je tehnički neoprezna radnja sretanja ulijevo vozila osiguranika tuženika na desnu prometnu traku, bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Vještak je naveo da je osiguranik tuženika, prije započinjanja radnje skretanja u lijevo, mogao uočiti vozilo tužiteljice koje se već nalazilo u radnji uključivanja u promet, vozeći unatrag na desnu prometnu traku, pa da je obavio radnju skretanja ulijevo na lijevu ili srednju prometnu traku, do štetnog događaja ne bi došlo.

21. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje prometnog vještaka, dok je tuženik prigovarao u podnesku od dana 24. siječnja 2023. godine. Tuženik je naveo da nalaz vještaka ne odgovara utvrđenjima s očevidima odnosno iskazima sudionika. Istaknuo je da se vještak trebao očitovati o dinamici nastanka štetnog događaja a ne o uzroku prometne nezgode, o čemu odlučuje sud. Naveo je da skica koju je vještak sačinio ne odgovara materijalnim tragovima, te predložio pozvati vještaka na usmeno očitovanje.

22. Vještak Neven Ereš dipl. ing. očitovao se na ročištu dana 06. rujna 2023. godine (list 159 spisa), na kojem je naveo da je pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa i provedenog očevida na mjestu štetnog događaja…Naveo je da je konačni položaj oba vozila prikazan na fotografijama policije na listu 12 do 15 spisa, kao i na fotografiji na listu 16 spisa. Napomenuo je da se radi o približnom proračunu jer praktički u konkretnom slučaju nisu točno fiksirani i pozicionirani bilo koji materijalni tragovi kao i konačni položaj oba vozila. Vještak je naveo da je na temelju raspoloživih podataka iz spisa i pokazivanja tužiteljica na očevidu zaključio o mjestu sudara i o položajima vozila u trenutku sudara, što je prikazao u svojoj skici u točki 3. nalaza, gdje je kao podlogu koristio satelitsku snimku štetnog događaja. Odgovarajući na brojna pitanja punomoćnika stranka, vještak je naveo da nema elemenata temeljim kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi brzine kretanja vozila. Naveo je da ne može točno reći gdje je bilo vozilo osiguranika tuženika kada je tužiteljica započela radnju uključivanja u promet vožnjom unazad, ali korištenjem brzina koje je procijenio i naveo u nalazu, proizlazilo bi da je vozilo osiguranika tuženika u tom trenutku moralo biti izvan predmetnog raskrižja.

23. Nakon usmenog očitovanja prometnog vještaka, tuženik je predložio da se vještak dopunski očituje odnosno izvrši analizu mogućnosti odbačaja vozila tužiteljice, imajući u vidu karakteristike vozila, navedeno mjesto sudara i naletnu brzinu.

24. Vještak je sačinio dopunu nalaza (list 169 do 170 spisa), te je naveo da simulacijom sudara na računalu u programu PC-CRASH 11.1., a koristeći utvrđeni sudarni položaj i mjesto sudara, te konačne položaje oba vozila iz fotografija na listovima 12 do 16 spisa, izračunao da se u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika kretalo brzino od oko 31 km/h. Naveo je da provedena simulacija sudara, kao kontrolni mehanizam samo potvrđuje već utvrđeno dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, stoga je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

25. Dok tužiteljica nije imala prigovora niti primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje prometnog vještaka, tuženik je prigovorio i dopunskom nalazu vještaka, navodeći, između ostalog, da konačni položaj naznačen u tzv. simulaciji uopće ne proizlazi iz fotografija sa lica mjesta, koje se nalaze u spisu. Osim toga, navodi da predmetnom simulacijom nije prikazan odbačaj unaprijed kako je opisao vještak, već udesno. Predlaže da se vještak očituje koja oštećenja su nastala na vozilu tužiteljice prilikom odbačaja.

