Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-2257/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika AKD - Zaštita d.o.o., Zagreb, Savska cesta 28 OIB: 09253797076, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te po protutužbi tuženika-protutužitelja AKD - Zaštita d.o.o., Zagreb, Savska cesta 28 OIB: 09253797076, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužitelja-protutuženika AČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dijana Britvić, odvjetnica u Splitu, radi sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 11. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a kojom Odlukom je otkazan tužitelju Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 10.11.2008., na neodređeno vrijeme, a koja Odluka je donesena dana 10.10. 2022., nedopuštena i nezakonita, kao i odgovor tuženika od 4.11.2022. na zahtjev za zaštitu prava tužitelja 25.10.2022. te da tužitelju radni odnos nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove Zaštitara, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev, a koji glasi:

"Određuje se sudski raskid i prestanak ugovora o radu od 10. studenoga 2008. zaključenog između tužitelja-protutuženika AČ i tuženika-protutužitelja AKD Zaštita d.o.o. i radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom donošenja prvostupanjske odluke."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.385,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 25. studenoga 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.11.2008., donesene 10.10.2022. U tužbi se navodi kako je dana 13.10.2022. tužitelj zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Zaštitar“ sklopljen dana 10.11.2008. i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Protiv odluke o izvanrednom otkazu s ugovora o radu tužitelj je u zakonskom roku, preporučenom pošiljkom, uložio zahtjev za zaštitu svojih prava pobijajući u cijelosti uvodno označenu odluku o otkazu kao nedopuštenu i nezakonitu, a dana 11.11.2022. zaprimio je odgovor tuženika na izjavljeni zahtjev za zaštitu prava kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja s tvrdnjom da bi zahtjev tužitelja bio neosnovan. Iz obrazloženja pobijane odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tuženik istu donio zbog toga što je tužitelj navodno zloupotrijebio pravo na bolovanje, te navodno neopravdano i neosnovano odbio nalog poslodavca odnosno neposrednog rukovoditelja, koji navodi tuženika su u potpunosti neistiniti. Nije prijeporno kako se tužitelj obratio svom izabranom liječniku NČ dr.med. iz [adresa], a nakon što mu je zbog bolova pružena prva pomoć na Zavodu za hitnu medicinsku pomoć, te je od strane imenovanog izabranog liječnika zbog privremene nesposobnosti za rad upućen na bolovanje i to s danom 1.10.2022., a da se uistinu radilo o nesposobnosti za rad vidljivo je i iz medicinske dokumentacije tužitelja i to nalaza i mišljenja specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije dr. ŠČ, te RTG snimaka kralježnice i dr., a ukoliko je tuženik držao da tužitelja nije trebalo uputiti na bolovanje o tome je trebao zatražiti mišljenje nadležnog liječnika. Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke o otkazu proizlazi da je tuženik samovoljno i bez bilo kakvog osnova zaključio da tužitelj zloupotrebljava pravo na bolovanje i to stoga što su dana 4.10.2022. radnici tuženika voditelj regije [adresa] MČ , te koordinator regije [adresa] RČ u mjestu [adresa] na tradicionalnom sajmu na štandu za prodaju meda i proizvoda od meda zatekli suprugu tužitelja kako prodaje med, međutim, tuženik neistinito navodi kako je tom prigodom zatečen i tužitelj kako „radi na štandu“, jer tužitelj nije radio na štandu niti je prodavao med kako to zlonamjerno tvrdi tuženik, već je nakon terapije toga dana došao po svoju suprugu koja je radila na predmetnom štandu kako bi je odvezao kući. Tužitelj već 20 godina ima registriran OPG koji se bavi uzgojem pčela i proizvodnjom meda, a koji proizvodi se prodaju i na sajmovima, što je od ranije poznato tuženiku. U konkretnom slučaju nije se radilo ni o kakvoj zloupotrebi prava na bolovanje niti varanju tuženika kao poslodavca, a dolazak tužitelja po suprugu nakon odrađene fizikalne terapije ne može predstavljati zloupotrebu prava na bolovanje. U konkretnom slučaju radi se kod tužitelja o bolesti kralježnice temeljem koje tužitelj nije sposoban za rad, ali se preporučava šetnja tj. nije dozvoljeno držanje tijela u nekom prisilnom položaju već oboljeli treba imati mogućnost da sjedne ili se digne po potrebi. Neistinita je tvrdnja tuženika da bi „radnik zaprijetio otvaranjem bolovanja ako ga se rasporedi na objekt (HPB Trilj)“. Tužitelju potpuno je nejasno na čemu tuženik temelji prethodno navedeno, jer tužitelj već četrnaest godina radi kod tuženika i nikada nije odbio raspored na bilo koje radno mjesto, a tuženiku je bilo poznato da se zdravstveno stanje tužitelja pogoršava i upoznat je s činjenicom da je fizikalna terapija tužitelju ordinirana u periodu od 3.10.- 14.10.2022., dakle prije nego što je kako to tvrdi poslodavac tužitelj raspoređen na radno mjesto HPB Trilj, a što je po navodima poslodavca bilo 23.09.2022. Također je neistinit i zlonamjeran navod tuženika da bi poslodavac bio prisiljen izvršiti prisilnu reorganizaciju kako mu ne bi nastala šteta zbog neizvršavanja preuzetih ugovornih obveza zašto bio odgovoran bio tužitelj, jer je tužitelj samo koristio svoje zakonsko pravo da u slučaju privremene nesposobnosti za rad koristi bolovanje. Također, navodi se kako je tuženik postupio protivno odredbi iz članka 119. stavak 2. Zakona o radu iako je s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja bio u obvezi pozvati tužitelja da iznese svoju obranu, sve posebno kod činjenice da je u trenutku donošenja pobijane odluke tužitelj koristio bolovanje te za poslodavca nije mogla nastupiti bilo kakva šteta.

1.1. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a kojom Odlukom je otkazan tužitelju Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 10.11.2008. na neodređeno vrijeme, a koja Odluka je donesena dana 10.10.2022., nedopuštena i nezakonita, kao i odgovor tuženika od 4.11.2022. na zahtjev za zaštitu prava tužitelja 25.10.2022., te da tužitelju radni odnos nije prestao, uz nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove Zaštitara, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Ujedno je stavio i prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom će vratiti tužitelja na rad na poslove zaštitara ili druge odgovarajuće poslove.

2. U odgovoru na tužbu od 29. prosinca 2022. tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako se tuženik kao poslodavac ni u jednom trenutku nije upuštao u osporavanje odluke tužiteljevog liječnika o privremenoj nesposobnosti tužitelja za rad, a nije prijeporno da je izbrani tužiteljev liječnik opće medicine tužitelju otvorio bolovanje i odredio privremenu nesposobnost tužitelja za rad s danom 1.10.2022. i iz tih razloga tuženik nije niti sumnjao u otvoreno bolovanje niti je od nadležnih tijela u propisanom postupku tražio kontrolu bolovanja. Međutim, ističe da je tužitelj, nakon što ga je dana 23.9.2022. koordinator Regije [adresa] RČ, rasporedio i obavijestio o rasporedu na radno mjesto HPB Trilj od dana 03.10.2022., zaprijetio otvaranjem bolovanja ako ga se rasporedi na imenovani objekt, te da je tužitelj od 1.10.2022. uistinu otišao na bolovanje, međutim, tužitelj nije dobio otkaz zbog otvorenog bolovanja i zbog činjenice da je privremeno nesposoban za rad već, upravo suprotno navodima tužitelja, iz razloga što je u vrijeme privremene nesposobnosti za rad određene po nadležnom liječniku obavljao druge poslove odnosno radio za svoje privatne potrebe pritom zloupotrebljavajući činjenicu da je na bolovanju i da ne mora raditi kod tuženika kao svog poslodavca zbog bolesti, a što sve jasno proizlazi iz pobijane odluke o otkazu. Pritom nije bila riječ ni o kakvom samovoljnom i neosnovanom zaključku tuženika da je riječ o zlouporabi bolovanja sa strane tužitelja već o nedvojbenom i dokazanom zaključku tuženika i njegovih odgovornih osoba utemeljenom na nesporno utvrđenim činjenicama i izjavama odnosno viđenjima svjedoka. Riječ je o povredi radne obveze (zlouporaba bolovanja) koja je i čl. 56. st. 2. Pravilnika o radu tuženika propisana kao osobito teška povreda obveza iz ugovora o radu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć odnosno koja predstavlja razlog za izvanredni otkaz. Tuženik je odluku o izvanrednom otkazu donio jer je tužitelj kao radnik zloupotrijebio bolovanje i za vrijeme dok je bio na bolovanju obavljao privatne poslove, što su dolaskom na sajam u [adresa] u 10,50 sati MČ i RČ utvrdili i to da tužitelj zajedno sa svojom suprugom na štandu prodaje med i proizvode od meda iako je bio na bolovanju i trebao biti nesposoban za bilo kakav rad, a da prilikom razgovora s radnicima tuženika ni na koji način nije osporavao činjenicu da radi već je govorio da radi zato što mu je malo bolje. Tužitelj je svojim ponašanjem očito postupao protivno preporukama i uputama liječnika vezano uz njegovu dijagnozu, na taj način onemogućio ili doveo u opasnost svoje ozdravljenje i oporavak te produljio svoje nedolaženje na posao kod tuženika, pa čak potencijalno nepotrebno izostajao s poslao ako je slične radnje očito mogao obavljati kako ih je obavljao i tijekom prodaje proizvoda i ostalih s njom vezanih radnji, dakle, radilo se o grubom kršenju radne obveze tužitelja, a time i gubitku povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja, te o osnovanom i zakonitom otkazu ugovora o radu. Također, ističe kako tužitelju od strane tuženika, a s obzirom na sve navedene okolnosti, nije omogućeno iznošenje obrane jer od tuženika nije bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane, sukladno čl. 119. st. 2.. Zakona o radu budući da se radilo o nesporno i nedvojbeno utvrđenoj povredi pri čemu, nakon onoga kako je reagirao tužitelj kad je zatečen, nikakva obrana ne bi promijenila stav i odluku tuženika, a što je sve i navedeno u odluci o otkazu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti, te naložiti tužitelju tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Glede prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere isti je neosnovan, ne postoje zakonski uvjeti za određivanje privremene mjere i što je odluka o otkazu osnovana i zakonita, te predlaže odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere u cijelosti.

3. Tuženik je na ročištu od 7. listopada 2024. postavio protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu od 10.10.2008. zaključen između tužitelja i tuženika i prestanak radnog odnosa s danom donošenja prvostupanjske presude. U protutužbi se navodi ukoliko sud prihvati tužbeni zahtjev i utvrdi odluku tuženika o otkazu ugovora o radu, to nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika kao poslodavca nije moguć uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, što proizlazi iz iskaza tužitelja, kao i nalaza i mišljenja vještaka da tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja ne može obavljati poslove radnog mjesta zaštitara te da isti ne bi mogao proći liječnički pregled za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti. Gubitak zdravstvene sposobnosti je čl. 10. Ugovora o radu utvrđen kao razlog prestanka ugovora o radu.

4. U odgovoru na protutužbu, tužitelj u cijelosti osporava protutužbeni zahtjev budući da tuženik samo pretpostavlja da nastavak radnog odnosa nije moguć, a osporava i datum za koji tuženik predlaže da predstavlja raskid ugovora, kojeg predlaže odbiti i tužitelja vratiti na rad.

5. Podneskom od 8. studenoga 2024. tužitelj navodi da za slučaj sudskog raskida ugovora o radu potražuje naknadu štete u visini od 8 mjesečnih plaća tužitelja sve u smislu odredbi čl. 125. st.1. ZR, odnosno ukupno iznos od 5.579,04 eura.

6. Protutužba tuženika-protutužitelja podvedena je pod novi posl. Pr-599/2024, a rješenjem ovog suda od 11. studenoga 2024. spis pod br. Pr-599/2024 pripojen je spisu ovog suda pod br. Pr-2257/2022 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te donošenja jedinstvene odluke, a postupak se vodi pod zajedničkim posl. brojem Pr- 2257/2022.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. listopada 2022., zahtjeva za zaštitu prava od 25. listopada 2022., odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika od 4. studenoga 2022., liječničke potvrde od 20. listopada 2022., obračuna isplate plaće za rujan 2022., službene zabilješke-izjave RČ i MČ, dijela Pravilnika o radu i u cijelosti Pravilnika o radu tuženika, uputa o postupanju zaštitara na mjestu rada na kojem je radio tužitelj, radni nalozi i dokumentacija o premještaju radnika, poziva za savjetovanje od 7. listopada 2022., očitovanja radničkog vijeća od 10. listopada 2022., medicinske dokumentacije, kartona za fizikalnu terapiju od 3. listopada 2022. pa nadalje, zdravstvenog kartona tužitelja, odluke tuženika od 23. veljače 2021., opisa poslova i zadataka radnog mjesta zaštitara iz Pravilnika o radu od 14.11.2007. i Pravilnika o radu od 6.9.2022.,upute o postupanju zaštitara, ispisa dijela kategorizacije objekata za mjesta rada, obračunskih lista za srpanj, kolovoz i rujan 2022., izračuna prosječne plaće, saslušanjem svjedoka RČ, MČ, FČ, ČČ, HČ SČ, KČ, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, medicinskim vještačenjm po stalnom sudskom vještaku za neurologiju dr. Antonu Maroviću od 22. svibnja 2024., i stalnom sudskom vještaku za medicinu rada dr. Milani Varinac-Barač od 4. srpnja 2024., saslušanjem sudskog vještaka dr. Milane Varinac Barač, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka dr. ĆČ, koji je liječio tužitelja, te dr. NČ, osobnog liječnika tužitelja sve kao suvišne i nepotrebne dokaze koji bi doveli samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova, jer između stranaka nije prijeporno da je tužitelj imao probleme s kralježnicom radi čega se liječio i da mu je njegov izabrani liječnik zbog toga otvorio bolovanje s danom 1.10.2022. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. studenoga 2008. na radnom mjestu zaštitara,

- da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. listopada 2022. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. studenoga 2008. na poslovima zaštitara,

- da je tuženik pozvao radničko vijeće na savjetovanje i istom je dostavio nacrt odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da se radničko vijeće očitovalo na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na način da je isto suglasno s prijedlogom te odluke,

- da je tužitelj pravovremeno dana 25. listopada 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

9. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost protutužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.11.2008., donesene 10.10.2022., kao i odgovora tuženika od 4.11.2022. na zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 25.10.2022., te da radni odnos tužitelju nije prestao uz nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove zaštitara.

12. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje - ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

13. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a određeno je kako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu zaštitara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. studenoga 2008., da bi dana 10. listopada 2022. dobio izvanredni otkaz ugovora o radu jer je po tuženiku počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, bez prava na otkazni rok, bez prava na otpremninu i isti prestaje danom dostave odluke o otkazu tužitelju, dok će za neiskorišteni godišnji odmor isplatiti tužitelju naknadu sukladno odredbi čl. 82. Zakona o radu.

14.1. Iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. listopada 2022. proizlazi kako je dana 23. 9. 2022. koordinator [adresa] RČ rasporedio i obavijestio tužitelja na radno mjesto HPB Trilj od dana 3.10.2022., a tužitelj je zaprijetio otvaranjem bolovanja ako ga se rasporedi na imenovani objekt, što je i učinio 30. 9. 2022. Osim toga, dana 4.10.2022. voditelj Regije [adresa] MČ i koordinator Regije RČ otišli su u [adresa] u kojem se svakog utorka odvija tradicionalni sajam, budući da su imali saznanje da tužitelj ima svoj štand za prodaju meda i proizvoda od meda, te su dolaskom na sajam utvrdili da tužitelj zajedno sa suprugom na štandu prodaje med i proizvode od meda, a na upit RČ kako može raditi na štandu, a nalazi se na bolovanju, tužitelj mu je odgovorio kako mu je malo bolje. Nakon što su utvrdili da je tužitelj očito zlouporabio bolovanje i varao poslodavca MČ i RČ napustili su [adresa]. Dakle, tužitelj je počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa sukladno čl. 56.st.2. i to neopravdano i neosnovano odbijanje naloga poslodavca, odnosno neposrednog rukovoditelja te zlouporabu bolovanja, zbog čega je poslodavac izgubio povjerenje u njega. Tužitelj je takvim nepravilnim ponašanjem stvorio i poteškoće u organizaciji rada koji je imao potrebu prisilne reorganizacije kako mu ne bi nastala šteta zbog neizvršavanja preuzetih ugovornih obveza.

15. Saslušani svjedok RČ, nadređeni tužitelju, u svom iskazu navodi kako je voditelj regije [adresa] dobio neke informacije kako tužitelj radi u [adresa], odnosno prodaje med, a na bolovanju je pa su stoga voditelj regije gosp. MČ i on otišli u [adresa] i zatekli tužitelja kako sa suprugom prodaje med na pazaru u [adresa], zapisali su što su vidjeli i to proslijedili dalje. Navodi i kada su tužitelja zatekli na pazaru pitali su ga što radi, a on im je odgovorio kako je to njegov štand, da ima OPG i da sa suprugom prodaje med, a na pitanje kako to da je na bolovanju, a prodaje med, iskazao kako mu je sad bolje.

16. Svjedok MČ, koji kod tuženika radi na radnom mjestu voditelja regije, u svom iskazu navodi kako je napisao izvješće da su, kolega RČ i on, zatekli tužitelja u [adresa] gdje radi na štandu, a u [adresa] su otišli jer su dobili informaciju da tužitelj zloupotrebljava bolovanje. Kada su došli u [adresa] zatekli su tužitelja gdje radi na svom štandu, prodaje med i proizvode od meda, vidio ga je da prodaje med, daje med i uzima novce.

17. Iz iskaza svjedoka FČ proizlazi kako ga je prošle godine početkom 10. mjeseca, tužitelj zvao da mu pomogne taj dan prevesti ženu i med na pazar u [adresa], jer je on imao zdravstvenih problema i išao je u doktora. Njegov posao je bio samo da mu odveze ženu i med, što je i napravio, dok tužitelj tada nije bio s njima, jer je išao u Sinj ili u Split u doktora.

18. Saslušana svjedokinja ČČ u svom iskazu navodi kako je uprava donijela odluku da će tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu jer je za vrijeme bolovanja zatečen na tržnici da prodaje med. Odluku su dostavili na radničko vijeće koje se usuglasilo i nakon toga odluka je dostavljena tužitelju na kućnu adresu, a on je na tu odluku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, a potom i tužbu. Ističe kako je ona po nalogu uprave sastavila nacrt odluke koja je proslijeđena radničkom vijeću, a podatke da je tužitelj zloupotrijebio bolovanje i odbio postupiti po nalogu poslodavca dobili su od voditelja regije MČ.

19. Svjedok HČ, predsjednik radničkog vijeća, ističe kako je kao i za svaki otkaz, tako i tužiteljev, dobio prijedlog odluke o otkazu, kojeg onda prosljeđuje svim članovima radničkog vijeća i onda se radničko vijeće usuglasi ili ne s prijedlogom odluke o otkazu, a u ovom slučaju radničko vijeće suglasilo se s prijedlogom odluke o izvanrednom otkazu tužitelju. Tu suglasnost radničkog vijeća poslali su natrag ČČ koja radi u Službi općih poslova. Ističe kako su prije usuglašavanja s odlukom o otkazu bili u komunikaciji s voditeljem regije [adresa] MČ i RČ koji su dotičnog zatekli tužitelja na tom sajmu. Navodi kako je tužitelj odbio doći na radno mjesto u Conex i otvorio je bolovanje, dakle prije nego što je trebao doći na to radno mjesto otvorio je bolovanje i u odluci o otkazu sve je to pisalo, njima je to bilo jasno, a i dovoljne su bile informacije dobivene od voditelja regije i koordinatora.

20. Iz iskaza saslušanog svjedoka SČ, koji ima štand blizu tužitelja, (tužitelj ima štand s jedne strane ulice, a on s druge) proizlazi da je taj dan, kada je tužitelj rekao da su mu dolazili neki s posla u kontrolu, njegova žena prodavala na štandu, dok tužitelj nije prodavao niti je bio na štandu, već je došao kasnije. Taj dan kada je on došao na pazar u [adresa] zatekao je tužiteljevu ženu na štandu, a poslije nekog vremena kada je tužitelj došao on je samo pokupio stvari sa štanda i otišao sa ženom kući.

21. Svjedokinja KČ u svom iskazu navodi da je dana 4.10.2022. došla u [adresa] s FČ, iskrcala med iz auta, složila ga na štand i tu je bila sve dok nije došao suprug po nju, a suprug je bio na terapijama i s terapije je došao po nju s kombijem. Navodi kako je taj dan sjedila iza štanda, jer nije bilo puno posla, da bi onda došao neki gospodin u crnom i oko nje obilazio, gledao medove, pa se onda odmakao, pa opet vratio, ništa ne govoreći. U to dolazi njezin suprug, vidio je tog gospodina, zastao je i pričao s njim. Poslije je doznala da se taj čovjek zove RČ. Kada je došao gospodin MČ, kojeg ona poznaje, noseći neku motiku u ruci isti je ne gledajući prema štandu i prema njoj prošao, a RČ je krenuo odmah za njim, te je i njezin suprug pošao za njima da im objasni situaciju, a onda je čula gosp. MČ kako bahato govori njezinom suprugu kako bi ga našli kad-tad i ne bi se mogao sakriti.

22. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je imao probleme s vratnom kralježnicom pa je išao na snimanje kralježnice gdje je ustanovljeno da ima deformacije donjeg dijela kralježnice. Dana 22. 9. 2022. bio je termin kod fizijatra pa 21. 9. 2022. obavještava RČ i traži od njega promjenu smjene, što je i učinio, dok je dana 23. 9. 2022. obavijestio RČ kada počinje s liječenjem i fizikalnim terapijama našto mu je odgovorio kako njega ne interesira što će on početi s liječenjem te ga raspoređuje u banku u [adresa] s danom 3.listopada 2022., a bolovanje je otvorio 29.9.2022.god., bio je petak, dok s liječenjem počinje u ponedjeljak. Ističe kako RČ njega nije pronašao na štandu, već je on RČ zatekao kraj štanda kada je došao kod supruge nakon fizikalne terapije, dok MČ tada nije bio kraj štanda. Ističe da med nije prodavao, niti je bilo kupaca.

23. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Antona Marovića, spec. neurolog od 22. svibnja 2024. proizlazi kako tužitelj ima zdravstvene probleme od strane vratnog i slabinskog dijela kralježnice od ranije (prije predmetnog događaja) i da se zbog toga medicinski obrađivao i liječio, koje uključuje i fizikalne terapije. U konkretnom slučaju pregledao ga je fizijatar 22.9.2022. i indicirao fizikalnu terapiju koja je započeta dana 3.10.2022. (ponedjeljak). Radi provođenja fizikalne terapije pregledan je u svog liječnika obiteljske medicine dne 30.9.2022., a bolovanje u svrhu provođenja liječenja (analgetika, fizikalna terapija) otvoreno je s danom 1.10.2022. Fizikalna terapija je provođena u Poliklinici Akadem u Sinju, počevši od 3.10.2022. Uz smetnje s kralježnicom tužitelj ima i visoki krvni tlak tako da je na navedenom pregledu produžena antihipertenzijska terapija, a ordiniran je i jaki analgetik. U zdravstvenom kartonu nema opaske da bi tužitelj bio nepokretan, da treba strogo mirovati i drugo, niti je navedeno da ga je netko dovezao ili doveo na pregled, a nema zapisa o bilo kakvim ograničenjima kojih bi se trebao pridržavati tijekom korištenja bolovanja. Uobičajeno je da se tijekom bolovanja i provođenja fizikalne terapije za stanja poput navedenog miruje, da se izbjegavaju teža tjelesna naprezana, torzijske kretnje tijela, pogotovo s dizanjem tereta i tome slično. Zaključak vještaka je da se tužitelj zbog ranije dijagnosticiranih i liječenih smetnji (bolesti) s vratnim i slabinskim dijelom kralježnice redovito liječio (i dalje se liječi) u svog izabranog liječnika obiteljske medicine, koji mu je, postupajući po svom znanju i ovlaštenjima koje ima, dana 30.9.2022. propisao odgovarajuću terapiju (lijekovi i fizikalna terapija) i otvorio bolovanje ocijenivši da je ono potrebno zbog kliničke slike i provođenja fizikalne terapije na ambulantni način. Mjesto provođenja fizikalnih terapija nije mjesto stanovanja tužitelja (fizikalna terapija je provođena u Poliklinici Akadem u Sinju, mjesto stanovanja tužitelja su [adresa]). Uvidom u kartončić fizikalne terapije, ista je provedena po planu, uključivo dan predmetnog događaja u [adresa]. Dalje, tužitelj je u okviru svog stanja bio sposoban sam odlaziti na terapije i vraćati se kući nakon provedenih procedura.

24. Sudski vještak dr. Milana Varinac – Barač u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. srpnja 2024. navodi kako je iz priložene medicinske dokumentacije za tužitelja razvidno da isti dugi niz godina, prije rujna/listopada 2022. ima tegobe u smislu cervikobrahijalnog i lumbosakralnog sindroma zbog čega je nad njih provedena odgovarajuća dijagnostička obrada te liječenje konzervativnom i fizikalnom terapijom. Kod tužitelja je u kolovozu 2020., zbog pogoršanja navedenih smetnji, ponovno izvršena dijagnostička obrada te pregled fizijatra dana 22.09.2022., koji je indicirao provođenje fizikalne terapije čiji početak je određen za 3.10.2022. Bolovanje je otvoreno prema svim medicinskim kriterijima za otvaranje bolovanja jer sukladno Pravilniku tužitelj u tom periodu nije udovoljavao zdravstvenim uvjetima da bi obavljao poslove zaštitara u privatnoj zaštiti. Bolovanje je bilo opravdano do 31.5.2023. jer je u navedenom periodu tužitelj provodio liječenje po nadležnim specijalistima za ovu vrstu bolesti. S motrišta specijaliste rada, tužitelj je mogao s navedenim zdravstvenim stanjem upravljati vozilom B kategorije jer se radi o kraćim relacijama koje ne zahtijevaju dugotrajno sjedenje koje bi bilo kontraindicirano.

