REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-868/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, protiv tužene KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici KHH, odvjetnici u [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju HH, punomoćnice tužene odvjetnice KHH i tužene osobno, temeljem članka 335. st. 4. ZPP-a, 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Regionalni ured Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, iznos od 1.592,89 EUR (slovima: tisuću petsto devedeset dva eura i osamdeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tužene KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedamsto pedeset eura) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio pred ovim sudom 4. listopada 2023., navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja klasa: UP/I-503-01/22-02/7948, Urbroj: 338-21-02- 02-23-03 od 2. ožujka 2023., tuženoj obustavljeno korištenje prava na roditeljski dopust te je obustavljena isplata novčane pomoći za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta. Tužitelj nadalje navodi da je naknada isplaćivana u iznosu od 1.592,89 EUR u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja 2022. Također, tužitelj ističe da je uvidom u službene evidencije tužitelja utvrđeno da je tuženoj po osnovi navedene naknade za dijete K rođenu **.**.2021., isplaćen iznos koji joj ne pripada, budući tužena nije sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama prijavila promjenu koja je utjecala na korištenje priznatog prava. Nadalje, tužitelj ističe da je u mirnom postupku tužena pozvana vratiti iznos koji joj ne pripada, međutim budući tužena nije podmirila predmetno dugovanje tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženoj naložiti da tužitelju podmiri iznos od 1.592,89 EUR uz zakonske zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tužena je istakla da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naime, tužena navodi da je točno da je u vremenskom razdoblju od 1. travnja 2022. do 30. lipnja 2022. na ime novčane pomoći za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta od tužitelja zaprimila novčani iznos od 1.592,89 EUR, koje korištenje je obustavljeno pravomoćnim rješenjem tužitelja, klasa: UP/I-503-01/22-02/7948, Urbroj: 338-21-02- 02-23-03 od 2. ožujka 2023. Tužena navodi da je novčanu pomoć primala za dijete K rođenu **.**.2021., kao zaposlena majka kod poslodavca AKABARAO PROM j.d.o.o. Nadalje tužena ističe da za vrijeme korištenja navedene novčane pomoći nije bila u kontaktu s poslodavcem te da nije imala nikakvih saznanja da je poslodavac prestao postojati brisanjem iz sudskog registra s danom 1. travnja 2024. Tužena ukazuje na članak 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i članak 64. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Iz navedenih članaka proizlazi da odgovornost za štetu postoji ako su ostvarena primanja iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije prijavljena promjena koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a stranka je znala ili morala znati za tu promjenu ili ako su ostvarena primanja iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka, a za koje je stranka znala ili morala znati da su neistiniti ili netočni ili na drugi protupravni način.

3. Tužena ističe da joj je radni odnos prestao brisanjem poslodavca iz sudskog registra, da je poslodavac o navedenom nije obavijestio, da je iz sudskog registra vidljivo da je poslodavac brisan iz sudskog registra nakon provedenog stečajnog postupka, o kojem postupku tužena nije imala nikakvih saznanja budući nije zaprimila nikakvu obavijest. Zaključno, tužena ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane za naknadu štete tužitelju te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: uvid u opomenu pred tužbu od 09.06.2023. (list 3-4), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa:

UP/I-503-01/22-02/7948 od 2. ožujka 2023. (list 5-7), obračun isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada (list 9) te je saslušana tužena kao stranka postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 1.592,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2023., jer da je u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja 2022. ostvarila primanja koja joj ne pripadaju (obustavljeno joj je korištenje prava na roditeljski dopust te se obustavila isplata novčane pomoći za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta tuženoj).

6. Između stranaka postupka nije sporno da je tužena u vremenskom periodu od 1. travnja 2022. do 30. lipnja 2022. na ime novčane pomoći za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta od tužitelja zaprimila novčani iznos od 1.592,89 EUR.

7. Između stranaka postupka sporno je pitanje je li tužena znala da je njezin poslodavac otišao u stečaj te ovisi li odgovornost tužene za povrat novčanih sredstava koji se potražuju tužbenim zahtjevom o tome je li ona znala da je poslodavac brisan iz sudskog registra.

8. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, klasa: UP/I-503-01/22-02/7948 od 2. ožujka 2023., utvrđeno je da se istim poništava rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/I-502-06/22-02/1284, URBROJ: 338-21-02-07-22-02 od 17. veljače 2022., da se tuženoj za dijete K rođenu **.**.2021. priznaje pravo na roditeljski dopust u razdoblju od 6. ožujka 2022. do 1. travnja 2022., kao i pravo na pripadajuću naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta. Također, iz citiranog rješenje proizlazi da je poslodavac tužene AKABARAO PROM j.d.o.o. brisan iz sudskog registra te da je uvidom u službene evidencije tužitelja utvrđeno da je tužena od dana 10. ožujka 2020. bila obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca AKABARAO PROM j.d.o.o. Nadalje, uvidom u citirano rješenje utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 15. studenoga 2022., rješenjem klasa: UP/I-503-01/22-01/4537, Urbroj: 338-21-02- 02-22-04, tuženoj utvrđen prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobe u radnom odnosu kod poslodavca AKABARAO PROM j.d.o.o. Također, utvrđeno je da je tužena bila u korištenju roditeljskog dopusta za dijete K rođenu **.**.2021. u razdoblju od 6. ožujka 2022. do 1. rujna 2022. te da joj je naknada plaće za navedeno pravo isplaćivana do 30. lipnja 2022. Također, utvrđeno je da tužena od 2. travnja 2022. ne ostvaruje status obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca AKABARAO PROM j.d.o.o., a da je u razdoblju od 2. travnja 2022. do 30. lipnja 2022., dakle u razdoblju kada joj nije bio priznat status u obveznom zdravstvenom osiguranju ostvarila pravo na naknadu plaće. Uvidom u citirano rješenje tužitelj utvrđeno je da je isto postalo izvršno 31. ožujka 2023. te da je postalo pravomoćno 17. travnja 2023.

9. Saslušana kao stranka na ročištu održanim pred ovim sudom 29. listopada 2024., tužena je između ostaloga navela da nije bila u kontaktu sa svojim poslodavcem za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, da su ona i šefica bile jedine zaposlene kod poslodavca Akabarao d.o.o. te da nije čula da se išta događa s poslodavcem u pravnom smislu. Također, tužena je navela da je doznala da je poslodavac brisan iz sudskog registra kada je dobila tužbu, da je prije toga zvala tužitelja s upitom zašto nije dobila naknadu u 8. mjesecu 2022., da joj je rečeno da je pravo ukinuto te da tužitelj nije spominjao nikakve novce koje treba vratiti. Isto tako, tužena je navela da nije primila rješenje kojim je prekinut status od 15. studenoga 2022.

10. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO), određeno je da ako dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11. U konkretnom slučaju o obvezi tužene za vraćanje iznosa od 1.592,89 EUR tužitelju, a za koji iznos tužena ne osporava da je primila od tužitelja u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja 2022., odlučeno je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa: UP/I-503-01/22-02/7948 od 2. ožujka 2023. Citiranim rješenjem tuženoj je priznato pravo na roditeljski dopust u razdoblju od 6. ožujka 2022. do 1. travnja 2022., kao i pravo na pripadajuću naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta. Slijedom navedenoga, tužena nije ostvarivala pravo na naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 2. travnja 2022. do 30. lipnja 2022., za koje je razdoblje tužena nesporno primila naknadu za korištenje roditeljskog dopusta.

12. Člankom 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023), određeno je da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koje utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu. Osigurana osoba obvezna je Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu: ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu, ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.

13. Tužena tijekom postupka ističe da je njezin radni odnos prestao brisanjem poslodavca iz sudskog registra te da poslodavac o navedenom nije obavijestio tužitelja, kao niti stečajni upravitelj te da je očito da o navedenome tužena nije imala nikakvih saznanja.

14. U konkretnom slučaju o obustavi prava na naknadu za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta tuženoj, odlučeno je pravomoćnim i izvršnim rješenjem tužitelja, klasa: UP/I-503- 01/22-02/7948, Urbroj: 338-21-02-02-23-03 od 2. ožujka 2023., slijedom čega je sud u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan tom odlukom i ne može o tom prethodnom pitanju sam rješavati (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž-541/2022 od 2. lipnja 2022.).

15. Naime, navodi tužene da nije imala saznanja o stečajnom postupku nad poslodavcem ne mogu se s uspjehom isticati u ovom postupku, već isključivo i jedino u postupku pred tužiteljem o kojem se odlučivalo u vezi priznanja prava na naknadu plaće tijekom korištenja roditeljskog dopusta.

16. Budući je sud u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan pravomoćnom i izvršnom odlukom donesenom u upravnom postupku kako je to ranije pojašnjeno te među strankama nije sporna visina predmetnog potraživanja, tuženu je valjalo obvezati na isplatu utuženog iznosa pozivom na članak 1111. ZOO i članak 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

17. Tužena nije ispunila obvezu po dospijeću, to je istu valjalo obvezati na plaćanje zakonske zatezne kamate koja teče na utuženi iznos od 10. lipnja 2023., uvažavajući da je tužitelj opomenom pred tužbu od 9. lipnja 2023. prethodno pozvao tuženu na plaćanje utuženog iznosa sukladno članku 29. i 1111. ZOO.

18. Budući tužena nije uspjela u parnici, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno članku 154. ZPP (točka II. izreke).

19. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. prosinca 2024.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tužena po punomoćnici