26. Na ročištu 11. prosinca 2024. godine vještak Neven Ereš dipl. ing. se ponovno očitovao na prigovore tuženika, te je naveo da je prema zadatku suda, izradio simulaciju sudara uz korištenje satelitske snimke mjesta štetnog događaja i da je u simulaciji dobio utvrđene brzine kretanja koristeći parametre koje je prikazao u svome nalazu. Naveo je da simulacija dopušta mala odstupanja pa da i dalje ne može isključiti mogućnost da bi se vozilo tužiteljice u trenutku sudara i neposredno prije njega moglo kretati natrag nekom minimalnom brzinom kretanja. Napomenuo je da je skica policije rađena prostoručno, pa da ne prikazuje točan položaj tragova čestica plastike koji su označeni brojkom 3. Radi izostanka materijalnih tragova i nepoznavanja točnog položaja navedenih tragova čestica plastike od oba vozila, vještak je naveo da je morao koristiti i pokazivanje od strane tužiteljice. Vještak je siguran u zaključak da u trenutku sudara tužiteljica sa svojim vozilom nije u potpunosti izvršila radnju uključivanja u promet, te je bila približno u položaju kako to prikazuje tamnija nijansa plave boje u vještakovoj skici simulacije (list ,….spisa), dok njezin konačni položaj pokazuje svjetlija nijansa plave boje, a identičan slučaj je sa vozilom osiguranika tuženika koje je prikazano tamnijom i svjetlijom nijansom crvene boje. Vještak je objasnio da mogućnost izbjegavanju sudara od strane osiguranika tuženika se temelji na remenu koje je vozilo tužiteljice provelo u radnji uključivanja u promet, pa kod kraćih vremena radnje uključivanja u promet vozila tužiteljice, bila bi i manja mogućnost izbjegavanja sudara od strane osiguranika tuženika, što bi u konačnici moglo promijeniti zaključak o tome tko je prije započeo s radnjom u prometu. Odgovarajući na upit punomoćnika tuženika, vještak je naveo da je na fotografijama na listovima 13 do 15 spisa vidljivo vozilo tužiteljice nakon sudara koje je ostalo čitavom svojom površinom na parkirališnom mjestu te čak i prednjim dijelom naletjelo na plastični stup, koji položaj je on koristio prilikom simulacije. S druge strane, fotografije na listu 12 spisa pokazuje drugačiji položaj vozila tužiteljice koje je približno polovinom svoje površine na parkirališnom mjestu, a stražnjom polovinom na kolniku. Temeljem navedenog, vještak je naveo da ne može sa apsolutnom sigurnošću isključiti mogućnost da bi i takav položaj vozila tužiteljice na listu 12 spisa mogao biti konačan, ali bi onda i brzine kretanja vozila u trenutku sudara bile drugačije.

27. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka sud je u cijelosti prihvatio, smatrajući da su izrađeni prema pravilima struke i objektivno, te detaljno obrazloženo pisanim i usmenim putem.

28. U ovom slučaju, primjenjuju se pravila o odgovornosti na osnovi krivnje, odnosno odredba čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05), koja propisuje da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

29. Utvrđeno je da je osiguranik tuženika skrenuo iz Palmotićeve ulice u lijevo u [adresa], te potom skrenuo u krajnju desnu prometnu traku u kojoj se nalazila tužiteljica u svom vozilu kojim je vršila radnju uključivanja u promet, vožnjom unazad, iz parkirnog mjesta koje se nalazi tik do spomenutog raskrižja.

30. Po utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, te iskaza tužiteljice, kao i iz iskaza samog osiguranika tuženika, tužiteljica je već bila započela radnju kretanja unazad i uključivanja u promet na kolnik [adresa], kad je osiguranik tuženika započeo skretanje u desnu prometnu traku. Naime, iz njegovog iskaza u svojstvu svjedoka (list 102 spisa), proizlazi da nije ni stigao skrenuti u desni prometni trak jer je tu došlo do sudara.

31. Dakle, tužiteljica je obavljala radnju uključivanja u promet vožnjom unazad u desnu traku, kada je osiguranik tuženika skrenuo u tu traku. Prometni vještak je utvrdio da je tužiteljica započela radnju uključivanja u promet 1,8 sekundi prije nego što je vozilo osiguranika tuženika započelo radnju skretanja ulijevo, što znači da je osiguranik tuženika neopreznom radnjom skretanja uzrokovao sudar. Osiguranik tuženika je prilikom skretanja imao mogućnost skrenuti u lijevu ili srednju prometnu traku. Naveo je da je i skrenuo najprije u srednju traku, a potom zbog gužve, skrenuo u krajnju desnu traku.

32. Ne samo da je imao mogućnost već je bio i dužan skrenuti u lijevu prometnu traku. Odredba čl. 56. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC), propisuje da je vozač vozila koje skreće u lijevo, dužan skretanje obaviti krećući se krajnjom lijevom prometnom trakom koja se prostire uz središnju crtu i uz zamišljeni ili obilježeni luk koji spaja dvije središnje crte bočnih kolnika, odnosno prometnom trakom koja se prostire uz lijevi rub ceste s jednosmjernim prometom, osim ako je prometnim znakom na cesti drukčije određeno.

33. U ovom slučaju, osiguranik tuženika ne samo da nije skrenuo u krajnju lijevu prometu traku, već je do prometne nezgode došlo kad je započeo skretanje u krajnju desnu traku u kojoj se već nalazilo vozilo tužiteljice. Upravo radi kršenja spomenute zakonske odredbe, osiguranik tuženik je u prekršajnom postupku oglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom za počinjeni prekršaj.

34. S druge pak strane, tužiteljica je u prekršajnom postupku oslobođena optužbe. Niti ovaj sud nije utvrdio postojanje doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja. Naime, tužiteljica je radnju vožnje unazad započela u trenutku kada je desna prometna traka bila slobodna od vozila, a na pješačkom prijelazu nije bilo pješaka.

35. U danoj prometnoj situaciji, tužiteljica nije prekršila odredbu čl. 43. st. 1. i 3. ZSPC, jer je započela uključivanje u promet na glavnu cestu u trenutku kada je za vozila koja se kreću tom prometnicom bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu. Zato je i naglasila da je osim na prisutnost vozila pazila i na pješake koji su u to vrijeme imali zeleno svjetlo za prelazak preko pješačkog prijelaza. Međutim, istovremeno je za vozila koja iz Palmotićeve ulice skreću u lijevo, upaljeno zeleno svjetlo, ali vozila koja su skretala iz Palmotićeve ulice trebala su skrenuti u krajnju lijevu prometnu traku, ili u srednju traku, ali nikako ne u krajnju desnu prometnu traku.

36. S obzirom da je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, tuženik je pasivno legitimiran za isplatu naknade štete tužiteljici.

37. Radi utvrđenja postojanja i visine neimovinske štete i tuđe pomoći, provedeno je medicinsko vještačenje koje je povjereno stalnim sudskim vještacima kirurgu dr. Anti Čizmiću i neurologu dr. LK.

38. Prema nalazu i mišljenju medicinskih vještaka, tužiteljica je u štetnom događaju zadobila:

- trzajnu ozljedu vrata.

39. Po nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju još 20 dana.

40. Vještaci su utvrdili da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah u situaciji ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Potom tzv. sekundarni strah karakteriziran brigom za zdravlje i ishod liječenja, jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te manjeg intenziteta još 5 dana, a potom se nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu nelagode i zabrinutosti u prometu koji je trajao još mjesec dana.

