Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-2675/2019-66

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice MG, [adresa] i II- tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Dori Rešetar, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika OTP banka, OIB 52508873833, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon rasprave zaključene dana 4. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika I i II-tužitelja EG, odvjetnika u [adresa] i zamjenika punomoćnika tuženika ŠG, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Belizara Tomaić, odvjetnika u Osijeku, dana 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 99214/05, sklopljenog dana 21. prosinca 2005.g., između tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, [adresa]., kao kreditora i kao pravnog sljednika Splitske banke d.d., i I. tužiteljice MG, OIB [osobni identifikacijski broj], sa boravištem u [adresa], kao korisnice kredita i fiducijarnog dužnika, i II. tužitelja TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sudužnika i fiducijarnog dužnika, a ovjerenog - solemniziranog po javnoj bilježnici Tatjani Kovačev u Osijeku, pod brojem OU-1442/05 dana 21. prosinca 2005.g., i to: u čl. 2.st.1. u dijelu koji glasi: „ u kunskoj protuvrijednosti od …… CHF . ", čl.2.st.5. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora...",

čl.2.st.6. u dijelu koji glasi: „ Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK."

u čl. 5.st. 1.:,,Nominalna kamatna stopa ..., promjenjiva."

čl.5.st.2.: Nakon tog roka, na ostatak duga po ovom Ugovoru o kreditu primjenjivat će se kamatna stopa koja će na dan 1.1.2007.g. biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora. "

U čl. 10. st.d.st.1 „…… u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća".

II. Nalaže se tuženiku OTP banci Hrvatska d.d., OIB 52508873833, [adresa]., da u roku od 15 dana isplati I. tužiteljici MG, OIB [osobni identifikacijski broj], sa boravištem u [adresa], i II. tužitelju TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ukupan iznos od 7.433,09 eura (sedam tisuća četiri stotine trideset tri eura i devet centi), koji se sastoji od:

a) iznosa od 3.573,63 € (tri tisuće pet stotina sedamdeset tri eura i šezdeset tri centa) na ime preplaćenih iznosa kamata, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 93,14 eura od 02.04.2021.g.,

- na iznos od 95,67 eura od 05.05.2021.g.,

- na iznos od 92,95 eura od 04.06.2021.g.,

- na iznos od 95,47 eura od 05.07.2021.g.,

- na iznos od 95,39 eura od 03.08.2021.g.,

- na iznos od 90,06 eura od 03.09.2021.g.,

- na iznos od 95,17eura od 05.10.2021.g.,

- na iznos od 92,47 eura od 04.11.2021.g.,

- na iznos od 94,96 eura od 03.12.2021.g.,

- na iznos od 92,26 eura od 05.01.2022.g.,

- na iznos od 94,76 eura od 07.02.2022.g.,

- na iznos od 94,66 eura od 03.03.2022.g.,

- na iznos od 91,96 eura od 05.04.2022.g.,

- na iznos od 94,44 eura od 04.05.2022.g.,

- na iznos od 91,76 eura od 03.06.2022.g.,

- na iznos od 94,22 eura od 05.07.2022.g.,

- na iznos od 94,12 eura od 03.08.2022.g.,

- na iznos od 86,29 eura od 05.09.2022.g.,

- na iznos od 93,85 eura od 05.10.2022.g.,

- na iznos od 91,17 eura od 04.11.2022.g.,

- na iznos od 93,61 eura od 05.12.2022.g.,

- na iznos od 90,94 eura od 04.01.2023.g.,

- na iznos od 93,37 eura od 03.02.2023.g.,

- na iznos od 93,27 eura od 03.03.2023.g.,

- na iznos od 94,63 eura os 05.04.2023.g.,

- na iznos od 92,70 eura od 05.05.2023.g.,

- na iznos od 90,77 eura od 05.06.2023.g.,

- na iznos od 88,84 eura od 05.07.2023.g.,

- na iznos od 86,90 eura od 03.08.2023.g.,

- na iznos od 84,97 eura od 05.09.2023.g.,

- na iznos od 83,04 eura od 04.10.2023.g.,

- na iznos od 83,84 eura od 06.11.2023.g.,

- na iznos od 84,04 eura od 05.12.2023.g.,

- na iznos od 86,55 eura od 04.01.2024.g.,

- na iznos od 92,29 eura od 05.02.2024.g.,

- na iznos od 92,25 eura od 05.03.2024.g.,

- na iznos od 92,29 eura os 04.04.2024.g.,

- na iznos od 92,29 eura od 06.05.2024.g.,

- na iznos od 92,29 eura od 05.06.2024.g.,

u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, do isplate, i

b) iznosa od 3.859,45 € (tri tisuće osam stotina pedeset devet eura i četrdeset pet centi) na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 57,44 eura od 02.04.2021.g.,

- na iznos od 81,16 eura od 05.05.2021.g.,

- na iznos od 79,97 eura od 04.06.2021.g.,

- na iznos od 81,36 eura od 05.07.2021.g.,

- na iznos od 81,44 eura od 03.08.2021.g.,

- na iznos od 86,76 eura od 03.09.2021.g.,

- na iznos od 81,66 eura od 05.10.2021.g.,

- na iznos od 84,36 eura od 04.11.2021.g.,

- na iznos od 82,53 eura od 03.12.2021.g.,

- na iznos od 85,23 eura od 05.01.2022.g.,

- na iznos od 82,74 eura od 07.02.2022.g.,

- na iznos od 82,83 eura od 03.03.2022.g.,

- na iznos od 85,53 eura od 05.04.2022.g.,

- na iznos od 83,05 eura od 04.05.2022.g.,

- na iznos od 85,72 eura od 03.06.2022.g.,

- na iznos od 83,27 eura od 05.07.2022.g.,

- na iznos od 83,37 eura od 03.08.2022.g.,

- na iznos od 91,21 eura od 05.09.2022.g.,

- na iznos od 83,64 eura od 05.10.2022.g.,

- na iznos od 101,22 eura od 04.11.2022.g.,

- na iznos od 99,51 eura od 05.12.2022.g.,

- na iznos od 96,60 eura od 04.01.2023.g.,

- na iznos od 95,27 eura od 03.02.2023.g.,

- na iznos od 99,85 eura od 03.03.2023.g.,

- na iznos od 98,49 eura os 05.04.2023.g.,

- na iznos od 100,42 eura od 05.05.2023.g.,

- na iznos od 102,35 eura od 05.06.2023.g.,

- na iznos od 104,28 eura od 05.07.2023.g.,

- na iznos od 106,22 eura od 03.08.2023.g.,

- na iznos od 108,15 eura od 05.09.2023.g.,

- na iznos od 110,08 eura od 04.10.2023.g.,

- na iznos od 125,75 eura od 06.11.2023.g.,

- na iznos od 126,06 eura od 05.12.2023.g.,

- na iznos od 129,82 eura od 04.01.2024.g.,

- na iznos od 138,44 eura od 05.02.2024.g.,

- na iznos od 138,37 eura od 05.03.2024.g.,

- na iznos od 138,43 eura os 04.04.2024.g.,

- na iznos od 138,43 eura od 06.05.2024.g.,

- na iznos od 138,43 eura od 05.06.2024.g.,

do isplate, u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.518,54 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 30.prosinca 2024.do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev I i II - tužitelja iz točke I. petita tužbe – odbija se kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu prouzročenog parničnog troška u preostalom dijelu.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. I i II - tužitelji su dana 12. lipnja 2019. podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navode da je dana 21. prosinca 2005.g. prvo tužiteljica MG, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnica kredita i fiducijarni dužnik i drugo tužitelj TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sudužnik i fiducijarni dužnik, su sa kreditorom Splitskom bankom d.d. Split, kao pravnim prednikom tuženika, sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 99214/05, koji je ovjeren - solemniziran po javnoj bilježnici Tatjani Kovačev u Osijeku, pod brojem OU-1442/05 dana 21. prosinca 2005.g., a prema kojem je tuženik- kreditor korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 90.000,00 CHF (švicarskih franaka) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Tuženik OTP banka Hrvatska d.d. je pravni sljednik Splitske banke d.d. Citiranim ugovorom o kreditu ugovoren je rok otplate od 300 mjeseci (25 godina). Tijekom otplate kredita, a suprotno početnom otplatnom planu, povećavali su se iznosi anuiteta zbog povećanja kamatne stope i zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kune. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, tužitelji su, u skladu sa čl.2., 5. i 6. ugovora bili dužni platiti tuženiku i redovnu kamatu, no tijekom trajanja ugovora i postojanja obveze po ugovoru, ista se mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 4,20 % godišnje. Jednaki anuiteti (prema početnom otplatnom planu) u iznosu od 488,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali prema prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja. Tužiteljima je, prilikom sklapanja ugovora o kreditu nametnut tipski ugovor u kojem je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, uz napomenu da tužiteljima nije dana mogućnost bilo kakvog pregovaranja ili utjecaja na takve odredbe ugovora i odluke tuženika. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jednostrana, apstraktna i nejasna, te ne sadrži nikakve parametre mjerljivosti, te je potpuno nepoznat i nepredvidljiv razlog i način, te izračun promjene kamatne stope. Stoga tužitelji smatraju da su odredbe o jednostranim promjenama kamatne stope nepoštene i ništetne, te kako činidba u pogledu kamatne stope nije bila određena, niti odrediva, da je na taj način narušeno načelo ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu. Tužitelji od strane tuženika nikada nisu bili upozoreni sa rizikom od predvidivog i nepovoljnog kretanja tečaja CHF, te je tuženik time povrijedio načelo savjesnosti i poštenja te postupanja u dobroj vjeri. Citirani kredit (ugovor o kreditu) je, prema navodima tuženika iz njegovog dopisa poslodavcu drugotužitelja od 3.6.2014.g., otkazan, a tužitelji o istom nisu imali nikakvih saznanja, niti ih je tuženik obavijestio, te je nekretnina koja je služila kao osiguranje tražbine kredita prodana 24.6.2015.g. za iznos od 226.477,72 kn ili 29.957,37 eura (a procijenjena vrijednost stana iz ugovora o kreditu bila je 59.914,74 eura), te kredit nikada nije konvertiran iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR-e s danom 30. rujna 2015.g. Suprotno dopisu tuženika, tuženik nije umanjio svoje potraživanje prema tužiteljima kod poslodavca tužitelja, a što je vidljivo iz izlistanja poslodavca drugotužitelja o izvršenoj zapljeni plaće - uplatama po kreditu u chf valuti. S obzirom da su se tokom otplate kredita radi povećanja kamatne stope te tečaja CHF nasuprot kune anuiteti povećavali, a tužitelji su vršili povećane i preplaćene svakomjesečne uplate po predmetnom kreditu, no iz tuženikovih pregleda uplata po kreditu nije vidljivo koji iznos po plaćenim anuitetima otpada na glavnicu, a koji dio na kamatu, te koji je tečaj (iznos) primijenjen na izvršene uplate. Kako se radi o podacima koje je tužena banka prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužna dati tužiteljima, a to nije učinila, tužitelji ne mogu postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođu do određenih podataka i prije nego što se provede predloženo vještačenje, nakon čega će tužitelji uređenim tužbenim zahtjevom odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traže tužbom - glavnicu i pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve to nakon provedenog vještačenja i u roku kojeg odredi sud. Tužitelji za sada određuju vrijednost predmeta spora od 12.000,00 kn. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda posl. broj: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. god., točkom II., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14- 02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donešena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: Pž-6632/2017- 10, od 14.06.2018.g., točkom I., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. S obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. - 31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.06.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a). . Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je:,,Fizičke pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača...obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika." (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). Kako tužitelji kao laici ne raspolažu ni potrebnom dokumentacijom, a niti dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavili točno specificirani tužbeni zahtjev, iznos VPS-a su postavili okvirno, a tek nakon pribave potrebne dokumentacije o otplati po predmetnom kreditu i provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužiteljima, tužitelji će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b st. 2., 3., 4. i 5. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo ,,ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz vještačenja, radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka. Napominju da je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutim presudama VTS-a povodom kolektivnih tužbi, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta bilo po osnovi dizanja kamate, bilo po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračunat u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg su tužitelji bili dužni platiti banci, a razlika koju su platili od ukupno plaćenog iznosa je preplata i kamatne stope i tečajne razlike, te im je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima propisano je kako je, ,svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti", as obzirom da tuženik to nije učinio, to tužitelji predlažu da nadležni sud donese sljedeće rješenje :

I. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, [adresa]., da u roku od 15 dana i u dva primjerka, dostavi sve podatke i dokumentaciju koja se odnosi na Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 99214/05, sklopljenog dana 21. prosinca 2005.g., a ovjerenog - solemniziranog po javnoj bilježnici Tatjani Kovačev u Osijeku, pod brojem OU-1442/05 dana 21. prosinca 2005.g., i to:

- prvi (početni) otplatni plan uz ugovor o kreditu,

- podatke o promjeni kamatne stope od dana sklapanja ugovora 21.12.2005. na dalje, do dana otkazivanja ugovora o kreditu,

- obavijesti o promjenama kamatne stope za gore navedeno razdoblje,

- knjigovodstvenu karticu kredita,

- otplatni plan u kunama,

- specifikaciju svih uplata,

- svu dokumentaciju vezanu za otkaz ugovora o kreditu.

- Svu dokumentaciju u svezi pokretanja postupka prodaje stana,

- Svu dokumentaciju o prodaji stana,

- zahtjeve za naplatu protiv tužitelja upućene Fini,

- zahtjeve za zapljenu plaće upućene tužiteljevim poslodavcima,

i svu drugu dokumentaciju koja se odnosi na citirani ugovor o kreditu, prodaju stana i dug po navedenom,

te svu drugu dokumentaciju koja se odnosi na navedeni ugovor o kreditu, a koja dokumentacija je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja.

Tužitelji navode da će u skladu s člankom 186.b. Zakona o parničnom postupku, a nakon pribavljanja zatražene dokumentacije i provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, urediti specificirati tužbeni zahtjev i predložiti Naslovljenom sudu da donese slijedeću presudu:

dužnika, i II. tužitelja TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sudužnika i fiducijarnog dužnika, a ovjerenog - solemniziranog po javnoj bilježnici Tatjani Kovačev u Osijeku, pod brojem OU-1442/05 dana 21. prosinca 2005.g., i to:

u čl. 2... Iznos kredita":

st.1.,,... u kunskoj protuvrijednosti od 90.000,00 CHF ...",

st.2.:,, Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita...",

st.3.:,,Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način - u izabranoj stranoj valuti (CHF-kao valuta ugovora) ..."

st.4.:,,Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora( prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ...“,

st.5.:,, Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora...", st.6.: Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK." u čl. 5.:,, Kamatna stopa/naknada“:

st. 1.:,,Nominalna kamatna stopa iznosi 4,20 %, ..., promjenjiva."

st.2.: Nakon tog roka, na ostatak duga po ovom Ugovoru o kreditu primjenjivat će se kamatna stopa koja će na dan 1.1.2007.g. biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora. "

u čl.8.:,, Izdaci/plaćanja":,, ... Korisnik kredita dužan je platiti i ostale naknade prema aktima Kreditora koji uređuju upravljanje kreditima, naknadama i troškovima.“ U čl.9.2.,, Odgovornost sudionika za obveze": st. 1.:,,Za obveze Korisnika kredita - odnosno radi naplate svih tražbina iz Ugovora (glavnice, redovnih, zateznih i drugih kamata, troškova i naknada), ali i izvršenja drugih preuzetih obveza zasnovanih na Ugovoru..."

U čl.9.3.,,Zapljena primanja":

- st. 1.:,,... u iznosu koji odgovara iznosu izračunatog promjenjivog anuiteta kredita..."

U čl.9.4.,,Zapljena računa": u st.3.:,,...Za utvrđivanje opsega i dospijeća tražbine pravovaljane su samo pisane izjave Kreditora."

U čl. 10. st.d),, Tečaj na dan dospijeća, zakašnjenja i prijevremene uplate": st.1.:,,Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća".

St. 2.:,, Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta, Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima."

St.3.:,,Prijevremene uplate, uplate anuiteta izvršene prije desetog dana u mjesecu, prihvatit će se po tečaju koji vrijedi na dan dospijeća.

St.4.:,, Kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata. "

U čl.11.,, Kamate i troškovi“:

- St.1.: ,,Redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora". St. 2.:,, Kod izmjene redovne kamatne stope

St.3.:,,Na sve dospjele, a nepodmirene tražbine na utvrđeni dan dospijeća, Korisnik kredita je dužan platiti zateznu kamatu, u skladu s važećim odredbama odluke kreditora koji uređuje kamate. Kreditor pridržava pravo, da umjesto ugovorene zatezne kamate, obračuna i naplati zakonsku zateznu kamatu, ako je ista viša od kamate određene odlukom Kreditora."

U čl. 13.:,, Ovršnost akta":

St.3.: U slučaju spora o opsegu tražbine i vremenu dospjelosti tražbine smatrat će se, voljom Ugovornih strana, da je Kreditor samostalno ovlašten ... odrediti iznose i rokove dospjelosti tražbine.“

U čl. 18.:,, Primjena Općih uvjeta/rješavanje sporova":

Ust. 1.:,,... te drugih akata Kreditora..., Prihvat primjene naznačenih akata obuhvaća i njihove izmjene i dopune."

U čl. 19.:,, Završne odredbe":

- St. 2.:,,... a Korisnik kredita potvrđuje i upoznatost ...

c) sa unaprijed - prije podnošenja zahtjeva za odobravanje ovog kredita, predočenim izračunom efektivne kamatne stope EKS iz otplatne tablice... uvjetima odobravanja kredita,

prethodni primitak

Otplatna tablica ne čini sastavni dio ovog ugovora.

II. Nalaže se tuženiku OTP banci Hrvatska d.d., OIB 52508873833, [adresa]., da u roku od 15 dana, isplati I. tužiteljici MG, OIB [osobni identifikacijski broj], sa boravištem u [adresa], i II. tužitelju TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos čiju će visinu, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja do 31.7.2008.g. iznosi 15 %, od 1.8.2008.g. do 31.7.2015.g. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tužitelji odrediti nakon što tuženik dostavi sve tražene podatke i dokumentaciju, te nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je Splitska banka d.d., [adresa], OIB 69326397242, pripojena OTP banci d.d. [adresa], OIB 52508873833. Prije upuštanja u raspravljanje tuženik ističe kako je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tzv. stupnjevitu tužbu, a da za to uopće nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a. Naime, tužitelj je kao druga ugovorna strana u posjedu cjelokupne dokumentacije u svezi Ugovora o kreditu broj 99214/05, pa je stoga tužitelj imao mogućnost precizno postaviti svoj tužbeni zahtjev, a ne ga postavljati u neutvrđenom iznosu. Tužitelj u svojoj tužbi nije zatražio da sud obveže tuženika na dostavu točno određenih podataka/dokumentacije (čl. 186.b. st. 3. ZPP-a), ali za ovo traženje tužitelja nisu bile ispunjene niti zakonske pretpostavke jer je tužitelj kao druga ugovorna strana već u posjedu te dokumentacije. Tako je tužitelju uz ,,osnovni“ Ugovor u CHF uručen inicijalni otplatni plan, a to je tuženik uručivao svim svojim korisnicima kredita. Identična je situacija i sa prijepisom knjigovodstvene kartice kredita. Naime, tužitelj uopće nema pravnog interesa zahtijevati ovaj dokument jer je kao korisnik kredita u posjedu uplatnica koje je dobijao u poslovnicama tuženika prilikom svakomjesečne uplate rate kredita. Što se tiče promjene kamatnih stopa po Ugovoru o kreditu tuženik ističe kako je o svakoj promjeni kamatnih stopa pravovremeno obavještavao tužitelja dopisom putem pošte na kućnu adresu. I u konačnici povijest kretanja tečaja za CHF dostupan je svim zainteresiranim strankama putem Internet stranice tuženika (pogledati pod direktorijem arhiva tečajnih lista). Nadalje, tužitelj uz svoju tužbu uopće nije pružio dokaz da se obraćao tuženiku za dostavom bilo kakve dokumentacije u svezi predmetnog Ugovora o kreditu. Dakle, potpuno je jasno kako se ne radi o dokumentaciji iz čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, pa stoga tuženik predlaže da sud obveže tužitelja da sukladno odredi čl. 109. ZPP-a uredi svoju tužbu pod prijetnjom odbacivanja iste. Pod zaštitom naprijed navedenog prigovora tuženik u nastavku daje slijedeći odgovor na tužbu, a kako slijedi. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti su neosnovani te se predlaže njeno odbijanje kao i obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom dana 21.12.2005.g. sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 99214/05 (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 90.000,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 300 mjeseci (25 godina). Također, nije sporno da se u čl. 5. Ugovora navodi da je nominalna kamatna stopa 4,20 % godišnje te da je ista promjenjiva, a da se u čl. 11. Ugovora navodi da će se kamatna stopa utvrđivati odlukom Kreditora. Isto tako nije sporno kako je odredbom čl. 2. i 10. Ugovora ugovoreno da će se odobreni kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima prema prodajnom tečaju Banke za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta. Međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne (misli se na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi). Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik se takvim tvrdnjama izričito protivi te će u nastavku obrazložiti temelj za svoje protivljenje. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja, a koji prigovor se detaljno razrađuje u nastavku ovog odgovora na tužbu. Tuženik smatra da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-7129/13 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu), a iz razloga koje će izložiti u narednim točkama odgovora na tužbu. Stoga tuženik ovdje ističe prigovor zastare potraživanja kako slijedi: Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005; u daljnjem tekstu: ZOO), koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. S obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 372. ZOO-a, koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod Ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćeni tuženiku kao anuiteti, stoga sukladno članku 372. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da, primjerice, takve tražbine tuženika prema tužiteljici zastarijevaju za tri godine, ali da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku. Ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla (dakle od 21.12.2005.g. kada je i sklopljen predmetni Ugovor), kako je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011 kako slijedi: ,,Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.". Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, potraživanje tužitelja iz tužbe bilo bi pod zastarom budući da sukladno tom shvaćaju petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora o kreditu (21.12.2005.), odnosno zastara je u ovom slučaju nastupila 21.12.2010.ga tužba je podnesena tek 12.06.2019.g. U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „,Potrošač" (P- 1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-7129/13, Visoki trgovački sud RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice,,Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na ,,prosječnog potrošača", ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu zadatak je suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivala na svaki pojedinačni spor pokrenutom pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. U konkretnom slučaju tužiteljica je u ovom parničnom postupku morala sudu pružiti dokaze o eventualnoj ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi (promjenjiva kamatna stopa), a potom dokazati uzročno-posljedičnu vezu između te ništetnosti i ništetnosti cijelog Ugovora, a ne se samo pozivati na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 04.07.2013.g, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13.06.2014.g. Iz činjeničnog dijela tužbe zaključuje se kako tužitelj smatra da je ugovorna odredba čl. 11., a koja glasi: "Redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora“, ništetna te da je to,,utvrđeno" presudom Visokog trgovačkog suda RH u zagrebu broj Pž- 7179/13, od 13.06.2014.g., i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj neosnovano proširio opseg utvrđenja iz Presude VTS-a donesene u parnici "Potrošač" na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to nije bilo predmetom ispitivanja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. To znači, čak i kada bi utvrđenja iz presude u parnici "Potrošač" bila primjenjiva na ovaj spor, njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope, niti promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke. navedenih razloga, neosnovano tužitelj tvrdi da je ništetna odredba čl. 11. Ugovora koji u relevantnom djelu glasi: "Redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora ". Kako je u konkretnom ugovornom odnosu tužitelja i tuženika bilo dopušteno ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu čiji se visina određuje odlukom tuženika, te da su među ugovornim stranama bili ugovoreni kriteriji promjenjivosti kamatne stope, tuženik detaljnije obrazlaže u nastavku podneska. Tužitelj pogrešno drži da se može naprosto pozvati na utvrđenja iz Presude VTS bez dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva. Suprotno ovoj tezi, tužitelj je dužan dokazati kako visinu, tako i osnovu svog tužbenog zahtjeva. Naime, da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: - da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; - da se je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te naposljetku, - da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Ni jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, prema tome osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti članak 210. st. 3. ZOO-a. Za početak, pogrešno je stajalište tužitelja o ništavosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu. Naime, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07, 79/09; dalje: ZZP), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15; dalje: ZPK). Dakle, tužitelj ne smije tražiti da se ništetnim utvrdi dio Ugovora o kreditu koji je dopušten u skladu s pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj. Nadalje, Ugovorom o kreditu nije ugovoreno samo da je redovna kamatna stopa koja tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Štoviše, odredbom čl. 18. ugovorne strane su jasno ugovorile kako prihvaćaju važeće akte i isprave Banke, kao i kasnije izmjene i dopune istih, a to se osobito odnosi na:

- Opće uvjete poslovanja,

- Pravilnik o odobravanju kredita građanima,

- te druge akte Kreditora koji uređuju kreditiranje građana.

Prema tome, netočno je tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili mogao biti upoznat. Tužiteljici je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Slijedom navoda iznesenih prethodnoj točki ovog podneska, očito je da je osnovana teza tuženika da se o odredbama kojima je uređena promjenjivost kamatne stope prethodno pregovaralo. S obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, a da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika, u cijelosti je konzumirana pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati. Nadalje, odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je i jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena, a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. S druge strane, da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog Ugovora. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog Odgovora. Međutim, tuženik će se u nastavku uzgredno osvrnuti i na nepostojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Kriterij za utvrđivanje ništetnosti ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a za koje je prethodno utvrđeno da su ili nejasne, ili neuočljive, ili nerazumljive, je da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Ni to u ovom slučaju nije ispunjeno. Da bi to bolje objasnio, tuženik će pojednostavljeno i skraćeno objasniti metodologiju promjene kamatnih stopa. Naime, način na koji je kamatna stopa mijenjana, određen je Općim uvjetima poslovanja Banke gdje je navedeno da će tuženik kod utvrđivanja i promjene kamatnih stopa voditi računa o „tržišnim uvjetima". Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika, a pri tome se rukovodio kombinacijom sljedećih parametara:

- Visina kamatnih stopa (cijena) koju tuženik plaća na izvore sredstava (kamatne stope na depozite građana),

- Visinu kamatnih stopa koje tuženik plaća na izvore sredstava na međunarodnom tržištu kapitala (izravno povezano sa promjenama vrijednosti referentnih kamatnih stopa odnosno indeksom CDS - Credit Deafult Swaps - a o čemu podrobnije niže u ovom podnesku) - Rizik naplate kredita (također povezano sa CDS).Tuženik smatra potrebnim, protumačiti samo značenje CDS-a i njegovog utjecaja na povećanje kamata, odnosno troškova kredita tužitelja. Naime, tijekom 2008. godine troškovi pribavljanja sredstava banaka su ekstremno rasli kao posljedica nastale ekonomske krize. Naime, tuženik kao banka je dužan primjenjivati Odluku Hrvatske narodne banke o ograničavanju izloženosti kreditnih institucija valutnom riziku (u daljnjem tekstu: Odluka). Temeljem ove Odluke banke su dužne održavati valutnu usklađenost obveza i tražbina, te bankama nije dopušteno, izvan propisanih mjera, obveze preuzimati u jednoj valuti, a tražbine ugovarati u drugoj valuti. Stoga je tuženik tijekom cijelog razdoblja plasmana kredita u CHF bio dužan održavati odnos danih kredita u CHF s izvorima u CHF. Obzirom na ekstreman porast tečaja CHF u narednom periodu nakon sklapanja Ugovora o kreditu došlo je i to velikog povećanja troškova pribavljanja sredstava za tuženika. Pored toga, treba napomenuti da su se u razdoblju prije globalne financijske krize (jesen 2008.) ulaganja u cjelokupnu regiju srednje i jugoistočne Europe percipirala kao sigurna, a investitori su ulaganjima u promatranu regiji bili dodatno skloni uslijed relativno visokih stopa rasta BDP- a i domaće potrošnje. Međutim, globalna financijska kriza potvrdila je da gospodarski rast u regiji, pogotovo na jugoistoku Europe, nije temeljen na održivim temeljima. Uz pad gospodarske aktivnosti zemlje u regiji zabilježile su i probleme s javnim financijama te pritiske na stabilnost financijskog sustava, što je utjecalo na povećanje državne premije rizika (Credit Deafult Swaps - CDS, spreadovi na državne obveznice - razlika između kupovne i prodajne cijene na FOREX tržištu obično se naziva,,spread"; a na Forex tržištu valuta jedne zemlje se razmjenjuje za valute drugih zemalja, istovremeno kupujući jednu valutu a prodajući drugu). Tako se primjerice petogodišnji CDS s razina od ispod 1% s kraja ljeta 2008. popeo na razine i blizu 6% već u ožujku 2009. godine. Ovakav rast premije rizika ima je značajan utjecaj na rast troškova zaduživanja tuženika. Istovremeno, središnje banke najrazvijenijih zemalja svijeta fokusirale su se na konvencionalne i nekonvencionalne mjere ekspanzivne monetarne politike, što je dovelo do polaganog pada referentnih kamatnih stopa na međunarodnim tržištima. Međutim, premija rizika za zemlje u regiji je ipak ostvarila znatno snažniji rast te je njena razina od početka 2009. godine postala ključni čimbenik u određivanju cijene zaduživanja svih domaćih sektora, pa tako i banaka. Većina izvora financiranja kreditne aktivnosti vezane uz CHF odnosila se na zaduživanje u inozemstvu, što je i očekivano obzirom na dominantnu sklonost građana Hrvatske da štede u stranoj valuti. Zbog ovih razloga, bez obzira na pad LIBOR-a tuženik nije mogao umanjiti kamatnu stopu jer je parametar troška pribavljanja sredstava izuzetno narastao. Prema gore navedenom jasno proizlazi da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. Potpuno je pogrešno jednoznačno i doslovno tumačenje odredbi Zakona o zaštiti potrošača od strane tužiteljice kada zaključuje kako je sama činjenica da bi tuženik mijenjao kamatnu stopu iz predmetnom ugovora o kreditu temeljem jednostrane odluke - nezakonita, odnosno nepoštena. Obzirom da je načelo savjesnosti i poštenja, kao opće načelo obveznog prava, svoju afirmaciju doživjelo u sudskoj praksi, stav tuženika podržao je i Visoki trgovački sud RH u presudi Pž- 2462/03: ,,Dodatkom ugovora o kreditu koji se odnosi na kratkoročni kredit od 28. prosinca 1993.godine ugovorena je promjenljiva kamatna stopa, time da je u oba ugovora utanačeno da će se promjenljiva kamatna stopa obračunavati sa odlukama Banke. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl.399.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju kamata dana na kredite, te je bila ugovorena sukladno važećim poslovnim uvjetima i odlukama banke, kreditor je imao ovlaštenje kamatu obračunavati na način kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom, jer je to bilo sukladno sa važećim propisima. Navedeno ujedno otklanja prigovor tuženika da bi kamatna stopa upućivala na elemente zelenaškog ugovora. U konkretnom sporu radi se upravo o ponašanju koje je u citiranoj presudi prepoznao Visoki trgovački sud Republike Hrvatske - promjena kamatne stope je bila zakonom dopuštena, kamate su bile tržišno primjerene (jer su pratile tržišne parametre) i najvažnije, ponašanje tuženika u cijelosti je bilo usklađeno s važećim propisima. Slijedom toga, tuženik opravdano tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije ni uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. U odnosu na ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu tuženik ističe kako slijedi. Kao što je već detaljno elaborirano pod točkom VI. ovog podneska, Presuda VTS ne daje pojedinom potrošaču subjektivna prava, s obzirom da je takva presuda usmjerena na apstraktnu zaštitu,,prosječnog potrošača“ kao pravnog standarda. Stoga, tužitelj je kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. ZZP-a. Kako je to nemoguće učiniti u ovom sporu, jasno proizlazi iz sljedećih okolnosti. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (članak 84. ZZP-a). Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke - jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 2. Ugovora jasno je propisano da je iznos odobrenog kredita 90.000,00 CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora. Također, odredbama članka 10. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom, te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Međutim, čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu tužitelja i tuženika postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeto u njegovom rješenju broj Revt-575/2016. (dalje: Rješenje VSRH) i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem, jest utvrđenje činjenice je li tuženik ,,... kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu i uz primjenu valutne klauzule?".Na taj način, VSRH je nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. godine, tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. godine - 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon predmetnog razdoblja do 31.12.2008. godine koje tužitelj navodi u tužbi. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: - nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; - a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu / u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja - potrošača) uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. / Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbaciti/odbiti tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Tužitelji su u pisanim podnescima od 1.svibnja 2022. (stranica 786 spisa), 27.studenog 2022. (stranica 799 spisa), 28.studenog 2022. (stranica 807 spisa),15. ožujka 2023. (stranica 849 spisa) i 22.ožujka 2023. uređivali tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sukladno izračunima vještaka financijsko-knjigovodstvene struke,te sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH ,te u pisanom podnesku od 10.rujna 2024. (stranica 913 spisa) tužitelji po punomoćniku naveli da nemaju primjedbi na dopunu nalaza vještaka od 13 . kolovoza 2024.g. ,te u skladu s nalazom vještaka konačno uredili točku II. tužbenog zahtjeva tako da glasi:

a) iznosa od 3.573,63 € (tri tisuće pet stotina sedamdeset tri eura i šezdeset tri centa) na ime preplaćenih iznosa kamata, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- Na iznos od 93,14 eura od 02.04.2021.g.,

- Na iznos od 95,67 eura od 05.05.2021.g.,

- Na iznos od 92,95 eura od 04.06.2021.g.,

- Na iznos od 95,47 eura od 05.07.2021.g.,

- Na iznos od 95,39 eura od 03.08.2021.g.,

- Na iznos od 90,06 eura od 03.09.2021.g.,

- Na iznos od 95,17eura od 05.10.2021.g.,

- Na iznos od 92,47 eura od 04.11.2021.g.,

- Na iznos od 94,96 eura od 03.12.2021.g.,

- Na iznos od 92,26 eura od 05.01.2022.g.,

- Na iznos od 94,76 eura od 07.02.2022.g.,

- Na iznos od 94,66 eura od 03.03.2022.g.,

- Na iznos od 91,96 eura od 05.04.2022.g.,

- Na iznos od 94,44 eura od 04.05.2022.g.,

- Na iznos od 91,76 eura od 03.06.2022.g.,

- Na iznos od 94,22 eura od 05.07.2022.g.,

- Na iznos od 94,12 eura od 03.08.2022.g.,

- Na iznos od 86,29 eura od 05.09.2022.g.,

- Na iznos od 93,85 eura od 05.10.2022.g.,

- Na iznos od 91,17 eura od 04.11.2022.g.,

- Na iznos od 93,61 eura od 05.12.2022.g.,

- Na iznos od 90,94 eura od 04.01.2023.g.,

- Na iznos od 93,37 eura od 03.02.2023.g.,

- Na iznos od 93,27 eura od 03.03.2023.g.,

- Na iznos od 94,63 eura os 05.04.2023.g.,

- Na iznos od 92,70 eura od 05.05.2023.g.,

- Na iznos od 90,77 eura od 05.06.2023.g.,

- Na iznos od 88,84 eura od 05.07.2023.g.,

- Na iznos od 86,90 eura od 03.08.2023.g.,

- Na iznos od 84,97 eura od 05.09.2023.g.,

- Na iznos od 83,04 eura od 04.10.2023.g.,

- Na iznos od 83,84 eura od 06.11.2023.g.,

- Na iznos od 84,04 eura od 05.12.2023.g.,

- Na iznos od 86,55 eura od 04.01.2024.g.,

- Na iznos od 92,29 eura od 05.02.2024.g.,

- Na iznos od 92,25 eura od 05.03.2024.g.,

- Na iznos od 92,29 eura os 04.04.2024.g.,

- Na iznos od 92,29 eura od 06.05.2024.g.,

- Na iznos od 92,29 eura od 05.06.2024.g.,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i

b) iznosa od 3.859,45 € (tri tisuće osam stotina pedeset devet eura i četrdeset pet centi) na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- Na iznos od 57,44 eura od 02.04.2021.g.,

- Na iznos od 81,16 eura od 05.05.2021.g.,

- Na iznos od 79,97 eura od 04.06.2021.g.,

- Na iznos od 81,36 eura od 05.07.2021.g.,

- Na iznos od 81,44 eura od 03.08.2021.g.,

- Na iznos od 86,76 eura od 03.09.2021.g.,

- Na iznos od 81,66 eura od 05.10.2021.g.,

- Na iznos od 84,36 eura od 04.11.2021.g.,

- Na iznos od 82,53 eura od 03.12.2021.g.,

- Na iznos od 85,23 eura od 05.01.2022.g.,

- Na iznos od 82,74 eura od 07.02.2022.g.,

- Na iznos od 82,83 eura od 03.03.2022.g.,

- Na iznos od 85,53 eura od 05.04.2022.g.,

- Na iznos od 83,05 eura od 04.05.2022.g.,

- Na iznos od 85,72 eura od 03.06.2022.g.,

- Na iznos od 83,27 eura od 05.07.2022.g.,

- Na iznos od 83,37 eura od 03.08.2022.g.,

- Na iznos od 91,21 eura od 05.09.2022.g.,

- Na iznos od 83,64 eura od 05.10.2022.g.,

- Na iznos od 101,22 eura od 04.11.2022.g.,

- Na iznos od 99,51 eura od 05.12.2022.g.,

- Na iznos od 96,60 eura od 04.01.2023.g.,

- Na iznos od 95,27 eura od 03.02.2023.g.,

- Na iznos od 99,85 eura od 03.03.2023.g.,

- Na iznos od 98,49 eura os 05.04.2023.g.,

- Na iznos od 100,42 eura od 05.05.2023.g.,

- Na iznos od 102,35 eura od 05.06.2023.g.,

- Na iznos od 104,28 eura od 05.07.2023.g.,

- Na iznos od 106,22 eura od 03.08.2023.g.,

- Na iznos od 108,15 eura od 05.09.2023.g.,

- Na iznos od 110,08 eura od 04.10.2023.g.,

- Na iznos od 125,75 eura od 06.11.2023.g.,

- Na iznos od 126,06 eura od 05.12.2023.g.,

- Na iznos od 129,82 eura od 04.01.2024.g.,

- Na iznos od 138,44 eura od 05.02.2024.g.,

- Na iznos od 138,37 eura od 05.03.2024.g.,

- Na iznos od 138,43 eura os 04.04.2024.g.,

- Na iznos od 138,43 eura od 06.05.2024.g.,

- Na iznos od 138,43 eura od 05.06.2024.g.,

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u ugovor o kreditu, z.k. izvadak - izvadak iz knjige položenih ugovora i povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora, otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope od 13.2.2007.g., 16.1.2009.g., 15.12.2009. i 7.1.2011.g., aktiviranje Izjave o zapljeni na plaću za drugotužitelja od 14.3.2012.g. te 3.6.2014.g., promet po kreditu od 29.12.2005.g. do 5.6.2014.g., dopis tuženika od 10.12.2014.g., podnesak drugotužitelja upućen tuženiku od 16.12.2014.g., podnesak drugotužitelja upućen tuženiku 16.10.2015.g., odgovor tuženika od 31.12.2014.g., podnesak drugotužitelja upućen tuženiku - dopuna zahtjeva od 28.10.2015. i 2.11.2015.g., odgovor tuženika od 2.11.2015.g., ugovor o prodaji nekretnine od 24.6.2015. na usmenoj javnoj dražbi po javnoj bilježnici Tatjani Kovačev Osijek, rješenje Općinskog suda u Osijeku br. Z-5177/15 od 9. srpnja 2015.g. z.k. izvadak za prodan stan, prometi po kreditu od 29.12.2005. do 21.10.2015.g., kartica osobnih primanja drugotužitelja od 2009-2019 iz koje je vidljivo da se po Izjavi o zapljeni plaće plijene iznosi sa plaće drugotužitelja, popis iznosa zapljene plaće u chf za drugotužitelja, izrađene po poslodavcu II. tužitelja, Finin očevidnik o redoslijedu plaćanja za drugotužitelja, Karticu kredita,Obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće, povratnicu,Opomenu pred pokretanje ovrhe na nekretnini,dopis od 26.01.2015.,Otkaz ugovora o kreditu od 13.08.2013., Ugovor o prodaji nekretnine, od 24.06.2015.,dopis od 09.06.2015.,Zapisnik sa druge javne dražbe od 2.6.2015.,dopis od 25.02.2015.,Zapisnik sa prve javne dražbe,dopis od 07.05.2014.,Zahtjev za pokretanje postupka po čl.316.,317 OZ,dopis od 03.06.2014.,dopise FINI od 02.11.2015, 31.12.2014., 03.06.2014., 02.11.2015., 31.12.2014., Promet po računu, Obavijesti o promjeni kamatne stope,dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (stranica 257- 336 spisa,stranica 359-732 spisa).Obračunske isprave za isplatu plaće, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o., izvršio uvid u pisana očitovanja vještaka,proveo dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje,saslušao vještaka financijsko knjigovodstvene struke i dopunski saslušao vještaka,te saslušao I i II- tužitelje u svojstvu stranke.

5. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu od 19.prosinca 2005.godine (stranica 12 spisa) proizlazi da je sklopljen između HVB Splitska banka d.d. i MG iz [adresa] kao korisnika kredita i protivnika osiguranja. Sudužnik i fiducijarni dužnik po navedenom ugovoru o kreditu je TG iz [adresa].

Člankom 2. Ugovora ugovoreno je da kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 90.000,00 (st.1.). Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita(st.2.) Sve obveze iz ovog ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način – u izabranoj valuti (CHF- kao valuta Ugovora) ako ugovorom nije određeno drugačije(st.2.). Sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada, troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora( prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako ugovorom nije drugačije određeno (st.4).

Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora(st.5.). Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora, neovisno o veličini tih promjena u odnosu na HRK (st.6.). Namjena kredita je za refinanciranje i adaptacija (čl.3.)

Rok otplate kredita iznosi 300 mjeseci (čl.4.).

Člankom 5. ugovoreno je da nominalna kamatna stopa iznosi 4,20 %, promjenjiva.(st.1.). Kamatna stopa iz prethodnog stavka predstavlja osnovnu kamatnu stopu koja se obračunava za ovu vrstu kredita,umanjenu za 5% i vrijedi do 31.12.2006. Nakon tog roka, na ostatak duga po ovom Ugovoru o kreditu primjenjivat će se kamatna stopa koja će na dan 1.1.2007.g. biti propisana sukladno tada vrijedećoj odluci Kreditora. (st.2.)

Člankom 8. ugovoreno je da sve izdatke nastale sastavljanjem, potvrđivanjem ili izvršenjem ovog ugovora i očuvanjem prava kreditora iz Ugovora snosi korisnik kredita. Korisnik kredita dužan je platiti i ostale naknade prema aktima Kreditora koji uređuju upravljanje kreditima, naknadama i troškovima.“

U čl.9.2. ugovoreno je da za obveze Korisnika kredita - odnosno radi naplate svih tražbina iz Ugovora (glavnice, redovnih, zateznih i drugih kamata, troškova i naknada), ali i izvršenja drugih preuzetih obveza zasnovanih na Ugovoru, sudužnik odgovara neograničeno solidarno-istovjetno kao korisnik kredita.

U čl.9.3. ugovoreno je da korisnik kredita i sudužnik ovlašćuju kreditora da izvrši zapljenu potrebnog dijela njihove plaće,u iznosu koji odgovara iznosu izračunatog promjenjivog anuiteta kredita, a koji može biti veći od jedne trećine primanja i to na način da njihov poslodavac odmah izravno mjesečno uplaćuje dužan iznos na račun kreditora,temeljem dostavljene „Izjave o suglasnosti zapljene“ ovjerene kod javnog bilježnika.

U čl.9.4. navedeno je da zapljena novčanih sredstava i prijenos na račun kreditora, provodi se dostavom ovog ugovora ili Izjave o suglasnosti zapljene i odgovarajuće knjigovodstvene isprave,sa naznakom broja poslovnog računa kreditora,navedenim iznosom duga i rokom dospijeća tražbine.Za utvrđivanje opsega i dospijeća tražbine pravovaljane su samo pisane izjave Kreditora.(st.3.).

U čl. 10. st. d. navedeno je da mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća"(st.1.).Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta, Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima (st.2.).Prijevremene uplate, uplate anuiteta izvršene prije desetog dana u mjesecu, prihvatit će se po tečaju koji vrijedi na dan dospijeća (st.3.). Kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata(st.4.).

Člankom 11. ugovoreno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom Kreditora (st.1.). Kod izmjene redovne kamatne stope kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta otplate kredita. U tom slučaju korisnik kredita je ovlašten zatražiti izradu nove otplatne tablice (st.2.).Na sve dospjele, a nepodmirene tražbine na utvrđeni dan dospijeća, Korisnik kredita je dužan platiti zateznu kamatu, u skladu s važećim odredbama odluke kreditora koji uređuje kamate. Kreditor pridržava pravo, da umjesto ugovorene zatezne kamate, obračuna i naplati zakonsku zateznu kamatu, ako je ista viša od kamate određene odlukom Kreditora. (st.3.)

Člankom 13.s.t.3. ugovoreno je da u slučaju spora o opsegu tražbine i vremenu dospjelosti tražbine smatrat će se, voljom Ugovornih strana, da je Kreditor samostalno ovlašten pisanim podneskom ili na drugi način, odrediti iznose i rokove dospjelosti tražbine.“

Člankom 18 ugovoreno je da ugovorne strane na ovaj pravni posao prihvaćaju primjenu odredbi Općih uvjeta poslovanja,Pravilnika o odobravanju kredita građanima ,te drugih akata kreditora,koji uređuju kreditiranje građana,osim onih odredbi koje su ovim ugovorom izričito isključene ili odredbi čija priroda onemogućava primjenu na isti. Prihvat primjene naznačenih akata obuhvaća i njihove izmjene i dopune(st.1.)

U čl. 19 .st.2. navedeno je da ugovorne strane potpisom ovog ugovora ,prihvaćaju sva prava i obveze iz ugovora,a korisnik kredita potvrđuje i ' -upoznatost a) sa uvjetima odobravanja kredita,b) sa odredbama važećih općih akata kreditora koji uređuju upravljanje kreditima,c) sa unaprijed – prije podnošenja zahtjeva za odobravanje ovog kredita, predočenim izračunom efektivne kamatne stope EKS iz otplatne tablice,d) sa izdacima koji ne pripadaju kreditoru,a uzrokovani su njegovim traženjem,kao i -prethodni primitak: a) otplatne tablice izrađene prema odlukama HNB. .Otplatna tablica ne čini sastavni dio ovog ugovora.

7. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU- 1442/05 dana 21. prosinca 2005 godine ( stranica 18 spisa).

8. Nije sporno među parničnim strankama da je tuženik pravni sljednik HVB Splitska banka d.d.

9. Nije sporno da je predmetni kredit otkazan,te nije sporno da je u ovršnom postupku prodana nekretnina koja je služila kao sredstvo osiguranja otplate kredita,odnosno naplate svih tražbina tuženika (stranica 64,277 spis),te nije sporno da se i nadalje vrši zapljena sa plaće II-tužitelja radi namirenja tražbine tuženika po predmetnom Ugovoru o kreditu.

10. I-tužiteljica MG, izjavila je saslušana u svojstvu stranke da nakon što je zatvorila kredit u Raiffeisenbanci, je podigla kredit u HVB Splitskoj banci. Ne može se točno sjetiti na koji iznos, misli da je bilo 90.000,00 CHF, a kredit je podigla za adaptaciju stana. U to vrijeme je radila u Bolnici u Osijeku te je Splitska banka imala povoljnu ponudu za djelatnike bolnice, radilo se o hit kreditima sa povoljnom kamatnom stopom. Misli da je kamatna stopa bila 4,20 %, dok je u RBA bila 7,2 %. U Splitskoj banci su joj rekli da je to siguran kredit, da je švicarska valuta sigurna, rekli su da je kamata sigurna, te ako bude nekakva razlika, da će to biti neznatna razlika. Nisu dobili nikakvu pisanu informaciju o tom kreditu. Uvjet za podizanje kredita je bio da prebaci svoj tekući račun u Splitsku banku i u toj banci je imala svog osobnog bankara, koja joj nije ukazala ni na kakve rizike tog kredita, već je upravo od strane banke taj kredit preporučivan kao povoljan. Ugovor je pročitala, u to vrijeme je mislila da je razumjela odredbe ugovora. Problem je nastao kada su kamate počele rasti. U početku joj je rata bila između 1.400,00 i 1.600,00 kuna, a narasla je na preko 3.400,00 kuna. Išla je u banku interesirati se zašto joj rata kredita raste, međutim nisu joj dali odgovarajuće objašnjenje, rekli su da je to tako. Otplata kredita je išla putem administrativne zabrane sa njezine plaće, dok je mogla, a onda je u jednom momentu preuzeo otplatu sudužnik TG. Kao što je rekla bila je zaposlena u Bolnici u Osijeku, u to vrijeme nije imala nikakav obrt niti firmu, a niti kasnije. Sredstva od kredita je utrošila u adaptaciju stana. Sredstvima ovog kredita je refinancirala kredit kod RBA, tj. zatvorila obveze po tom kreditu i ostala sredstva od kredita utrošila za adaptaciju stana, što je bila i namjena kredita. Kao sredstvo osiguranja kredita je bila fiducija na stanu. S obzirom da su rate kredita jako narasle, nije to više mogla otplaćivati, te je otišla raditi u Njemačku, a u međuvremenu je Banka, da bi naplatila dug prodala njezin stan, o čemu nije bila niti obaviještena. Stan od 75m² je prodan za 30 i nešto tisuća €. Kredit je otkazan, te već godinama dug po predmetnom kreditu otplaćuje sudužnik TG, njezin bivši izvanbračni suprug. Smatra da je kredit otplatila i preplatila. Stan koji je bio dan kao osiguranje za otplatu kredita je bio u suvlasništvu njezinom i II-tužitelja TG, svakog u jednoj polovini dijela (stranica 853 spisa).

11. II-tužitelj TG, izjavio je saslušan u svojstvu stranke da u vrijeme kada je sklopljen predmetni ugovor o kreditu, je bio u izvanbračnoj zajednici sa I- tužiteljicom, te je skupa s njom sudjelovao u sklapanju ugovora o kredita u svojstvu sudužnika i fiducijarnog dužnika. Kao što je I-tužiteljica izjavila, za Splitsku banku su se odlučili iz razloga što je ponuđen povoljan kredit te je bio osobno nazočan razgovorima I-tužiteljice i osobnog bankara. U Banci su konstantno ponavljali i uvjeravali ih da je kredit u CHF najpovoljniji kredit i da će u konačnici biti također povoljan. Nisu upozoreni na rizik tečaja CHF već su rekli da je to stabilna svjetska valuta i da u poslovnom svijetu svi trguju sa švicarskim frankom. Rekli da se kamata može promijeniti i to najviše 100,00 kuna, ako se to slučajno desi. Ni u ludilu ne bi podigli kredit da su znali da će se uvjeti kredita znatno promijeniti. Par godina nakon sklapanja ugovora rata je počela rasti i išli su u banku interesirati se zašto je to tako. Rekli su da su njima ruke svezane i da oni tu ne mogu ništa, te kako drugima, tako i njima. Nisu mogli otplaćivati taj kredit, s obzirom na svoje financijske mogućnosti, te se dogodilo da ih je taj kredit uništio u financijskom smislu, kao i u životnom smislu, njihova izvanbračna zajednica se raspala upravo zbog tih problema oko otplate kredita. Dok su živjeli zajedno, otplaćivali su kredit zajedno, a kasnije kada su se razišli, njemu su sjeli na plaću te i dan danas mu se vrši naplata sa plaće. Kredit nisu konvertirali. Nemaju saznanja kako, ali banka je jednostavno prodala njihov stan. Tada su se već bili razišli, nisu živjeli u tom stanu. Bilo je upisano fiducijalno vlasništvo u korist Banke, i Banka je prodala stan da bi namirila dug. Sredstva koja su dobili od tog kredita su doista utrošili u refinanciranje drugog kredita i za adaptaciju stana. U vrijeme podizanja kredita bio je zaposlen u Osječko-baranjskoj županiji, gdje radi i danas, nije nikada imao svoj obrt niti firmu. Prije nego što su sklopili taj ugovor o kreditu, u Banci su ih konstanto uvjeravali da je to najpovoljniji kredit i da su to najbolji uvjeti. Da su znali da će rata kredita tako rasti, svakako da ne bi podigli taj kredit. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je čitao ugovor prije potpisivanja, izjavio je da je ugovor pročitao te misli da ga je razumio, ali mu nitko nije objasnio da bi rata kredita mogla toliko rasti. Po struci je građevinski tehničar, a I- tužiteljica medicinska sestra (stranica 854 spisa).

12. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o.,koji je dana 04.travnja 2022. dao pisani nalaz i mišljenje prema kojem izračunu preplata po osnovu povećanja kamatne stope iznosi 16.846,84 kn,a preplata po osnovu tečaja 1.025,92 kn – ukupno 17.872,76 kn (stranica 742 -779 spisa ). U pisanom očitovanju od 28.studenog 2022. (stranica 805 spisa) vještak je dao preračun navedenih iznosa u valutu EUR. Nadalje, vještak je dostavio pisana očitovanja dana 06.01.2023. (stranica 814 spisa),dana 15.02.2023. (stranica 823 spisa) u kojem je naveo da nakon dostave podataka koji mu nisu bili na raspolaganju u dosadašnjem tijeku vještačenja da daje novi izračun preplaćenih iznosa prema kojem ukupna preplata iznosi 15.780,56 kn, te pisano očitovanje dana 21.ožujka 2023. (stranica 856 spisa),dopunu nalaza od 26.04.2023. (stranica 875 spisa),pisano očitovanje od 17.05.2024. (stranica 895 spisa),

te u pisanom očitovanju od 13.08.2024. (stranica 910 spisa) naveo da je u ovoj pravnoj stvari dana 04. travnja 2022. godine izradio pismeni Nalaz i mišljenje kojim je utvrdio da je tužitelj MG po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 99214/05 sklopljenog dana 21. prosinca 2005. godine od prvotno zaključenog kredita više uplatila iznos od 17.872,76 kuna. Podneskom od 28. studenog 2022. godine iskazane iznose u kunama preračunao je po fiksnom tečaju 7,53450 EUR/1 kn, te utvrdio da je I.- tužitelj MG po predmetnom Ugovoru o kreditu uplatila više iznos od 17.872,76 kuna, odnosno 2.372,12 EUR. Svojim podneskom od 05. lipnja 2024. godine punomoćnik tužitelja navodi kako nemaju primjedbu na izračun iz nalaza vještaka ali mole sud da dostave Nalaz i mišljenje vještaku na dopunu, jer u nalazu nisu odvojeno prikazani:

- izračun preplaćenih iznosa po osnovi povećanja kamatne stope i

- izračun preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule,

a bez kojih izračuna tužitelji ne mogu postaviti valjani Tužbeni zahtjev. Tužitelji također predlažu da se vještačenje dopuni na način da se uzmu u obzir i novi iznosi zapljene plaće II.-tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu, a za travanj i svibanj 2024.g. i to:

- na plaći za 04/2024 iznos od 230,72 EUR dana 6.5.2024.g. - na plaći za 05/2024 iznos od 230,72 EUR dana 5.6.2024.g. Kako je u pismenom Nalazu i mišljenju od 04. travnja 2022.g., te podneskom od 28. studenog 2022. godine I.-tužitelj MG uplatila je po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 99214/05 sklopljenog dana 21. prosinca 2005. godine od prvotno zaključenog kredita više za iznos od 17.872,76 kuna, odnosno 2.372.12 EUR preračunato po fiksnom tečaju 7,53450 EUR/1 kn. Prema podatcima iznesenim u dosadašnjem tijeku vještačenja u ovoj pravnoj stvari vidljivo je da je tuženik s mjesecom lipanj 2015. godine izvršila prodaju nekretnine tužitelja, a koja nekretnina je bila osiguranje tražbine kredita.

Iz podataka koje je iznio u pismenom Očitovanju od 21. ožujka 2023.g. i 26. travnja 2023. godine, a nakon odgovora na primjedbe punomoćnika tužitelja i tuženika utvrdio je da je I.-tužitelj MG po predmetnom Ugovoru o kreditu tuženiku OTP bank d.d. uplatila više iznos od 32.335,64 kuna/4.291,68 EUR i to za kamatu u iznosu od 16.846,84 kuna/2.235,96 EUR, te tečajnu razliku 15.488,80 kuna/2.055,72 EUR.

Sukladno do sada iznesenom, te uzimajući u obzir nove iznose zapljene plaće koje je dostavila uz svoj podnesak punomoćnica tužitelja, u nastavku daje sljedeći izračun preplate: kamata: 3.573,63 EUR, tečajna razlika:3.859,45 EUR- ukupno 7.433,09 EUR.

12.1. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., saslušan na ročištu kod suda izjavio je da u ovom parničnom postupku sukladno rješenju suda dana 04. travnja 2022. godine izradio je pismeni nalaz i mišljenje kojim je utvrdio visinu preplaćenih anuiteta po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike pri čemu je uzeo u obzir početnu kamatu i početnu stopu, a sve sukladno predmetnom kreditu. Navedeno je iskazao mjesečno u tabelarnim pregledima, pri čemu je uzeo varijantu kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorene. Pri izračunu uzeo je u obzir i vrijednost koja je naplaćena od prodane nekretnine, s napomenom da je zbog neplaćanja nekretnina koja je bila predmet zaloga je prodana u sudskom postupku. Nakon ovako predanog nalaza i mišljenja uslijedilo je nekoliko prigovora od strane punomoćnika tužitelja i tuženika. Prigovori punomoćnika tužitelja svodili su se na to da je u međuvremenu došlo do dodatnih plaćanja što je sukladno zahtjevu tužitelja u svojim dopunama korigirao. Isto tako punomoćnik tuženika prigovarao je da nije u pismenom nalazu i mišljenju uzeo ispravan tečaj, te nakon što se izjasnio da tuženik nije predočio na koji način je i koji tečaj uzeo, te isti naknadno na njegov poziv dostavio zatražene dokumente, uskladio je svoj nalaz sa prigovorima punomoćnika tuženika. Tuženik je između ostalog pa i u svom zadnjem podnesku koji mu je sud uručio na početku rasprave, a koji je pročitao i pripremajući se za današnju raspravu, izvršivši uvid u e-komunikaciju, iskazao i primjedbe pravne prirode, o čemu odlučuje sud. Vještak je izjavio da je izračun dao na datume uplata, te izjavio da je izvršio uvid putem e - komunikacije u podnesak tužitelja od 10. rujna 2024., te da je sa računske strane, tužbeni zahtjev postavljen sukladno očitovanju vještaka od 13. kolovoza 2024. godine, odnosno naknadno usklađenja svih prigovora i od strane punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika.(stranica 920 spisa).

13. Odredbom čl.103 ZOO/91 (čl.322.,čl.1163,čl.1165 ZOO/05) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Odredbom čl.105 ZOO/91 (čl. 324. ZOO/05) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

15. Temeljem odredbe čl.109 ZOO/91 (čl.327. ZOO/05) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl.110 ZOO/91 ( čl. 328. ZOO/05) propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

16. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne a kako je to navedeno u izreci.

17. Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu, što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.

18. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

19. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

20. Dakle,odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

21. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao korisnika kredita. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

22. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

23. Odredbom čl.104. ZOO/91 (čl. 323. st.1. ZOO /05), propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

24. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji konačni izračun od 13. kolovoza 2024. je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano,s napomenom da tuženik nije predlagao novo financijsko knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da su I i II- tužitelji po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u utuženom razdoblju tj. do 05.06.2024. preplatili tuženiku u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 3.573,63 EUR,a u dijelu o valutnoj klauzuli iznos od 3.859,45 EUR, te je stoga sud naložio tuženiku platiti I i II- tužiteljima navedene iznose. Na dosuđene iznose tužiteljima pripadaju zatezne kamate tekuće od dospijeća do isplate (čl.214 ZOO/91; čl.1115. ZOO/05; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

25.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31.siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

25.2. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova ( 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu),dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 12. lipnja 2019.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

25.3. Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno,neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite,pa s obzirom na izloženo prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

26. Glede preostalog dijela deklaratornog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o visini kredita, isplati kredita,visini početne kamatne stope, izdacima/ plaćanja naknada, odgovornosti sudionika za obveze, zapljene primanja, odredaba vezano za zakašnjenje u plaćanju mjesečnih anuiteta, prijevremenih uplata anuiteta, zateznih kamata na dospjele a nepodmirene tražbine, ovršnost akta ,primjene Općih uvjeta/rješavanje sporova, te završnih odredbi ugovora, za navesti je da tužitelji nisu naveli postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je stoga sud s navedenim dijelom tužbenog zahtjeva I i II - tužitelje odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP).

27. Za navesti je da su tužitelji po punomoćniku u tužbi postavili neodređeni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa pozivom na odredbu čl.186.b. ZPP, koji tužbeni zahtjev će specificirati nakon što tuženik dostavi zatraženu dokumentaciju, te su po provedenom vještačenju po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke specificirali tužbeni zahtjev za isplatu, a potom usklađivali tužbeni zahtjev za isplatu sa izračunima vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu su iz iste činjenične osnove zahtijevali novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R- 469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da su tužitelji o egzaktnoj visini svoje tražbine mogli saznati tek nakon provedenog vještačenja, te konačnog izračuna vještaka, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP),kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te je stoga sud donio rješenje kao u izreci (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

28. Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da su tužitelji nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke specificirali tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. ZPP (čl.155 ZPP).

29.1. S obzirom na uspjeh u postupku naloženo je tuženiku naknaditi I i II - tužiteljima prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.518,54 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u visini od 100 bodova, sastav četiri obrazložena pisana podneska po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanje na ročištima kod suda dana 02.10.2020.,02.02.2022.,28.11.2022.,17.03.2023. i 04.11.2024. po Tbr.9.t.1. u visini od po 100 bodova, uz primjenu Tbr.36., plus PDV, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 265,45 EUR i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR.

30. Na dosuđeni iznos troška tužiteljima pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

31. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. prosinca 2024.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba (čl.190. ZPP).

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte