REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu, Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1504/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., [adresa], OIB: 23057039320, koga zastupa Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva METELKO&KNEŽEVIĆ&PARTNERI D.O.O. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 10. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužben zahtjev tužitelja

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu, broj: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5103861478 od dana 04. ožujka 2008. sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,800 % ( nula cijelih osamdeset posto ) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita isplati iznos od 626,52 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. ožujka 2008. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.276,54 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.”

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troškova parničnog postupka u iznosu od Eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.”

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je vrijednost predmeta spora 1.953,75 eur.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 17. svibnja 2024. tužitelj je pokrenuo parnični postupak, i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev, kojim se utvrđuje ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu, broj: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5103861478 od dana 04. ožujka 2008. godine, sklopljenog između tuženika kao kreditora i CR iz [adresa], kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi:„ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,800 % (nula cijelih osamdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora.“, kojom se nalaže da će tuženik platiti tužitelju 626,52 EUR s pripadajućim zakonskim, zateznim kamatama tekućim od dana 05. ožujka 2008. godine pa do isplate, kao i da plati trošak parničnog postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da su CR s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik dana 04. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu, broj ugovora: 2402006-1031262160 / 51400607 – 5103861478 Ugovor o kreditu), kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 129.216,23 CHF protuvrijednosti u kunama obračunate po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 360 mjeseca, od prijenosa kredita u otplatu, da je u članku 10. Ugovora o kreditu pod nazivom „NAKNADA” predviđena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 0.80 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora o kreditu, slijedom čega je korisniku kredita dana 04. ožujka 2008. naplaćena naknada u iznosu od 626,52 eur/4.720,53 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), a sve sukladno odredbi članka 10. pod nazivom „NAKNADA” Ugovora o kreditu.

3. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da je u Ugovoru o kreditu ugovorna odredba, čl. 10. koja sadrži odredbu „NAKNADA”, a prema kojoj se naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita naplaćuje u visini od 0.80 % od iznosa kredita, time da se ista naplaćuje prije korištenja kredita, time da tuženik ni na koji način nije pružio mogućnost pregovaranja, nije predočio korisniku kredita potrebno razjašnjenje značenja i smisao iste odredbe, kao i da je predmetni ugovor već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika, da korisnik kredita prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj navedene odredbe, niti mu je ista bila objašnjena od strane tuženika, a što je, s obzirom na položaj istog kao potrošača i apsolutnog laika, nesporno bilo potrebno.

4. Nadalje, u obrazlaganju navoda tužbe tužitelj se pozvao na odredbu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, nadalje u tekstu: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, kao i na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao što to i jest slučaj s Ugovorom o kreditu sklopljenim između korisnika kredita i tuženika ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita jest nepoštena ugovorna odredba te je ista, sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 , ništetna.

5. Tužitelj se dalje u obrazloženju tužbe pozvao na odredbe Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. (nadalje u tekstu: Direktiva) čl. 3. st. 1. i čl. 5, te na sadržaj Presude Suda Europske unije broj C-84/19 i C-224/19, kojima je sud potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno, koji su neproporcionalni.

6. Isto tako, tužitelj je u tužbi naveo da su korisnik kredita kao ustupitelj i tužitelj kao Primatelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine, kojim ugovorom je utvrđeno kako je korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dok je člankom 2. istog Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine izričito ugovoreno kako korisnik kredita kao Ustupitelj sklapanjem ugovora svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima prenosi na tužitelja kao Primatelja, dok tužitelj kao Primatelj u cijelosti prima prenesenu tražbinu, ako i da je tužitelj, kao novi vjerovnik u odnosu na tuženika, ističe kako je o prijenosu opisanih tražbina i prava s korisnika kredita u korist tužitelja, tužitelj obavijestio tuženika pisanim putem, time da je tužitelj uz tužbu dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje navode i sudsku praksu, odnosno sudske odluke za koje smatra da potvrđuje njegove navode.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja i to s više osnova, dok ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja, obzirom da su u 2.1. Ugovora o cesiji tužitelj i korisnik kredita ugovorili da korisnik kredita kao ustupitelj sve svoje tražbine prema tuženiku koje bi se temeljile ili bi proizlazile iz Ugovora o kreditu prenosi na tužitelja kao primatelja, te se pozvao na odredbu čl. 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima određeno je da vjerovnik ne može ustupiti onu tražbinu čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, te imajući u vidu specifične okolnosti kreditnog odnosa tuženika i korisnika kredita, odnosa banke i klijenta, tuženik ističe da je riječ o tražbini kojoj se po njenoj prirodi protivi prenošenje na drugoga, slijedom čega korisniku kredita i tužitelju na temelju odredbe članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima nije bilo moguće ustupiti predmetnu tražbinu odnosno isto je nedopušteno, da tuženik nije dao suglasnost korisniku kredita za sklapanja Ugovora o cesiji., slijedom čega, u skladu s čl. 80. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima predmetni Ugovor o cesiji nema učinak prema tuženiku.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju, da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati status potrošača za korisnika kredita, kao svoga prednika, te predložiti dokaze na kojima temelji njegov status potrošača.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava navode tužitelja, te da je Ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, osporio je navode pisanog iskaz jer ne sadrži navode u odnosu na predmet ovog postupka, slijedom čega je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka CR (list 321 spisa), te predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka KR, na adresi tuženika time da je raspravnim rješenjem od dana 10. prosinca 2024. sud odlučio da se navedena svjedokinja neće saslušati, obzirom da je tuženik povukao taj prijedlog (list 321 spisa).

11. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da smatra da osporavana ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama, te istaknuo prigovor zastare, smatrajući da ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga smatrao da bi cit. odredba bila nepoštena, na eventualni zahtjev tužitelja kojim bi zahtijevao isplatu naplaćene naknade ima se primijeniti petogodišnji rok od dana plaćanja, te se pozvao na sadržaj drugostupanjske odluke Visokog trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-2637/2023-3 od 9. travnja 2024. te naveo da ako sudska praksa, pa tako i VSRH čiji je cilj ujednačavanje prava, već zauzima stav i daje pravo vjerovniku da postavi zahtjev kasnije nego na što bi to imao pravo doslovnom primjenom zakonskih pravila, tada je logično da se odgađanje pravnih učinaka zastare za vjerovnika, jednako prenese i na odgađanje pravnih učinaka u smislu početka tijeka zatezne kamate za dužnika, i to stoga što obveza plaćanja zateznih kamata nastaje kao posljedica zakašnjenja dužnika s ispunjenjem novčane obveze.

12. U svom očitovanju od dana 22. kolovoza 2024. tužitelj je naveo da time što prvenstveno naznačuje kao vrijednost predmeta spora iznos od 1.953,75 eur, i to u odnosu na toč. I. Tužbenog zahtjeva iznos od 1.327,23 eur, a u odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva iznos od 626,52 eur, te je osporio navode iz odgovora na tužbu, vezano za osporavanje aktivne legitimacije tužitelja, navoda da je osporavana ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, kao i navode tuženika vezano za zastaru potraživanja, te je dostavio sudsku praksu kojim dokazuje svoje navode.

13. U podnesku od dana 28. listopada 2024. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, osporio navode tužitelja iz pisanog očitovanja, te dostavio daljnju sudsku praksu za koju smatra da dokazuje navode tuženika.

14. Između stranaka u ovom postupku sporno je da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, odnosno članka 10. Ugovora o kreditu, broj: 2402006- 1031262160 / 51400607

- 5103861478 od dana 04. ožujka 2008. sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, odnosno, u skladu s utvrđenjem da li je ništetna, da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu novčane tražbine.

15. Rešenjem suda od dana 5. lipnja 2024. sud se oglasio mjesno nenadležnim, time da je po žalbi tužitelja drugostupanjski sud, svojom odlukom Poslovni broj: Pž- 2577/2024-2 od dana 4. srpnja 2024. uvažio tužiteljevu žalbu, ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1044/2024-2 od 5. lipnja 2024. i predmet vratio na daljnji postupak.

16. U podnesku od dana 22. kolovoza 2024. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev, na način da je kao vrijednost predmeta spora iznos od 1.953,75 eur, (1.327,23 eur toč. I. Tužbenog zahtjeva UVEĆANO ZA 626,52 eur na toč. II. tužbenog zahtjeva), time da u odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao računski obračun visine toč. II. tužbenog zahtjeva, slijedom čega je sud, smatrajući da je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, odlučio a u smislu odredbe članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, odnosno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, te odlučio kao u izreci rješenja.

17. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u pisane dokaze, kao i sudsku praksu, i to kopiju pisanog iskaza/izjava korisnika kredita od dana 08. veljače 2024. ovjerenog kod javnog bilježnika 14. veljače 2024. (list 8-10 spisa), kopiju potvrde tuženika o uplati naknade za obradu od dana 14. ožujka 2024. (list 12 spisa), kopiju Zahtjev korisnika kredita za dostavu potvrda o uplatama ulazno/izlaznih naknada od dana 27. veljače 2024. (list 13 spisa) Kopiju Ugovora o kreditu, broj ugovora: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5103861478 od dana 04. ožujka 2008. (list 15-22 spisa) kopiju Obavijesti o ustupu tražbine od 10. lipnja 2024. (list 27 spisa), kopiju Obavijest o preuzimanju tražbine od dana 10. lipnja 2023. (list 28 spisa), kopiju Obavijest o preuzimanju tražbine Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine (cesija) od 10. lipnja 2023., (list 29-34 spisa), kopiju dopisa - Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjevom za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od dana 10. lipnja 2024. (list 35 spisa), kopiju presuda ŽS Split, posl.br.: Gž-617/2022-3 od dana 25. svibnja 2022. (list 37-40 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-2047/2022-2 od dana 08. studenog 2022. (list 47-53 spisa), kopiju presuda ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-2154/2022- 2 od dana 12. srpnja 2022. (list 54-62 spisa), kopiju pisanog iskaz/izjava korisnika kredita od dana 08. veljače 2024. ovjerenu kod javnog bilježnika 14. veljače 2024. (list spisa), kopiju potvrde tuženika o uplati naknade za obradu od dana 14. ožujka 2024. (list spisa), kopiju odluka Suda EU C-621/17 (list 96-105 spisa), kopiju obračuna naknade za bankarske usluge od 03. ožujka 2008. (list spisa), kopiju Izvatka iz Općih i posebnih odredbi kataloga sektora građanstva od 27. prosinca 2007. (list 106-111 spisa), kopiju letka Posebna ponuda stambenih kredita za kupce stanova u izgradnji Nivonekretnine d.o.o. – projekt stambene izgradnje „Ris“ (list 112-114 spisa) Kopiju Presude VS RH BROJ Rev 141-2006 od 22. veljače 2006. (list 122-123 spisa), kopiju Rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1562/2021 od 5. listopada 2021. (list 124-128 spisa), kopiju Presude i Rješenja VS RH broj Rev 170-2006 od 28. veljače 2006. (list 129-131 spisa), kopiju Prikaz procesa obrade kredita za razdoblje od 2004. do 2011. (list 134-135 spisa), kopiju Presude VS RH BROJ Rev X 1125-2013 od 25. veljače 2014. (list 136-137 22-123 spisa), Kopiju Presude VS RH BROJ Rev 2781-2011 od 16. lipnja 2015. (list 138-140 spisa), presuda Županijskog sud u Zagrebu u presudi poslovnog broja Gž-2101/2022-4 od 11. listopada 2022. (list 144-149 spisa), kopiju Izvoda iz Zapisnika VSRH od 5. ožujka 2004. (list 149 spisa), kopiju Presude Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-2637/2023-3 od 9. travnja 2024. (list 150-165 spisa), kopiju Rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1748/2021 od 27. svibnja 2021. (list 166-166-173 spisa), izvršio Uvid u znanstveni rada pod naslovom “Stjecanje bez osnove”, objavljenom u Godišnjaku Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu, dr. sc. ŽR dipl.iur., (list 188- 233 spisa), izvršio uvid u kopiju Izvoda iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 05. studenog 2020. (list 243 spisa), kopiju presude ŽS u Splitu, posl.br.: Gž-617/2022-3 od 25. svibnja 2022. (list 251-254 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-4090/2022-2 od 06. prosinca 2022. (list 255-260 spisa), kopiju presuda ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-1972/2022-2 od 23. kolovoza 2022. (list 261266 spisa), kopiju presude OGS Zagreb, posl.br.: P-4681/2021 od 5. srpnja 2022. (list 267- 275 spisa) kopiju presude OGS Zagreb, posl.br.: P-237/2021-14 od 31. ožujka 2022. (list 287-295 spisa), kopiju Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 1264/07 od 29. listopada 2008. (list 302-304 spisa), izvršio uvid u rad prof. dr. sc. LR, Pravni fakultet u Zagrebu, Učinci sporazuma o necediranju (pacti de non cedendo), (list 30-313 spisa), Kopiju Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. 758/2007 od 16. siječnja 2008. (list 314-315 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka, korisnika kredita na sporne okolnosti, obzirom da je tuženik osporio sadržaj Pisane Izjave svjedoka, korisnika kredita od dana 08. veljače 2024. ovjerene kod javnog bilježnika 14. veljače 2024. (list 8-10 spisa).

18. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe članka 10. Ugovora o kreditu, broj: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5103861478 od dana 04. ožujka 2008. sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi:„ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,800 % (nula cijelih osamdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto kuna), obračunate s datumom Ugovora.“

19. Nadalje sud iz navoda stranaka utvrđuje da među strankama nije sporno da su tuženik i CR s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik 04. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu, broj ugovora: 2402006-1031262160 / 51400607 – 5103861478 Ugovor o kreditu), kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 129.216,23 CHF protuvrijednosti u kunama obračunate po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 360 mjeseca, od prijenosa kredita u otplatu, da je u članku 10. Ugovora o kreditu pod nazivom „NAKNADA” predviđena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 0.80 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora o kreditu, slijedom čega je korisniku kredita je dana 04. ožujka 2008. naplaćena naknada u iznosu od 626,52 eur / 4.720,53 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kn), a sve sukladno odredbi članka 10. pod nazivom „NAKNADA” Ugovora o kreditu, kao i da su korisnik kredita kao ustupitelj i tužitelj kao Primatelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od 10. lipnja 2023. kojim ugovorom je utvrđeno kako je korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dok je člankom 2. istog Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine izričito ugovoreno kako korisnik kredita kao Ustupitelj sklapanjem ugovora svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima prenosi na tužitelja kao Primatelja, dok tužitelj kao Primatelj u cijelosti prima prenesenu tražbinu, ako i da je tužitelj, kao novi vjerovnik u odnosu na tuženika, ističe kako je o prijenosu opisanih tražbina i prava s korisnika kredita u korist tužitelja, tužitelj obavijestio tuženika pisanim putem, a što dokazuje s obavijest o preuzimanju tražbine od dana 10. lipnja 2023.

20. Uvidom u iskaz svjedoka sud je utvrdio da je svjedok u svom iskaz naveo da je kredit bio za kupnju stana, da se špranca ugovora nije baš mogla mijenjati, nije mogao uzeti nigdje drugdje kredit, da mu nije pojedinačno objašnjena ulazna naknada, svjedok navodi da se ne sjeća da li mu je objašnjena ulazna naknada, kao i da nije pri potpisu ugovora znao da mora platiti naknadu, već samo troškove javnog bilježnika, time da su nakon davanja iskaza punomoćnici stranaka naveli da nisu imali primjedbi na iskaz svjedoka.

21. Sud smatra da je svjedok iskazivao logično i istinito, u skladu s pisanom izjavom koja je dostavljena u spis (list 8 spisa) u kojoj je naveo da mu tijekom sklapanja istog ništa nije bilo objašnjeno od strane tuženika kao kreditora, odnosno od strane zaposlenika i službenika tuženika koji su sudjelovali u sklapanju Ugovora o kreditu, da nije bilo pregovaranja o pojedinačnim odredbama navedenog ugovora već da je dobio formulirani, tipizirani ugovor na potpis, slijedom čega smatra da među strankama nije bilo pregovora o odredbi ugovora čija ništetnost se utvrđuje u ovom postupku.

22. Sud ističe da je u smislu odredbe članka 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti. Naime, odredbom članka 502. stavka 1. ZPP-a propisano je da u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se, u predmetnom slučaju ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a). Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja pri tom diskrecijski odlučuje između dvije zakonom propisane mogućnosti (održati ročište ili donijeti odluku u pisanom postupku).

23. Tijekom postupka tuženik je isticao prigovor zastare utuženog potraživanja, osporavao je aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom sporu, kao osnovu tužbenog zahtjeva.

24. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da ne osporava visinu zahtjeva, time da se protivio preinačenju tužbenog zahtjeva, time da je sud donio odluku kojom dopušta preinaku, čime je odlučeno o visini tužbenog zahtjeva.

25. U odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja sud navodi da je njegovo pravno shvaćanje da se u predmetnoj pravnoj stvari ima primijeniti opći zastarni rok od 5 (pet) godina koji se primjenjuje ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a što ovdje jest slučaj (čl. 225. ZOO-a). Prema odredbi članka 214. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana od kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sagledavajući činjenična i pravna pitanja ovog spora, a pri tom ne ulazeći na ovom mjestu u opširnije elaboriranje merituma, sud utvrđuje da je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne odredbe članka odredbe članka 10. Ugovora o kreditu, broj: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5103861478 od dana 04. ožujka 2008.

26. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom članka 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a što znači da znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj (ovdje korisnik kredita), prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina korisnika kredita iz ugovora o kreditu nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač.

27. Uvidom u čl. 2. Ugovora o ustupu tražbine (list 29-32 spisa) sud utvrđuje da su ugovorne strane ugovorile da se ustupa novčana tražbina koja je odrediva jer ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja je predmet ustupa, odnosno u konkretnom slučaju, radi se o ustupu novčane tražbine, koja suprotno navodima tuženika, nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, te se narav samog prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a jer nije riječ o primjerice nezapljenjivoj tražbini, naknadi nematerijalne štete i slično.

28. Odredbom članka 96. stavka 1. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

29. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/2023) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), te je tužitelju priznat trošak zastupanja za sastava tužbe od dana 13. svibnja 2024. (Otbr. 7.1.) 200,00 eur, trošak sastava žalbe od dana 12. lipnja 2024. prema (Otbr. 10.4. Otbr. 7.1.) 100,00 eur, trošak sastava podneska od dana 22. kolovoz 2024. (Otbr. 8.1.) kojim se tužitelj očitovao na navode odgovara na tužbu 200,00 eur, trošak pristupa na ročište 08. studenog 2024. (Otbr. 9.1.) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište 10. prosinca 2024. (tbr. 9.1.) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište radi objave presude prema (Otbr. 9.3.) 100,00 eur, ukupno 1.000,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 250,00 eur, ukupno 1.250,00 eur, uvećano za iznos pristojbi 132,72 eur, time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023 sveukupno 1.382,72, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

30. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova za pribavljanje potvrde o visini naknade za obradu kredita prema (Otbr. 36. i 46.) 50,00 eur, kao i za sastav obrazloženog podneska od dana 06. studenog 2024. prema (Otbr. 8.1.) 200,00 eur, (250,00 + PDV 62,50 eur), obzirom da je tužitelj mogao i mora navode iz podneska navesti u podnesku od dana 22. kolovoza 2024., iz razloga što sud smatra da ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje postupka, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom u iznosu od 312,50 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

U Zagrebu, 30. prosinca 2024.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

1. Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetnici Meliti Babić, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., [adresa], OIB: 23057039320 po odvjetniku Damiru Metelku