Posl.br.Pn-1666/24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja ad.1 ČC OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbniku ČCE, [adresa], ad.2 ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3. ŠC OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa], a svi zastupani po punomoćniku Tomislav Biuk odvjetnik u Splitu, protiv tuženika IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun OD Ivančević i partneri u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. studeni 2024 g., presudom objavljenom dana 30. prosinca 2024 g.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ad 1 ČC na ime naknade štete iznos od 49.046,83 eura/369.545,37 kn od čega, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 41.614,62 eura/313.545,37 kn, na ime duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 3.716,23 eura/28.000,00 kn te na ime pretrpljenog straha iznos od 3.716,23 eura/ 28.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena a koja na pojedine iznose teče od dana presuđenja 30.prosinca 2024 g pa do isplate.

II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ad 2. na ime naknade štete iz osnova duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe – djeteta iznos od 20.439,31 eura/154.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena a koja na taj iznos teče od dana presuđenja 30.prosinca 2024 g pa do isplate.

III.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ad 3. na ime naknade štete iz osnova duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe – djeteta iznos od 20.439,31eura/154.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena a koja na taj iznos teče od dana presuđenja 30 prosinca 2024 g pa do isplate.

IV.Svaka stranaka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda su zaprimljene tužba tužitelja protiv tuženika Croatia osiguranje i tuženika radi naknade štete. Tužitelji u tužbi navode da je došlo do prometne nezgode u [adresa] u [adresa], kojom prigodom je tuženik automobilom marke "Zastava 750" reg. broj [registarska oznaka], udario tada mldb. tužitelja ad. 1 koji je prelazio ulicu. Automobil je bio vlasništvo OC osiguran kod Croatia osiguranje policom osiguranja broj [broj police osiguranja].

2. Radi utužene nezgode tuženik proglašen je krivim i osuđen presudom Općinskog suda u Splitu broj IK-846/86 od 14. studeni 1986.godine. Tom prigodom tužitelj ad.1 je zadobio teške povrede zbog kojih trpi, nematerijalnu štetu a roditelji trpe duševne boli zbog teškog invaliditeta. Radi se, dakle, o vrlo teškom fizičkom i psihičkom invaliditetu sina tužitelja pod 2 i 3, pa su ispunjeni uvjeti iz čl.201 st.3. Zakona o obveznim odnosima za priznanje pravične naknade za njihove duševne boli. Tužitelji su zatražili da im tuženici solidarno naknade nematerijalnu štetu tužitelju ad.1 nematerijalnu štetu u iznosu od 1.820.000,00 dinara i tužiteljima ad.2 i ad.3 nematerijalnu štetu u iznosu od 49.000,00 dinara sve sa zz kamatom od presuđenja. (list 30 spisa)

3 Tuženik Croatia osiguranje, priznaje pasivnu legitimaciju ističe prigovor podijeljene odgovornosti, osporava visinu štete, ističe prigovor limita, neosnovanost potraživanja naknade štete preko iznosa od 5.000,000 din. Prema odluci SIV-a koja je objavljena u Službenom listu br.39/83 dana 25. srpnja 1983 g. bio je iznos osiguranja do koje osiguravajući zavodi mogu odgovarati po štetnom događaju, polici br. [broj police].

4.Tuženik u odgovoru na tužbu osporio je navode tužbe i tužbeni zahtjev, ističe prigovor podijeljene odgovornosti, predlaže tužbeni zahtjev odbiti, protivi se osnovu i visini.

5.Presudom posl. br.IP-1767/87-20 djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika Okružni sud u Splitu rješenjem posl br Gž-1957/91 ukinuo navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovni postupak.Dana 20. rujna 1993 godine tužitelji su povukli tužbu u odnosu na tuženika Croatia osiguranje, a ustrajali u tužbi naspram tuženika. Presudom posl br Px 38 /13 djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja , povodom žalbi tužitelja i tuženika Županijski sud u Splitu rješenjem posl br Gž 2707/2015 ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje

6 Tužitelji smatraju da nisu ispunjeni uvjeti iz čl.191 st.1 Zakona o obveznim odnosima i da se na tuženika ne primjenjuje limit. Sukladno dostavljenoj obavijesti Croatia osiguranja d.d. Zagreb, zbog proteka vremena nije u mogućnosti dostaviti spis predmeta temeljem kojega je isplatila štetu tužiteljima, jer ga više ne posjeduju. Iz zapisnika sa rasprave od dana 9. prosinca 1988. god tada tuženik ZO Croatia osiguranja istakao je limit po polici osiguranja na dan nastanka štetnog događaja dana 2.4.1985.g. iznosio je 5.000.000 YUD, a potom posebno i iz navoda žalbe tada tuženika ZO Croatia osiguranja od 28.04.1991.g., uložene protiv presude IP-1767/87 od 4.3.1991.g. je razvidno kako je taj tuženik već isplatio tužitelju limit štete po navedenoj polici a koji valorizirani iznos limita od 5.000.000 YUD je iznosio u vrijeme isplate 22.04.1991.g. 704.425,51 din, koji iznos je tada predstavljao protuvrijednost iznosa od 54.186,57 DEM (1 DEM = 13 din) i to je upravo iznos koji je tužiteljima nesporno i isplaćen. Posebno se naglašava kako osiguravajuća društva iz tog vremena, kad bi isplaćivali cjelokupni limit štete po pojedinoj polici osiguranja, nikada nisu navodili specifikaciju po pojedinim osnovama potraživanja već bi oštećenicima isplatili ukupan iznos limita štete po toj polici i na taj način izvršili svoju obvezu po toj polici osiguranja isplatom cjelokupnog ugovorenog limita i sebe oslobodili od bilo kojih daljnjih plaćanja po toj polici osiguranja.

7.Na dan 22. travnja 1991.god. kada je navedeni iznos isplaćen tužiteljima, taj valorizirani iznos limita od 5.000.000 YUD iznosio je 704.425,51 din, (1 DEM je iznosio 13.00 din) protuvrijednost od 54.186,57 tadašnjih DEM, odnosno u paritetu sa Eurom (1 Eur = 1,96 DEM) to bi iznosilo 28.156,41 Eura. Kako više nije moguće točno utvrditi po kojim pojedinim osnovama potraživanja i u kojem iznosu je navedeni iznos isplaćen tužiteljima, a sukladno naprijed navedenom takve specifikacije vjerovatno nije sigurno ni bilo, to preostaje da sud u konačnici prilikom odmjeravanja pravične naknade pojedinom od tužitelja odbije srazmjerni dio od svakog pojedinog dosuđenog iznosa, ili pak da ga zaračuna jednom od tužitelja i odbije iz jednog od osnova potraživanja, a prijedlog tužitelja je da se taj iznos odbije tužitelju ad.1. iz osnova duševnih boli zbog smanjenja općih životnih aktivnosti.

8.Dostavljena obavijest od strane Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, potvrđuje naprijed istaknuto, kako je limit polica osiguranja od automobilske odgovornosti po pojedinom štetovnom događaju u vrijeme štetovnog događaja koji se dogodio tužitelju ad.1. na dan štetovnog događaja 02.04.1985.g iznosio je 5.000.000 YUD (Jugoslavenskih dinara) odnosno protuvrijednost od (133.870 DEM), zbog velikih inflatornih kretanja i pada vrijednost YUD, na dan isplate štete, valorizirani iznos 5.000.000 YUD, na dan valorizacije i isplate limita od strane ZO Croatia osiguranja tužiteljima, iznosio je 704.425,51 din, odnosno preračunato (1 DEM =13 din) protuvrijednost od 54.186,57 DEM.

9.Slijedom navedenog tužitelji imaju pravo potraživati razliku naknade štete od tuženika koji je solidarno odgovoran sa osiguravajućim društvom. Kako je tužiteljima nesporno isplaćen iznos od 704.425,51 din što predstavlja protuvrijednost iznosa od 54.186,57 DEM, odnosno iznos od 28.156,41 Eura, od strane ZO Croatia osiguranja, to tužitelji ostvaruju pravo, razliku naknade štete potraživati od štetnika, ovdje tuženika, a sukladno sudskoj praksi i kriterijima Vrhovnog suda RH iz 2002.g. koji su se primjenjivali i imaju se primjeniti na sve postupke koji su bili u tijeku na dan stupanja na snagu tih kriterija. Sukladno sudskoj praksi i kriterijima Vrhovnog suda RH iz 2002.god., a što također predviđaju i propisuju i najnoviji kriteriji Vrhovnog suda RH iz 2020.g., za sve predmete u tijeku i koji nisu bili pravomoćno okončani, primjenjuju se novi kriteriji koji su stupili na snagu, a što su u ovom konkretnom slučaju kriteriji VS RH iz 2002.g..

10.Sukladno kriterijima Vrhovnog suda iz 2002.g. predviđene satisfakcije naknade neimovinske štete po pojednimim osnovama kao minimalni iznosi, utvrđeni su iznosi:- za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti za osobe sa utvrđenim 100% umanjenjem, (75.000,00 kn za svakih 10%) minimalan iznos 750.000,00 kn,- za duševne boli zbog naruženosti – jaki stupanj, minimalan iznos od 37.000,00 kn-za pretrpljene fizičke bolove, po jednom danu bolova: –za jake 370,00 kn, -za srednje 220,00 kn - za slabe 70,00 kn-za pretrpljeni strah, najteži oblici iznos od 30.000,00 kn- za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditetabliske osobe – svaki od roditelja za dijete, iznos od. 220.000,00 kn.Svakako, sud u ovom konkretnom slučaju, prilikom odmjeravanja primjerene satisfakcije iz svakog pojedinog osnova, mora uzeti u obzir i cijeniti, posebnosti i okolnosti svakog pojedinog slučaja, a u ovom slučaju činjenicu kako je tužitelj ad.1., u trenutku nesreće bio dijete, koji je imao 11 godina života, koji je posljedično 100%-tni invalid i o kojemu tužitelji ad.2. i 3. skrbe od tog dana do danas i skrbit će cijeli svoj život. 11Kako nije moguće utvrditi po kojim osnovama je ranije isplaćeni iznos isplaćen tužiteljima, ili kojem tužitelju i po kojem osnovu, to tužitelji prihvaćaju i predlažu da je iznos isplaćen od strane ZO Croatia osiguranja, u iznosu od od 704.425,51 din, što je predstavljalo protuvrijednost iznosa od 54.186,57 DEM, odnosno, danas iznosa od 28.156,41 Eura (u vrijeme konverzije 1 Euro je iznosio = 1,96 DEM), a koji iznos danas predstavlja protuvrijednost iznosa od 211.454,63 kn, (1 Euro = 7,51 kn srednji tečaj HNB-e), te predlažu da i sud prihvati da je taj iznos isplaćen iz osnova smanjenja životne aktivnosti tužitelja ad.1 sve to iz razloga što je sporedno iz kojeg osnova je podmiren navedeni iznos i od kojeg osnova potraživanja će biti odbijen i sve obzirom na činjenicu da se primjenjuju novi kriteriji koji su stupili na snagu 2002.g. do kada postupak nije pravomoćno okončan.

12.Posebno se napominje tužitelj ad.1. posljedično je 100%-tni invalid, slijedom čega je isti nesporno ostvarivao pravo i na doživotnu rentu iz osnova tuđe njege i pomoći pa je moguće da se iznos isplaćenog limita police odnosio na kapitalizirani iznos doživotne rente. Tužitelji izjavljuju da prihvaćaju suodgovornost tužitelja ad.1. u visini od 30% , sukladno svemu naprijed navedenom tužitelji specificiraju tužbeni zahtjev:-tužitelj ad.1. potražuje sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda iz 2002.g., koji se imaju primjeniti, iz osnova duševnih bolova zbog smanjanja životnih aktivnosti potražuje iznos od 750.000,00 kn, umanjen zbog suodgovornosti tužitelja što daje iznos od 525.000,00 kn, te nadalje umanjen za isplaćeni iznos od strane ZO Croatia osiguranja u iznosu od 211.454,63 kn/28.156,41 Eur što daje konačan iznos od 313.545,3 kn/41.614,62 Eura iz osnova duševnih bolova zbog naruženosti potražuje iznos od 28.000,00 kn/ 3.716,23 Eura iz osnova pretrpljenog straha potražuje iznos od 28.000,00 kn/3.716,23 Eura. Tužiteljica ad.2. i tužitelj ad.3 potražuju, iz osnova naročito teškog invaliditeta bliske osobe djeteta potražuje iznos od 220.000,00 umanjeno za suodgovornost što daje iznos od 154.000,00 kn/20.439,31 Eura. Sukladno svemu naprijed navedenom i obrazloženom tužitelji konačno uređuju tužbeni zahtjev podneskom od dana 23. studeni 2023 g.

13. Tuženik se usprotivio konačno uređenom zahtjevu tužitelja kao previsoko postavljenom po svim zatraženim osnovama.

14.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao spis Općinskog suda u Splitu br.IK-466/87, saslušao, stranke i svjedoka, proveo dokaz vještačenjem po vještacima dr. Antunu Mlikoti, dr. ĆC, dr. KC, dr. Katica Babaja,dr. Meri Matijaca spec., Ivan Gudelj spec. pulmolog, i vještačenjem po Centru za psihijatrijsko psihologijska vještačenja dr. Jasminki Šarić spec. psihijatrije i dr. BC spec. kliničke psihologije te je pregledana ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu razlike iznosa nematerijalne štete koju trpe u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom od dana 24. srpnja 1985 g. Među strankama nije sporno da je tom prigodom tužitelj ad.1.kao dijete zadobio teške tjelesne povrede. Nije sporan osnov, nije sporna suodgovornosti tužitelja ad.1 u visini od 30% za nastanak prometne nezgode sporna je visina štete po svim zatraženim osnovama.

16. Odredbom članka 897 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu:ZOO), koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05,.,), ugovorom o osiguranju obvezuje ugovaratelj osiguranja na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja odnosno zajednici rizika (osiguratelj), a zajednica se obvezuje, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplatiti osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugi.

17. Sporna je isplata iznosa od 704.425,51 dinara od strane Croatia osiguranja d.d., tužiteljima, kada je ta isplata izvršena ,te jesu li istom u cijelosti namirena potraživanja tužitelja i po utuženim osnovama, da li isplata izvršena prema kriterijima koji su se primjenjivali kada je podnesena tužba iz koje proizlazi da je od Croatia osiguranja d.d. zatražena šteta po svim osnovama, sporno je da li Croatia osiguranje d.d. isplatila štetu do limita osiguranja, da li je polica osiguranja u cijelosti mogla pokriti, odnosno namiriti štetu koju trpe tužitelji, da bi isti mogli tu razliku potraživati od tuženika, ali ne i iznose po osnovama s kojima su već namireni u svom potraživanju.

18.Među strankama nije sporno da se predmetni postupak vodio protiv Croatia osiguranje d.d. kod koje je vozilo kojim je upravljao tuženik bilo osigurano policom osiguranja, kao što nije sporno ni da su 20. rujna 1993.g. tužitelji povukli tužbu u odnosu na Croatia osiguranje d.d., vozilo je bilo osigurano kod tog osiguravajućeg društva policom osiguranja od automobilske odgovornosti sklopljene između vlasnika vozila OC i Croatia osiguranja d.d. broj 29433045, pa se postupak nastavio voditi protiv tuženika.

19.Nije sporno da Croatia osiguranje isplatila iznos 704.425,51 din. Ugovorena svota osiguranja u vrijeme štetnog događaja bila 5.000,00 din. (valuta važeća 1985 g.) Dostavlja se obračun opsega pokrića iz kojeg je razvidno da valorizirana svota . iznosi koliko je Croatia osiguranje isplatila tužitelju. ( list 44 A spisa)

20.Prema čl.54 Zakona o osnovama sigurnosti imovine i osoba (Službeni list 24 /76) obveza zajednice osiguranja po osnovu ugovora o odgovornosti za štetu pričinjenu trećim osobama prosuđuje se prema ugovorenoj svoti osiguranja. Ovaj limit se određuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba. Imajući u vidu da obveza zajednice osiguranja za naknadu štete nastaje u vrijeme osiguranog slučaja prema tom trenutku treba se utvrđivati limit obaveze, bez obzira što se naknada nemovinske štete određuje prema kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke (čl.189 st.1 i čl.200 Zakona o obveznim odnosima).

21.U konkretnom slučaju radi se o solidarnoj odgovornosti osiguravajućeg društva i tuženika kao štetnika, protiv kojeg je vođen kazneni postupak, pa kako je osiguravajujće društvo na temelju navedene police osiguranja isplatilo tužiteljima naknadu štete do limita te police tuženik s osiguravajućim društvom (koji su prvotno bili skupa solidarno tuženici). odgovara tužiteljima za cijeli dug

22.Pregledom dopisa Croatia osiguranje (list 275 spisa) utvrđeno je kako spis štete po predmetnom štetnom događaju ne posjeduju radi starosti (imajući u vidu rok deset godina čuvanja arhivske građe), specifikacije isplaćenog i svi relevantni podaci da su dostavljeni u sudski spis.

23.Pregledom dopisa Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb,, utvrđeno je u navedenom predmetu u vrijeme štetnog događaja 2. travnja 1985 g. sukladno čl.93 Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba i odluci SIV objavljene u Sl listu br.39/83 od 25. srpnja 1983 najniži iznos osigurateljnog pokrića iznosio je za autobuse i teretna vozila 10.000,00 YUD (267.739 DEM) te za ostala motorna vozila 5.000.000 YUD (133.870 DEM). Podatak o isplaćenom iznosu štete nisu u mogućnosti dostaviti jer HUO nije vršio nikakve isplate po predmetnom štetnom događaju.

24.Tijekom postupka tužitelji nisu sporili činjenicu da im je isplaćen iznos od 704.425,5 din, ne dostavljaju specifikaciju isplata, sud je navedene podatke zatražio, od Croatia osiguranja koja je izvjestila sud kako predmetni spis štete više ne postoji. Pregledom obračuna opsega pokrića (list 44/23 A spisa) utvrđeno je da je dana 27. veljače 1991 godine izvršena isplata tužiteljima u iznosu od 704.425,51 din. od strane osiguravajućeg društva.

25.Tuženik je trebao predložiti dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo i finacije na okolnost limita, tijekom postupka tuženik nije dokazao da su tužitelji u svojim potraživanjima u cijelosti namireni isplatom od strane Croatia osiguranja. ( čl 219 ZPP-a ) stoga je tuženik dužan tužiteljima naknaditi daljnju štetu koju potražuju konačno uređenim tužbenim zahtjevom ( list 308 spisa) tužitelji su povukli tužbeni zahtjev za isplaćeni iznos od strane ZO Croatia osiguranja i suodgovornost.

26.Na okolnost visine štete provedeno je medicinsko vještačenje. Vještak spec. ortoped dr. Antun Mlikota navodi tužitelj ad.1 utužene prigode zadobio teške tjelesne povrede u predjelu lubanje i to višestruki prijelom sa depresijom iznad desne sljepoočnice sa odgovarajućom kontuzijom mozga, izljevom krvi među moždane ovojnice sa adekvatnim pritiskom, što je uzročilo produbljenje nesanica i faktično ugrozilo život tužitelja. Bilo je potrebno evakuirati izljev krvi na mozak i sanacijom lubanje. Intenzivno liječenje, kao i primjena aparata za disanje trajalo je do 24.10.1985.g.,a potom je premješten na retanciono liječenje. Kao posljedica pretrpljene traume pregledana je i desna strana djelimično oduzetog tijela, pa je i to trebalo liječiti .Prilikom liječenja evidentirana je i sepsa odnosno upala sa bilofornom bakterijom. Ova sepsa uzročila je oštećenje srčanog mišića. Po završenom liječenju koje je trajalo godinu i pol dana, odnosno oko dvije godine uz nuzgredne komplikacije, a kako je disanje vršeno uvođenjem metalnog aspiratora, došlo je i do suženja dušnika, što je i danas trajno prisutno. Imao je i toksičnu upalu jetre, što je u direktnoj vezi sa komplikacijama nastale sepse Stanje sa ortopedske točke gledišta postoji kao djelomični defekt kostiju lubanje na mjestu traume. Prisutna je i uzetost i slabost lijeve ruke, nesigurni pokreti desne šake i slabljenje mišića desnog donjeg ekstremiteta. Postoji invalidnost od cca 40%, čemu treba pridodati i invalidnost na bazi dugotrajne kome, odnosno na psihičkoj osnovi. Ovome treba dodati invaliditet za smetanje dišnih organa i suženje dušnika, vještak smatra da ukupna invalidnost sa traumatološke strane gledišta iznosi cca 60 %. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od dva mjeseca, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od šest mjeseci i bolove lakog intenziteta u trajanju od godinu godine dana. U pogledu naruženja primjetan je defekt neravnina na lubanji, te kad jednom dođe do eventualnog opadanja kose, to će biti naročito primjetno. Postoji šepanje prilikom pokreta zbog uzimanja desne strane tijela, što se također primjećuje. U pogledu umanjene životne aktivnosti vještak je izjavio da će se ona sastojati u vidu umanjenog aktiviteta stajanje i kretanja, nemogućnosti izvođenja preciznih radova, dizanja i nošenja tereta, otežanog disanja sa mogućnosti komplikacija u vidu upale pluća i gornjih dišnih organa.

27.Vještak dr.ĆC, spec. neurolog i psihijatar navodi tužitelj ad.1 zadobio lom slijepoočno tjemenog dijela lubanje desne strane, nagnječenje mozga, imao je moždanu komu, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice i trovanje krvi (sepsa). Zbog toga je bolnički liječen na odjelu intenzivne terapije KBC "Firule", potom na dječjem odjelu iste bolnice, fizikalno rehabilitiran u Zavodu "Kalos" Vela Luka, a zbog neophodne rekonstrukcije u neposrednoj vezi sa pretrpljenom traumom reoperiran je, tako da mu je unijeto strano tijelo kao zaštita dijela lubanje. Također je višekratno ispitivan po psihologu. Straha neposredno nakon zadobivene ozljede nije bilo zbog prirode povrede-koma (nesvijest). po dolasku svijesti tužitelj je mogao osjećati strah jakog intenziteta sa osjećajem ugrožene egzistencije u trajanju od devet tjedana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od šest tjedana, a strah lakog intenziteta u trajanju od daljnjih sedam mjeseci. Ponovno je strah srednjeg intenziteta mogao trajati četiri tjedna prilikom reoperacije, a koja je morala biti izvedena iz terapijskih razloga, a u neposrednoj je vezi sa pretrpljenom traumom. Trajnih posljedica iz naslova straha iza ovog termina neće imati. U pogledu duševnih patnji, koje je imao i ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu i radu, vještak je mišljenja da će tužitelj ulagati pojačane napore i to u jačem intenzitetu jednu godinu dana, u srednjem intenzitetu dvije godine a u blagom do srednjeg stupnja trajno tj. doživotno s tendencijom laganog pogoršavanja uz prisutnu opasnost padavice. U pogledu psihičkih patnji tužitelja pod 2 i 3, koje patnje su pretrpjeli zbog teških tjelesnih povreda njihovog mldb. sina tužitelj ad 3 pretrpio je strah jakog intenziteta prva tri mjeseca nakon ozljede , zatim strah srednjeg intenziteta kroz daljnjih pet mjeseci i konačno strah lakog intenziteta sljedećih osam mjeseci, a što se sve manifestiralo zabrinutošču za ishod liječenja i eventualne komplikacije, koje su stvarno i usljedile (sepsa, upala srčanog mišića, upala jetre, klijenut lijevih ekstremiteta), time da ovaj strah neće ostaviti trajne posljedice. Isti strah, pretrpjela je tužiteljica, koja je pretrpjela i strah jakog intenziteta u trajanju od četiri mjeseca, srednjeg intenziteta u trajanju od osam mjeseci i lakšeg intenziteta u trajanju od dvanaest mjeseci.

28 Vještak dr.KC spec patofiziolog navodi kao posljedica ranijih medicinskih intervencija u cilju spašavanja života mldb. tužitelja došlo do stvaranja ožiljaka na dušniku po prilici 5-6 cm ispod glasnica, tako da je isti ožiljak smanjio normalni promjer dušnika na manje od polovice, što predstavlja veoma značajan problem za njegov budući život .koji ima dva aspekta. Prvi je direktna ugroženost života u slučaju buduće moguće medicinske intervencije zbog toga što neće biti moguće sa novim kateterom pasirati to suženje. Drugi aspekt daleko važniji je što taj ožiljak stvara permanentno opterećenje normalnog disanja, čiji krajnji rezultat u godinama može uzrokovati razvoj kronične plućne bolesti, te kronične srčane bolesti. Vještak smatra da bi bilo neophodno da ponovno napravi još jednu operaciju radi eliminacije tog ožiljka, što je tehnički veoma komplicirano, ako se operacija, koja je teoretski moguća, izvrši na adekvatan način, ipak će ostati invalidnost srednjeg stupnja. U slučaju da se operacija ne izvrši ili je nemoguća, kod tužitelja ostaje teže oštećenje i to je trajna posljedica.Što se tiče upale srčanog zaliska moguće je naći znakove oštećenja srčanog mišića, što također predstavlja trajno oštećenje lakšeg stupnja za sada, a ako se ne bi izvršila operacija, ovo oštećenje bi napredovalo i bilo još teže. Kod pregleda nije se pokazalo značajno oštećenje jetre uz napomenu da se oštećenje jetre može dokazati u onom trenutku kada je oštećena više od 80% prema mišljenju ovog vještaka ukupno zdravstveno stanje radi zadobivenih povreda trajno je oštećeno s posljedicama koje je i naveo.

29.Vještak nadalje navodi da je pregledao medicinsku dokumentaciju nalazi da problemi sa disanjem nisu do sada evaluirani u pravoj svojoj težini. Glede toga izjavljuje da je kao posljedica ranijih medicinskih intervencija u cilju spašavanja njegovog života došlo do stvaranja ožiljaka na dušniku po prilici 5-6 cm ispod glasnica te je isti ožiljak smanjio normalni promjer dušnika na manje od polovice što predstavlja veoma značajan problem za njegov budući život. Taj problem ima dva aspekta. Prvi je direktna ugroženost života u slučaju buduće moguće medicinske intervencije zbog toga što neće biti moguće sa novim kateterom pasirati to suženje. Drugi aspekt daleki važniji što taj ožiljak stvara permanentno opterećenje normalnog disanja, čiji krajnji rezultat u godinama to dolazi može biti razvoj kronične plućne bolesti, te kronične srčane bolesti. U smislu ovakvog vještačenja bilo bi neophodno da bolesnik ponovno napravi još jednu operaciju za eliminaciju tog ožiljka što je tehnički veoma komplicirana operacija. Ako se operacija koja je teoretski moguća izvrši na adekvatan način ipak će preostati srednje teška invalidnost. U slučaju neizvršenja operacije ili nemogućnosti da se ista izvri preostaje teže oštećenje, i to je trajna posljedica bilo jedno bilo drugo. Što se tiče ranije preboljenog endokarditisa (upaljenje srčanih zalisaka) i danas je moguće naći znakove oštećenja srčanog mišića što također predstavlja trajno oštećenje lakšeg stupnja, za sada, pa ako se ne bi izvršila operacija ovo oštečenje bi napredovalo i bilo još teže. Kod pregleda za sada nije se pokazalo značajno oštečenje jetre uz napomenu da se oštećenja jetre mogu dokazati u onom trenutku kada je oštećenje više od 80%. Kao patofiziolog (specijalista za opću funkciju cjelokupnog organizma) a uvažavajući ranija vještačenja i nalaze te moje osobne nalaze i preglede mišljenja sam da je ukupno ozdravljenje veoma teško oštećeno i to trajno.

30.Vještak Katica Babaja specijalist kliničke psihologije, navodi prije tri godine izvršila psihologijsku obradu tužitelja, time da je kasnije sve do danas promatrala ga s određenim psiho-testovima, proizlazi da su teške tjelesne ozljede ostavile trajne posljedice u sferi psihičkog zdravlja, koje se manifestiraju nemirnim ponašanjem, smanjenjem intelektualnog stupnja, smetnje po tipu organsko cerebralne disfunkcije s posebnim reperkusijama na psihomotoriku i manualnu spretnost, izrazito slaba i neadekvatna kontrola emocionalnih impulsa, što potencijalno predstavlja stalno prisutnu mogućnost dekompenzacije, posebno u situacijama pojačanih zahtjeva. Rezultati ispitivanja tehnikama-kako kvantitativna i kvalitativna analiza odgovara na Rorschasc u tako i formalne i sadržaje značajke mozaik sastava i Crteža-stavljaju u prvi plan značajnu povišenu anksioznost i smetnje iz depresivnog kruga. Izrazito je slaba i neadekvatna kontrola emocionalnih impulsa, što potencionalno predstavlja stalno prisutnu mogućnost dekompenzacije, posebno u situacijama pojačanih zahtjeva. Moguće očekivanje u odnosu na dob i primarnu strukturu, može se dovesti u vezu s još nestabiliziranim stanjem cerebralne disfunkcije. Povišena anksioznost, koja je najvećim dijelom vezana za interpersonalne odnose, naznačena podozrivost, znatna ambivalencija, odgovaraju smetnjama iz depresivnog kruga, koje su očito reaktivnog značaja, vezane za pretrpljenu povredu na direktan i indirektan način. Kako ga je poznavala od ranije i kako je izvršila psihologijsku obradu, dobiveni rezultati pokazuju da stanje nije stabilizirano, a u prognostičkom smislu se očekuje povremeno značajnije pogoršanje stanja.

31 Tužitelj su ustrajali u provođenju daljnjih vještačenja pod spec. pulmologu, spec. neurologu i spec. psihijatru. Vještak doc. dr. sc. Meri Matijaca spec. neurolog navodi zbog zadobivenih povreda tužitelj ad.1 bio je hospitaliziran u KB Split u Odjelu za kirurgiju, potom u Jedinici intenzivnog liječenja odakle je premješten u Odjelu za dječje bolesti i to u razdoblju od 24. srpnja 1985.god. do 24. listopada 1985.god. Tijekom hospitalizacije tužitelj je bio vitalno ugrožen.Operacijski je odstranjena krv iz subduralnog hematoma desno ali se zbog izraženog edema mozga moralo odstraniti i dio kosti lubanje. Tijekom liječenja došlo je do razvoja sepse (ulaska bakterija u krvi i druge organe), toksičnog oštećenja srčanog mišića, toksične upale jetre i suženja traheje što je dodatno ugrozilo opće stanje bolesnika. U spisu su priložene fotokopije otpusnih pisama gdje su navedene sljedeće dijagnoze:Fractura craii reg. temporoparietelis lat. dex. (prijelom kosti lubanje sljepočno-tjemeno desno), contusio cerebri. (nagnječenje mozga), coma cerebrale (duboki poremećaj svijesti-koma), haematoma subdurale (krvarenje pod tvrdom moždanom ovojnicom), sepsis (sepsa- prodor bakterija u krv), hemiparesis lat. sin. (Kljenut lijevih udova). Nakon otpusta iz bolnice tužitelj je nastavio liječenje u "Kalosu" Vela Luka gdje je bio hospitaliziran od 24.11.1985.god do 15.02.1986.god. Ponovna hospitalizacija je bila u Odjelu za neurokirurgiju od 11.03.1986.god do 14.03.1986.god zbog operativnog zbrinjavanja zaostalog defekta kosti temporoparijetalno desno. Tijekom preoperativne pripreme zapaženo je, tužitelj ima suženje traheje koje je nastalo kao reakcija na endotrahealni tubus koji se morao primijeniti tijekom prve hospitalizacije. Zbog potrebe rješavanja problema sužene traheje bolesnik nije neurokirurški liječen već je upućen u ORL Kliniku u Zagreb. Ponovno je hospitaliziran u Odjelu za neurokirurgiju od 7.5. do 8.5.1986.god ali nije izvršen operacijski zahvat zbog laringotraheitisa. Tužitelj je ponovno bio hospitaliziran u Odjelu za neurokirurgiju od 21.5.1986.god do 30.5.1986.god. kada je izvršeno operacijsko zatvaranje koštanog defekta lubanje. Kontrolni pregledi neurokirurga opisuju zadovoljavajući tijek oporavka. Tužitelj je od nastanka štetnog događaja uzimao lijekove za sprječavanje epileptičkih napadaja koji su očekivani kod tako teških povreda mozga. Nalazi kontrolnih pregleda pedijatra potvrđuju da je tužitelj iako pod terapijom antiepilepticima ipak u više navrata imao krize svijesti te mu je korigirana terapija, liječenje je nastavljeno po neurologu i fizijatru. 19.09.1996.god. izvršeno je snimanje CT mozga. Nalaz opisuje posttraumatska oštećenja mozga parijetalno desno s promjenama na moždanim komorama. Od nastupa štetnog događaja tužitelj je i pod nadzorom psihijatra. U nalazu psihijatar navodi da su u tužitelja izražene "smetnje po tipu kroničnog psihoorganskog sindroma koje povremeno dobivaju kvalitete predpsihotičnog ponašanja i naznačene latentne suicidalnosti." 3. travnja 2001 god. tužitelju je sudskom odlukom oduzeta u potpunosti poslovna sposobnost te je određeno da roditelji tužitelja, skrbe o tužitelju. Pregledala je zdravstveni karton tužitelja ad1 , u njemu nema podataka koji bi ukazivali da je tužitelj prije štetnog događaja imao znakova oštećenja funkcije mozga. Iz istog je vidljivo da se kontinuirano liječi lijekovima protiv epilepsije i lijekovima za psihičku stabilizaciju. Tužitelja je pregledala 27. listopada 2012.god u Klinici za neurologiju KBC Split. Pregledu su prisustvovali roditelji, ŽC i ŠC koji su doveli tužitelja na pregled jer tužitelj nije samostalan. Tom prigodom tužitelj je naveo da se liječi zbog simptomatske epilepsije, redovito uzima antiepileptike. Zadnji veliki napadaj bio je 2010 god. Tada je povećana doza lijeka. Povremeno osjeti "kao da će izgubiti svijest", glava se zateže prema gore ali uz dodatnu terapiju ne izgubi svijest. Ima intenzivne učestale glavobolje, naročito u području operacijskog liječenja i naročito pri kihanju, saginjanju ili bilo kakvom opterećenju. Povremeno ima povišen krvni tlak, naročito u danima kada se javlja osjećaj mogučeg gubitka svijesti. Loše spava, ne može naći položaj zbog bolova glave. Napet, uznemiren. Sklon suicidalnim idejama te se roditelji moraju aktivno uključiti u zbrinjavanje nemira koji ga uhvati. Liječi se po psihijatru ali se psihomotorni nemiri i pored toga javljaju. Ne može se baviti sportom niti glazbom kako bi želio, ne izlazi s vršnjacima. Roditelji navode da su svakodnevno, aktivno, praktički 24 sata, uključeni u skrb oko bolesnika. On je u strahu od epileptičkog napadaja, ne spava, ne izlazi iz kuće sam bez njihove pratnje te ne funkcionira samostalno u zbrinjavanju osnovnih životnih potreba. Neurološki nalaz: osjetljivost na palpaciju kranijuma teporoparijetalno desno. Bolna fleksija glave.Izokorija, devijacija desnog bulbusa lateralno, nema dvoslike. Mimička muskulatura simetrična. U AG testu lijeva ruka ponira, u položaju po Č lijeva potkoljenica oscilira. Spastički povišen tonus na lijevim udovima. Miotatski refleksi izrazito pojačani na lijevim udovima. Ugašen plantarni refleks lijevo. Hemihipoestazija lijevo, dismetrija lijevim udovima. U Rombergu i pri tandemskom hodu zanošenja u lijevo. Govor očuvan.

32.Vještak zaključuje prigodom štetnog događaja zadobio politraumu zbog čega je bio vitalno ugrožen te je intenzivno liječen u KB Split u Odjelu za anesteziju i intenzivno liječenje, a potom i u Odjelu za neurokirurgiju i Odjelu za pedijatriju. Po izlasku iz bolnice nastavio je s fizikalnom terapijom i redovitim ambulantnim kontrolama. Tijekom liječenja uredno se pridržavao preporučene terapije. U zdravstvenom kartonu nema podataka o zdravstvenom stanju tužitelja koji bi mogli imati utjecaj na procjenu težine oštećenja zdravlja zaostalu nakon štetnog događaja. Kod tužitelja ad1 zaostalo je trajno oštećenje zdravlja koje je dovelo do potpune onesposobljenosti tužitelja za samostalan život i rad. Tužitelj je ovisan o pomoći drugih osoba i zbrinjavanju svakodnevnih životnih potreba, potrebna mu je pomoć pri obavljanju higijene, hranjenju i pripremi hrane, oblačenju. Tužitelj ima intenzivne učestale glavobolje te povremeno abotivne epileptičke atake iako uredno uzima antiepileptičku terapiju.Tužitelju je vrlo ograničen društveni život, a nije radno sposoban te nije u mogućnosti stvarati socijalne kontakte izvan kruga obitelji. Posljedice štetnog događaja dovele su do umanjenja životnih sposobnosti u cijelosti u 100% iznosu. Bolovi jakog intenziteta bili su prisutni deset dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, a blažeg intenziteta su prisutni stalno i uključeni su u procijenu umanjenja životnih sposobnosti. Zaostala je naruženost težeg stupnja zbog oduzetosti lijevih udova tužitelj se otežano kreće i ima nepravilno držanje.

33. Vještak dr. sc. Ivan Gudelj spec. pulmolog navodi tužitelj ad1 zadobio je traumu glave zbog koje je bio hospitaliziran u JIL-u jedinici intenzivnog liječenja od 24. srpnja do 09. rujna 1985.god.Imao je osobito teško oštećenje mozga s moždanom ovojnicom te sa komplikacijama:sepsom i hemiperezom lijevih ekstremiteta. Po završenom liječenju JIL-u nastavlja se bolničko liječenje u Klinici za dječje bolesti te po otpustu iz bolnice slijedi rehabilitacija u Centru za rehabilitaciju "Kalos" Vela Luka. Tijekom 1986.god. usljedile su još dvije operacije neurokirurga u svrhu zatvaranja koštanog defekta lubanje. Zaostala trajna oštećenja centralnog nervnog sustava (mozga) s posljedičnom epilepsijom i klijenuti lijevih ekstremiteta, psihičke tegobe, prvenstveno su u domeni neurologa i psihijatra. Tijekom liječenja u JIL-u bolesnik Vetma je bio na dugotrajnoj, višetjednoj mehaničkoj ventilaciji. Zbog potrebe i primjene mehaničke ventilacije bio mu je implantiran metalni endotrahealni tubus koji je izazvao trajno oštećenje traheje u smislu strikture/suženja) traheje odmah ispod glotisa, radi se o suženju početnog dijela dušnika koje je verificirano tomografijom a isto sužuje dušnik (traheju) na ½ promjera. U prilogu je otpusno pismo ORL odjela iz ožujka 1986.god. Procjena je ORL konzilija da se ovo suženje traheje treba operacijski zbrinuti prije palstičnog zahvata kranijuma (ostatne šupljine kosti glave) stoga što je takav operativni zahvat upitan zbog nemogućnosti postavljanja endotrahealnog tubusa usljed navedene strukture traheje. Indicira se izvesti rekonstrukciju traheje u ORL Klinici u Zagrebu kod prof. Ž. U konačnici bolesniku je zaostala trajna striktura/suženje/ početnog dijela traheje koja je u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa traumom zadobivenom pri saobraćajnoj nesreći. Ovo suženje traheje tužitelju izaziva respiracijske tegobe pri fizičkom naporu (kao što su uobičajne aktivnosti hodanje uz brijeg, stepenice i sl.) Tužitelj tada ima disponičke tegobe tj. osjećaj nestašice zraka. Ove promjene na traheji tužitelju povećava rizik respiratornog infekta. Isto tako su osnova za moguće teškoće pri eventualno novim operativnim zahvatima u općoj anesteziji bilo kojeg uzorka. Suženje traheje tužitelju umanjuje opću životnu aktivnost za 15 %. Po pitanju bolova, ista su uzrokovana neurološkim tegobama (traumom glave) pa su procijenjena po vještaku neurologu.

34.Kako je tuženik prigovorilo nalazu i mišljenju vještaka isti su se o prigovorima očitovali. Vještak dr. Meri Matijaca navodi tužitelja ad.1 pregledala je u Klinici za neurologiju KBC Split 27.10.2012.g. te izradila pisano vještvo. U prigovoru tužitelja na vještvo navodi se pitanje nastanka sepse kod tužitelja tj. da li je bakterija koja se proširila putem krvi po organima tužitelja ušla u organizam neposredno prigodom samog ozljeđivanja ili naknadno tijekom liječenja. Navedeno pitanje ne može dobiti apsolutno precizan odgovor jer je to naprosto nemoguće sa 100 % sigurnošću utvrditi. Tužitelj je kao što se to vidi iz nalaza imao prijelom sljepočne kosti glave desno što može dovest i do ulaska bakterija u cirkulaciju. Bakterije mogu nakon određenog vremena razvit simptome sepse a za apsolutno siguran dokaz da su ušle baš prigodom samog ozljeđivanja nemoguće je to potvrditi. Međutim, bez obzira da li su one ušle upravo na sam moment nastanka ozljede ili su naknadno tijekom liječenja se razvile u organizmu nije niti bitno jer sama činjenica štetnog događaja izazvala je sve daljnje posljedice tijekom liječenja.

35.Vještak dr.Ivan Gudelj obzirom na primjedbe tuženika moguće su i očekivane relativno česte komplikacije pri potrebi dugotrajne aplikacije endotrahalnog tumbusa koji je tužitelj imao zbog potrebe intenzivnog liječenja i dugotrajne mehaničke ventilacije, prema tome ova ozljeda posljedično suženje traheje je u izravnoj uzročno posljedičnoj svezi sa traumom tužitelja a nije nikakva pogreška u postavljanju endotrahalnog tumbusa i načina liječenja.Na drugi dio pitanja o veličini strukture i suženja traheje odnosno utjecaj tog suženja na moguće parametre plućne ventilacije na osnovu medicinske dokumentacija u spisu ne može se precizno izjasniti već je prosudba umanjenje opće životne aktivnosti kao što je to iskazano u vještačenju doneseno na osnovu iskustva koje ovakva oštećenja traheje mogu izazvati u području plućne ventilacije ili prijetećih komplikacija u smislu ponavljajućih respiratornih infekata.

36. Pregledom vještva Centra za psihijatrijsko-psihologijska vještačenja dr. med. spec. psihijatar Jasminka Šarić i mr. BC spec. kliničke psihologije utvrđeno je dana 24. srpnja 1985.g. došlo je do prometne nezgode u kojoj je tada mal. tužitelj (oštećenik) ČC, rođen **.**.1976., zadobio nagnječenje mozgovine, prijelom lubanje sljepoočno desno i akutno krvarenje između mozga i tvrde moždane ovojnice, uslijed čega je zapao u životno opasno stanje moždane kome.Dugo je bio izložen liječenjima a često i u životnoj opasnosti. Liječenje u bolnici je bilo dugotrajno i to najprije u Jedinici intenzivnog liječenja gdje mu je odmah nakon prijema izvršena operacija prilikom koje je došlo do edema (otoka) mozga te je dio mozga izašao kroz otvor na kosti lubanje (na mjestu prijeloma) pri čemu je došlo do lokalnog oštećenja mozgovine. Moralo se odstraniti koštani poklopac a mozak pokriti dijelom moždane ovojnice a dijelom ovojnicom sljepoočnog mišića, tako da je koštani poklopac vraćen tek u drugoj operaciji nakon skoro godinu dana, za koje vrijeme je dio mozga bio izvan lubanje i nezaštićen.Mal. tužitelj je premješten sa JIL-a na Dječji odjel Bolnice u Splitu, 9. studenog 1985.g. u teškom stanju:bio je nepokretan, nije se mogao podignuti, samostalno sjediti, sa znakovima facijalne pareze lijevo, centralnog porijekla, uz klijenut lijeve ruke i noge, bez kontrole mokrenja i stolice, uz posljedične psihičke promjene. Nakon otpusta sa Dječjeg odjela je upućen na fizikalnu terapiju u "Kalos" V. Luka, tako da je na liječenju u bolnici proveo ukupno dvije godine, dugo je bio na umjetnom disanju i hranjenju. Primjena aparata za disanje je trajala do 24.10.1985.g. U medicinskoj dokumentaciji je bila evidentirana i sepsa, koja je prouzročila oštećenje srčanog mišića a zbog dugotrajne aplikacije disanja na grkljan došlo je i do suženja dušnika. Posljedica sepse je bila toksična upala jetre. Nije se smio sunčati ni kupati a nije mogao biti na visini. Postojala je, (a postoji i danas) djelomična oduzetost lijeve noge kod koje se prilikom hodanja i stajanja javljaju grčevi i zamaranje te slabost lijeve ruke uz poremećenu finu motoriku. Otežano mu je hranjenje, oblačenje i svlačenje. Nije mogao pisati, voziti bicikl. teško je održavao higijenu, imao je iznenadne grčeve u lijevoj ruci. U medicinskoj dokumentaciji je opisan kao nesposoban za samostalan život. Sve navedene smetnje, nazočne su i danas. U pogledu psihičkih smetnji, psihologijske obrade su pokazale psihičku usporenost, zatajivanje po organskom tipu, nemogućnost koncentracije, izrazite poteškoće u savladavanju školskog gradiva. U svakodnevnom životu očitovale na način da je u obitelji i školi postao agresivan i vulgaran, pa su ga vršnjaci izbjegavali, zbog čega je imao probleme u komunikaciji i socijalnim odnosima, zbog svog osjećaja manje vrijednosti i psihičkih poteškoća. Prilikom savladavanja školskog gradiva, brzo mu se javljao umor. Isto tako, nakon ove traume se kod oštećenika javljaju i psihotične smetnje (paranoidne interpretacije zbivanja, sumanute ideje veličine).

37.Iz ranijeg vještačenja neuropsihijatra dr.ĆC, se saznaje da primarnog straha nije bilo zbog nesvjesti. Po dolasku svijesti, mogao je osjećati strah vrlo jakog intenziteta sa osjećajem ugrožene egzistencije u trajanju od 9 tjedana, strah jakog intenziteta je mogao potrajati sljedeća dva tjedna, a strah srednjeg intenziteta, sljedećih 6 tjedana tj. do izlaska s bolničkog liječenja. Strah blagog intenziteta sa zabrinutošću za ishod liječenja i eventualne posljedice mogao je potrajati daljnjih 7 mjeseci. Ponovljeni strah srednjeg intenziteta je mogao trajati za vrijeme reoperacije, tzv. kranioplastike. Trajnog straha nije bilo. Ulagati će pojačane napore tajno, u blagom do srednjem stupnju, uz opasnost od posttraumatske epilepsije.Iz psihologijske obrade i iskaza danog na Sudu, prof. psihologije, Katice Babaje, proizlazi da su teške tjelesne ozljede mal. tužitelja ostavile trajne posljedice u sferi psihičkog zdravlja, koje se manifestiralo nemirnim ponašanjem, smanjenjem intelektualnog stupnja, smetnje po tipu organsko cerebralne disfunkcije s posebnim reperkusijama na psihomotoriku i mentalni usporenost, izrazito slaba i neadekvatna kontrola emocionalnih impulsa, uz stalnu opasnost od psihotične dekompenzacije u situacijama pojačanih zahtjeva. Psihijatar, dr. Glavina, u svom nalazu postavio dijagnozu organskog oštećenja mozga traumom (nagnječenjem) odnosno psihoorganskog sindroma, F07, preciznije organskog poremećaja ličnosti, što su potvrdila ranija i sadašnja psihološka testiranja.

38.Iz zdravstvenog kartona se saznaje da se nikada prije inkriminiranog događaja, ispitanik nije liječio psihijatrijski niti je trebao pomoć psihologa, niti je uzimao bilo kakve lijekove.Time možemo ustanoviti i uzročno posljedičnu povezanost tjelesnih i psihičkih smetnji nakon ovog događaja. Iz razgovora sa oštećenikom među ostalim saznaje da nakon nesreće više nije znao čitati, pisati, govoriti… kada bi progovorio, govorio je francuski, engleski, govorio je i ekavicom. Kaže da je sve morao ponovno učiti. Teško je proživljavao boravak u bolnici, odvojenost od roditelja, bolove i strahove. Zadobio je infekciju, sepsu, trovanje u krvi, pa mu je život stalno bio u opasnosti. U međuvremenu su mu se kosti raspale pa su mu umjesto njih stavili plastiku na glavu. Navodi i da je imao problema s vršnjacima. Rugali su mu se, nisu ga prihvaćali. ,ima samo jednog prijatelja. Nije ponavljao razrede ali je četvrti razred propustio. Završio je Srednju trgovačku školu., navodi da ima status pisca i piše pjesme. Pokušao je raditi u DES-a ali mu se mozak brzo zamarao i nije mogao. Kaže da se u jednom dužem razdoblju želio ubiti. Nije imao djetinstvo, nije mogao ići na more, igrati balun, voziti biciklu, nije se imao pravo zaljubiti. Nekada je imao neke vizije, slike da vidi Š, ne zna može li prihvatiti da se radilo o halucinacijama. Njemu je bilo stvarno., često zna biti depresivan i potišten. Dosta vremena provodi gledajući crtiće. Velika mu je želja da se nekako uklopi u društvo, kaže da još nije savladao komunikaciju preko "Facea" i nikada nije imao djevojku iako je to jako želio. Prihvatio je da mora uzimati lijekove koji mu spriječavaju napade epilepsije ali mu od njih glava stalno bruji. Na glavi ima ožiljak, koji je vidljiv a ranije je na tom mjestu bio ćelav pa je bilo dosta ruganja tijekom školovanje zbog tog naruženja a i svih drugih defekata. Od lijekova uzima Tegretol, Oxazepam i Enap za hipertenziju.Oxazepam mu smanjuje strah i napetost i pomaže mu kod grčeva koji se javljaju na licu. Vani je pokušao izlaziti s bratom ali mu smeta galama i muzika, tako i nigdje ne ide. Ima napade trešnje cijelog tijela pa se boji izlaziti sam. I danas ima poteškoće kod hranjenja, oblačenja i svlačenja. Iz psihičkog statusa:prisvjestan, slabije orijentiran u situaciji, oštećenog rasuđivanja, emocionalno nestabilan, anksiozan, sniženog frustracijskog praga, prazno povišenog raspoloženja (u podlozi depresivan). Tijek misli opširan, okolišav, u sadržaju trenutno ne nalazim teže psihopatologije(sumanutih ideja). pažnja je hipertenacitetna (teško se premiješta s teme na temu). Nekritičan je, nastoji se prikazati u što boljem svijetlu. Sklon je somatizirati psihičke probleme a posebno depresiju. Iz psihološkog testiranja, provedenog od strane prof. BC, prof. psihologije, stalne sudske vještakinje, se saznaje da psihologijska obrada, osamnaest godina nakon ozlijede, ukazuje na umjerene do značajne deficite specifičnih aspekata kognitivnog funkcioniranja karakterističnih za stanje posttraumatske ozlijede mozga. Deficiti se uočavaju posebno u području učenja i dosjećanja neverbalnih sadržaja kojima upravlja desna mozgovna hemisfera, kao na području pažnje i koncentracije, dok su učenje i reprodukcija verbalnih sadržaja dostigle premorbidnu razinu. Percepcija i vizuospacijalne i konstrukcijske sposobnosti su očuvane, ali je ispod prosječno i umjereno do znatno oštećena sposobnost njihove neposredne i odgođene reprodukcije i to zbog teškoća sa pohranom sadržaja. Promjene na kliničkom profilu ličnosti su značajnije izražene, posebice u emocionalnom doživljavanju gdje prevladava anksiozna simptomatologija za koju ispitanik nema učinkovite mehanizme obrane ličnosti pa se često javljaju impulzivne reakcije. Svi uočeni deficiti na NP profilu kao i na kliničkom profilu ličnosti, obzirom na protok vremena od ozlijeđivanja sa aspekta psihologijske znanosti mogu se smatrati trajnima. Indicirana je obrada psihijatra radi sumnje na psihoorganski sindrom i PTSP. Mišljenja smo da je oštećenik ČC, nakon prometne nezgode koja se dogodila dana 24. srpnja 1985.g. u kojoj je on ozlijeđen kao pješak, zadobio teške i po život opasne povrede (nagnječenje mozgovine, prijelom lubanje sljepoočno desno i akutno krvarenje između mozga i tvrde moždane ovojnice, uz razvoj moždane kome) sa posljedičnim tjelesnim i psihičkih oštećenjima zdravlja. Tužitelj (oštećenik) je dugo bio izložen liječenima a često i u životnoj opasnosti. Na liječenju u bolnicama je proveo ukupno dvije godine, imao je dvije operacije glave, bio je izložen raznim neugodnim dijagnostičkim i terapijskim postupcima. Cijelo to vrijeme proživljavao je intezivne bolove i strahove od gubitka života. Bio je odvojen od obitelji vršnjaka. Onemogućen u svim životnim radostima i mogućnostima školovanja i napredovanja. Kako sam kaže, zbog te nesreće nije imao djetinstvo i morao je ponovno sve učiti uz tada izrazite smetnje koncentracije, zbog čega je s poteškoćama savladavao školsko gradivo. Bio je izložen ruganjima vršnjaka zbog naruženja na glavi (bio je ćelav na mjestu operacije glave), otežano se kretao. Ono što on ne navodi, zbog nekritičnosti je da je najveće probleme imao zbog psihičkih promjena (sniženog frustracijskog praga, emocionalne nestabilnosti, agresivnosti, osjećaja manje vrijednosti i dr.). Imao je i pokušaje suicida, što je u razgovorima prešućivao. I danas je kaže često depresivan i potišten. Ima samo jednog prijatelja, često vrijeme provodi gledajući "crtiće" ne izlazi nigdje vani jer mu smeta buka. Ne može se kupati ni sunčati zbog opasnosti od epileptičkih napada. Pije lijekove zbog kojih mu u glavi stalno bruji i boli ga glava. Ne može nigdje raditi jer se brzo umara. Silno bi se želio uklopiti u društvo i imati djevojku. Potrebna mu je stalno pomoć u svakodnevnim radnjama (oblačenje, svlačenje, higijena, hranjenje). Psihologijska obrada, osamnaest godina nakon ozlijede, ukazuje na usmjerene do značajne deficite specifičnih aspekata kognitivnog funkcioniranja karakterističnih za stanje posttraumatske ozlijede mozga. Deficiti se uočavaju posebno u području učenja i dosjećanja neverbalnih sadržaja kojima upravlja desna mozgovna hemisfera, kao i na području pažnje i koncentracije, dok su učenje i reprodukcija verbalnih sadržaja dostigle premorbidnu razinu, percepcija i vizuospacijalne i konstrukcijske sposobnosti su očuvane, ali je ispod prosječno i mjereno do znatno oštećena sposobnost njihove neposredne i odgođene reprodukcije i to zbog teškoća sa pohranom sadržaja. Promjene na kliničkom profilu ličnosti su značajnije izražene, posebice u emocionalnom doživljavanju gdje prevladava anksiozna simptomatologija za koju ispitanik nema učinkovite mehanizme obrane ličnosti pa se često javljaju impulzivne reakcije. Svi uočeni deficiti na NP profilu kao i na kliničkom profilu ličnosti, obzirom na protok vremena od ozlijeđivanja sa aspekta psihologijske znanosti mogu se smatrati trajnima. Navedene psihičke posljedice odgovaraju psihoorganskom sindromu, F07, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i poremećaja. To potvrđuje ranija psihijatrijska dokumentacija, sve psihologijske obrade i psihijatrijski pregled i opservacija, izvršena od strane sudskog vještaka, dana 27. lipnja 2013.godine. Posttraumatski stresni poremećaj (iako je psihologijski utvrđen) ne dominira kliničkom slikom, već su to izraženi simptomi psihoorganskog poremećaja sa trajnom promjenom ličnosti oštećenika. Slikovito možemo kazati da ova mlada osoba ima mozak osobe visoke životne dob (starca) osim što mu je pamćenje bolje očuvano. Isti je slabije orijentiran u situaciju, oštećenog rasuđivanja, emocionalno nestabilan, anksiozan, sniženog frustracijskog praga, prazno povišenog raspoloženja (u podlozi depresivan). Tijek misli mu je opširan, okolišav, u sadržaju trenutno ne nalazim teže psihopatologije (sumanutih ideja). Pažnja je hipertenacitetna (teško se premiješta s teme na temu). Nekritičan je, nastoji se prikazati u što boljem svijetlu. Sklon je somatizirati psihičke probleme a posebno depresiju. Psihoorganski sindrom predstavlja skup psihičkih smetnji kod kojeg su pojačane ranije crte osobnosti, oštećene visoke kognitivne funkcije (pamćenje, pažnja, koncentracija, mišljenje, sinteza, organizacija, emocionalno su nestabilni, impulzivni, sniženog su uvida, nekritični, infatilni, imaju poteškoće kontrole ponašanja i veće su im verbalne mogućnosti koje navod nego stvarne aktivnosti. Iako ima nekih pomaka u oporavku nekih kognitivnih funkcija, ukupnom kliničkom slikom i životnom funkcioniranjem dominiraju promjene ličnosti i ponašanja. Organsko oštećenje mozga s oštećenjem visokih kongitivnih funkcija kao i promjene ličnosti po organskom tipu su same po sebi osobito teške i trajne posljedice, a posebno imajući u vidu mladu dob oštećenika Oštećenik će tegobe trajno osjećati u svakodnevnom životu, radnom i socijalnom funkcioniranju i trebat će stalni oblik neke vrste pomoći u životu. Iza naizgled očuvane fasade ličnosti, imamo ličnost koja uopće ne funkcionira, ni radno, ni socijalno, nekritičan je, oštećenog uvida u rasuđivanja, u nesrazmjeru između onog što govori da radi i onog što zaista može i radi. Dezorganiziran je, ne može učiti i nepredovati. Sa ljudima zbog emocionalne nestabilnosti i sniženog praga za frustracije i nekritičnosti dolazi u sukobe te ne može ni životno ni radno funkcionirati. Bit će stalno prisiljen uzimati lijekove (anksiolitike i antiepileptike) koji će mu i nadalje oštećivati tjelesno zdravlje (jetru, mozak) i utjecati na pažnju i koncentraciju a moguće i na raspoloženje. Zaključno, pred sobom imamo mladu osobu kojoj je nezgoda od 24. srpnja 1985.g, "uništila" život. Glede proživljenih strahova, nema razloga za ne prihvatiti (uglavnom) ranije mišljenje vještaka psihijatra da primarnog straha, neposredno po dobijanju ozlijeda nije bilo, zbog prirode povreda (koma-nesvijesti). Po dolasku svijesti, mogao je osjećati strah jakog inteziteta sa osjećajem ugrožene egzistencije u trajanju od 11 tjedana, a strah srednjeg inteziteta sljedećih 6 tjedana tj. do izlaska s bolničkog liječenja. Strah blagog inteziteta sa zabrinutošću za ishod liječenje i eventualne posljedice mogao je potrajati daljnjih 7 mjeseci. Ponovljeni strah srednjeg inteziteta je mogao trajati za vrijeme reoperacije, tzv. kranioplastike još tjedan dana. Psihoorganske promjene zasebno (organski poremećaj ličnosti, F07), same po sebi predstavljaju osobito teška i trajna oštećenja. Iza naizgled očuvane fasade ličnosti, ispitanik ne funkcionira ni socijalno, ni radno, ni životno. Ovisan je o stalnoj pomoći druge osobe, psihološkoj,ekonomskoj i raznim drugim oblicima pomoći. Umanjenje životnih aktivnosti, zbog psihičkih posljedica ovog traumatskog događaja (ranije opisanim psihoorganskim sindromom), dominiraju ukupnim oštećenjem zdravlja te im pridružujem postotak od 80% jer iz neurološkog vještačenja nije razvidno da se isto odnosi na psihičke posljedice, budući da iste nisu ni predmet liječenja i vještačenja sudskog vještaka za neurologiju. Ukoliko b one i bie obuhvaćene tim vještačenjem, to ne bi imalo utjecaja na ukupni postotak psihotjelesnog oštećenja jer je on procjenjen preko 100 %, pa se u tom slučaju cjeni kao 100 %. Umanjenje životnih aktivnosti, ocijenjeno od strane traumatologa iznosi 60%. Neurološka procjena umanjenja životnih aktivnosti u iznosu 100 %. Iz sudskog pulmološkog vještačenja se saznaje da umanjenje životnih aktivnosti iznosi 15 %.Imajući u vidu i tjelesna oštećenja zdravlja, zaključujem da je kod tužitelja uslijed tjelesnih i psihičkih posljedica ovog traumatskog događaja, došlo do trajnog umanjenja životnih aktivnosti, zbog čega će tužitelj (oštećenik), trpjeti duševne boli u ukupnom postotku od 100 %.

39.Prilikom određivanja kolike bi novčane iznose sud tužitelju ad 1 dosudio za svaki vid nemeterijalne štete na dan štetnog događaja sud je uzeo u obzir karakter, lokaciju i težinu zadobivenih ozljeda neugodnosti tijekom lječenja , trajanje liječenja težine i broj zadobivenih ozljeda. neugodnosti , trajanje liječenja , težinu i broj provedenih opretivnih zahvata trajanje i intezitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha , osobna svojstva tužitelja ad 1 trajne posljedice koje će trpjeti u svome budućem životu i radu , utjecaj koje će imati na svakodnevni život .

40 Sud je u cijelosti prihvatio medicinska vještačenja kao jasno i objektivno dana u skladu sa pravilima struke kod dosuđivanja naknade štete duševne boli zbog naruženosti osobito cijenio stupanj naruženja, tužitelju ad1 iz tog osnova dosudio zatraženi iznos od 3.716,23 Eura /28.000,00 kn Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka pa se kod određivanja naknade zbog duševnih boli uslijed smanjenja životnih aktivnosti rukovodio 100% invalidnošću tužitelja ad 1 . Pri tome je sud vodio računa i o dobi tužitelja rođen 1976 godine kao i činjenicu da je proteklo dulje vrijeme od pretrpljene nesreće do donošenja presude pa je uvažavajući sve narečeno dosudio tužitelju zatraženi iznos od 41,614,62 Eura / 313.545,37 kn.Glede straha sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sud je pri dosuđivanju naknade štete iz osnova straha osobito cijenio duljinu i intenzitet straha te istom dosudio zatraženi iznos od 3.716,23 Eura/ 28.000,00 kn .

41.U odnosu na zatraženu naknadu nematerijalne štete tužitelja ad.2 i 3 roditelja tužitelja ad 1 na ime duševnih bolova zbog teškog invaliditeta bliske osobe sud je utvrdio kako tužitelj ad 1 živi u zajedničkom domaćinstvu sa svojim roditeljima. Ovaj sud ocjenjuje da svakog roditelja pogađa i najbezazlenija bolest njihovog djeteta, pogotovo vrlo znakovito pogađa saznanje da je njihovo dijete 100%-tni doživotni invalid. Stoga kako tužitelj ad.1 zbog naprijed navedenih ozljeda je teški invalid, sud smatra da takva spoznaja roditelja kod njih izaziva duboku duševnu bol. Tim više što se tužitelji ad.2 i 3 svakodnevno u kući suočavaju sa svim zdravstvenim poteškoćama svog sina i životnim problemima koje te poteškoće donose te mu neizostavno pomažu u svladavanju svakodnevnih poslova i druženja pa njihova bol i veća. Sukladno odredbi čl.201 st.3 ZOO-a sud smatra da je duševna bol tužitelja ad.2 i 3 u konkretnom slučaju neizmjerna pa da im kao roditeljima teško bolesnog tužitelja ad.1 pripada naknada štete za duševne boli koji oni trpe zbog teškog invaliditeta njihovog sina pa je iz tog osnova dosudio svakom od tužitelja ad.2 i 3 z,traženi iznos od 20.439,31 eura /154.000,00 kn Odluka o kamati temelji se na odredbi čl 29 ZOO-a. Radi svega izloženog trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.Odluka suda o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP-a,.uvažavajući kvanititavni i kvalitativni uspjeh .djelomično povlačenje tužbe odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 30. prosinac 2024 godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. S. koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,