41. Osim toga, utvrdili su da su unatoč provedenom adekvatnom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru od 3% trajno. Naime, ozljeda vrata pogoršala je status otprije degenerativno promijenjene vratne kralježnice, tako da su tegobe u vidu glavobolja, bolova vrata i zakočenosti vrata, učestalije. Kliničkim pregledom vještaci su utvrdili ograničenje kretnji vratne kralježnice u srednjem stupnju. Pri tome su vještaci naglasili da su iz navedene ocjene izuzete degenerativne promjene.

42. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da joj je nakon ozljeđivanja u predmetnog prometnoj nezgodi bila potrebna pomoć druge osobe tijekom tjedan dana po 3 sata dnevno, za vrijeme imobilizacije vrata, te još 3 tjedna, 2 puta tjedno, po 3 sata. Dakle, ukupno 39 sati tuđe pomoći.

43. Na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka stranke nisu imali primjedbi niti prigovora. I po stavu ovog suda, vještački nalaz i mišljenje su izrađeni po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, pa ih je sud u cijelosti prihvatio.

44. Uzevši u obzir navedeno, utvrđeno je da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti propisane odredbom čl. 19. ZOO/05, a nalazom i mišljenjem vještaka utvrđene su činjenice i okolnosti (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), koje utječu na pravičnu novčanu naknadu, a propisane su čl. 1100. st. 2. ZOO/05.

45. U smislu članka 19. ZOO/05, pravo je svake osobe na zdravlje, kako tjelesno tako i duševno. Tužiteljici je povrijeđeno navedeno pravo, te je pretrpjela neimovinsku štetu. Slijedom toga, ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

46. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela radi imobilizacije i fizikalne terapije, a osim toga, sud je uzeo u obzir karakter, jačinu i trajanje straha, te postojanje i obim trajnih posljedica koje smanjuju životnu aktivnost tužiteljice u omjeru od 3 %, srednju životnu dob životnu dob (tužiteljica je rođena 1963. godine), radi koje dobi je teže podnosila tegobe koje osjeća radi konkretnog ozljeđivanja. Opisane činjenice zajedno s ostalim okolnostima slučaja, predstavljaju kriterije odnosno mjerila koja utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti tužiteljice povrijeđeno u toj mjeri da oštećenica ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

47. Kako je već rečeno, u ovom slučaju se radi o takvoj povredi prava osobnosti koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i to u ukupnoj svoti od 2.322,65 eura.

48. Tužiteljica je prilikom saslušanja navela da je tijekom liječenja i oporavka trebala tuđu pomoć i njegu koju joj je pružala mama. I u tom slučaju kada joj je pomoć pružana besplatno, tužiteljica ima pravo na naknadu ovog oblika štete, a cijena sata tuđe pomoći određuje se prema neto cijeni sata koju naplaćuju osobe koje se time bave, u mjestu gdje živi tužiteljica, a to je Zagreb. Cijena jednog sata iznosi oko 3,5 eura, ali kako je tužiteljica zatražila naknadu po satnici od 20,00 kn odnosno 2,65 eura, sud nije mogao dosuditi više od zatraženog. Stoga je s ovog osnova dosuđeno tužiteljici koliko je zatražila, a to je iznos od 103,52 eura.

49. Kako je već rečeno, nije sporna visina imovinske štete nastale na vozilu tužiteljice u iznosu od 938,52 eura (koje je tužiteljica platila dana 16. siječnja 2018. godine, pa kamate teku od slijedećeg dana), kao ni visina troškova vučne službe koju je tužiteljica platila u iznosu od 49,77 eura (koje je tužiteljica platila dana 20. srpnja 2017. godine, pa kamate teku od slijedećeg dana), odnosno radi se o ukupnoj svoti od 988,29 eura. Stoga je sud s osnova imovinske štete vezane za oštećenja na vozilu i trošak vučne službe, dosudio tužiteljici zatraženi iznos od 988,29 eura.

50. Dosuđene su tužiteljici zatezne kamate na iznos neimovinske štete i tuđe pomoći, tekuće od dana 02. lipnja 2020. godine (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, pa je u obvezi isplatiti tužiteljici i zatezne kamate, temeljem člana 1103. u svezi s člankom 29. st. 1. ZOO-a. Zatezne kamate na iznos imovinske štete za vuču vozila teku od dana 21. srpnja 2017. godine, a za štetu na vozilu teku od dana 17. siječnja 2018. godine.

51. Kamatna stopa je od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

52. U pogledu tuženikovog navoda da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe te traži da sud meritorno odluči i o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva, a uz to traži i naknadu parničnog troška u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva, navodi se da preciziranje tužbenog zahtjeva u vidu sniženja zahtjeva ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Tužiteljica je podneskom od 05. siječnja 2023. godine uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka. Naglašava se da ZPP ne poznaje pojam djelomičnog povlačenja tužbe, već se u čl. 191. st. 3. ZPP-a navodi da se tužba ne smatra preinačenom, ako je smanjen tužbeni zahtjev tako da zbog toga zahtjev nije promijenjen. U sudskim postupcima se provode vještačenja upravo zato jer sud i stranke odnosno punomoćnici stranaka nemaju dovoljno stručnog znanja koje je potrebno u određenoj problematici. Tako je i u ovom slučaju bilo potrebno stručno medicinsko znanje, kako bi se utvrdilo postojanje i opseg neimovinske štete i tuđe pomoći, a temeljem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev. Dakle, stranačka dispozicija sniženja tužbenog zahtjeva, nikako se ne može izjednačiti s dispozicijom povlačenja tužbe, kojom tužitelj u cijelosti odustaje od svog zahtjeva i ne traži da sud o tome meritorno odlučuje. Dakle, radi se o posve različitim pravnim institutima.

53. U skladu s navedenim stavom, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na sniženi dio tužbenog zahtjeva.

54. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

55. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju slijedeće:

- predmet Pn-1522/20:

sastav odštetnog zahtjeva - 75 bodova, sastav tužbe - 75 bodova, sastav podneska od 23. lipnja 2020.g. - 18,75 bodova, sastav podneska od dana 21. srpnja 2020.g. - 18,75 bodova, pristup na ročište 05. listopada 2020.g. - 75 bodova, sastav podneska od 05. siječnja 2021.g. - 75 bodova, odnosno ukupno 337,50 bodova, odnosno 675,00 eura.

- predmet Pn-1828/20:

sastav odštetnog zahtjeva - 100 bodova, sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od 07. siječnja 2021.g. - 25 bodova, ukupno 225 bodova, odnosno 450,00 eura.

- spojeni predmeti Pn-1522/20 i Pn-1828/20:

pristup na ročište 08. travnja 2021. g. - 100 bodova, sastav podneska od 09. travnja 2021.g. - 25 bodova, očevid 12. studenog 2021.g. - 100 bodova, sastav podneska od 07. studenog 2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od 05. siječnja 2023.g. - 100 bodova, sastav podneska od 20. veljače 2023.g. - 100 bodova, sastav podneska od 10. ožujka 2023.g. - 25 bodova, pristup na ročište 06. rujna 2023.g. - 100 bodova, sastav podneska od 20. kolovoza 2024.g. - 25 bodova, sastav podneska od 15. studenog 2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište 11. prosinca 2024.g. - 100 bodova, ukupno 800 bodova, odnosno 1.600,00 eura. Sveukupno je to 2.725,00 eura, PDV u iznosu od 681,25 eura, trošak očevida i prometnog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, razlika predujma za vještačenje u iznosu od 132,72 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 318,53 eura, pristojba na tužbu Pn-1522/20 u iznosu od 39,82 eura, pristojba na tužbu Pn-1828/20 u iznosu od 93,57 eura, pristojba na presudu u iznosu od 80,60 eura, što je sveukupno 4.270,57 eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici s osnova parničnog troška.

56. Dosuđene su tužiteljici zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 30. prosinca 2024. god. do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju, shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

57. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika