Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-578/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OHNR, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kmp-1/2024. od 4. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog OHNR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog OHNR kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine – razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. i u vezi s člankom 51. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i deset mjeseci te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana i obveznog psihijatrijskog liječenja, pod točkom I. izreke rješenja produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08.). Pod točkom II. izreke na temelju članka 133. stavka 1. točke 5. i stavka 3. ZKP/08. određeno je da ukupno trajanje istražnog zatvora ne može biti dulje od dvije godine i šest mjeseci. Pod točkom III. izreke rješenja određeno je da žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŠHNR po branitelju, odvjetniku Branimiru Zorici, "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje te optuženika odmah pusti na slobodu, podredno da se optuženiku odredi jedna ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog OHNR i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Pri tome, s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako nema mjesta zamjeni istražnog zatvora blažim mjerama.
6. Iako žalitelj osporava postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. protiv optuženika kada navodi da sama činjenica njegovog stranog državljanstva nije dovoljna za zaključak o postojanju opasnosti od bijega, time opstojnost ove istražnozatvorske osnove nije dovedeno u pitanje. Naime, opasnost da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći ne proizlazi isključivo iz činjenice da je optuženik strani državljanin kojega s Republikom Hrvatskom ne vežu nikakve trajne veze, nego i iz težine kaznenih djela za koja je nepravomoćno proglašen krivim te visine nepravomoćno izrečene kazne zatvora u trajanju dvije godine i deset mjeseci na koju je optuženik osuđen u ovome postupku, koja po ocjeni ovoga suda predstavlja optuženiku značajan motiv za bijeg u cilju izbjegavanja izvršenja kazne, uz činjenicu postojanja državljanstva Švicarske Konfederacije zbog čega bi mogao lako pobjeći u tu državu.
6.1. Pri takvom stanju stvari, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbeni navod optuženika da je dosadašnja duljina boravka u istražnom zatvoru na njega utjecala na način da više ne postoji opasnost od bijega.
7. Nadalje, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Naime, optuženik je nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela razbojništva u pokušaju na način da je ista počinio u samo dva dana, čime je iskazao značajan stupanj upornosti i kriminalne volje radi ostvarenja protupravnog cilja. Kada se sagledaju navedene okolnosti na strani optuženika u vidu brojnosti kaznenih djela te kriminalne količine ostvarene u kratkom razdoblju inkriminacije, uz loše imovinsko stanje optuženika i nezaposlenost te činjenicu da su optuženiku nepravomoćnom presudom izrečene sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana i obveznog psihijatrijskog liječenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je riječ o onim osobitim okolnostima koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika. Stoga je mjera istražnog zatvora i nadalje neophodna i nužna te istražni zatvor nije svrhovito zamijeniti nekom od mjera opreza kako to predlaže žalitelj.
7.1. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije dovedena u pitanje unatoč neosuđivanosti optuženika te njegovoj mladoj životnoj dobi, jer te okolnosti su samo neke od onih koje se sagledavaju prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, a u konkretnom slučaju nisu odlučujuće kada se imaju u vidu ostale utvrđene osobite okolnosti na strani optuženika.
8. Imajući u vidu sve naprijed iznesene okolnosti, nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o načelu razmjernosti iz članka 4. ZKP/08., kao i da razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora nisu u pobijanom rješenju navedeni "in concreto". Naime, pobijano rješenje sadržava dostatne i relevantne razloge zbog kojih prvostupanjski sud smatra da se istražni zatvor ne može zamijeniti blažim mjerama, već da je primjena mjere istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna. Ti razlozi po ocjeni drugostupanjskog suda opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u konkretnom slučaju pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Drugostupanjski sud također napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen ni tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju razmotrene su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv optuženika pa stoga nije utvrđeno da bi optuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na obranu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01., - pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst 5/14. dalje, Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje Konvencija). Isto tako, nije povrijeđena ni pretpostavka nedužnosti optuženika jer iz pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje koja u konkretnom slučaju proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženi ŠHNR osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.
9. Jednako tako, u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, težine kaznenih djela za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, te nepravomoćno izrečene kazne te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima upire da se istražni zatvor pretvara u izdržavanje kazne.
10. U odnosu na žalbene navode kojima optuženik osporava rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja, valja napomenuti kako ovaj sud prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već takvi prigovori mogu biti razmotreni u slučaju eventualno podnesene žalbe protiv donesene nepravomoćne presude.
11. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
