Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UK, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, protiv tuženica 1. GK, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 2. UKJ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Sanjinu Jurmiću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 03. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika 1. i 2. tuženice, 31. prosinca 2024. godine, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije pravno valjana oporuka pokojnog CK, čiji je OIB glasio [osobni identifikacijski broj], koji je bio rođen **.**.1932., a preminuo je 20. prosinca 2013. godine, koja oporuka je proglašena 04. svibnja 2022. godine, koja započinje riječima „Ovom oporukom u slučaju moje smrti (…)“ te koja završava riječima „(…) sastavio kap. CK“.

II. U dijelu u kojem je zatraženo da se utvrdi da oporuka, opisana u t. I., nije istinita, kao i u dijelu u kojem se ta oporuka naziva „vlastoručnom“ oporukom tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženicama 1. GK i 2. UKJ da tužitelju UK naknade troškove postupka, u iznosu od 1.558,59 eura (slovima: tisuću petsto pedeset osam eura i pedeset devet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 31. prosinca 2024. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 4,25% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. III., a do zatraženog iznosa od 1.746,09 eura, s kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate, zahtjev tužitelja UK za naknadu troškova postupka odbija se.

V. Odbija se zahtjev tuženica 1. GK i 2. UKJ za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.650,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 27. srpnja 2022. godine, navodi se da je tužitelj UK (u daljnjem tekstu: tužitelj) sin pokojnog CK, dok su 1. tuženica 1. GK i 2. UKJ (u daljnjem tekstu: 1. tuženica i 2. tuženica i/ili tuženice) supruga i kći istog ostavitelja. Ističe se da se iza pokojnog CK pred ovim sudom, pod poslovnim brojem O-3/2022, vodio ostavinski postupak tijekom kojeg je, na ročištu za ostavinsku raspravu koje je održano 04. svibnja 2022. godine, proglašena oporuka imenovanog ostavitelja koju su potom priznale tuženice, dok je tužitelj osporio njezinu valjanost, i to iz dva razloga; prvo zbog oblika oporuke i činjenice da oporuka ne sadrži potpis ostavitelja, a drugo zbog tvrdnje da oporuka nije pisana rukom CK. Naglašava se da je, zbog netom objašnjenih okolnosti, vezanih uz osporavanje valjanosti oporuke pokojnog CK, rješenjem koje je donio 13. lipnja 2022. godine, ostavinski sud tužitelja uputio na pokretanje parnice. Tužbenim zahtjevom traži se da se utvrdi da je oporuka pokojnog CK nevaljana i neistinita, na način podrobnije opisan u t. I. i II. izreke presude, uz obvezu tuženica da tužitelju naknade troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev je osporen u cijelosti, uz upiranje na to da je na kraju predmetne oporuke napisano ime ostavitelja CK pa da, stoga, nema govora o tome da oporuka nije potpisana. Također, zanijekano je da konkretna oporuka ne bi bila napisana po ostavitelju CK.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu.

4. Isto tako, proveden je dokaz grafološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku NK.

5. Iako su obje stranke predlagale i provođenje daljnjih dokaza, u vidu saslušanja stranaka i svjedoka; tužitelj saslušanje svjedoka ĐK, OK i AK, a tuženice saslušanje svjedoka TK i BK, sud je sve te dokazne prijedloge odbio, nalazeći ih suvišnim za presuđivanje.

6. Iz odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) slijedi da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, odredbom čl. 220. st. 2. ZPP-a propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok je odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a utanačeno da sud (...) mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (...).

7. Kada se sve citirane procesne odredbe cijene u njihovoj ukupnosti, tada je jasno da je odluka o odbijanju dokaznih prijedloga stranaka bila opravdana i utemeljena na zakonu.

8. Naime, za zaključak o tome je li oporuka, proglašena 04. svibnja 2022. godine u ostavinskom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem O-3/2022, pisana rukom ostavitelja CK krucijalan je bio dokaz koji se očitovao u grafološkom vještačenju, dok je pitanje koje se ticalo oblika oporuke i tvrdnje tužitelja da oporuka CK uopće nije po njemu potpisana predstavljalo pravno pitanje koje se, kao takvo, nije niti moglo utvrđivati kroz saslušanje bilo koje osobe – stranke i/ili svjedoka.

9. Upravo suprotno, takvo je pitanje bilo nužno razriješiti čitanjem isprava u spisu, utvrđivanjem činjenica koje su iz takvih materijalnih dokaza proizišle i podvođenjem takvih činjenica pod odgovarajući propis. O tome koji propis sud nalazi relevantnim za odluku o sadržaju postavljenog tužbenog zahtjeva pojašnjenje će biti izneseno u nastavku ovog obrazloženja.

10. Uz izvedene dokaze i one čije je provođenje sud odbio iz upravo naznačenih razloga, niti jedna od stranaka nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti u skladu s pravilima iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2., u svezi s čl. 292.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

11. Važno je, pritom, naglasiti da je postupak u ovom sporu proveden u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZP/22). To je, pak, značilo da je, nakon što je na (drugom) pripremnom ročištu, koje je održano 27. ožujka 2023. godine, u smislu odredbe čl. 292.a st. 1. ZPP-a, sud rješenjem zaključio prethodni postupak i ocijenio da, s obzirom na okolnosti slučaja, na istom ročištu nije bilo moguće održati i zaključiti i glavnu raspravu, sud bio dužan izraditi plan upravljanja postupkom. Ovaj je prvostupanjski sud to učinio u sadržaju raspravnog rješenja od 27. ožujka 2023. godine (s lista 20./2. sudskog spisa), pri čemu je prilikom izrade plana upravljanja postupkom respektirao one okolnosti za koje je u odredbi čl. 292.a st. 4. ZPP-a regulirano da ih plan upravljanja postupkom treba sadržavati.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u pretežitom dijelu.

13. Među strankama je sporna valjanost oporuke pokojnog CK, koju je u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem O-3/2022 ostavinski sud proglasio na ostavinskoj raspravi koja je održana 04. svibnja 2022. godine.

14. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud zaključio da materijalni dokazi (isprave), kao i dokaz personalne naravi (grafološko vještačenje po vještaku NK) pružaju valjanu podlogu za presuđivanje.

15. Naime, isprave podnesene sudu tijekom predmetne parnice u međusobnom su skladu pa djeluju uvjerljivo, dok su nalaz i mišljenje vještaka NK izrađeni savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine te, kao takvi, ne ostavljaju mjesta nejasnoćama, nepotpunosti niti proturječnosti kako sami sa sobom, tako niti s izviđenim okolnostima u predmetu.

16. Kao što je prethodno već pisano, u kontekstu tvrdnje tužitelja da oporuka CK nije pisana njegovom rukom krucijalnim se ukazao dokaz grafološkim vještačenjem. Kroz taj je dokaz, pak, utvrđeno da je predmetna oporuka pisana rukom CK. Dapače, kada je, u skladu sa svojom obvezom iz odredbe čl. 260. st. 2. ZPP-a, na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 03. prosinca 2024. godine vještak NK usmeno obrazložio svoje mišljenje, taj je vještak naveo da je u pisanima nalazu i mišljenju koje je sudu dostavio 08. svibnja 2024. godine decidirano, dakle sa 100%-om sigurnošću utvrdio da je konkretna oporuka pisana rukom CK.

17. Stoga se po toj osnovi ne može prihvatiti motrište tužitelja da oporuka CK nije pisana njegovom rukom. Upravo suprotno, radi se o oporuci koja je pisana rukom ostavitelja CK.

18. Međutim, ono što tu oporuku čini nevaljanom sastoji se u obliku oporuke.

19. Tužitelj je, naime, ispravno primijetio da na oporuci nedostaje krucijalan dio koji se ogleda u potpisu ostavitelja.

20. Kada se promotri oporuka CK (s lista 33. sudskog spisa), tada je utemeljeno spoznati da bi se moglo raditi o vlastoručnoj oporuci.

21. Kao što je to utvrdio i vještak NK, oporuka je u cijelosti pisana rukom CK.

22. Međutim, da bi se neka oporuka s pravom mogla smatrati vlastoručnom oporukom ostavitelja, uz zahtjev koji je vezan uz to da oporučitelj oporuku mora vlastoručno napisati (a koji zahtjev je u konkretnom slučaju održan jer to slijedi iz nalaza i mišljenja vještaka NK), oporučitelj koji je oporuku vlastoručno napisao mora oporuku i potpisati.

23. Sve upravo navedeno svoje pravno uporište ima u odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; u daljnjem tekstu: ZN). Ta odredba, naime, kao vrstu privatne oporuke, predviđa i vlastoručnu oporuku.

24. Kada se pomno promotri cjelokupna oporuka ostavitelja CK, tada je vrlo jasno i transparentno razvidno da toj oporuci nedostaje potpis oporučitelja.

25. Da bi utvrdio na koji način se za života potpisivao CK, sud je pribavio odgovarajuće isprave MUP-a (s lista 35. sudskog spisa) i na taj je način utvrdio da se CK nije potpisivao tiskanim (štampanim) slovima, već da je imao specifičan i osebujan potpis, pisan pisanim slovima.

26. Stoga tvrdnju tuženica, koje se zalažu za to da u oporuci CK naznaku njegova imena na kraju oporuke treba smatrati njegovim potpisom, ovaj sud prvog stupnja ne može prihvatiti.

27. Upravo suprotno, oporuci CK, zaista, upravo kako to tvrdi i tužitelj pledirajući za njezinu nevaljanost, nedostaje potpis CK, a to onda znači da oporuku nije niti moguće smatrati vlastoručnom oporukom CK.

28. Ponavlja se da su, po odredbi čl. 30. st. 1. ZN-a, dva temeljna elementa uz čije postojanje se oporuka može smatrati vlastoručnom oporukom.

29. Prvi od tih elemenata tiče se toga da oporučitelj oporuku mora vlastoručno napisati. Taj je element u odnosu na oporuku CK ispunjen jer na to izvan svake razumne dvojbe ukazuju nalaz i mišljenje vještaka NK.

30. Drugi od elemenata uz čije postojanje se oporuka može smatrati vlastoručnom oporukom očituje se u tome da oporučitelj oporuku mora potpisati.

31. Konkretnoj oporuci nedostaje taj drugi element, nužan po odredbi čl. 30. st. 1. ZN-a. Ta oporuka ne sadrži potpis oporučitelja CK.

32. Zbog toga je predmetna oporuka nevaljana.

33. Stoga je, posljedično, odlučeno kao u t. I. izreke presude.

34. Budući da sintagma koju ZN koristi u okviru pitanja vezanog uz valjanost oporuke predstavlja upravo ona koja se tiče valjanosti oporuke (odredba čl. 30. st. 1. ZN-a piše „Oporuka je valjana /…/)“, takvu je sintagmu koristio i ovaj sud prvog stupnja kod odlučivanja o tužbenom zahtjevu.

35. Ono što tužitelj u petitu tužbe naziva „neistinitom“ oporukom („Utvrđuje se da nije /…/ istinita /…/ oporuka“) ZN ne poznaje pa je zato taj dio tužbenog zahtjeva odbijen i odlučeno je kao u t. II. izreke presude. Ovo tim više jer je, po odredbi čl. 59. st. 2. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23 i 55/24), u odlukama i ostalim pismenima suda obavezna uporaba zakonskih izraza.

36. Isto tako, upravo imajući u vidu da iz utvrđenja ovog suda proizlazi da se oporuka CK ne može smatrati vlastoručnom oporukom budući da joj nedostaje element vezan uz potpis imenovanog oporučitelja, po pravnom motrištu ovog suda prvog stupnja bilo bi pogrešno tu oporuku uopće nazivati vlastoručnom oporukom. Zato je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. O tome je donesena odluka iz t. II. izreke presude.

37. Imajući u vidu da je oporuku CK utvrdio nevaljanom zbog izostanka potpisa (čl. 30. st. 1. ZN-a), sud se nije bavio pitanjem koje je pred njega postavio tužitelj kroz sadržaj povijesnog dijela tužbe, a koje je bilo vezano uz to da je pokojni CK svoju imovinu za života rasporedio na način drugačiji od onog iz predmetne oporuke.

38. Oporuka CK nije valjana iz prethodno elaboriranih razloga i ona, posljedično, neće moći predstavljati osnovu za nasljeđivanje pa je zato potpuno irelevantno je li CK svoju imovinu za života rasporedio na način drugačiji od onog iz konkretne oporuke.

39. Zbog svega objašnjenog tužbeni zahtjev je djelomično usvojen i odlučeno je kao u t. I. i II. izreke presude.

40. Odluka o naknadi troškova postupka iz t. III. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a.

41. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva pa je sud odlučio da mu tuženice nadoknade sve troškove koje je imao i koji su, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice.

42. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje tužbe, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), za sastavljanje jednog tzv. „ostalog“ podneska, od 05. prosinca 2022. godine, za koji je priznata nagrada od 50,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 4. Tarife/23, te za zastupanje na tri ročišta, od 29. studenog 2022. godine, od 27. ožujka 2022. godine i od 03. prosinca 2024. godine, na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za svako od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

43. Na naznačene radnje tužitelju je priznat zatraženi trošak PDV-a, po stopi od 25%, u iznosu od 212,50 eura, u skladu s Tbr. 46. Tarife/23.

44. Uz nabrojane troškove, tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe za tužbu, u iznosu od 53,09 eura, kao i trošak vještačenja, u iznosu od 443,00 eura.

45. Iako je tužitelju pripadalo pravo tražiti i trošak sudske pristojbe za presudu, on takav trošak u ovoj parnici nije zahtijevao pa o ovoj njegovoj sporednoj tražbini sud nije niti donosio odluku jer bi to bilo protivno pravilu iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

46. U pogledu troškova postupka tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate, i to od dana donošenja prvostupanjske presude, s tim da ovaj sud prvog stupnja smatra da mu takvo pravo pripada, i to pozivom na odredbu čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), kao i pozivom na odredbu čl. 151. st. 3. ZPP-a, koja je novelirana kroz čl. 27. ZID ZPP-a/22.

47. Stoga je glede tijeka kamata za iznos troškova postupka odlučeno kao u t. III. dispozitiva presude.

48. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetne presude, točnije 31. prosinca 2024. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

49. Budući da su tuženice gotovo u potpunosti izgubile ovu parnicu, zaključivanjem o suprotnom (argumentum a contrario) pravilu iz odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, ne pripada im niti pravo na naknadu troškova postupka na teret tužitelja pa je, stoga, odlučeno kao u t. V. izreke presude i njihov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 31. prosinca 2024.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).