Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

F 14

48260 Križevci

Poslovni broj: P-117/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija&Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika i objavljenoj dana 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D. ZAGREB, TRG BANA JO-SIPA JELAČIĆA 10, OIB : 92963223473 da vrati tužitelju FD, FDĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos od 1.504,30 na ime više plaćenih redovnih kamata, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.01.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima iz-računate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. godine do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavka 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate iznos anuiteta uz povećanu promjenjivu kamatu kako slijedi:

-na iznos od 7,20 eura tekućom od 29.11.2007. godine,

-na iznos od 7,17 eura tekućom od 29.12.2007. godine,

-na iznos od 7,11 eura tekućom od 14.1.2008. godine,

-na iznos od 7,26 eura tekućom od 13.02.2008. godine,

-na iznos od 7,33 eura tekućom od 22.03.2008. godine,

-na iznos od 7,50 eura tekućom od 14.04.2008. godine,

-na iznos od 7,37 eura tekućom od 21.05.2008. godine,

-na iznos od 7,17 eura tekućom od 13.06.2008. godine,

-na iznos od 7,26 eura tekućom od 14.07.2008. godine,

-na iznos od 7,19 eura tekućom od 13.08.2008. godine,

-na iznos od 7,16 eura tekućom od 15.09.2008. godine,

-na iznos od 7,44 eura tekućom od 15.10.2008. godine,

-na iznos od 7,44 eura tekućom od 21.11.2008. godine,

-na iznos od 7,55 eura tekućom od 16.12.2008. godine,

-na iznos od 7,34 eura tekućom od 16.01.2009. godine,

-na iznos od 8,01 eura tekućom od 18.02.2009. godine,

-na iznos od 8,15 eura tekućom od 19.03.2009. godine,

-na iznos od 7,83 eura tekućom od 21.04.2009. godine,

-na iznos od 7,83 eura tekućom od 19.05.2009. godine,

-na iznos od 7,85 eura tekućom od 15.06.2009. godine,

-na iznos od 7,77 eura tekućom od 23.07.2009. godine,

-na iznos od 19,99 eura tekućom od 20.08.2009. godine,

-na iznos od 19,88 eura tekućom od 14.09.2009. godine,

-na iznos od 19,82 eura tekućom od 16.10.2009. godine,

-na iznos od 19,94 eura tekućom od 13.11.2009. godine,

-na iznos od 20,09 eura tekućom od 21.12.2009. godine,

-na iznos od 20,09 eura tekućom od 19.01.2010. godine,

-na iznos od 20,42 eura tekućom od 15.02.2010. godine,

-na iznos od 20,59 eura tekućom od 22.03.2010. godine,

-na iznos od 20,93 eura tekućom od 13.04.2010. godine,

-na iznos od 21,29 eura tekućom od 13.05.2010. godine,

-na iznos od 20,87 eura tekućom od 21.06.2010. godine,

-na iznos od 22,33 eura tekućom od 08.07.2010. godine,

-na iznos od 21,54 eura tekućom od 11.08.2010. godine,

-na iznos od 20,92 eura tekućom od 10.09.2010. godine,

-na iznos od 22,64 eura tekućom od 19.10.2010. godine,

-na iznos od 22,82 eura tekućom od 12.11.2010. godine,

-na iznos od 23,31 eura tekućom od 06.12.2010. godine,

-na iznos od 23,37 eura tekućom od 12.01.2011. godine,

-na iznos od 24,40 eura tekućom od 09.02.2011. godine,

-na iznos od 23,52 eura tekućom od 11.03.2011. godine,

-na iznos od 23,68 eura tekućom od 11.04.2011. godine,

-na iznos od 23,19 eura tekućom od 11.05.2011. godine,

-na iznos od 24,21 eura tekućom od 09.06.2011. godine,

-na iznos od 25,10 eura tekućom od 08.07.2011. godine,

-na iznos od 25,37 eura tekućom od 10.08.2011. godine,

-na iznos od 29,13 eura tekućom od 09.09.2011. godine,

-na iznos od 25,54 eura tekućom od 11.10.2011. godine,

-na iznos od 25,02 eura tekućom od 09.11.2011. godine,

-na iznos od 25,06 eura tekućom od 09.12.2011. godine,

-na iznos od 25,08 eura tekućom od 09.01.2012. godine,

-na iznos od 25,58 eura tekućom od 13.02.2012. godine,

-na iznos od 25,91 eura tekućom od 14.03.2012. godine,

-na iznos od 25,88 eura tekućom od 06.04.2012. godine,

-na iznos od 25,74 eura tekućom od 11.05.2012. godine,

-na iznos od 25,82 eura tekućom od 06.06.2012. godine,

-na iznos od 26,00 eura tekućom od 17.07.2012. godine,

-na iznos od 25,76 eura tekućom od 14.08.2012. godine,

-na iznos od 25,44 eura tekućom od 12.09.2012. godine,

-na iznos od 25,63 eura tekućom od 12.10.2012. godine,

-na iznos od 25,85 eura tekućom od 14.11.2012. godine,

-na iznos od 25,64 eura tekućom od 11.01.2013. godine,

-na iznos od 25,88 eura tekućom od 13.02.2013. godine,

-na iznos od 25,41 eura tekućom od 19.02.2013. godine,

-na iznos od 25,43 eura tekućom od 11.03.2013. godine,

-na iznos od 25,79 eura tekućom od 10.04.2013. godine,

-na iznos od 25,38 eura tekućom od 10.05.2013. godine,

-na iznos od 25,20 eura tekućom od 14.06.2013. godine,

-na iznos od 25,09 eura tekućom od 12.07.2013. godine,

-na iznos od 25,16 eura tekućom od 02.08.2013. godine,

-na iznos od 25,33 eura tekućom od 17.09.2013. godine,

-na iznos od 25,47 eura tekućom od 22.10.2013. godine,

-na iznos od 25,57 eura tekućom od 14.11.2013. godine,

-na iznos od 25,77 eura tekućom od 20.12.2013. godine,

-na iznos od 25,52 eura tekućom od 16.01.2014. godine,

-na iznos od 25,52 eura tekućom od 14.02.2014. godine,

-na iznos od 25,10 eura tekućom od 13.03.2014. godine, sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D. ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELA-ČIĆA 10, OIB : 92963223473 da vrati tužitelju FD, FDĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.320,91 eura na ime više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule, zajedno s pripadajućom zateznom ka-matom koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.01.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polu-godištu za tri postotnih poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. godine do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polu-godište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavka 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024. godine, tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate iznos anuiteta uz povećanu promjenjivu kamatu kako slijedi:

-na iznos od 4,11 eura tekućom od 22.03.2008. godine,

-na iznos od 0,49 eura tekućom od 14.04.2008. godine,

-na iznos od 2,30 eura tekućom od 15.10.2008. godine,

-na iznos od 5,30 eura tekućom od 21.11.2008. godine,

-na iznos od 16,93 eura tekućom od 06.01.2009. godine,

-na iznos od 19,95 eura tekućom od 19.02.2009. godine,

-na iznos od 11,62 eura tekućom od 19.03.2009. godine,

-na iznos od 11,96 eura tekućom od 21.04.2009. godine,

-na iznos od 12,48 eura tekućom od 19.05.2009. godine,

-na iznos od 10,48 eura tekućom od 15.06.2009. godine,

-na iznos od 10,94 eura tekućom od 23.07.2009. godine,

-na iznos od 9,78 eura tekućom od 20.08.2009. godine,

--na iznos od 10,82 eura tekućom od 14.09.2009. godine,

-na iznos od 9,43 eura tekućom od 16.10.2009. godine,

-na iznos od 10,72 eura tekućom od 13.11.2009. godine,

-na iznos od 11,94 eura tekućom od 21.12.2009. godine,

-na iznos od 15,41 eura tekućom od 19.01.2010. godine,

-na iznos od 17,47 eura tekućom od 15.02.2010. godine,

-na iznos od 17,20 eura tekućom od 22.03.2010. godine,

-na iznos od 18,95 eura tekućom od 13.04.2010. godine,

-na iznos od 22,83 eura tekućom od 13.05.2010. godine,

-na iznos od 28,06 eura tekućom od 21.06.2010. godine,

-na iznos od 33,33 eura tekućom od 08.07.2010. godine,

-na iznos od 25,83 eura tekućom od 11.08.2010. godine,

-na iznos od 42,69 eura tekućom od 10.09.2010. godine,

-na iznos od 36,30 eura tekućom od 19.10.2010. godine,

-na iznos od 38,09 eura tekućom od 12.11.2010. godine,

-na iznos od 43,34 eura tekućom od 10.12.2010. godine,

-na iznos od 53,99 eura tekućom od 12.01.2011. godine,

-na iznos od 43,94 eura tekućom od 09.02.2011. godine,

-na iznos od 46,32 eura tekućom od 11.03.2011. godine,

-na iznos od 41,10 eura tekućom od 11.04.2011. godine,

-na iznos od 52,15 eura tekućom od 11.05.2011. godine,

-na iznos od 60,59 eura tekućom od 09.06.2011. godine,

-na iznos od 62,63 eura tekućom od 08.07.2011. godine,

-na iznos od 101,43 eura tekućom od 10.08.2011. godine,

-na iznos od 61,00 eura tekućom od 09.09.2011. godine,

-na iznos od 58,66 eura tekućom od 11.10.2011. godine,

-na iznos od 59,48 eura tekućom od 09.11.2011. godine,

-na iznos od 59,68 eura tekućom od 09.12.2011. godine,

na iznos od 64,87 eura tekućom od 09.01.2012. godine,

-na iznos od 67,86 eura tekućom od 13.02.2012. godine,

-na iznos od 67,19 eura tekućom od 14.03.2012. godine,

-na iznos od 65,80 eura tekućom od 06.04.2012. godine,

-na iznos od 66,77 eura tekućom od 11.05.2012. godine,

-na iznos od 68,59 eura tekućom od 06.06.2012. godine,

-na iznos od 65,87 eura tekućom od 17.07.2012. godine,

-na iznos od 66,05 eura tekućom od 14.08.2012. godine,

-na iznos od 63,07 eura tekućom od 12.09.2012. godine,

-na iznos od 65,33 eura tekućom od 12.10.2012. godine,

-na iznos od 66,30 eura tekućom od 14.11.2012. godine,

-na iznos od 65,93 eura tekućom od 07.12.2012. godine,

na iznos od 64,78 eura tekućom od 11.01.2013. godine,

-na iznos od 62,89 eura tekućom od 19.02.2013. godine,

-na iznos od 62,79 eura tekućom od 11.03.2013. godine,

-na iznos od 65,60 eura tekućom od 10.04.2013. godine,

-na iznos od 61,51 eura tekućom od 09.05.2013. godine,

-na iznos od 60,55 eura tekućom od 14.06.2013. godine,

-na iznos od 60,00 eura tekućom od 12.07.2013 godine,

-na iznos od 60,62 eura tekućom od 02.08.2013. godine,

-na iznos od 62,5 eura tekućom od 17.09.2013. godine,

-na iznos od 63,49 eura tekućom od 22.10.2013. godine,

-na iznos od 64,49 eura tekućom od 14.11.2013. godine,

-na iznos od 66,12 eura tekućom od 20.12.2013. godine,

-na iznos od 63,80 eura tekućom od 16.01.2014. godine,

-na iznos od 67,90 eura tekućom od 14.02.2014. godine,

-na iznos od 68,78 eura tekućom od 13.03.2014. godine,

-na iznos od 1.367,39 eura tekućom od 3.6.2014. godine, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.482,84 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 30. 12. 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu 10. 6. 2019. godine u kojoj tvrdi da je s tuženikom dana 6. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, a ovjeren kod javnog bilježnika 8. ožujka 2007. Prema čl. 1. tog Ugovora tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.359,16 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju HNB na dan isplate tako da je banka isplatila iznos od 115.579,85 kn što je vidljivo iz otplatnog plana, budući je tečaj na dan isplate iznosio 4,557716. Tužitelj kao korisnik kredita obvezao se iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, a na način kako je utvrđeno ugovorom. Kredit je trebao vratiti u jednakim mjesečnim anuitetima uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99% godišnje, zatim interkalarnu kamatu po stopi jednakoj redovnoj stopi kamate sve u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Rok otplate je ugovoren na 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF od 297,76 te jednom posljednjem iznosu koji predstavlja ostatak vrijednosti kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 6.098,66 kn koji je obvezan platiti u roku od 30 dana od dospijeća posljednjeg obroka. Tvrdi da je prvi anuitet dospio na naplatu 1. 4. 2007., a tužena je tijekom otplate u valuti višekratno mijenjala visinu kamatne stope. 1.1.

Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13- 4 od 13. 6. 2014. kojom presudom je u toč. II potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. u dijelu točke I, II, III, IV, V i VII izreke kojim se utvrđuje da je između ostalih 1.tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-02 od 9. 4. 2015., a i Vrhovni sud RH je donio dana 20. 3. 2018. svoju odluku br. Rev-2245/17-2 kojom je potvrđena presuda u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovom posebnim parnicama, računa, odnosno teče od dana 14. lipnja 2014. godine, kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe.

1.2.

Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. kojom je u toč. I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. godine u dijelu toč. I, II, III IV, V, VI i VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih 1. tuženika Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke, a što je sve za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

1.3.

Ističe tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije za tužbu te mu je banka dostavila istu na temelju koje tužitelj postavlja tužbeni zahtjev, no kao laik nije u mogućnosti postaviti potpun tužbeni zahtjev pa predlaže da nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja se istome omogući korekcija istog. Sada traži povrat preplaćenog iznosa novčanih sredstava, a s obzirom na presude Pž7129/13 i Pž-6632/17 Visokog trgovačkog suda RH. Smatra da je potrebno nakon utvrđenja da je tužena nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i ništetnom odlukom o valutnoj klauzuli dužna tužitelju vratiti preplaćeni iznos.

1.4.

Poziva se tužitelj i na čl. 502c. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete se pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. tog zakona da su u određenim postupcima uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.5.

Slični navodi su i u čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09) kojim je propisano "odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika". Napominje se da je ista odredba u istom sadržaju sada navedena u čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15).

1.6.

Nakon odluke Županijskog suda u Zagrebu i to rješenja Gž-1232/2021 kojim je uvažena žalba tuženika i ukinuto rješenje br. P-759/19-43 od 28. prosinca 2022. o ispravljanju presude i odluke Županijskog suda u Zagrebu i to rješenja Gž- 1232/2021-7 od 9. siječnja 2024. kojim je ukinuta presuda prvog stupnja P-759/19-28 od 29. siječnja 2021., tužitelj je precizirao svojim podneskom od 23. 4. 2024. svoj tužbeni zahtjev polazeći od uputa Županijskog suda u Zagrebu i polazeći od očitovanja vještaka Marinele Vuković na primjedbe kao i njezinog očitovanja danog na glavnoj raspravi.

1.7.

Tužbenim zahtjevom sada tužitelj svojim podneskom od 23. 4. 2024. predlaže donošenje presude da se naloži tuženiku da tužitelju vrati iznos od 1.504,30 € na ime više plaćenih redovnih kamata zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate do 31. 12. 2007. i po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te točkom II tužbenog zahtjeva predlaže da se naloži tuženiku da vrati tužitelju iznos od 4.320,91 € na ime više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove, visine, izračuna i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Zatim ističe prigovor zastare u odnosu na sva novčana potraživanja tužitelja koja su dospjela prije 10. lipnja 2014., zatim prigovor promašene aktivne legitimacije, jer je vidljivo iz prometa po kreditu da su i druge osobe osim tužitelja otplaćivale obveze po kreditu. Opširno u odgovoru obrazlaže svoje stajalište dajući svoje tumačenje odredbi čl. 502c. Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te se poziva zatim i na Europsku komisiju i prijedlog Direktive upućen 11. travnja 2018. Europskom parlamentu i Vijeću o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanja izvan snage Direktive 209/22/EZ. Iznosi zatim u odgovoru teoretska razmatranja o valutnoj klauzuli i značenju iste, posebno ističući da banka nije znala niti je mogla, odnosno morala znati za rast tečaja CHF.

2.1.

Ističe u odgovoru da je banka prilikom sklapanja ugovora pružala sve potrebne informacije u pogledu tečaja kune prema euru koji štiti HNB, dok HNB ne utječe na tečaj CHF što je objavljeno u javnim medijima. Nakon svih tih opširnih razmatranja teoretske prirode u odgovoru je dan zaključan prijedlog tuženika kojim predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu (list 10-16) pregled promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke (17-23), efektivna kamatna stopa (24-26), članci objavljeni vezano za konvertirane kredita (56-100), obavijest o novostima utvrđene visine kamatne stope Zagrebačke banke (101), čita se nalaz i mišljenje vještaka Marinele Vuković s prilozima (list 111-131), Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke (147-153), očitovanje vještaka Marinele Vuković (234- 243).

4.

Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu i to dana 6. ožujka 2007. pod br. 7103534481. Nesporno je da je isti ovjeren kod javnog bilježnika.

5.

Sud je radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po kreditu proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Marineli Vuković. U nalazu i mišljenju (111-131) sudski vještak knjigovodstveno-financijske struke imao je zadatak utvrditi visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku s osnova ugovora o kreditu između Zagrebačke banke i tužitelja polazeći od činjenice više plaćenih redovnih kamata, kao i preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule. U nalazu i mišljenju dan je prikaz otplate kredita po mjesečnim ratama, tabelarni prikaz, zatim obračun plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule. Tako je utvrđeno da je kreditor Zagrebačka banka postepeno povećavala kamatne stope. Kredit je odobren u visini od 25.359,16 CHF s ugovorenim rokom otplate 85 mjeseci.

6.

Vještačenjem je utvrđeno da je visina preplaćene kamate i obračunate tečajne razlike po Ugovoru o kreditu između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita tako da je preplata kamate 11.334,18 kn, a preplata anuiteta po osnovi valutne klauzule, odnosno preplata anuiteta za tečajnu razliku u iznosu od 43.857,12 kn.

7.

Sud je dostavio nalaz i mišljenje parničnim strankama radi očitovanja na isti nalaz, a tuženik se svojim podneskom od 16. 12. 2019. iznio je prigovor na nalaz i mišljenje vještaka ističući da vještak obračunava tečajnu razliku na način da od stvarno plaćenog anuiteta oduzima inicijalni anuitet po inicijalnom tečaju te dobivenu razliku dodatno umanjuje za obračunatu razliku u kamati, no smatra da takav izračun nije točan. Smatra da je vještak trebao računati tečajnu razliku na način da stavi u usporedbu anuitet po inicijalnom otplatnom planu po tečaju na dan plaćanja anuiteta i anuitet po inicijalnom otplatnom planu po tečaju na dan isplate kredita, uz napomenu da je vještak u potpunosti isključio negativne rezultate (kada je tečaj bio manji od onoga na dan isplate kredita) što nije točno, obzirom da i negativne razlike predstavljaju razliku u tečaju. Tako je vještak došao do većeg iznosa nego što je u stvarnosti razlika tečaja.

8.

Iz navedenog razloga sud je pozvano vještaka Marinelu Vuković na ročište radi očitovanja na primjedbe tuženika za dan 6. listopad 2020. Ista se očitovala detaljno na sve prigovore kako iznesene u podnesku, tako i prigovore koje je punomoćnik tuženika postavio na samom ročištu. Vještakinja je pojasnila da je jedini način da se utvrdi preplata tužitelja tako da se usporede anuiteti koji su plaćeni u kunama sa anuitetima koji su trebali biti plaćeni po početnom tečaju, a od čega je potrebno umanjiti preplatu koja se odnosi na kamatu. Smatra da su netočni navodi tuženika da bi tečajnu razliku trebalo računati na bilo koji drugi način te navedene tvrdnje iz prigovora ne prihvaća. U odnosu na negativne razlike, po nalogu suda zadano joj je bilo da utvrdi preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope i tečajne razlike, a ne negativne razlike koje su u korist tuženika. Napomenula je da tužitelj potrošač nije ništa stekao na štetu banke, tj. banci se zbog negativnih razlika nije umanjila imovina, tako da je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja. 9.

S obzirom na odluke Županijskog suda u Zagrebu i primjedbe tuženika, dijelom i tužitelja, pozvana je vještakinja Marinela Vuković da se očituje na primjedbe na nalaz, što je ista i učinila očitovanjem u pisanom obliku (list 234-243), a pored toga očitovala se i na glavnoj raspravi 14. srpnja 2022. (list 244). Vještakinja je pojasnila da je bila prvotno iskazana preplata temeljem promjenjive kamatne stope od 11.334,18 kn dok ručnim zbrajanjem, odnosno zbrajanjem putem ručnog kalkulatora dolazimo do iznosa od 11.334,15 kn. Naime razlike u lipama događaju se zbog toga što sustav Excel. u kojem je rađeno ručno na šest decimala, a sve je međusobno vezano kružnim formulama. Upravo tako je nastala razlika od 3 lipe više u odnosu na ručni kalkulator kod zbrojene preplate temeljem promjenjive kamatne stope. Vezano uz valutnu klauzulu koja je u nalazu iskazana u iznosu od 43.857,12 kn u rubrici preplate temeljem valutne klauzule omaškom je bila zbrojene i preplata temeljem kamatne stope, a kada nju izuzme iznos preplate temeljem valutne klauzule iznosi 32.522,93 kn. Ističe kako su svi pojedinačno iskazani iznosi preplate temeljem valutne klauzule ispravni.

10.

Na ročištu 14. srpnja 2022. punomoćnik tuženika se ne protivi ispravku presude u toč. II na način da se iznos od 43.857,12 kn ispravi na iznos od 32.522,93 kn.

11.

Sud je u cijelosti prihvatio obrazloženje na primjedbe dano u pisanom obliku, ako i obrazloženje dano na glavnoj raspravi te je razjašnjeno u čemu je došlo do greške i na koji način je greška u izračunima otklonjena.

12.

Prvenstveno je potrebno u ovom parničnom predmetu raspraviti pitanje da li se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule. U pogledu ovih pitanja vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji sud je 4. srpnja 2013. donio presudu br. P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13.

U pogledu nepoštenih ugovornih odredbi vezano za promjenjivu stopu redovne kamate i valutne klauzule potrebno je istaknuti presudu koju je donio Vrhovni sud RH 9. travnja 2015. godine broj Revt-249/14 kojom je odbijena između ostalog i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a vezano za povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nadalje, donesena je presuda na Visokom trgovačkom sudu RH 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Citiranim odlukama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u kojem razdoblju je i sklopljen ugovor koji je predmet ove pravne stvari, a koji je nesporno sklopljen 6. ožujka 2007., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uključujući i tužitelja sklapajući ugovore o kreditima te koristeći nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita. Dakle, sklapajući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranje valutne klauzule, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga- potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. 14.

Pored iznesenih utvrđenja u odlukama Visokog trgovačkog suda RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i odluke Vrhovnog suda RH potrebno je naglasiti da je ovakav način ugovaranja u suprotnosti s osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, a posebno u suprotnosti sa čl. 3. i čl. 4. istog Zakona, odnosno suprotan je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i načelu savjesnosti i poštenja, a što je imalo za posljedicu utvrđenje ništetnosti u smislu čl. 322. ZOO-a (Narodne novine 35/05). Sukladno tome nastale su i posljedice te ništetnosti koje propisuje čl. 323. i 324. citiranog Zakona.

15.

S obzirom na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502c. Zakona o parničnom postupku sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Takovim ugovaranjem korisnici kredita dovedeni su u neravnopravni položaj kao strane koje su pregovarale o sklopljenim ugovorima, a činjenica je da je banka kao davatelj kredita unaprijed pripremila i obrasce ugovora tako da korisnik kredita potrošač nije mogao o istima pregovarati. Jedino o čemu je mogao prigovarati je visina kredita i rok otplate ukoliko je ispunjavao uvjete vezano za jamstva i garancije u pogledu otplate kredita. Prema tome banka kao ugovorna strana višestruko se zaštitila od bilo kakovog rizika, dok je na strani korisnika kredita pored toga što je dao sve garancije za otplatu kredita, prebačen rizik i promjene valute i promjene kamatne stope jer je istu odluku u pogledu promjene kamatne stope mogao davatelj kredita mijenjati samovoljno bez bilo kakovih unaprijed zadanih parametara i pravila i time izložio korisnike kredita velikom riziku. Ocjenjujući sve ove okolnosti sud je utvrdio da je riječ o ništetnim odredbama ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a iznad ugovorene kamatne stope od 4,99%, kao i da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.

16.

Člankom 323. Zakona o obveznim odnosima propisane su posljedice ništetnosti. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su odredbe koje su utvrđene kao ništetne i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takovih ništetnih odredbi ugovora. Posljedica je propisana čl. 323. istog Zakona te je tuženik dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. St. 1. tog čl. izričito propisuje da u slušaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako Zakon što drugo ne određuje. To znači da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 4,99% za redovnu kamatu. Istovremeno tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to za razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjenjive valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. 17.

Sud je utvrdio koja je visina potraživanja tužitelja prema tuženiku osnovana polazeći od nalaza i mišljenja vještaka, očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka, kao i obrazloženje vještaka dano na ročištu 14. srpnja 2022. Utvrđeno je da tužitelj osnovano potražuje isplatu iznosa od 1.504,30 € na ime više plaćenih redovnih kamata zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana svake pojedine uplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa, zatim da je osnovano potraživanje tužitelja kojim traži od tuženika da mu vrati iznos od 4.320,91 € na ime više plaćenih mjesečnih anuiteta radi valutne klauzule.

18.

Prigovor zastare koji ističe tuženik nije osnovan, s obzirom da je tužba podnesena 10. 6. 2019. godine, a stav je Vrhovnog suda RH zauzet u odluci br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Isto stajalište određeno je i precizno izneseno u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. gdje je izričito navedeno da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo zaključujući da u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19.

Tužitelj preslušan kao stranka u svrhu dokaza na ročištu 8. siječnja 2021. obrazlaže da je kredit kod tuženika uzeo za namjenu kupnje osobnog automobila, jer je obiteljski čovjek i ima ženu i četvero djece te mu je trebao veći automobil radi potrebe domaćinstva. Kredit je tvrdi u cijelosti otplatio, a radili su i konverziju kredita iz razloga da bi mogao otplatiti ostatak kredita. Uzeo je auto te otplaćivao nekih 5 ili 7 godina i još mu je ostala zadnja rata za platiti, a da bi zadnju ratu platio jer je bila veća rata, morao je uzeti kredit u drugoj banci da bi taj kredit u Zagrebačkoj banci platio. Točno je da je zadnja rata bila u iznosu od 6.000,00 kn, a oni su mu obećali da će ta zadnja rata se moći otplatiti i u ratama u više obroka. No, kad je do toga došlo, rekli su mu da mora isplatiti tu zadnju ratu ili će mu uzeti autom. Pojasnio je i da jamac nije platio njegov kredit, jer je on sve plaćao, a opisao je i za koje potrebe automobil koristi pa je očito da je pretežna namjena tog automobila prijevoz članova obiteljskog domaćinstva. Prema tome utvrđeno je da prigovor tuženika da se ne bi radilo o potrošačkom kreditu potpuno je neosnovan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka.

20.

S obzirom na očitovanje vještaka Marinele Vuković te uputama danim u odlukama Županijskog suda razjašnjeno je i precizirano koja je visina tužbenog zahtjeva osnovana tako da je sada sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev određen podneskom od 23. 4. 2024., a iz tako postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno je da se ne radi o povlačenju tužbe, već se radi o preciziranju tužbenog zahtjeva sukladno utvrđenjima vještaka Marinele Vuković. Sada je tužbeni zahtjev postavljen u valuti euro, a usvojen je tužbeni zahtjev i za glavno potraživanje i potraživanje za kamate, što je u podnesku tužitelja od 23. 4. 2024. precizirano i pregledno postavljeno (list 273-277).

21.

Tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova, a sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sukladno važećoj OT o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je sud priznao trošak sastava tužbe što iznosi 200,00 €, sudska pristojba na tužbu 108,70 €, pristojba na presudu 108,70 €, zastupanje na ročištu 14.

12. 2020. 200,00 €, na ročištu 6. 10. 2020. 200,00 €, zastupanje na ročištu 11. 2. 2020. 200,00 €, zastupanje na ročištu 25. 9. 2019. 200,00 €, zastupanje na ročištu 8. 1. 2021. 200,00 €, sastav podneska od 25. 11. 2019. kojim se tužitelj očituje na nalaz vještaka 200,00 €, sastav podneska od 14. 9. 2020. kojim se očituje na podnesak tuženika po pozivu suda 200,00 €, trošak objave presude 29. 1. 2021. 100,00 €, trošak sastava žalbe odluku o troškovima 100,00 €, zastupanje na ročištu 16. 4. 2024. 200,00 €, podnesak od 23. 4. 2024. kojim precizira tužbeni zahtjev nakon očitovanja vještaka 200,00 €, zastupanje na ročištu 11. 12. 2024. 200,00 €, trošak objave presude 30. 12. 2024. 100,00 €, troškovi vještačenja 265,64 €, PDV od 25% na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku 600,00 € što ukupno iznosi 3.000,00 €, a kada se tome pribroji trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu i trošak vještačenja dobije se iznos od 3.482,84 €. Sud nije priznao sastav podneska od 23. 4. 2024. po pozivu suda u iznosu od 200,00 € iz razloga što je sud već priznao jedanput preciziranje tužbenog zahtjeva po očitovanju vještaka u iznosu od 200,00 €. 22.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 30. prosinca 2024.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).