REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8141/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Špeharu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Špehara, odvjetnika i Vlatke Vranešić Ljevar, zamjenice OGDO, dana 30. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju OS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.105,12 eura, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 349,86 eura od 10.11.2018. godine do isplate

- 349,86 eura od 10.12.2018. godine do isplate

- 366,54 eura od 10.01.2019. godine do isplate

- 366,54 eura od 10.02.2019. godine do isplate

- 366,54 eura od 10.03.2019. godine do isplate

- 368,39 eura od 10.04.2019. godine do isplate

- 368,39 eura od 10.05.2019. godine do isplate

- 368,39 eura od 10.06.2019. godine do isplate

- 364,55 eura od 10.07.2019. godine do isplate

- 364,55 eura od 10.08.2019. godine do isplate

- 364,55 eura od 10.09.2019. godine do isplate

- 371,97 eura od 10.10.2019. godine do isplate

- 371,97 eura od 10.11.2019. godine do isplate

- 371,97 eura od 10.12.2019. godine do isplate

- 388,25 eura od 10.01.2020. godine do isplate

- 388,25 eura od 10.02.2020. godine do isplate

- 388,25 eura od 10.03.2020. godine do isplate

- 391,19 eura od 10.04.2020. godine do isplate

- 391,19 eura od 10.05.2020. godine do isplate

- 391,19 eura od 10.06.2020. godine do isplate

- 393,15 eura od 10.07.2020. godine do isplate

- 393,15 eura od 10.08.2020. godine do isplate

- 393,15 eura od 10.09.2020. godine do isplate

- 395,41 eura od 10.10.2020. godine do isplate

- 395,41 eura od 10.11.2020. godine do isplate

- 395,41 eura od 10.12.2020. godine do isplate

- 418,72 eura od 10.01.2021. godine do isplate

- 418,72 eura od 10.02.2021. godine do isplate

- 418,72 eura od 10.03.2021. godine do isplate

- 423,76 eura od 10.04.2021. godine do isplate

- 423,76 eura od 10.05.2021. godine do isplate

- 423,76 eura od 10.06.2021. godine do isplate

- 436,36 eura od 10.07.2021. godine do isplate

- 436,36 eura od 10.08.2021. godine do isplate

- 436,36 eura od 10.09.2021. godine do isplate

- 450,55 eura od 10.10.2021. godine do isplate,

po kamatnoj stopi koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana 31. prosinca 2022. godine, teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 625,00 eura i troška ovog parničnog postupka u iznosu od 7.991,63 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine pisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, a radi se o jednosobnom stanu u podrumu, na južnom krilu zgrade, površine 47 m2, na adresi [adresa], u [adresa], koji stan je stekao na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Navodi se da u spomenutom stanu stanuje zaštićeni najmoprimac BS, te da tužitelj niti njegov otac nisu sa zaštićenim najmoprimcem sklapali ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, ali je taj status BS stekla temeljem Zakona o najmu stanova. Tužitelj navodi da mu BS plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 125,00 kn mjesečno, a prije nje je stanarsko pravo imala njezina majka pok. TS. Tužitelj navodi da trpi štetu zbog nemogućnosti naplate odgovarajuće najamnine za svoj stan, te naglašava da je zaštićena najamnina prekomjerni individualni teret, jer miješanjem države u individualno privatno vlasništvo, tužitelj kao vlasnik i dalje mora snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-2364/16 od 19. prosinca 2018.g., zbog povrede Ustavom i KOnvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska dužna je vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. Stoga, vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.

2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 24. srpnja 2024. godine, tužitelj traži od tuženika da mu isplati ukupan iznos od 14.105,12 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da mu naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da nije ispunjena osnovna pretpostavka odgovornosti za štetu, a to je protupravnost, jer samo donošenje zakona ne predstavlja protupravnu radnju za koju bi tužena trebala odgovarati. Ističe da je tužitelj imao pravo tražiti iseljenje zaštićenog najmoprimca, jer najmoprimac nije tražio donošenje presude koja nadomješta ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, što je bio dužan sukladno čl. 33. st. 3. Zakona o najmu stanova. Navodi da je i Europski sud za ljudska prava smatrao da je iznos od cca 1.000,00 kn mjesečno, upravo ta odgovarajuća najamnina na koju vlasnici stanova imaju pravo. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga, rješenja o nasljeđivanju, rješenja o priznanju stanarskog prava, uvjerenja o prebivalištu za BS, prijedloga ugovora o zaštićenom najmoprimcu, građevinskim vještačenjem, zamolbenim saslušanjem BS kao svjedoka i tužitelja osobno kao stranke.

5. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, koja se nalazi u Splitu na adresi [adresa] ([adresa]), u kojoj od 1969. godine stanuje BS, kao zaštićeni najmoprimac.

7. Nije sporno da BS plaća tužitelju s osnove zaštićene najamnine iznos od 125,00 kn mjesečno, odnosno 16,59 eura.

8. Sporno je ima li tužitelj pravo na razliku između zaštićene najamnine i tržišne najamnine.

9. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Radi utvrđivanja spornih okolnosti, provedeni su već navedeni dokazi.

11. Pregledom rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7181/96 od 20. siječnja 2005.g. o naknadno pronađenoj imovini utvrđeno je da se naknadno pronađena imovina, a radi se o predmetnom stanu uručuje tužitelju, kao sinu pok. ostavitelja ĆS, u cijelosti.

12. Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno je da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.

13. Rješenjem Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 26. rujna 1994. godine, utvrđeno je da je BS nositeljica stanarskog prava na stanu u [adresa], koji stan je u vlasnosti ĆS.

14. Pregledan je prijedlog Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, na kojem je datum 02. svibnja 1997.g., koji je potpisan od strane BS, ali nije potpisan od strane tužiteljevog oca, koji je naznačen u ugovoru kao vlasnik.

15. Iz uvjerenja o prebivalištu od 24. siječnja 2019.g. razvidno je da je BS prijavljena s prebivalištem na adresi [adresa], u [adresa] od 23. travnja 1965. godine.

16. Pregledan je dopis ODO u Zagrebu, Građansko-upravni odjel od 22. rujna 2021..g. iz kojeg proizlazi da su zaprimili zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora iz čl. 186. a ZPP-a, te ga smatraju neosnovanim, jer da zaštićeni najmoprimac nije sklopio Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom,niti ishodio presudu kojom se ugovor nadomješta, pa stoga tuženik navodi da je tužitelj mogao podnijeti tužbu radi iseljenja.

17. Svjedok BS je saslušana zamolbeno na Općinskom sudu u Splitu, te je navela da u stanu u [adresa], na adresi [adresa], u podrumu, živi od 23. studenog 1963. godine. Navela je da plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 115,00 kn, osim kada ne može doći na poštu zbog zdravstvenih problema. Izjavila je da nema nikakvu nekretninu u svom vlasništvu.

18. Saslušan je tužitelj (list 57 spisa) koji je izjavio da je predmet spor stan veličine oko 47 m2 koji se nalazi u Splitu, na Bačvicama. Naveo je da se radi o stanu u suterenu u kojem živi gđa BS od šezdesetih godina 20. stoljeća, koja plaća redovito zaštićenu najamninu u iznosu od 125,00 kn mjesečno. Izjavio je da se redovito čuje s njom i da zna da živi sama, ali nema saznanja o tome ima li ona kakvu nekretninu u vlasništvu, niti je to ikada provjeravao. Naveo je da je stan naslijedio nakon smrti svog oca.

19. Prihvaćeni su u cijelosti iskazi svjedokinje i tužitelja jer djeluju realno i uvjerljivo, te se u suštini podudaraju.

20. Nije u pravu tuženik kada navodi da tužitelj nema pravo na naknadu za prekomjerno ograničenje njegova prava vlasništva, jer da nema sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sa gđom. BS, odnosno da je tužitelj imao pravo tražiti iseljenje zaštićenog najmoprimca BS, s obzirom da ona nije predlagala donošenje presude koja nadomješta ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom.

21. Naime, temeljem odredbi Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98 i 66/98), gđa. BS je stekla status zaštićenog najmoprimca, bez obzira što nije zaključila ugovor o najmu stana s tužiteljem. Naime, odredba čl. 30. st. 2. Zakona najmu stanova, propisuje da osobe koje danom stupanja na snagu toga zakona imaju svojstvo nositelja stanarskog prava, tim danom stječu prava i obveze najmoprimca. Prema tome, položaj najmoprimca se stječe po samom zakonu, pa za postojanje prava i obveza koja proizlaze iz najma stana nije neophodno sklopiti i ugovor o najmu stana. Stoga propust najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu, nema za posljedicu prestanak najamnog odnosa koji je nastao na temelju zakona.

22. Predmetna tužba i tužbeni zahtjev temelje se na čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji glasi: "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svojeg vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

23. Treba spomenuti i presudu Statileo protiv Republike Hrvatske donesenu pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje: ESLJP), u kojoj je ESLJP utvrdio povredu uživanja prava vlasništva i nametnuo Republici Hrvatskoj obvezu okončati povredu i ispraviti posljedice.

24. Sud je zatražio podatke od Porezne uprave, Područni ured Split, o visini slobodno ugovorene najamnine na području gdje se nalazi predmetni stan. Prema zaprimljenim podacima (koji su pribavljeni 25. travnja 2022.g.) na lokaciji u [adresa], u [adresa], evidentirane su slijedeće prijave najma/zakupa:

- za stambeni prostor površine 70 m2, mjesečna najamnina iznosi 3.011,00 kn, odnosno 43,01 kn po m2

- za stambeni prostor površine 70 m2, mjesečna najamnina iznosi 4.500,00 kn, odnosno 64,29kn po m2

- za stambeni prostor površine 70 m2, mjesečna najamnina iznosi 3.750,00 kn, odnosno 53,57 kn po m2.

25. Provedeno je građevinsko vještačenje koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Vedranu Marketiću, dipl. ing. građ. iz društva Asesor d.o.o. Split. U svom nalazu i mišljenju vještak je iskazao procijenjenu vrijednost najamnina u svakom pojedinom kvartalu perioda koji je predmet spora i to poredbenom metodom, prema važećem Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/2015) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/2015). Prema procjeni vještaka, prosječna visina najamnine nekretnine za utuženo razdoblje je:

- 400,05 eura - za tri mjeseca 4. kvartala 2018.g.

- 418,27 eura - za tri mjeseca 1. kvartala 2019.g.

- 420,28 eura - za tri mjeseca 2. kvartala 2019.g.

- 416,09 eura - za tri mjeseca 3. kvartala 2019.g.

- 424,19 eura - za tri mjeseca 4. kvartala 2019.g.

- 441,96 eura - za tri mjeseca 1. kvartala 2020.g.

- 445,17 eura - za tri mjeseca 2. kvartala 2020.g.

- 447,32 eura - za tri mjeseca 3. kvartala 2020.g.

- 449,78 eura - za tri mjeseca 4. kvartala 2020.g.

- 468,08 eura - za tri mjeseca 1. kvartala 2021.g.

- 473,50 eura - za tri mjeseca 2. kvartala 2021.g.

- 487,04 eura - za tri mjeseca 3. kvartala 2021.g. - 502,30 eura - za tri mjeseca 4. kvartala 2021.g.

26. U podnesku od dana 25. travnja 2024.g. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka. Tuženik navodi da vještak nije postupio sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina niti Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina, jer nije pribavio podatke o poredbenim nekretninama, te nije uzeo u obzir utvrđeno smanjeno održavanje stana. Na ročištu dana 07. lipnja 2024.g. stranke su suglasno predložile da se radi obima i složenosti prigovora, vještak očituje pisanim putem.

27. Vještak se očitovao na prigovore tuženika iznesene u podnesku, te je u pisanom očitovanju od 10. lipnja 2024.g. (list 297 - 302 spisa) naveo da se protivi navodima tuženika, te da ne postoje podaci koji bi došli putem Zbirke kupoprodajnih cijena, a koji bi sadržavali podatke o stanju /održavanju nekretnine.

28. Tuženik je ustrajao kod prigovora da vještak nije uzeo u obzir da se radi o stanu koji nije održavan, radi prodora vlage i kondenzata na zidovima, te predložio da sud cijeni tu činjenicu te umanji tržišnu vrijednost najma utvrđenu od strane vještaka za 30 %, radi neodržavanja stana.

29. Po mišljenju suda, građevinski vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, pa je u potpunosti prihvaćen.

30. Kao što je već navedeno, Zakon o najmu stanova je propisao određena ograničenja na teret vlasnika stanova sa za štićenim najmoprimcem. Na taj način, nametnut je prekomjeran teret vlasnicima stanova, a samim tim došlo je do povrede odredbe čl.1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

31. U spomenutoj presudi Statileo protiv Republike Hrvatske, sud je utvrdio da sustav zaštićenog najma nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca i predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Utvrđeno je da je glavni uzrok problema u zakonodavcu, radi čega Republika Hrvatska treba poduzeti zakonodavne ili druge mjere da postigne ravnotežu između interesa vlasnika stanova s jedne, te interesa zajednice i zaštićenih najmoprimaca s druge strane. Dakle, eventualno rješenje koje bi vlasnicima stanova omogućilo uživanje njihovih vlasničkih prava iz čl. 1. Protokola 1., ne smije istovremeno narušiti prava koja pripadaju stanarima temeljem čl. 8. Konvencije. Dakle, radi se o dva suprotstavljena prava i interesa koja treba riješiti na pravičan način.

32. Još jednom se ponavlja da nije u pravu tuženik koji je prigovarao da gđa. BS nije stekla svojstvo zaštićenog najmoprimca, jer je ona u trenutku donošenja Zakona o najmu stanova, stekla to svojstvo, s obzirom da joj je danom stupanja na snagu tog zakona prestalo stanarsko pravo.

33. Nije u pravu tuženik niti kada traži da sud umanji za 30 % tržišnu vrijednost najma, jer da stan nije dobro održavan, jer ima vlage i kondenzata po zidovima. Naime, ta okolnost nije trajna ni nerješiva, pa da bi utjecala na tržišnu vrijednost stana, za razliku od lokacije stana u određenom području i lokacije stana unutar zgrade, što su trajne, nepromjenjive okolnosti koje su od bitnog utjecaja na tržišnu vrijednost najamnine.

34. S obzirom na istaknuto, tužitelju kao vlasniku stana u kojem živi zaštićeni najmoprimac, pripada pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, pa je sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, dosudio tužitelju utuženu razliku.

35. Dosuđeni su tužitelju iznosi razlike za razdoblje od studenog 2018.g. do listopada 2021.g., na način da je od iznosa slobodno ugovorene najamnine koja je utvrđena građevinskim vještačenjem za svako utuženo razdoblje (list 117 spisa), oduzet iznos poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava, koji je u tom razdoblju iznosio 10% , a zatim 12 %, a potom je taj iznos umanjen za iznos plaćene zaštićene najamnine. Razlika koja je dobivena takvim izračunom predstavlja razliku između tržišne i zaštićene najamnine i predstavlja iznos imovinske štete, koju je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju.

36. Tužitelj je odustao od prijedloga da se provede financijsko vještačenje jer za navedeni izračun doista nije potrebno stručno znanje financijskog vještaka, jer se radi o jednostavnim matematičkim operacijama, a provođenje još jednog vještačenja u ovom postupku protivilo bi se načelu ekonomičnosti postupka.

37. Prema tome, dosuđen je tužitelju iznos od 14.105,12 eura, sa zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to precizirano u izreci ove presude.

38. Naime, tuženik je u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, pa je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja od dospijeća pojedinog iznosa do dana 31. prosinca 2022. godine, teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

40. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 250 bodova, sastav podneska od 14.01.2022. - 250 bodova, pristupa na ročište 25.03.2024. - 250 bodova, sastav podneska 11.07.2022. - 250 bodova, pristup na ročište 07.09.2022. - 250 bodova, sastava podneska od dana 15.12.2022. - 50 bodova, pristup na ročište dana 18.01.2023. - 250 bodova, pristup na ročište 20.04.2023.g. - 250 bodova, podnesak od 07.06.2023. - 50 bodova, podnesak od 21.09.2023. - 50 bodova, očitovanje od 19.04.2024. - 250 bodova, pristup na ročište 07.06.2024. - 250 bodova, sastav podneska od 24.07.2024. - 250 bodova, pristup na ročište 20.11.2024.g. - 250 bodova, što je ukupno 2900 bodova odnosno 5.800,00 eura. Dosuđen je PDV u svoti od 1.450,00 eura, troškovi građevinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 106,84 eura i pristojba na presudu u iznosu od 187,14 eura, trošak izlaska sudske komisije u iznosu od 49,48 eura, što je ukupno 7.991,63 eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju s osnova parničnog troška. Dosuđen je tužitelju i trošak mirnog postupka (podnošenje odštetnog zahtjeva) u iznosu od 625,00 eura.

41. Dosuđene su tužitelju zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 30. prosinca 2024. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

42. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika