Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-122/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja VODOTORANJ d.o.o., OIB: 06125064649, Vukovar, Kardinala Alojzija Stepinca 7, kojeg zastupa Andria Dikonić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 11 B, protiv tuženika Osnovna škola Nikole Andrića, OIB: 81664524245, Vukovar, Voćarska 1, kojeg zastupa Antonio Rašić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Hrvatske Republike 39, radi isplate 8.952,40 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vojislava Oreta u Vukovaru, poslovni broj Ovrv-2002/2023, UPP/OS-Ovrv-664/2023 od 13. srpnja 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Osnovna škola Nikole Andrića, OIB: 81664524245, Vukovar, Voćarska 1, platiti tužitelju VODOTORANJ d.o.o., OIB: 06125064649, Vukovar, Kardinala Alojzija Stepinca 7, ukupan iznos od 149,25 EUR (stočetrdesetdeveteura i dvadesetpetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznos od:

- 120,00 EUR od 25. svibnja 2023.,

- 25,79 EUR od 26. svibnja 2023.,

- 0,97 EUR od 26. svibnja 2023.,

- 2,49 EUR od 26. svibnja 2023.

II. Zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.803,15 EUR (osamtisućaosamstotrieura i petnaestcenti) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 54,40 EUR (pedesetčetirieura i četrdesetcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbija se kao neosnovan pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vojislava Oreta u Vukovaru, poslovni broj Ovrv-2002/2023, UPP/OS-Ovrv- 664/2023 od 13. srpnja 2023. u tim dijelovima ukida.

III. Nalaže se tužitelju VODOTORANJ d.o.o., OIB: 06125064649, Vukovar, Kardinala Alojzija Stepinca 7, naknaditi tuženiku Osnovna škola Nikole Andrića, OIB: 81664524245, Vukovar, Voćarska 1, parnični trošak u iznosu od 1.635,98 EUR (tisućušestotridesetpeteura i devedesetosamcenti), u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 135,98 EUR (stotridesetpeteura i devedesetosamcenti), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate ukupnog iznosa od 8.952,40 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima te je javni bilježnik Vojislav Ore u Vukovaru donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2002/2023, UPP/OS-Ovrv-664/2023 od 13. srpnja 2023., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi kako u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi, odnosno kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te odluku o troškovima ovršnog postupka. Također navodi kako nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, kako tužitelj nije obavio usluge na temelju kojih je izdao račune, kako nije naručio radove te kako tužitelj nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnovanost njegove tražbine. Tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Podneskom od 22. travnja 2024. tužitelj se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi te u bitnom naveo kako je prigovor tuženika paušalan, neodređen i potpuno neosnovan. Nadalje, a vezano za račun broj 38-2023/1/1, tužitelj navodi kako je do predmetnih troškova došlo isključivo iz razloga što odgovorna osoba tuženika za vrijeme izvođenja radova nije osigurala projektantski nadzor koji je bio neophodan za izvođenje radova, odnosno da je tuženik osigurao projektantski nadzor, na što je više puta bio i upozoren tijekom izvođenje radova od stane izvođača i nadzornog inženjera, troškovi revidenta koji se odnose na dopunu tuženikove projektno - tehničke dokumentacije bili bi pokriveni istim, a s obzirom na činjenicu kako je tuženik to svjesno i očigledno namjerno propustio učiniti doveo je tužitelja u situaciju da to mora učiniti on, a da je angažiranje projektantskog nadzora, a samim time i revidenta bilo obvezno jasno je navedeno u Izvješću o kontroli tehničke dokumentacije glavnog projekta br.01-09/2016, koje je izrađeno od strane ovlaštenog revidenta, a koje izvješće je sastavni dio tuženikove projektno tehničke dokumentacije na osnovu koje je izdana građevinska dozvola i po kojoj su se izvodili predmetni radovi. Dalje tužitelj navodi kako je plaćanjem troškova revidenta iz razloga što tuženik, iako je upozoren, nije osigurao projektantski nadzor, činio sve u interesu investitora, ovdje tuženika i radi njegove očite koristi jer bez angažiranog projektanta/revidenta radovi se ne bi mogli završiti, ne bi se mogao prijaviti tehnički pregled, izdati uporabna dozvola niti bi škola mogla započeti s radom. Nadalje, troškovi revidenta koje je tužitelj platio revidentu, kao i troškovi nastali izvođaču radova, a ovdje tužitelju, zbog pripreme dokumentacije koji se odnose na dopunu tuženikove projektno – tehničke dokumentacije nisu bili u obvezi tužitelja, a što je u e- mailu od 18. veljače 2022. jasno i nedvosmisleno potvrdio i glavni nadzorni inženjer. Tužitelj dalje navodi kako je u skladu sa čl. 1124. Zakona o obveznim odnosima svojim postupkom napravio sve kako bi se škola što prije stavila u funkciju te je plaćanjem troškova koji se odnose na dopunu tuženikove projektno – tehničke dokumentacije, a što je bila obveza tuženika, činio sve u interesu tuženika i radi očite koristi tuženika, a sve u skladu sa čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužitelj je u ovom slučaju obavio posao bez naloga tuženika, a posao koji je obavio je bio potreban i nije trpio odgodu, odnosno tužitelj je bez naloga postupio u svemu kako treba i radio točno ono što su od njega okolnosti zahtijevale te ima pravo zahtijevati od tuženika da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke. Također tužitelj navodi, ako sud smatra kako se ne radi o poslovodstvu bez naloga, na navedenu pravnu situaciju ima se primijeniti čl. 91. Zakona o obveznim odnosima iz razloga što je tužitelj ispunio obvezu tuženika, a što je jasno i decidirano u svom e-mailu od 18. veljače 2022. upućenom tužitelju i tuženiku utvrdio i nadzorni inženjer gradilišta. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ističe kako je isti neosnovan.

4. Podneskom od 7. lipnja 2024. tuženik se očitovao na prethodno navedeni podnesak tužitelja i u bitnom naveo kako i dalje osporava pravnu osnovu i visinu cjelokupne tražbine i svih računa s osnova kojih tužitelj zahtjeva isplatu i održavanje platnog naloga na snazi jer predmetne tražbine tužitelja nisu dokazane niti su osnovane. Dalje tuženik navodi kako su određene stavke iz računa 35, 36 i 37 u vidu izlazaka po pozivu obračunate u visini od 66,63 EUR svakako neopravdano previsoko i neosnovano zaračunate iz razloga što su u tim računima zaračunata po tri izlaska na isti dan 15. svibnja 2023. Također, u tim računima, kao i u računu br. 39, tužitelj je zaračunao i stavke naziva detekcija kvara po pozivu za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku u iznosu od 92,91 EUR, a koja stavka je svakako neopravdano previsoko obračunata te je po stavu tuženika i neosnovana jer je tuženik nestručan utvrditi radi li se o jamstvom pokrivenom nedostatku ili kvaru koji jamstvo ne pokriva, ali da bi zadržao jamstvo radi detekcije mora pozvati isključivo tužitelja na utvrđenje te činjenice. Dalje navodi kako je nesporno kada je izvršio plaćanje računa broj 96, 34 i 67 na koje se zahtjeva isplata obračunate kamate računom br. 41 te osporava i pravnu osnovu i visinu tražbine iz računa tužitelja br. 38 jer tužitelj nema pravo zahtjevati isplatu niti po jednom od dva pravna osnova na koja se u tužbi poziva. Naime, iz priloženih dokaza od strane tužitelja u vidu Izvješća o utvrđenim nedostacima na tehničkom pregledu održanom 17. siječnja 2022., e-mail poruke nadzornog inženjera CS od 18. veljače 2022., uz koju su dostavljene i ponude tužitelja za revizorske usluge br. 01 od 4. siječnja 2022. i broj 03 od 24. siječnja 2022. te sadržaja Uporabne dozvole od 31. siječnja 2022., u kojoj je navedeno kako je na tehničkom pregledu 17. siječnja 2022. ostavljen rok od 90 dana za dostavu nedostataka i predmetnih revizija, proizlazilo bi kako je nedostatak u vidu potrebe za izradom predmetne revizije bilo potrebno ispraviti najkasnije do 17. travnja 2022., a nadzorni inženjer mišljenja je kako troškove izrade revizije i otklanjanja toga nedostatka mora izvršiti tuženik kao investitor. Tuženik navodi da kada bi obavljanje tih radnji bila njegova obveza, on bi taj nedostatak i otklonio, ali tada isključivo nakon zakonom propisanog postupka nabave, angažirajući svog revizora po svom izboru i po puno povoljnijim cijenama koje bi izabrao od dostavljenih mu ponuda, a svakako po povoljnijim cijenama od onih koje je u svojim ponudama 01 i 03 naveo tužitelj, pri tome uopće tuženiku ne dostavljajući nikakvu ponudu revizora na kojoj je temeljio svoju ponudu, a iz tih razloga tuženik nikada tužitelju nije niti izdao suglasnost da sam angažira ili plati revizora o kojemu ništa ne zna, odnosno tuženik nikada nije vidio ponudu revizora, nije na nju nikada pristao niti je tužitelju dao odobrenje da umjesto njega angažira revizora, a posebno po cijenama koje je u svojoj ponudi utvrdio sam tužitelj, a unatoč tome te činjenici kako je rok za otklanjanje nedostatka bio 17. travnja 2022. te kako tuženiku do isteka toga roka nije prijetila apsolutno nikakva šteta u pogledu nemogućnosti ishodovanja uporabne dozvole ili početka školske godine, svojom vlastitom odlukom i bez dozvole tuženika, tužitelj tvrdi kako je angažirao revizora za izradu predmetnih dokumenata navedenih u računu br. 38, bez ikakvog odobrenja tuženika. Tuženik dalje navodi ako je tužitelj angažirao revizora, on ga je angažirao isključivo po svojoj odluci te je tako stvorio svoju vlastitu obvezu prema njemu, a nikako tuženikovu i nikako na temelju poslovodstva bez naloga. Također, iz računa vezanih za revidenta koje je dostavio tuženik proizlazi kako su isti sačinjeni 14. siječnja 2022. i 15. siječnja 2022., odnosno prije tehničkog pregleda koji se održao 17. siječnja 2022. pa tužitelj radi sprečavanja štete ili koristi tuženika, bez prethodnog odobrenja i obavijesti tuženika o tome, znajući da tuženiku ne prijeti nikakva šteta, nije imao razloga samostalno angažirati revizora. Tuženik ističe kako je uporabna dozvola izdana 31. siječnja 2022., a rok za dopunu dokumentacije radi izdavanja uporabne dozvole je isticao 17. travnja 2022. pa je tuženik po svojim uvjetima i po svom odabiru, bez ikakvih štetnih posljedica, mogao angažirati revizora još iduća 3 mjeseca. Dalje navodi kako se tužitelj neovlašteno miješao u poslove koje je navodno trebao obaviti tuženik, a ako je tužitelj i obavio te poslove, tada ih je obavio protivno volji tuženika, znajući kako je iste obavljao bez suglasnosti i bez odobrenja tuženika jer tuženik nikada nije prihvatio njegove ponude niti mu to odobrio. Također tuženik ističe kako je neosnovano i tužiteljevo pozivanje na čl. 91. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tužitelj se podneskom od 10. srpnja 2024. očitovao na podnesak tuženika i u bitnom naveo kako je 20. siječnja 2022. tuženiku dostavio Upute za održavanje građevine, kojima je tužitelj bio obaviješten o iznosima koje je dužan platiti ako neosnovano bude pozivao tužitelja na otklanjanje nedostataka za koje nije odgovoran tužitelj. Nadalje, tužitelj ističe kako je neosnovan i prigovor tuženika kako je tuženik nestručan utvrditi radi li se o jamstvom pokrivenom nedostatku ili kvaru koje jamstvo ne pokriva. Dalje navodi kako je tuženik bio jasno upozoren na potrebu provođenju projektantskog nadzora te izradu izvješća koje je bilo potrebno dostaviti revidentu na uvid, što je tuženik propustio učiniti pa je neosnovano pozivanje tuženika na dodatni rok od 90 dana od dana izdavanja uporabne dozvole u kojem je navodno tuženik mogao dostaviti dopunu dokumentacije jer je tuženik tijekom cijelog izvođenja radova bio upozoravan na obvezu provođenja projektantskog nadzora, a bez predmetnog izvješća nije bilo moguće niti obaviti tehnički pregled, odnosno ishoditi uporabnu dozvolu, što je tužitelj kao izvođač radova bio primoran pribaviti, iako je isto obveza tuženika, a sve kako bi se uspješno moglo okončati predmetne radove i kako bi škola što prije mogla započeti s radom. Zaključno, tužitelj je postupao radi očite koristi tuženika jer bez angažiranog projektanta/revidenta radovi se ne bi mogli završiti, ne bi se mogao prijaviti tehnički pregled, izdati uporabna dozvola niti bi škola mogla započeti s radom, a što je sve izravno utjecalo i na tužitelja koji je na taj način od strane tuženika bio onemogućen svoje ugovorne obveze uredno izvršiti.

6. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka US (str. 630-631 spisa) te zakonskog zastupnika tužitelja NS (str. 625-627 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika CSB (str. 631-633 spisa), kao i izvršio uvid u račun tužitelja na ime tuženika broj: 35- 2023/1/1 od 15. svibnja 2023. s radnim nalogom (str. 19-20 i 80-83 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 36-2023/1/1 od 15. svibnja 2023. (str. 21 i 84-85 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 37-2023/1/1 od 15. svibnja 2023. (str. 22 i 86-88 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 38-2023/1/1 od 15. svibnja 2023. (str. 23- 24 i 89-90 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 39-2023/1/1 od 19. svibnja 2023. (str. 25 i 91-95 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 40-2023/1/1 od 23. svibnja 2023. (str. 26-27 i 96-97 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 41- 2023/1/1 od 24. svibnja 2023. (str. 28 i 98 spisa), zakonske zatezne kamate (str. 29, 33 i 36 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 34-2023/1/1 od 12. svibnja 2023. (str. 30-31 i 99-100 spisa), financijsko/analitičku karticu (str. 32, 35, 38 i 103 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 67-2022/1/1 od 30. kolovoza 2022. (str. 34 i 101 spisa), račun tužitelja na ime tuženika broj: 96-2022/1/1 od 22. prosinca 2022. (str. 37 i 102 spisa), Upute o održavanju građevine za vrijeme trajanja jamstvenog roka (str. 104-121 spisa), e-mail od 11. travnja 2023. i od 15. lipnja 2023. (str. 122-123 spisa), glavni projekt – elektrotehnički projekt (str. 124-230 spisa), izvedbeni projekt (str. 231-279 spisa), okončanu situaciju broj 03-2022/1/1 od 31. siječnja 2022. (str. 280- 394 spisa), izvješće o izvršenoj kontroli tehničke dokumentacije glavnog projekta br. 01-09/2016 od rujna 2016. (str. 395-401 spisa), glavni projekt – arhitektonski projekt (str. 402-517 spisa), zapisnik sa 2. radnog sastanka od 2. prosinca 2019. (str. 518- 522 spisa), promemoriju glavnog nadzornog inženjera od 2. siječnja 2020. (str. 523- 534 spisa), ponudu br. 001-2022 od 4. siječnja 2022. (str. 535 spisa), ponudu br. 003-2022 od 24. siječnja 2022. (str. 536 spisa), e-mail glavnog nadzornog inženjera od 18. veljače 2022. (str. 537-539 spisa), građevinsku dozvolu (str. 540-548 spisa), prijavu početka ili nastavka građenja (str. 549-550 spisa), zaključak od 11. siječnja 2022. (str. 551-554 spisa), zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 17. siječnja 2022. (str. 555-581 spisa), popis nedostataka po tehničkom pregledu (str. 582 spisa), uporabnu dozvolu (str. 583-589 spisa), zapisnik o okončanom obračunu od 4. veljače 2022. (str. 590-594 spisa), račun br. 006-1-1 od 14. siječnja 2022. (str. 600 spisa), račun br. R02-0122/1/1 od 15. siječnja 2022. (str. 601 spisa), isplatnicu (str. 602-604 spisa), kartice plaće (str. 605-609 spisa) i specifikaciju troškova (str. 610-613 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Nisu sporne činjenice kako je tužitelj izvodio radove na tuženikovoj građevini (str. 280-394, 540-548 i 549-550 spisa), kako je 17. siječnja 2022. obavljen tehnički pregled (str. 551-554 i 555-581 spisa) i kako je za predmetnu građevinu 31. siječnja 2022. izdana uporabna dozvola (str. 583-589 spisa).

9. Nesporno je i kako je tužitelj tuženiku dostavio Upute o održavanju građevine za vrijeme trajanja jamstvenog roka (str. 104-121 spisa).

10. Među parničnim strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li osnovan prigovor zastare.

11. Naime, sporno je je li tužitelj osnovano izdao ovdje utužene račune, odnosno je li tuženik neosnovano pozivao tužitelja na otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku za koje je utvrđeno kako nije odgovoran tužitelj, kao i je li tuženik u obvezi podmiriti tužitelju troškove vezano za revidenta te je li tuženik kasnio sa plaćanjem računa za koje tužitelj potražuje obračune posebnih naknada i obračune zateznih kamata.

12. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

13. Naime, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) propisano je kako tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

14. U konkretnoj pravnoj stvari datum dospijeća najstarijeg utuženog računa je 20. svibnja 2023., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen je 26. svibnja 2023., a s obzirom se u ovom slučaju primjenjuje opći rok zastare, nije nastupila zastara.

15. Tijekom postupka sud je izvodio dokaze u odnosu na sporne činjenice.

16. U svom iskazu na ročištu održanom 3. prosinca 2024. svjedok US (str. 630-631 spisa) u bitnom je naveo kako je zakonski zastupnik tuženika osnovano pozivao investitora na otklanjanje nedostataka u izvedenim radovima, odnosno kako je bilo mnogo nedostataka, a posebno vezano za grijanje. Dalje navodi kako je nakon što je zakonski zastupnik tuženika pozvao tužitelja da dođe otkloniti nedostatke tužitelj dolazio u školu, a ponekad i nije došao te svi nedostaci još uvijek nisu otklonjeni. U odnosu na grijanje, svjedok navodi kako je tužitelj po pozivu za otklanjanje nedostataka rekao kako to nije njegova dužnost, međutim na kraju je zamijenio cirkulacijsku pumpu. Svjedok dalje navodi kako prilikom dolazaka radi grijanja od strane osoba tužitelja, tužitelj ga nije obavještavao o kakvom se popravku radi ni o vrijednosti popravka niti je li isti obuhvaćen jamstvom. Nadalje, od tuženika je dobio upute kako treba upozoriti na nedostatke, ako bi istih bilo, a od tužitelja je dobio prospekt o bojleru i dokumente o opremi, odnosno nikakve posebne upute nije dobio od strane tužitelja. Nadalje, vezano za problematiku na sustavu grijanja, o tome je obavještavao zakonskog zastupnika tuženika, a ne tužitelja.

17. Na ročištu održanom 29. listopada 2024. zakonski zastupnik tužitelja NS u svom iskazu (str. 625-627 spisa) u bitnom je navela kako se ovdje utuženi računi odnose na neosnovano pozivanje investitora na otklanjanje nedostataka u izvedenim radovima, a koji nisu bili odgovornost izvođača radova, odnosno ovdje tužitelja. Vezano za račun koji se odnosi na trošak revidenta, ističe kako je isto u cijelosti bila obveza investitora, a koji svoju obvezu nije ispoštovao, na što je upozorio i nadzorni inženjer. Također ističe kako su ostala neplaćena dva računa, a jedan se odnosio na trošak ograde, koji je tuženik podmirio, a drugi na ovdje utuženi račun koji se odnosio na trošak revidenta. Zakonski zastupnik tužitelja dalje navodi kako su u Uputama o održavanju građevine navedene cijene za neosnovano pozivanje za otklanjanje nedostataka, a u Uputama je propisano i kako investitor mora imenovati osposobljenu osobu koja bi se morala brinuti za održavanje građevine, međutim investitor nikada nije imenovao predmetnu osobu, iako je više puta od strane izvođača radova bio pozvan na isto. Vezano za troškove revidenta, navedena obveza je bila poznata investitoru i to od samog početka izvođenja radova, na što je investitor bio upozoren i od izvođača i od nadzornog inženjera, a obveze projektanta su bile usklađenje projekno tehničke dokumentacije, rješavanje problematike oko iste te ugovaranje revidenta, troškovi revidenta bi bili pokriveni projektantskim nadzorom, odnosno isti bi ga morao platiti te kako bez revidenta nije bilo moguće prijaviti tehnički pregled, a motiv tužitelja za podmirenje predmetnih troškova je bio ispunjenje ugovornih obveza, s obzirom na činjenicu kako iste nisu izvršene sve do primopredaje građevine. Dalje navodi kako u Uputama o održavanju građevine za vrijeme trajanja jamstvenog roka piše kako se prilikom kvara opreme korisnik, odnosno ovdje tuženik, mora obratiti direktno izvođaču radova jer se u slučaju intervencije neovlaštenog servisera ili osobe gubi jamstvo i to ako je zahtjev osnovan te kako stručna osoba koju će voditi brigu o instalaciji plina i centralnog grijanja treba znati što spada pod odgovornost izvođača radova, a što ne, a ista ne mora biti ovlašteni serviser, ali osoba mora imati potrebna znanja. Zakonski zastupnik tužitelja također navodi kako se smatra kako je potpisom radnog naloga od strane zakonskog zastupnika tuženika isti obaviješten kako se radi o kvaru koji nije obuhvaćen jamstvom, a naloge su popunjavali djelatnici tužitelja i to u prisutnosti zakonskog zastupnika tuženika, koji je nalog i potpisao, a isti su popunjavani na način da su podaci o investitoru upisani u uredu, a vezano je li zahtjev osnovan ili ne, nalog je ispunjen u prisutnosti zz tuženika i potpisan od strane istog. Dalje navodi kako je od samog početka izvođač radova više puta upozoravao investitora kako je projektantski nadzor nužan te kako je tijekom čitavog izvođenja radova zakonska zastupnica tuženika u cijelosti zanemarivala upozorenja izvođača i nadzornog inženjera za ugovaranje projektantskog nadzora, a prilikom tehničkog pregleda ostavljen je rok za dopunu dokumentacije.

18. Na ročištu održanom 3. prosinca 2024. zakonski zastupnik tuženika USB u svom iskazu (str. 631-633 spisa) u bitnom je navela kako je u cijelosti neosnovano osporavanje tužitelja. Naime, nakon što su izvedeni radovi uočeno je mnogo nedostataka u istima, a nakon što je pojedini nedostatak, često ih je bilo i više, uočen, ona je, u skladu sa uputom nadzornog inženjera, telefonskim putem nazvala istog i nakon toga sastavila službeni dopis koji je bio dostavljen nadzornom inženjeru i izvođaču radova, odnosno ovdje tužitelju. Vezano za grijanje, radi se o situaciji koja je, kao i za nedostatke koji se odnose na krov, bila hitna i kada su uočili kako ne radi grijanje telefonskim putem su o istom obavještavali izvođača radova i to iz razloga što je bilo potrebno učenike i djelatnike poslati kući. Također navodi kako joj nije bilo jasno koji su radovi pod jamstvom, a koji ne pa se držala uputa glavnog nadzornog inženjera. Nadalje, a vezano za angažiranje revizora provođenja tehničkog pregleda koji je predmetom jednog od ovdje utuženih računa, navodi kako je tehnički pregled bio 17. siječnja 2022., a za revizora je saznala u veljači iste godine i tada je saznala kako je račun navodno platio tužitelj, a ističe kako je račun navodno plaćen u suprotnosti sa pravilima škole, odnosno da je imala saznanje o istom prvo je trebalo prikupiti ponude, a zatim donijeti odluku o najpovoljnijem izvođaču. Navodi kako tužitelj nije dostavio ponudu za revizora koji je bio potreban za izradu predmetne dokumentacije, a uporabna dozvola je ishodovana 31. siječnja 2022., dok je prvi tehnički pregled bio 17. siječnja 2022., a škola je sa radom trebala započeti u rujnu. Dalje navodi kako je Upute o održavanju građevine za vrijeme trajanja jamstvenog roka, a koje su bile sastavni dio pisane izjave izvođača radova na osnovu koje je izdana uporabna dozvola, dobila u veljači 2022. i isto je pročitala te kako tuženik ima posebne upute i propise kojima imenuje osobu za održavanje građevine. Nadalje, glavni nadzorni inženjer ju je upozorio za što je odgovoran izvođač, međutim radi se o velikom objektu i tuženik nije dobio posebne upute za svaki nedostatak i nadzorni inženjer je rekao kako je jamstvo 2 godine i tom razdoblju će se otkloniti svi nedostaci. Zakonski zastupnik tuženika dalje navodi kako je nadzorni inženjer rekao kako samo kapilarna vlaga nije odgovornost izvođača radova te kako je projektantski nadzor bio postupak koji je provodio nadzorni inženjer. Vezano za HDMI kabel, odnosno zašto nije potpisala radni nalog za isto, navodi kako se za to tražilo izlazak na teren te kada je došao djelatnik tužitelja isti je rekao kako navedeno nije odgovornost izvođača radova, a isti još uvijek ne radi dobro.

19. Uvidom u račune tužitelja sa radnim nalozima (str. 80-88 i 91-95 spisa) sud je utvrdio kako su pet radnih naloga potpisani od strane zakonskog zastupnika tuženika, dok jedan radni nalog (pregled HDMI kabela) nije potpisan od strane zakonskog zastupnika tuženika, dok je uvidom u Upute o održavanju građevine za vrijeme trajanja jamstvenog roka (str. 104-121 spisa) utvrđeno ako se za bilo koji rad prilikom poziva za otklanjanje nedostataka utvrdi kako izvođač ne snosi odgovornost za isto, naplaćuje se izlazak djelatnika 500,00 kn bez PDV-a, detekcija kvara 700,00 kn bez PDV-a plus troškovi rada djelatnika i utrošenog materijala.

20. Sud je izvršio uvid i u e-mail od 11. travnja 2023. i od 15. lipnja 2023. (str. 122-123 spisa) i utvrdio kako je tužitelj obavijestio tuženika kako je proizvođač crpke obavijestio tužitelja kako kvar nije obuhvaćen tvorničkom garancijom te kako je tužitelj obavijestio tuženika kako zahtjev za otklanjanje nedostataka za HDMI kabel nije osnovan.

21. Iz zapisnika sa 2. radnog sastanka od 2. prosinca 2019. (str. 518-522 spisa) razvidno je kako su od strane tužitelja postojale nejasnoće u svezi projektiranog i ugovorenog, dok iz promemorije glavnog nadzornog inženjera od 2. siječnja 2020. (str. 523-534 spisa) proizlazi kako je razvidno kako je bitan angažman angažiranog projektanta ili drugog projektanta, odnosno ako angažirani projektant ne riješi zadanu problematiku u zadanom roku glavni nadzorni inženjer traži od investitora, ovdje tuženika, dostavu ispravaka projektno tehničke dokumentacije po drugom projektantu.

22. Uvidom u zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 17. siječnja 2022. (str. 555-581 spisa) i popis nedostataka po tehničkom pregledu (str. 582 spisa) sud je utvrdio kako je rok za otklanjanje nedostataka 90 dana od dana tehničkog pregleda te kako je potrebno dostaviti izvješće o provođenju projektantskog nadzora pregledano od ovlaštenog revidenta, a uvidom u uporabnu dozvolu od 31. siječnja 2022. (str. 583-587 spisa) sud je utvrdio kako su utvrđeni nedostaci otklonjeni.

23. Iz ponude br. 001-2022 od 4. siječnja 2022. (str. 535 spisa) proizlazi kako troškovi revidenta koji nisu u obvezi izvođača radova iznose 41.000,00 kn bez PDV-a.

24. Uvidom u e-mail glavnog nadzornog inženjera od 18. veljače 2022. (str. 537-539 spisa) utvrđeno je kako su dodatni troškovi na dopuni tehničke dokumentacije nužne za održavanje tehničkog pregleda odrađeni od strane izvođača, kako isti nisu bili ugovorna obveza izvođača te kako navedene troškove treba naručiti i platiti tuženik u svojstvu investitora i korisnika.

25. Iz zapisnika o okončanom obračunu od 4. veljače 2022. (str. 590-594 spisa) razvidno je kako garantni rok teče od primopredaje radova u trajanju od dvije godine, odnosno od 31. siječnja 2022. i traje do 4. veljače 2024. te kako isplatom iznosa po okončanoj situaciji za ugovorene radove od 2.835.755,04 kn (sa PDV-om) tužitelj, kao izvođač, i naručitelj Ministarstvo znanosti i obrazovanja nemaju nikakvih potraživanja po bilo kojem osnovu pa niti po osnovu kamata.

26. Iz računa br. 006-1-1 od 14. siječnja 2022. (str. 600 spisa) proizlazi kako je ŠKORO d.o.o. izdalo račun na ime tužitelja u iznosu od 2.500,00 kn, a prema ponudi za kontrolu izvedbenog projekta, dok iz računa br. R02-0122/1/1 od 15. siječnja 2022. (str. 601 spisa) proizlazi kako je E.H. d.o.o. projektiranje, inženjering, zastupanje izdalo račun na ime tužitelja na iznos od 15.000,00 kn na ime izvršenih radova na reviziji Izvedbenog projekta.

27. Uvidom u isplatnice (str. 602-604 spisa), kartice plaće (str. 605-609 spisa) i specifikacije troškova (str. 610-613 spisa) proizlazi kako je tužitelj imao na ime revizije ukupan trošak od 40.999,37 kn bez PDV-a.

28. Tijekom postupka tuženik je naveo kako tužiteljeve tražbine nisu ni sa čime dokazane niti su osnovane, a tužitelj je tijekom dokaznog postupka, osim uvida u materijalnu dokumentaciju koju je dostavio u spis, predložio i izvođenje dokaza elektrotehničkim, financijsko knjigovodstvenim i građevinskim vještačenjem.

29. Naime, tužitelj je predložio izvođenje dokaza elektrotehničkim vještačenjem na okolnost je li isti ugradio HDMI kabel kakav je imao ugovoren u dodatnim radovima, a tuženik je na ročištu održanom 10. rujna 2024. naveo kako su navodi tužitelja o vrsti ugrađenog kabela nesporni.

30. Nadalje, tužitelj je izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem predložio ako bi tuženik tvrdio kako je račune broj 96-2022/1/1, 34- 2022/1/1 i 67-2022/1/1 platio u dospijeću, odnosno ako bi tuženik tvrdio da nije kasnio s plaćanjem po navedenim računima ili da je obračun kamata nepravilan, a tuženik je na ročištu održanom 10. rujna 2024. naveo kako predmetno vještačenje nije potrebno provoditi jer nije sporno kojeg dana je tuženik te račune platio.

31. Dakle, tuženik nije osporavao obračun kamata niti je naveo kako je račune platio u dospijeću.

32. Također je tužitelj tijekom postupka predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem i to na okolnost je li tužitelj ispunio obvezu tuženika, a vezano za račun broj 38 (trošak revidenta), kojem prijedlogu se tuženik protivio.

33. Iz naprijed navedenog razvidno je kako tužitelj nije predložio adekvatne dokaze kojima bi se utvrdila osnovanost njegove tražbine vezano za izlaske po pozivu za otklanjanje nedostataka.

34. Naime, iz utuženih računa i radnih naloga, a koje je tuženik osporio, sud nije mogao utvrditi jesu li nedostaci odgovornost izvođača radova, odnosno ovdje tužitelja.

35. Također, svjedok US u svom iskazu naveo je kako je tuženik osnovano pozivao tužitelja na otklanjanje nedostataka u izvedenim radovima, a također je isto u svom iskazu naveo i zakonski zastupnik tuženika.

36. Navedene iskaze sud je prihvatio kao vjerodostojne i to iz razloga što su isti iskazivali detaljno, suglasno i jasno, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu, a iskaz zakonskog zastupnika tužitelja sud nije prihvatio jer je isti u suprotnosti sa iskazima svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika.

37. Nadalje, a vezano za trošak revidenta, koji je tuženik također osporio, tužitelj sudu nije dostavio dokaz kako je navedeni trošak i platio, a što je bio dužan učiniti u skladu sa čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

38. Naime, ponude, računi i obračuni troškova tužitelja ne predstavljaju dokaz kako je tužitelj navedeni trošak zaista i podmirio, odnosno kako ga je podmirio u ovdje utuženom iznosu.

39. Čl. 221.a ZPP-a propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

40. S obzirom na činjenicu kako je tuženik osporio tužiteljevo potraživanje, za ovaj sud tužitelj nije dokazao kako pozivi za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku po pozivu investitora nisu odgovornost tužitelja, a također tužitelj nije dokazao kako je podmirio trošak revidenta pa je sud tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbio kao neosnovan i platni nalog za utužene račune na ime izlazaka izvođača i troškove revidenta, kao i račun na ime obračuna posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim kašnjenjem u ispunjenju svojih obveza po čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po računima 35/2023/1/1, 36/2023/1/1, 37/2023/1/1, 38/2023/1/1 i 39/2023/1/1 u tom dijelu ukinuo, a u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a.

41. U odnosu na račune koji se odnose na obračune posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim kašnjenjem u ispunjenju svojih obveza po čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po računima 34/2022/1/1, 67/2022/1/1 i 96/2022/1/1 te obračune zakonskih zateznih kamata po prethodno navedenim računima, tuženik tijekom postupka nije navodio kako je račune platio u dospijeću niti je osporavao obračun kamata pa je sud tužbeni zahtjev u navedenom dijelu prihvatio i platni nalog djelomično održao na snazi, u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a.

42. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza elektrotehničkim, financijsko knjigovodstvenim i građevinskim vještačenjem jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, u skladu sa čl. 10. st. 1. ZPP-a.

43. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 5., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

44. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.635,98 EUR.

45. Sud je tijekom postupka utvrdio kako je tužitelj u sporu uspio 1,67 %, a tuženik 98,33 %, odnosno sud je utvrdio kako je tuženik u sporu uspio sa 96,39 %, tj. kako nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je odlučio da jedna stranka, ovdje tužitelj, nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka, ovdje tuženik, imao.

46. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 19. srpnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 23. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 10. rujna 2024. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 29. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 3. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV, odnosno tuženiku je priznat trošak u iznosu od 1.500,00 EUR.

47. Također, sud je tuženiku priznao trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 135,98 EUR (Tar. br. 1. t. 1.).

48. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 135,98 EUR odbio kao neosnovan, a iz razloga što je tuženik tražio trošak sudske pristojbe za presudu u navedenom iznosu, koji trošak tuženik nije niti imao. 49. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 30. prosinca 2024.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.