Poslovni broj: Ps-18/2022-34

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Mirni Santini u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvjetniku iz Rijeke, radi iseljenja, nakon glavne rasprave zaključene dana 29. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženika, a koja presuda je objavljena 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku RT iseliti i predati u posjed tužiteljici IT slobodnog od svojih stvari stan u [adresa], stan broj 1, u prizemlju, koji stan se sastoji od: tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i drvarnice, ukupne površine 92,03 m2, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao najmoprimac zaključila 21. kolovoza 2006. g. sa Gradom Rijeka ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom broj 20. Riječ je o stanu u [adresa], stan broj 1 u prizemlju koji stan se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i drvarnice, ukupne površine 92,03 m2. Predmetni stan da koristi kao zaštićeni najmoprimac a u stanu da su i tuženik i kćerke kao članovi obiteljskog domaćinstva. Navodi da su tuženik i ona bili u braku do 2019. g. kada je brak razveden rješenjem ovog suda posl .br. R1 Ob- 450/2019 od 11. rujna 2019. g. Nakon razvoda braka tuženik da je nastavio koristiti predmetni stan iako su odnosi među njima teško poremećeni do razine nepodnošljivosti. Tuženik da ju je u više navrata fizički napao. Pri jednom od napada zadobila je tjelesne ozljede zbog kojih je morala potražiti liječničku pomoć. U listopadu 2021. g. zbog napada tuženika da je bila hospitalizirana i operiran joj je palac desnog stopala. Ranije u 2020. g. tuženik da joj je nanio ozljedu nosa i glave a 2016. g. ozljedu ručnog zgloba. Tuženik da je zbog svog postupanja prekršajno kažnjavan. Odnosi među strankama da su u tolikoj mjeri poremećeni da je zajednički život postao nepodnošljiv. Ponašanjem tuženika da se ne ostvaruje svrha ugovora o najmu koja se na strani najmoprimaca ogleda u mirnom korištenju stana. Stoga podnosi ovu tužbu radi uskraćivanja daljnjeg sukorištenja stana i traži iseljenje tuženika kako bi mogla ostvariti sadržaj i svrhu ugovora o najmu stana, Predlaže donošenje presude kao u izreci.

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da sama činjenica što je brak između stranaka razveden ne umanjuje pravo tuženika na korištenje i suposjed nekretnine niti je tužiteljica legitimirana tražiti njegovo iseljenje. Jedina relevantna činjenica da je ta što stranke navedenu nekretninu koriste odnosno imaju u posjedu kao zaštićeni najmoprimci osnovom važećeg ugovora o najmu zaključenog 21. kolovoza 2006. g. sa gradom Rijeka kao vlasnikom nekretnine. Zato ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Tužiteljica da nije vlasnik nekretnine niti najmodavac pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. On da ima status zaštićenog najmoprimca. Činjenica što je tužiteljica formalno zaključila ugovor o najmu stana da joj ne daje jače pravo na posjed. To stoga što je on zakoniti, istiniti i pošteni suposjednik predmetne nekretnine. Čak da je navedeno u ugovoru da u slučaju smrti tužiteljice ili napuštanja stana prava i obveze tužiteljice kao najmoprimca prelaze na njega. Stoga da on kao suposjednik ima valjani pravni osnov za korištenje predmetne nekretnine. Ističe i da aktivno sudjeluje u srazmjernom plaćanju najma te svih drugih troškova koji terete nekretninu u prijeporu. Nakon razvoda su podijelili način korištenja predmetne nekretnine na način da svaka od stranaka koristi po jednu sobu, dok zajednički koriste prostor kuhinje, dnevnog boravka te kupatila. Faktičnu vlast da vrše svaki od njih na način da ne ometa vršenje faktične vlasti drugom suposjedniku. Osporava da bi u više navrata nanio tužiteljici tjelesne ozljede; upravo da je suprotno- on da je žrtva tužiteljice koja je ovisna o alkoholu i izaziva konfliktne situacije. Poradi toga da su protiv nje vođeni prekršajni postupci iz domene nasilja u obitelji. Konačno on je visoke životne dobi, bez primanja i nema u vlasništvu nekretnine pa mu je ova nekretnina jedini dom i poziva se na pravo na Dom zajamčeno Europskom Konvencijom za zaštitu temeljnih ljudskih prava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te u pribavljene spise , saslušao stranke i svjedoke OT, ŠT i, JT. Druge dokaze stranke nisu predlagale s tim što je tužiteljica odustala od prijedloga za saslušanjem svjedoka NT.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Nesporno je da je tužiteljica kao najmoprimac sklopila sa Gradom Rijeka kao najmodavcem 21. kolovoza 2006. g. ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom broj 20/2006 ( l.s. 5 ) na neodređeno vrijeme kojim joj je dat u najam stan u [adresa]. U čl. 2. istog ugovora navedeno je da će tužiteljica kao najmoprimac stan koji joj je dan u najam koristiti zajedno sa članovima obiteljskog domaćinstva a to su suprug ČT te kćeri KT, OT i ĆT. Odredbom čl .17. istog ugovora ugovoreno je da u slučaju smrti najmoprimca ili ukoliko najmoprimac napusti stan , prava i dužnosti iz ugovora prelaze na osobe iz čl .2. ugovora i to na RT.

6. Nesporno je da brak stranaka razveden Rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl .br. R1 Ob-450/2019 od 11. rujna 2019. g. te da i nakon razvoda oboje žive u predmetnom stanu.

7. Sporno je da li su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni do nepodnošljivosti na način da je njihov suživot nemoguć, sporno je da li tuženikovo pozivanje na pravo na dom ima utjecaja na zahtjev tužiteljice. Radi utvrđenja spornih činjenica pored uvida u priloženu dokumentaciju provedeni su dokazi saslušanjem stranaka i svjedoka.

8.Obje stranke ističu da su žrtva ponašanja druge strane odnosno da ova druga ometa sukorištenje predmetnog stana.

9. Iz priložene dokumentacije slijedi da se tužiteljica liječi na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka ( l.s. 56,57 i 59) . Nalazi datiraju iz 2022. g. i 2023. g. a radi se o dijagnozama reakcije na teški stres i poremećaji prilagodbe, duševni poremećaju i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom te povratni depresivni poremećaj. Zbog problema s alkoholizmom tužiteljica se liječila na Klinici za psihijatriju još od 2014. g. kako to pokazuju nalazi iz te godine te gotovo svake godine odlazila na kontrolne preglede.

10. Tužiteljica pak tvrdi da je tuženik nasilan u prilog čemu dostavlja nalaze liječnika. Spisu prilaže Otpusno pismo Klinike za ortopediju Lovran od 28.10.2021. u koju je primljena radi bolova i ograničene pokretljivosti desnog stopala s tim što je tužiteljica navela da su bolovi prisutni od 2016. g. kada je doživjela ozljedu od strane druge osobe. Tužiteljica je priložila i nalaz Klinike za ortopediju Lovran od 09.12.2021. g. – kontrolni pregled nakon operativnog zahvata desnog stopala. Nadalje priložila je nalaz KBC Rijeka, hitnog bolničkog prijema od 18.04.2020 .g. gdje se javila radi zadobivenog udarca u nos i glavu od strane poznate joj osobe iz kojeg slijedi da nema frakture ali su nađene anksiozne smetnje slijedom čega je upućena psihijatru. Iz nalaza hitnog pregleda od 13.03.2016. g. pak slijedi da se tužiteljica javila radi boli u desnom ručnom zglobu te udarca u nos koje ozljede da joj je nanio suprug. Zbog zadobivenih ozljeda upućena je na mirovanje, nanošenje hladnih obloga te po potrebi uzimanje analgetika.

11. Iz Zapisnika Centra za socijalnu skrb Rijeka od 02.02.2021. g. utvrđuje se da se tuženik javio ovoj ustanovi radi obavijesti da živi zajedno sa bivšom suprugom i kćerima zajedno u istom stanu/vlasništvo Grada Rijeke ali kao tri različita kućanstva te da svatko plaća svoj dio režija. Bivša supruga da želi da on i kćer izađu iz stana kako bi mogla ostaviti određene beneficije a trebala se liječiti od alkoholizma; istaknuo je da svaki dan konzumira alkohol i potencira svađe; kada se napije padne i za ozljede da optužuje njega. Potom se tužiteljica javila Centru za socijalnu skrb kako to slijedi iz Zapisnika od 10.11.2020. g. navodeći da je upoznata sa sadržajem izjave tuženika dane pred Centrom 02.02.2021. g. te da su to neistine. Upravo suprotno njezin suprug da je agresivan i lažljiv.

12. Tužiteljica se ponovno obratila Centru za socijalni rad kakao to slijedi iz Zapisnika od 07.06.2023. g. ( l.s.33) kako bi se požalila na ponašanje tuženika, pa tako opisuje da je naglo zatvorio vrata uslijed čega je ona pala u kadu, da ju je udario vratila u rame, uho i nogu itd.

13. Uvidom u spis ovog suda Pp J-478/2020 utvrđuje se da je ovdje tužiteljica Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske oslobođena od optužbe da bi 18. travnja 2020. g. došlo do nasilja u obitelji na štetu nevjenčanog supruga RT na način da ga je tužiteljica verbalno napala riječima pa da bi time počinila, prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji.

14. Iz iskaza svjedoka OT, kćeri parničnih stranaka slijedi da u predmetnom stanu živi sa svojim roditeljima ali tako da svatko koristi svoju sobu a zajedničke prostorije koriste zajedno. Njezini roditelji da su u lošim odnosima, ne komuniciraju, ako komuniciraju uglavnom su to sukobi. Ona sama često izbiva iz stana jer je kod svog partnera. Nije prisustvovala nikakvom napadu tuženika na tužiteljicu pa o njegovim eventualnim fizičkim napadima nema saznanja. Predmetni stan da je jedina opcija za život i tužiteljici i tuženiku, oni oboje imaju svatko svoju mirovinu. Stan da je velik tako da svatko ima za sebe dovoljno prostora ali da nije ugodno živjeti sa osobama u takvim odnosima. Za majku da ne može reći daje alkoholičar, nema tu dijagnozu, ali bilo je par incidenata zbog alkoholiziranosti, išla je na neka savjetovanja ali ne zna sve detalje. Majka inače da nije agresivna, jedino kada je pod utjecajem alkohola ali i onda u verbalnom smislu a ne fizičkom. Otac da nikada nije fizički napao majku, ona to nije nikada vidjela ali se svađao s njom verbalno.

15. Iz iskaza svjedoka VT slijedi da pozna obje stranke, od tužiteljice kupuje povrće i jaja te odlazi u njezin stan po to, tužiteljica i tuženik da nisu u dobrim odnosima, tužiteljica da je u zadnje vrijeme postala zaboravna i rastresena. Rekla joj je da ju je tuženik fizički napao i da se zbog toga javila liječniku. Ona osobno da nije prisustvovala nikakvog incidentu između njih dvoje. Tužiteljica da nema problema s alkoholom i ne pije. Tuženik da joj je naoko u redu jer nikom ne piše na čelu da li je agresivan ili nije.

16. Svjedok JT, nećak tužiteljice naveo je da je jedno vrijeme živio u stanu sa njima, od 1999. g. do 2003. g. no tada su oni bili u skladnim odnosima. Čuo je da to više nije slučaj. Ovaj stan da im je jedina opcija za život: nema saznanja da bi tuženik fizički napao tužiteljicu, on to nikada nije vidio.

17. Tužiteljica je u svom iskazu pojasnila da stan koriste ona i tuženik te kćer OT na način da svatko ima svoju sobu, ona da koristi kuhinju za kuhanje a tuženik verandu jer su se tako dogovorili. Ona da sama čisti zajedničke prostorije stana a tuženik neće jer da je to njezin posao. Tuženik da ju verbalno napada svaki dan jer je zločest. Želi ju izbaciti iz stana navodeći da je puno uložio u njega. U stan da su zajednički ulagali u možda jednoj trećini dijela jer su preostale dvije trećine uložili ona i prvi joj suprug. Ona želi da tuženik ode tamo otkud je došao a to je podstanarstvo. Istaknula je da sa tuženikom nije moguć suživot jer je on osoba samo za sebe i sve trpa u svoj džep. U više navrata da ju je fizički ozlijedio i napao. Nitko nije vidio kada ju je tuženik fizički ozlijedio osim što je kćer OT vidjela kasnije ozljedu na uhu. Svi susjedi da znaju kakav je ali nitko da ne želi svjedočiti jer ne žele imati posla sa njim.

18. Tuženik je potvrdio u biti iskaz tužiteljice glede korištenja stana tj. zajedničkih prostorija. Negirao je da bi ikada udario tužiteljicu, udario ju je jednom nehotice vratima kada je otvorio vrata od kupatila a tužiteljica je sa jednim prijateljem bila iza njih. Smatra da je lažirala ozljedu uha, malo ga protrljala da pocrveni te potom pozvala kćer OT da slika uho. Bio je kod njezine liječnice vezano za tu njihovu situaciju i ovisnost tužiteljice o alkoholu. Tužiteljicu da nikada nije udario u nogu, ona je bila na operaciji noge jer joj je iskočila kost i sa jedne i druge noge pa je to operirala u Lovranu. Po njegovom oni mogu živjeti u istom stanu ali tužiteljici da je to problem a problem je i novac tj. sudjelovanje u zajedničkim troškovima. On da nema gdje otići, sada ima 81 godinu i gdje bi trebao otići. Skoro svaki drugi dan da dolazi do verbalnih sukoba ali to je zato jer je tužiteljica pod utjecajem alkohola.

19. Tužiteljica je zaštićeni najmoprimac a tuženik je upisan kao član njezinog domaćinstva - osoba koja pored nje može koristiti stan koji je predmet sklopljenog Ugovora o najmu stana od 21.08.2006. g. Zakon o najmu stanova ne uređuje pobliže međusobne odnose i prava najmoprimca prema članovima obiteljskog domaćinstva u slučaju teške poremećenosti odnosa. Polazeći od prijašnjeg pravnog uređenja ( čl. 68. Zakona o stambenim odnosima ) te činjenice da tužiteljica pravo tuženika na sukorištenje stana zajedno s najmoprimcem izvodi iz prava najmoprimca kao prijašnjeg nositelja stanarskog prava to onda slijedi da najmoprimac zadržava pravo članovima obiteljskog domaćinstva uskratiti daljnje korištenje stana i tražiti njihovo iseljenje. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer ona koristi predmetni stan u svojstvu nositelja stanarskog prava stečenog prema Zakonu o stambenim odnosima te je sukladno čl. 30. st. 2. istog zakona stekla prava i obveze najmoprimca iz č. 1. st. 2. Ugovor o najmu stana. Prema čl. 68. st. 2. Zakona o stambenim odnosima stanar je bio ovlašten svakom članu obiteljskog domaćinstva i onom koji više nije član tog domaćinstva uskratiti korištenje stana i tražiti iseljenje iz stana kada su se njihovi međusobni odnosi toliko poremetili da je zajednički život postao nesnošljiv.

20. Stranke ovog spora razvele su brak 11. rujna 2019. g. a tužiteljica podnosi ovu tužbu za iseljenje tuženika 15.11.2022. g. navodeći da suživot sa tuženikom nije moguć uslijed njegovog ponašanja i teško poremećenih odnosa. Tuženik i njihova zajednička kćer OT smatraju da je suživot u istom stanu moguć jer se radi o stanu velike površine u kojem svatko ima svoju sobu te zajednički koriste određene prostorije kupaonicu i WC te hodnik. Svaka strana i kuha u svojoj posebnoj prostoriji. Tuženik je istaknuo i pravo na dom jer sa svojih 81 godinu nema gdje otići što potvrđuje i svjedok OT. I po svjedoku JT, nećaku tužiteljice ovaj stan je strankama jedina opcija za život.

21. Nadalje sud je utvrdio iz priloženih dokaza-dokumentacije KBC Rijeka da tužiteljica dugi niz godina ima problema s alkoholizmom u vidu ovisnosti pa i određenih psihičkih poremećaja izazvanih alkoholizmom ( poremećaji ponašanja i dr.). Ne postoje dokazi o fizičkim napadima tuženika na tužiteljicu jer medicinska dokumentacija priložena spisu o operativnim zahvatima tužiteljice na nozi u Klinici za ortopediju Lovran kao i o ozljedi nosa i šake ne dokazuju same po sebi da je uzrok ozljeda fizički napad tuženika. Tužiteljica liječnicima iznosi svoj uzrok ozljeđivanja što liječnici notiraju u nalazu. Nitko od saslušanih svjedoka nije prisustvovao ni vidio eventualni fizički napad tuženika na tužiteljicu. Protiv tuženika se ne vodi ni prekršajni ni kazneni postupak zbog nasilja u obitelji ili fizičkog napada, nanošenja tjelesne ozljede ili sl.

22.Tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da je stambeno nezbrinut te je istaknuo pravo na dom. Naveo je da u ovom stanu živi već više od 30 godina, osoba je visoke životne dobi sa nedostatnim primanjima i nema u vlasništvu nekretnine. Pravo na dom zaštićeno je čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija). Naime, Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 7. studenog 1997. godine („Narodne novine“, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) te je od tog dana Konvencija dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Nakon ratifikacije sva su državna tijela Republike Hrvatske obvezna Konvenciju izravno primjenjivati u svome radu, a to pravilo odnosi se jednako i na domaće sudove koji, iako su u svom radu neovisni, odluke donose na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Domaći sudovi su obvezni prvi pružiti zaštitu konvencijskim pravima pojedinaca pri čemu je među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života koje štiti čl. 8. Konvencije. Člankom 8. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Da bi se u slučaju pozivanja stranke na pravo na dom moglo ocijeniti je li taj prigovor osnovan, u konkretnom slučaju da li bi nalog za iseljenje tuženika kao člana obiteljskog domaćinstva predstavljao neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom, potrebno je provesti test razmjernosti, dakle, utvrditi činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

23. Tuženik živi u predmetnom stanu pa postoji dovoljno stalna i trajna veza s predmetnom nekretninom da bi se ona mogla smatrati njihovim domom. Pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze, i to prije svega obveze plaćanja režija i ostalih troškova koji terete stan, kao i obvezu plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku /u konkretnom slučaju zaštićenu najamninu vlasniku Gradu Rijeci a u postupku je utvrđeno da tuženik snosi svoj dio režijskih troškova. Tuženik je osim toga osoba starije životne dobi, ima 81 godinu, ima niska primanja ( mirovima) pa bi njegovo iseljenje iz predmetnog stana predstavljalo ugrožavanje njegove sigurnosti. Iako je miješanje tužiteljice u pravo na dom tuženika utemeljeno na zakonu ono nije usmjereno na postizanje legitimnog cilja nije bilo nužno u demokratskom društvu tako da iseljenje tuženika nije ni nužno ni legitimno. Stranke imaju na raspolaganju stan dovoljno velike površine da mogu urediti suživot bez miješanja u onog drugog pod pretpostavkom da i dalje suglasno podmiruju troškove održavanja stana i režijske troškove na jednake dijelove . Uređenje njihovih odnosa može se postići blažom mjerom od iseljenje tuženika koji nema drugi dom tim više što su stranke već međusobno utvrdile način sukorištenja stana i određenih prostorija. Tuženik u visokim godinama života ne može otići u podstanarstvo kako to sugerira tužiteljica jer za takovo nešto nema ni godine života ni dovoljno financijskih sredstava. Zbog izloženog pravo tuženika na dom preteže nad pravom tužiteljice na mirno korištenje čitavog stana. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je odbijen.

24. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak u vidu jednokratne naknade u visini od 250 bodova što sa PDV-om iznosi 625 eura. Priznate su mu četiri radnje i to : sastav odgovora na tužbu te pristup na tri održana ročišta 24.08.2023. g. 22.04.2024. .g i 29.10.2024. g. Nisu mu priznati troškovi sastava podnesaka kojima dostavlja dokumentaciju te pristup na pripremno ročište koje je odgođeno.

U Rijeci, 30. prosinca 2024.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud , pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu 53,09 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Rijeci, 30.12.2024.