24.1. U dopuni vještačenja danom na ročištu od 7. listopada 2024. sudski vještak dr. Milana Varinac-Barač, spec. med. rada, navodi da Upute o postupanju zaštitara a za radno mjesto zaštitara na štićenom objektu Coneks trade d.o.o. u [adresa] i to na porti i u uputi su navedeni poslovi zaštitara na štićenom objektu te posebni poslovi zaštitara na štićenom objektu, a u istoj nije navedeno detaljno koje je poslove tužitelj obavljao upravo na njegovom radnom mjestu na kojem je radne dužnosti zaštitara obavljao u vrijeme kada mu je otvoreno bolovanje. Navodi kako spec. med. rada za donošenje ocjene radne sposobnosti uvijek uzimaju u obzir službeni dokument u kojem su opisani poslovi, a iz iskaza svjedoka nabrojenih od strane tuženika je razvidno da tužitelj na svom radnom mjestu pretežno sjedi, a na tu okolnost se očitovala u svom vještvu i kazala da je dugotrajno sjedenje kontraindicirano za zdravstveno stanje tužitelja zbog kojeg je bio na bolovanju. Napominje da se kod donošenja ocjene radne sposobnosti cijeni dokumentacija koja govori točno o radnom mjestu i uvjetima rada. Tužiteljev izabrani doktor otvorio je bolovanje po svim pravilima med. struke jer je tužitelj i prije nego mu je otvoreno bolovanje imao tegobe od strane kralježnice i zbog čega je obavljao sve pretrage kako bi se mogla odrediti vrsta liječenja a što je njegov izabrani doktor i učinio. Ističe kako s motrišta spec. med. rada tužitelj sa svojim stanjem nije mogao obavljati poslove manipuliranja teretima jer se radi o akutnom stanju.

25. Dakle, izvanredni otkaz je predviđen kao izvanredno pravno sredstvo okončanja ugovora o radu kada zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć. U smislu odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

26. Imajući u vidu sve provedene dokaze, iskaze saslušanih svjedoka, kao i iskaz samog tužitelja, te materijalnu dokumentaciju, ovaj sud je mišljenja kako u radnjama tužitelja kritične prigode nije bilo propusta koji bi se mogli okarakterizirati kao teška povreda obveze iz radnog odnosa, odnosno da tužitelj, kako proizlazi iz njegovog iskaza, a koji iskaz se u bitnim činjenicama podudara i s iskazom svjedokinje KČ, te iskazom svjedoka FČ i SČ, dotičnog dana nije bio pokraj štanda niti je prodavao med i proizvode od meda već je bio kod doktora na fizikalnoj terapiji, a do štanda je došao poslije fizikalne terapije samo po suprugu da ju odveze kući.

27. Naime, kako proizlazi iz iskaza tužitelja tog dana je bio na fizikalnoj terapiji i po obavljenoj terapiji otišao je kod supruge do štanda gdje je ona prodavala med i tu je zatekao samo svjedoka RČ, dok svjedok MČ nije bio kraj štanda, već je došao nakon 3 do 4 minute poslije razgovora između njega i RČ. Da tužitelj nije bio pokraj štanda kada su naišli kontrolori tuženika RČ i MČ, odnosno dok je RČ obilazio oko štanda, a MČ kupovao motiku na drugom štandu (kako proizlazi i iz iskaza svjedokinje KČ, koja MČ poznaje) već je bio na fizikalnoj terapiji i da ga isti nisu mogli zateći pokraj štanda da prodaje med i proizvode od meda proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i iz iskaza svjedokinje KČ, te svjedoka FČ i SČ, a koji su o odlučnim činjenicama dali neposredno uvjerljiv i logičan iskaz, pa ih sud zato i prihvaća pa i bez obzira što je KČ supruga tužitelja i što bi mogla biti zainteresirana za ovaj postupak, jer joj je zasigurno stalo da joj suprug ne dobije otkaz, ovaj sud joj vjeruje jer je u skladu i s drugim provedenim dokazima iskazima svjedoka FČ i SČ, a koji nisu zainteresirani za predmet spora, niti imaju kakve koristi da iskazuju u prilog tužitelju, te su njihovi iskazi neposredno uvjerljivi naspram iskaza tuženikovih svjedoka RČ i MČ, dok svjedoci ČČ i HČ neposredna saznanja o samom događaju nemaju, već su iskazivali samo na osnovu onoga što su saznali od kontrolora tuženika RČ i MČ da je tužitelj zloupotrijebio bolovanje i odbio postupiti po nalogu poslodavca pa ih sud nije posebno ni cijenio.

27.1. Iskaze svjedoka RČ i MČ sud nije prihvatio kao iskrene, logične i vjerodostojne, jer po svjedoku RČ zatekli su tužitelja kako sa suprugom prodaje med na pazaru, a na njegovo pitanje što radi, tužitelj mu je odgovorio da prodaje med, te da je tada tužitelj stajao kod štanda, dok ga nije vidio da podiže kutije, niti da je vadio novce ili primao novce, a po svjedoku MČ zatekao je tužitelja da radi na svom štandu, prodaje med i uzima novce, da bi potom na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio da mu je izgledalo kao da tužitelj prodaje med pa je pitanje jesu li ta dva svjedoka uopće bila na istom štandu. Iako su saslušani svjedoci RČ i MČ proveli kontrolu bolovanja tužitelja, te su po nalogu tuženika otišli na sajam u [adresa] (jer su znali da tužitelj ima OPG za proizvodnju i prodaju meda i proizvoda od meda i da se utorkom u [adresa] organizira sajam /prodaja stoke i prehrambenih proizvoda i dr./ radi provjere je li tužitelj unatoč bolovanju na tom sajmu donosi med i proizvode od meda i prodaje ih) i prijavili tužitelja da prodaje med i proizvode od meda samim time ne znači da je tužitelj doista prodavao med i proizvode od meda. Naime, da je upravo tužitelj prodavao med, kako su to iskazali svjedoci RČ i MČ zasigurno to ne bi iskazao pred kontrolorima tuženika, već bi pravdao razlog stajanja pored štanda. Osim toga, svjedok MČ se nije zadržavao pored tužiteljevog štanda, već je bio na susjednom štandu gdje je kupovao motiku, kako proizlazi i iz iskaza svjedokinja KČ pa je začuđujuće da je upravo on vidio tužitelja kako prodaje med i prima novce.

27.2. Tužitelj, kako proizlazi iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka (KČ, FČ, SČ) nije prodavao med i proizvode od meda, niti se nalazio pokraj štanda kada su naišli kontrolori tuženika RČ i MČ, već je dolazio do supruge nakon provedene fizikalne terapije, koju je tog dana i imao, kako proizlazi i iz kartona fizikalne terapije, a i vještačenja vještaka dr. Marovića. Kako je nesumnjivo utvrđeno da tužitelj nije prodavao med i proizvode od meda dok je bio na bolovanju samim time nema ni teške povrede obveze iz radnog odnosa-zlouporabe korištenja bolovanja, a time i razloga za izvanredni otkaz. Saslušani svjedoci, prodavač na susjednom štandu SČ (na susjednom štandu vidio je samo tužiteljevu suprugu) i prijatelj FČ (koji je dovezao tužiteljevu suprugu do štanda) i supruge tužitelja (koja je bila pokraj štanda i prodavala med) potvrđuju navode tužitelja da nije prodavao med i proizvode od meda.

27.3. Stoga, zaključak je ovog suda kako činjenica da su tužitelja dok je bio na bolovanju zatekli na sajmu u [adresa], i to da se kretao prema štandu, a ne da je bio pokraj štanda, na kojem mu je supruga prodavala med i proizvode od meda ne dovodi do zlouporabe bolovanja. Međutim, za istaknuti je da je tužitelj i stajao pokraj štanda, kako su iskazali svjedoci RČ i MČ, isto tako se ne bi moglo okvalificirati kao zlouporaba bolovanja, a time i kao osobito teška povreda radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret, jer stajanje kraj štanda ne znači samim time i rad. 27.4. I sudski vještak dr. Marović u svom nalazu i mišljenju navodi kako u zdravstvenom kartonu nema opaske da bi tužitelj bio nepokretan, te da treba strogo mirovati i drugo, da ga je netko dovezao ili doveo na pregled, niti da se radi o bilo kakvim ograničenjima kojih bi se trebao pridržavati tijekom korištenja bolovanja, a time i da je izabrani liječnik obiteljske medicine propisao odgovarajuću terapiju (lijekovi i fizikalna terapija) i otvorio bolovanje, te da je fizikalna terapija provedena po planu, uključivši i dan predmetnog događaja u [adresa], što znači da je tužitelj u okviru svog stanja bio sposoban sam odlaziti na terapije i vraćati se kući nakon provedenih terapija. To isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Milane Varinac-Barač prema kojem je tužitelj sa svojim zdravstvenim stanjem mogao upravljati vozilom B kategorije, jer se radi o kraćim relacijama koje ne zahtijevaju dugotrajno sjedenje. Očito je da je kontrola bolovanja obavljena namjerno, s obzirom na to da znaju da tužitelj ima OPG za prodaju meda i proizvoda od meda i da su ciljano došli baš na sajmeni dan, nadajući se naći tužitelja kako na bolovanju radi, te da su u izvješću kontrolora uneseni neistini podatci da bi tužitelja mogli na neki način diskreditirati. Po ocjeni ovog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije zlouporabio bolovanje niti je kršio nalog svog liječnika kojeg je trebao poštovati za vrijeme bolovanja (mirovanje, položaj, provođenje fizikalne terapije i drugo ).

28. Također neosnovane su tvrdnje tuženika kako je tužitelj zaprijetio otvaranjem bolovanja ako ga se rasporedi na objekt HPB Trilj. I sam tužitelj je iskazao kako nikada nije prijetio bolovanjem niti je ikada odbio posao, a znao je raditi i bolestan. Tužitelj je na vrijeme obavijestio poslodavca o svom zdravstvenom stanju i fizikalnoj terapiji koja će biti u razdoblju od 3.10. do 14.10.2022., da je na pregledu kod doktora bio 22. 9. 2022. kada mu je i ordinirana terapija, dakle sve se to događalo prije nego što ga je poslodavac rasporedio na radno mjesto HPB Trilj, što je po iskazu svjedoka RČ bilo 23. 9. 2022. Osim toga, tvrdnje tuženika kako je zbog ponašanja tužitelja bio prisiljen izvršiti prisilnu reorganizaciju kako mu ne bi nastala šteta zbog neizvršavanja preuzetih ugovornih obveza ukazuju se neutemeljenim, jer činjenica otvaranja bolovanja zbog bolesti ne može se staviti na teret radniku, jer radniku sigurno nije cilj provoditi vrijeme na bolovanju, imati manja primanja, već mu je cilj raditi i dobiti punu plaću da bi mogao normalno živjeti i funkcionirati.

29. Kako u ovom slučaju nisu postojali razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj odbio raditi po nalogu poslodavca, te da je zlouporabio bolovanje i time varao poslodavca-tuženika, to je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, po mišljenju ovog suda, nezakonita, radi čega se ukazuje osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenjem nezakonitom i nedopuštenom tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. S obzirom na to da je izvanredni otkaz utvrđen nedopuštenim, to je nedopušten i tuženikov odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika, radi čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, a time se ukazuje osnovanim i zahtjev tužitelja da mu radni odnos nije prestao uz obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na rad.

30. Osim toga, za navesti je kako se tuženik kao poslodavac ogriješio i o zakonsku obvezu iz čl. 119. ZR da tužitelju omogući obranu pa se i iz tog razloga odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu smatra nezakonitom. Naime, svrha obveze poslodavca da zaposleniku prije otkazivanja ugovora o radu omogući iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR) je omogućavanje radniku da utječe na namjeravanu odluku poslodavca o otkazivanju ugovora o radu na način da se poslodavcu ukaže na okolnosti koje ne opravdavaju otkazivanje ugovora o radu, u ovom slučaju da tužitelj tuženiku ukaže na činjenicu da kritične prigode nije prodavao med i proizvode od meda na štandu, već da je bio na fizikalnom terapiji i po obavljenoj terapiji došao kod supruge do štanda gdje je zatekao kontrolore tuženika RČ, a potom i MČ.

31. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

32. U smislu odredbi čl. 112. st.1. toč. 8. ZR određen je način prestanka ugovora o radu, a između ostalih i odlukom nadležnog suda (sudski raskid).

33. Prema odredbi čl. 125. st.1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika; st. 2. citiranog članka određeno je kako Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, a st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

34. U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda nisu se ostvarile pretpostavke iz čl. 112. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu. Naime, tuženik osim paušalnih navoda kako radni odnos tužitelja kod tuženika kao poslodavca nije moguć uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, budući da isti zbog svog zdravstvenog stanja ne može obavljati poslove radnog mjesta zaštitara, te da ne bi mogao proći liječnički pregled za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za obavljanje ugovorenih poslova, što po njemu proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Antona Marovića i dr. Milane Varinac-Barač, a i iz iskaza tužitelja, nikakve dokaze na okolnost da tužitelj s obzirom na svoje zdravstveno stanje nije mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta (zaštitara) nije predložio niti priložio, a ne može se samo nagađati bi li tužitelj mogao obavljati poslove radnog mjesta zaštitara i bi li prošao liječnički pregled, već bi te okolnosti trebale biti utvrđene, a što ovdje nije slučaj. Naime, niti iz iskaza tužitelja, a ni iz vještačenja vještaka dr. Marovića i dr. A (koji su vještačili na okolnost je li bolovanje tužitelja na dan 1.10.2022. bilo opravdano s medicinskog aspekta u odnosu na poslove i radne zadatke zaštitara, te ako je koliko je dugo bilo opravdano, a oba vještaka i dr. Marović i dr. A su suglasni da je otvaranje bolovanja na dan 1.10.2022. bilo opravdano s medicinskog aspekta i da je bolovanje bilo opravdano do 31. 5. 2023.) ne proizlazi da tužitelj nije sposoban za rad, odnosno da ne može obavljati poslove radnog mjesta zaštitara, a utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika u nadležnosti je ovlaštene liječničke komisije (a to je i ugovoreno između parničnih stranaka u čl. 10. ugovora o radu kako gubitak zdravstvene sposobnosti treba utvrditi ovlaštena zdravstvena ustanova za medicinu rada), koja nije vještačila zdravstveno stanje tužitelja i njegovu sposobnost/nesposobnost za obavljanje poslova zaštitara.

35. Stoga, kako ne postoje okolnosti koje bi dovele do zaključka da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, valjalo je protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske odluke odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke presude. S obzirom na to da je sud odbio protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, to nije ni odlučivao o zahtjevu za naknadu štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu.

36. Prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine po ocjeni ovog suda je neosnovan pa je isti odbijen, a kao u točki I. izreke rješenja. Tužitelj kao predlagatelj nije dokazao opće pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine i to da bi se bez predložene privremene mjere spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine te da bi za njega nastala nenadoknadiva šteta, a sukladno odredbama čl. 346. st.1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) pa je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u svom tužbenom zahtjevu, kao i u protutužbenom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) i to: jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, za sastav privremene mjere 50 bodova, za sastav zahtjeva za zaštitu prava od 25.10.2022. 50 bodova, za sastav podneska od 20. 6. 2023., 3. 5. 2024. i 24.

9. 2024. po 50 bodova, od 5. 11. 202. 100 bodova, za pristup na ročište od 9.10. 2023., 6.12.2023., 29.2.2024., 7.10.2024. po 50 bodova, a od 11.11.2024. 100 bodova, ukupno 900 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.800,00 eura, na ime PDV-a iznos od 450,00 eura, te na ime troškova medicinskog vještačenja iznos od 135,00 eura, ukupno iznos od 2.385,00 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 30. prosinca 2024., kao dana presuđenja, do isplate (točka II. izreke rješenja).

Split, 30. prosinca 2024.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika