REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6221/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d., [adresa], OIB: 1403633877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 13. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Vukovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Krešimira Ćurkovića, odvjetnika, dana 30. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 226-53029951 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziran dana 21.2.2011. godine kod Javnog bilježnika pod posl. brojem Ov-1485/11, sklopljenog između tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, pod ranijim nazivom tvrtke društva HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d., u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 713,34 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023. godine, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 8,89 EUR od dana 12.10.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,95 EUR od dana 11.11.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,09 EUR od dana 11.11.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,40 EUR od dana 14.12.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,26 EUR od dana 14.12.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,67 EUR od dana 23.12.2011. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,27 EUR od dana 10.1.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,71 EUR od dana 21.8.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,84 EUR od dana 21.8.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 13,13 EUR od dana 21.8.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,65 EUR od dana 21.8.2012. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,65 EUR od dana 11.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 13,33 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,18 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,49 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,63 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,80 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,78 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,72 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,03 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,31 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,47 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,75 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,51 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 6,65 EUR od dana 21.6.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 6,55 EUR od dana 31.7.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,50 EUR od dana 29.8.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,02 EUR od dana 31.8.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,12 EUR od dana 7.10.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,04 EUR od dana 6.11.2013. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,81 EUR od dana 11.2.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,68 EUR od dana 11.2.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,81 EUR od dana 11.2.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,92 EUR od dana 28.2.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,56 EUR od dana 7.4.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,33 EUR od dana 5.5.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,94 EUR od dana 3.6.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,12 EUR od dana 8.7.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,51 EUR od dana 7.8.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 13,68 EUR od dana 10.10.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 13,44 EUR od dana 31.10.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,45 EUR od dana 1.12.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 15,14 EUR od dana 5.1.2014. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,73 EUR od dana 19.1.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 9.2.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 7.3.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 3.4.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 5.6.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 1.7.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 23.7.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 4.8.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 11.9.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 12.10.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 10.12.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 10.12.2015. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 24.2.2016. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,85 EUR od dana 24.2.2016. godine do potpune isplate,

- na iznos od 14,84 EUR od dana 5.4.2016. godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.325,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su dana 10. veljače 2011. stranke sklopile Ugovor o kreditu, kojim ugovorom je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 10.100,00 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te je ugovoren rok otplate kredita od 5 godina. Tužitelj navodi da je, uz ostao, u predmetnom ugovoru ugovoreno vezivanje glavnice uz valutu CHF. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja "Potrošač" protiv osam banaka, između ostalih i protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., kojom je utvrđeno je da je i tuženik, uz ostale banke povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore u kojima se koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, tako da je ugovarao glavnicu uz koju je vezana valuta CHF, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja ugovora, nije informirao potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj tvrdi da je time tuženik prekršio odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te nadalje obrazlaže da je u spomenutoj sudskoj odluci utvrđeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, kao valuta utočišta, ali nisu na adekvatan način o tome obavijestile potrošača, kako bi mogao odnijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti takav rizik ili neće. Tužitelj se poziva na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i navodi da je navedena presuda obvezujuća i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika kredita od strane tuženika, odnosno u smislu utvrđenja da je tuženik koristio ništetne odredbe ugovora, u kojima je ugovorio povrat kredita vezano uz valutnu klauzulu u CHF.

2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 05. srpnja 2022. godine i u podnesku od 10. listopada 2024.g., tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, te kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju s osnova pretplate radi valutne klauzule učinjene tijekom otplate kredita, iznos od 713,34 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos do isplate te uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve činjenične navode tužbe. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare i navodi da se kod zahtjeva podnesenih radi stjecanja bez osnove, primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Navodi da tužbom radi zaštite kolektivnih interesa nije došlo do prekida zastare, jer da je ovo prva tužba tužitelja protiv tuženika po ovom pitanju. Tuženik navodi da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, te da bi pravni interes imao samo ako bi tražio naknadu štete, što ovdje nije slučaj. Nadalje, tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, jer da je tužitelj mogao birati između ugovora s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom. Osim toga, navodi da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, a također da je bila dopuštena valutna klauzula u ugovorima o kreditu. Tuženik osporava tijek kamata, osobito onih koji se zahtijevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

4. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, obavijesti o promjeni kamatne stope, specifikacije uplata, financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o., saslušanjem vještaka na ročištu, te saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke, zamolbeno putem Općinskog suda u Splitu.

5. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 05. srpnja 2022.g. i u podnesku od 10. listopada 2024.g.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 10. veljače 2011. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 10.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 5 godina.

7. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 6,50 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik mijenjao tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početno ugovorene stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

8. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Istaknut je paušalni, općeniti prigovor radi prebijanja.

9. Tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom na Trgovačkom sudu u Zagrebu i povodom žalbe na Visokom trgovačkom sudu RH), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

10. U vezi tog tuženikovog navoda, treba naglasiti da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno je da je i Zagrebačka banka d.d. (uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu, koristila nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

11. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-2221/18, od 03. rujna 2019. g.

12. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

13. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

15. U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljem o rizicima koje nosi ugovaranje u valuti CHF, niti mu je spomenuta vjerojatnost skorašnjeg rasta valute CHF.

16. Naime prilikom saslušanja na ročištu dana 15. svibnja 2024., godine tužitelj je naveo da je u to vrijeme ispunjavao uvjete isključivo za podizanje kredita u valuti CHF. Naveo je da ga je o uvjetima i mogućnostima dizanja kredita upoznala tadašnja bankarica EB koju mu je objasnila da ispunjava uvjete samo za taj kredit. Naveo je da mu je tumačila nešto u vezi ugovornih odredbi ali da on nije razumio o čemu dotična govori, pa da ne zna što znači valutna klauzula. Tužitelj tvrdi da ga nije upozorila na mogućnost rasta tečaja u odnosu na kune. Izjavio je da je kredit uzeo za opremanje stana, dakle za osobne potrebe. Naveo je da se rata kredita povećavala i izjavio da je on otplaćivao kredit. Još je naveo da prilikom solemnizacije ugovora, javni bilježnik nije objašnjavao ni tumačio ugovorne odredbe.

17. Utvrđeno je da je tužitelj u svojstvu potrošača zaključio Ugovor o kreditu radi opremanja stana, dakle u privatne svrhe, te je u ovom postupku aktivno legitimiran, jer je imao svojstvo potrošača. Nadalje je utvrđeno da tužitelj od strane zaposlenika banke nije bio upozoren na rizike zaključenja ugovora o kreditu u valuti CHF, te da nije bio o tome informiran, već mu je upravo bankarica objasnila da ispunjava uvjete isključivo za kredit u valuti CHF.

18. Utvrđeno je da su ugovorne odredbe, u dijelu u kojem se govori o iznosu kredita koji je vezan uz valutu CHF, uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Radi se o odredbama koje su nepoštene, te ništetne u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu.

19. Naime, već spomenutom presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

20. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.

21. Dakle, u pogledu utvrđenja ništetnosti dijelova ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzule u CHF i preplatu s tog osnova, primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a.

22. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

23. S obzirom na navedeno, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takve odredbe, ( čl. 323. ZOO-a), prema pravilima stjecanja bez osnove.

24. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

25. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje zaposlenice tuženika EB, kao i od saslušanja ostalih predloženih svjedoka.

26. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz društva Centar financijsko vještačenje d.o.o. Vještak je na temelju dostupne dokumentacije utvrdio da visina potraživanja koja proizlazi iz pozitivne razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 5.374,66 kn, odnosno 713,34 eura.

27. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, a tuženik je naveo da sud nije uzeo u obzir prijedlog tuženika za izračun kamatne stope u odnosu na kunske kredite za referentno razdoblje, već da je zadatak vještaku odredio prema prijedlogu tužitelja, odnosno po početnom tečaju. Navodi da tuženik smatra da su postojala i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu, pa u podnesku od 22. kolovoza 2022. godine ističe prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja. Predlaže da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da izračuna kamatnu stopu u odnosu na kunske kredite i u skladu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom.

28. Prijedloge tuženika da se vještaka pozove na izradu dopunskog nalaza i mišljenja na način da mu se odredi da izračuna kamatne stope u odnosu na kunske kredite za referentno razdoblje, te da izračuna tzv. negativne razlike, sud nije prihvatio, te nije vještaka pozvao na izradu dopunskog nalaza. Naime, u ovom postupku ne traži se preplata s osnova promjenjive kamatne stope, a osim toga, nije u pravu tuženik kada traži da se izračun izvrši u odnosu na kunske kredite. Pravilno je vještak postupio po danom zadatku i izračunao preplatu s osnova valutne klauzule. a s obzirom na tečaj na dan isplate kredita.

29. Nije pozvan vještak na dopunu nalaza i mišljenja niti u pogledu tzv. negativnih razlika, jer to uopće nije predmet ovoga spora. Naime, u sudskoj praksi je zauzet stav da nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije s osnova negativnih tečajnih razlika, ako u postupku tuženik nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. Zakona o parničnom postupku ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ako nije podnesena protutužba.

30. U ovom slučaju, tuženik je prekludiran u isticanju prigovora radi prijeboja, jer je taj prigovor istaknuo tek u podnesku od 22. kolovoza 2022.g., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, a osim toga istaknuo je samo općenit prigovor koji uopće nije precizirao, dakle nije ga postavio na način da se o njemu može odlučivati. Stoga nije prihvaćen prijedlog tuženika da vještak izradi dopunski nalaz i mišljenje u pogledu navedenih okolnosti.

31. Međutim, kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, sud je pozvao vještaka Petru Blašković dipl. oecc. na ročište radi usmenog obrazloženja svog nalaza. Navela je da je tuženik istaknuo prigovore pravne naravi, a da izračun kako to predlaže tuženik u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu za kunske kredite nije bio obuhvaćen zadatkom vještačenja. Odgovarajući na upit punomoćnika tuženika, vještak gđa Blašković je navela da negativne razlike iznose 4,57 eura.

32. Kako su pisani nalaz i mišljenje vještaka izrađeni po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, sud ih je u cijelosti prihvatio, kao i usmeno očitovanje vještaka na raspravi dana 13. prosinca 2024. godine.

33. Uz sve navedeno, naglašava se da nije točan prigovor tuženika da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

34. Tuženikov prigovor zastare koji se odnosi na potraživanja istaknuta u tužbenom zahtjevu nije osnovan, jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 odnosno od dana 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je predmetna tužba podnesena dana 21. srpnja 2021.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

35. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku od dana 05. srpnja 2022.g. i u podnesku od 10. listopada 2024. godine (kada je tužbeni zahtjev preciziran u valutu eura), te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 713,34 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

36. Kamatna stopa teče dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa je Europska središnja banka primjenjiva na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

38. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 08. prosinca 2021.g. - 100 bodova, sastav podneska od 28.03.2022.g. - 100 bodova, pristup na ročište dana 04. travnja 2024. g. – 100 bodova, sastav podneska od 20.04.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od dana 05. srpnja 2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 25.08.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od dana 14.11.2022.g. - 25 bodova, sastav podneska od 08.03.2023.g. - 25 bodova, pristup na ročište dana 08.03.2023.g. - 100 bodova, zamolbeno saslušanje kod Općinskog suda u Splitu 15.05.2024.g. - 100 bodova, ročište 03.07.2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 10.10.2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište 06.11.2024.g. - 100 bodova, ročište 13.12.2024.g. - 100 bodova, ročište za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 1250 bodova, odnosno 2.500,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 625,00 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 3.325,00 eura.

39. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 30. prosinca 2024. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa je Europska središnja banka primjenjiva na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

40. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku