Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-753/2022.-64.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, Margaretska 3/IV, protiv I. tuženika KARAPA TIME j.d.o.o. za usluge iz [adresa], OIB: 87128443686, koje zastupa punomoćnik CV, odvjetnik u [adresa] i II. tuženice ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica KV, odvjetnica u [adresa], radi ništetnosti i naknade štete, nakon dana 20. studenoga 2024. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužitelja Irene Mesiček, odvjetnice u Zagrebu, punomoćnika I. tuženika CV, odvjetnika u [adresa] i punomoćnice II. tuženice KV, odvjetnice u [adresa], **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim ugovor o ustupu tražbine od 26.09.2021. na kojem je potpis II. tuženice ZV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovjerovljen po Javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 27.09.2021. sklopljen između II. tuženice kao ustupitelja i I. tuženika KARAPA TIME j.d.o.o. za usluge, OIB 87128443686, Zagreb, Ulica braće Domany 6, sada na adresi [adresa] kao primatelja, što su tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje zabilježbe spora zabilježenog pod brojem Z-26053/2021. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na nekretninama zkčbr. [katastarska čestica] oranica površine 237 m2 i zkčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, [adresa] površine 472 m2.

Nalaže se tuženicima da solidarno plate tužitelju iznos od 19.908,42 EUR (ranije 150.000,00 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2021. pa sve do isplate i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te da solidarno naknade tužitelju trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka ugovor o ustupu tražbine od 26. rujna 2021. na kojem je potpis II. tuženice ZV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovjerovljen po Javnom bilježniku Alkici Kolega-Zubčić dana 27. rujna 2021. sklopljen između II. tuženice kao ustupitelja i I. tuženika KARAPA TIME j.d.o.o. za usluge, OIB 87128443686, Zagreb, Ulica braće Domany 6, sada na adresi [adresa] kao primatelja.

III. Odbija se kao neosnovan dio drugopostavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem je zatraženo od suda naložiti tuženicima da su dužni priznati da je ugovor o ustupu tražbine pobliže opisan u točci II. izreke ove presude bez pravnog učinka te dio drugopostavljenog tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Tuženici su dužni trpjeti brisanje zabilježbe spora zabilježenog pod brojem Z- 26053/2021. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu Zemljišnoknjižni odjel Samobor u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na nekretninama zkčbr. [katastarska čestica] oranica površine 237 m2 i zkčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, [adresa] površine 472 m2."

IV. Odbija se kao neosnovan dio drugopostavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da solidarno plate tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi [adresa] iznos od 19.908,42 EUR (ranije 150.000,00 kn) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2021. pa sve do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te da solidarno naknade tužitelju trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR, a II. tuženici u iznosu od 3.850,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalim dijelovima zahtjevi tuženika za naknadom parničnog troška odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je s II. tuženicom 3. rujna 2020. zaključio predugovor o kupnji tužiteljevih nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] oranica površine 237 m2 i čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište, Svetonedjeljski breg površine 472 m2, no obzirom da II. tuženica nije isplatila kupoprodajnu cijenu, predugovor je sukladno čl. III. raskinut.

1.1. Kako bi spriječila tužitelja da predmetnu nekretninu proda drugom kupcu prije nego joj vrati kaparu, iako na povrat iste nema pravo po čl. III. predugovora i po odredbama Zakona o obveznim odnosima, II. tuženica je kao ustupitelj ustupila sva prava iz predmetnog predugovora I. tuženiku kao primatelju, nakon čega je on kao tužitelj ustao tužbom pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu radi utvrđenja da je stekao vlasništvo nekretnine i ishodio zabilježbu spora u zemljišnim knjigama. Jedini cilj zaključenja ugovora o ustupu tražbine je onemogućiti prodaju tužiteljeve nekretnine. Isti je ugovor protivan i čl. 127. Zakona o obveznim odnosima. Protivan je i moralu i prisilnim propisima zbog čega je ništetan. Kod ugovora o ustupu radi se i o nedopuštenoj pobudi koja je bitno utjecala na odluku oba ugovaratelja za zaključe ugovor te je isti bez učinka po čl. 273. Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Tužitelj je namjeravao prodati predmetnu nekretninu kako bi podmirio dugovanje prema Erste&Steiermarkische bank temeljem ugovora o kreditu koje je osigurano zalogom na nekretnini radi osiguranja tražbine u iznosu od 150.000,00 EUR. Zbog navedene zabilježbe spora kupci odustaju od kupnje, a tužitelj trpi štetu u vidu kamata i troškova otplate predmetnog kredita u razdoblju od 6. listopada 2021. pa nadalje. Postupanje tuženika predstavlja i povredu pravne osobnosti tužitelja, za koju tužitelj ima pravo potraživati naknadu. Zatražio je naknadu štete u iznosu od 150.000,00 kn, uz utvrđenje ništetnosti spornog ugovora o ustupu tražbine.

2. I. tuženik je u odgovoru na tužbu pozvao sud odrediti visinu vrijednosti predmeta spora. Usprotivio se osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Osporio je da bi tuženica odustala od predugovora te da bi ugovor bio raskinut zbog propusta II. tuženice. Tuženici ne sprečavaju tužitelja da svoju nekretninu prodaje drugim osobama. Osporio je istinitost tvrdnje tužitelja o pobudi sklapanja ugovora o ustupu tražbine i ostali navodi iz historijata tužbe nisu istiniti.

3. II. tuženica je u odgovoru na tužbu predložila pozvati tužitelja naznačiti vrijednost predmeta spora. Nejasna je povezanost utvrđenja ništetnosti ugovora o ustupu tražbine s dužnošću trpljenja brisanja zabilježbe spora koja nije ni upisana temeljem ugovora o ustupu tražbine. Smatra da ne postoji pravni interes tužitelja na podnošenje tužbe radi utvrđenja po čl. 187. Zakona o parničnom postupku jer predugovor od 3. rujna 2020. nije potpisala u svoje ime i za svoj račun, kao i s obzirom da zabilježba spora nije upisana temeljem ugovora o ustupu tražbine. Osporila je osnov i visinu tužbenih zahtjeva. Istaknula je prigovor promašene pasivne legitimacije. Predugovor je potpisala u ime i za račun IV odnosno I. tuženika, a ne u svoje ime i za svoj račun, zbog čega je zaključila i ugovor o ustupu tražbine. Nije sudjelovala u pregovorima o kupoprodaji nekretnine, zaključenju predugovora, osim potpisivanju istog po nalogu i u ime i za račun IV. Nije sudjelovala u pregovorima i zaključenju kupoprodajnog ugovora, isplati kapare i kupoprodajne cijene, niti o tome ima saznanja. O podnesenoj tužbi I. tuženika protiv tužitelja od 30. rujna 2021. saznala je nakon što je dobila poziv za svjedočenje pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru. Nije podnijela tužbu protiv tužitelja, ne poznaje tužitelja niti je ikada bila na predmetnoj nekretnini. Tužitelja je vidjela jedino prilikom potpisa predugovora, nije mu dala kaparu niti je podnijela prijedlog za zabilježbom spora. Nije poduzimala nikakve radnje kojima bi spriječila tužitelja da predmetnu nekretninu proda prije nego njoj vrati kaparu jer nije ni mogla tražiti vraćanje kapare. Osporila je bilo kakvu odgovornost, a posebno solidarnu odgovornost II. tuženice prema tužitelju.

4. Podneskom od 17. siječnja 2024. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev za naknadom štete na iznos od 11.057,66 EUR, a podneskom od 12. kolovoza 2024. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 4.125,44 EUR. Tuženici su se usprotivili preinaci odnosno djelomičnom povlačenju tužbe za razliku između ranije zatraženog iznosa od 150.000,00 kn, kasnije naznačenog iznosa od 11.057,66 EUR i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.125,44 EUR. Kako se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva, to se ne radi o preinaci tužbe u smislu čl. 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

4.1. No, tuženici su se nakon smanjenja tužbenog zahtjeva za naknadom štete usprotivili i takvom djelomičnom povlačenju tužbe. Kako je povlačenje tužbe moguće bez pristanka tuženika samo do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužbeni zahtjev je smanjen nakon toga, to je sud odlučivao o cjelokupnom tužbenom zahtjevu za naknadom štete kako je isti postavljen u tužbi, osim što je u odnosu na zakonsku zateznu kamatu valjalo primijeniti važeće materijalne propise o stopi zatezne kamate kako je to tužitelj naknadno i precizirao (što ne predstavlja ni preinaku ni povlačenje tužbe) te je iznos od 150.000,00 kn iz tužbe pretvorio u sada važeću valutu EUR prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, po fiksnom tečaju od 7,53450 (19.908,42 EUR).

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige na str. 8 spisa, u predugovor o kupoprodaji nekretnina na str. 9 -11 spisa, u preslik tužbe na str. 12-13 spisa, u obavijest o prodaji nekretnine na str. 14 spisa, u pregled prometa Erste&Steiermarkische bank d.d. po partiji kredita na str. 34-36 spisa, u preslik spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-903/2021, saslušao svjedoke JV, MVO, ŠV, CVO te tužitelja i II. tuženicu u svrhu dokazivanja, izvršio uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka te u presudu i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-903/2021. od 17. lipnja 2024.

5.1. Tuženici su tijekom postupka odustali od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje IV, a njezino saslušanje nakon provedenog dokaznog postupka nije ocijenjeno potrebnim, posebno s obzirom na činjenicu da predmet ovoga postupka nije ugovor (predugovor) o kupoprodaji nekretnine, već ugovor o ustupu tražbine i s obzirom na oblik postavljenih tužbenih zahtjeva.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je drugopostavljeni tužbeni zahtjev osnovan samo u deklaratornom dijelu, a neosnovan je u preostalom dijelu kondemnatornih tužbenih zahtjeva.

6.1. Naime, kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u smislu čl. 188. st. 2. ZPP-a, to je nakon odbijanja prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, sud bio dužan odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

6.2. Iako su tuženici prigovarali da u ovom predmetu nije naznačena vrijednost predmeta spora, valja reći da tužba tužitelja sadrži deklaratorni zahtjev i kondemnatorni zahtjev koji glasi i na isplatu novčanog iznosa. Deklaratorni zahtjev na utvrđenje istaknut je uz zahtjev za brisanje zabilježbe spora i uz zahtjev za isplatu te deklaratorni služi za ocjenu osnovanosti ostalih kondemnatornih zahtjeva. Zbog toga se u smislu jasne zakonske odredbe čl. 40. st. 1. ZPP-a vrijednošću predmeta spora uzima iznos novčane svote iz tužbenog zahtjeva o kojem je sud odlučivao te o tome nije bilo potrebno donositi posebno rješenje.

7. Uvidom u predugovor o kupoprodaji nekretnina koji je zaključen između tužitelja kao prodavatelja i tuženice ZV kao kupca od 3. rujna 2020. utvrđeno je da su predmetne nekretnine koje su upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] oranica od 237 čhv i čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa], kuća [adresa] od 126 m2, dvorište od 346 m2, odnosno ukupno 472 m2, prodane za kupoprodajnu cijenu od 248.000,00 EUR te da je kupac isplatio prodavatelju na ime kapare iznos od 25.000,00 EUR, koja se uračunava u kupoprodajnu cijenu. Ostatak kupoprodajne cijene kupac se obvezao uplatiti do 1. svibnja 2021. time da se hipotekarnom vjerovniku direktno uplati iznos tražbine koja je osigurana hipotekom.

8. Uvidom u ugovor o ustupu tražbine koji se nalazi u spisu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-903/2021 utvrđeno je da je isti zaključen između II. tuženice ZV kao ustupatelja i I. tuženika Karapa Time j.d.o.o. kao primatelja 26. rujna 2021., koji je uvjeren kod Javnog bilježnika Alkice Kolega-Zubčić iz Zadra 27. rujna 2021. Predmet istog ugovora su, između ostalog, i prava i ovlaštenja iz predugovora o kupoprodaji uključujući dospjelu glavnicu, zakonske zatezne kamate te troškove i sva sporedna prava po tom ugovoru od 3. rujna 2020., koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora pod brojem Ov-4034/2020 od 14. rujna 2020, uključujući i pravo na naknadu štete.

9. Uvidom u parnični predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-903/2021 utvrđeno je da se isti vodi po tužbi tužitelja Karapa Time j.d.o.o. protiv tuženika MV radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama i radi vraćanja dvostruke kapare. Nije bilo sporno da je u tom predmetu donijeta prvostupanjske presuda 17. lipnja 2024. kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja.

10. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine na str. 8 spisa utvrđeno je da je na istim kao vlasnik bio upisan tužitelj te da je na istima upisana zabilježba spora temeljem tužbe podnesene kod Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 903/2021 od 30. rujna 2021.

11. Svjedokinja JV u svom je iskazu navela da ona radi za Rea nekretnine j.d.o.o. te su ih MVO i MV (supružnici) angažirali za prodaju kuće u [adresa]. Ne sjeća se je li to bilo prije ili poslije razdoblja corone. Kuća je prodana, ali se ne može sjetiti kada. Kad su kolegica i ona došle na nekretninu i preuzele ju, vidjele su da ima dosta problema u prizemlju odnosno uništenja pa su po tom pitanju trebali snižavati cijenu. Dok se nisu vratile i vidjele zemljišnoknjižni izvadak nisu znale da na istoj kući postoji i zabilježba. Ne zna o kakvoj se zabilježbi radilo. Isto su dale njihovom odvjetničkom uredu da im taj izvadak pročita. Zabilježba je bila problem kod prodaje te su i po toj osnovi morali snižavati cijenu predmetne kuće. Kuću su prodavali minimalno godinu dana time da je jedan gospodin bio skroz ozbiljan kupac, ali mu je odvjetnik sugerirao da predmetnu kuću ne kupuje zbog zabilježbe. Bilo koju nekretninu je problem prodati ako na istoj postoji zabilježba. Predmetna kuća je prodana dosta ispod tržišne cijene. U startu je cijena bila dobro formirana zbog potrebe renoviranja, a kasnije su istu cijenu još morali snižavati. Nije ih angažirala tužiteljeva supruga, već samo tužitelj. To je bio prvi angažman prodaje predmetne kuće njihovoj agenciji i nema saznanja da bi kuća bila ranije prodana. Koliko se sjeća misli da je na predmetnoj nekretnini bilo više zabilježbi, nije u to sigurna. Zadnje spuštena cijena predmetne nekretnine bila je 299.000,00 EUR i za tu cijenu je bila oglašena, a prodana je za iznos ispod te cijene, ali ne zna za koju cijenu. U kući su bila dosta velika oštećenja kuhinje, u jednoj sobi je bio oštećen parket, u apartmanu u prizemlju su bili počupani podovi, struja, kao da je struja bila prilagođena nekim frižiderima, bio je iščupan jaccuzi i izbačen na travu ispred kuće. Donji dio kuće je bio katastrofa. Vidio se beton na podu, a taj dio je očito bio predviđen kao neki "spa". Navela je da oni ne pitaju tko je kuću koristio prije, ali kad je vidjela zabilježbe "odguglala je" i vidjela tko je bio prije u najmu i to je bila neka firma protiv koje su bile neke tužbe.

12. Svjedokinja ZVO u svom je iskazu navela da su se njezin suprug i ona odlučili za najam kuće u kojem najmu su bile gospođe IV i EV. Bile su godinu dana u najmu, a onda su se odlučile da bi one kupovale tu kuću. Ti pregovori krenuli su nakon 6 mjeseci najma. Potom je došlo do priče da bi predmetnu kuću kupila IV, ali na ime svoje kćeri ZV. Kako su se počele događati čudne stvari i kako je došlo do ograđivanja njihove kuće na način da one ne mogu ući u kuću i s obzirom da su dolazili često automobili sa stranim registracijama vidjela je da se nešto čudno događa. U prizemlju kuće je smrdilo te im je policija potvrdila koju su pozvali da se radilo o laboratoriju za uzgoj marihuane time da je ispod jaccuzija postojao neki tajni prostor. To je procesuirano i o tome postoji zapisnik. Kako je njoj sve to bilo sumnjivo preko društvenih mreža je saznala da IV uopće nije majka ZV, već da joj je majka neka druga žena, potom se priča promijenila da joj je ona kao majka. Kuću su prodavali dvije godine i to preko agencije u kojoj su radile JV i M. Nakon dvije godine kuću su prodali jednom automehaničaru. Smatra da su u svemu tome naišli na kriminalce i sve što su izrekli bila je laž. Kuća se nije mogla prodati dvije godine jer ih se nije moglo iseliti iz kuće. Nije se plaćao ni najam, a nakon toga je i policiju i sud dala u novine te su novinari pozvali policiju da se oglase u vezi tog događaja, a sud u Samoboru se o tome nije oglasio na poziv novinara. U tom razdoblju su telefonom primali prijetnje i iznude s ruskih brojeva i kriptovalutama. Sve su apsolutno prijavili policiji. O svemu što su prijavili, a prijavili su apsolutno sve, postoje zapisnici i prijave. Ujedno im je policijski inspektor rekao da bi bilo dobro da izađu iz države te su otišli u Tursku na vrijeme od tri tjedna. Zbog toga su imali trošak. Na pitanje koliko se dugo nakon što je iselila najmoprimka prodavala predmetna kuća navela je da dosta dugo, da je kuću bilo gotovo nemoguće prodati zbog zabilježbe spora, a u vezi kuće je sve dobilo dodatni negativni predznak s obzirom na novinske natpise i spominjanje droge i kriminala. Bilo je zainteresiranih kupaca koji su odustali od kupnje zbog zabilježbe spora. Kupac koji je naposljetku kupio kuću znao je za zabilježbu spora, ali su s kupcem sklopili dogovor da će oni riješiti predmetnu zabilježbu. To je bio jedan ljudski dogovor. Kupac je imao odvjetnika. Ne zna je li odvjetnik poduzimao kakve izvide u vezi zabilježbe spora. Odvjetnici potencijalnih kupaca su vezano uz zabilježbu spora kontaktirali s odvjetnikom prodavatelja. Imali su kredit za kupnju predmetne nekretnine kod Erste banke . Za vrijeme dok su oni besplatno kod njih živjeli, oni su i dalje uplaćivali kredit, a nakon kupnje kuće predmetni kredit su zatvorili. Predmetna kuća nije njihova bračna stečevina. Ni od jedne osobe nisu zadržali kaparu za tu kuću. Cijela kuća je bila u najmu. Ni od kriminalaca ni od II. tuženice nije nikada primila nikakav novac. Navela je da pitanje je li primila novac od kriminalaca neprecizno pitanje i da moli da se konkretno u pitanju navede na koju osobu se misli. Kad navodi kriminalci, podrazumijeva cijelu tu ekipu koja je sada u zatvoru, a neki su možda još i na slobodi. Od njih nikad nije primio ni njezin suprug nikakav novac. Jedno su vrijeme primali najamninu nekih 6 mjeseci. Naknadno iskazuje da je njezin suprug primio najamninu, ali su oni bračni drugovi. Po predugovoru o kupoprodaji plaćena je kapara. Postupali su onako kako je navedeno u predugovoru. Vratili su kaparu jer to nisu bili dužni po predugovoru.

13. Svjedokinja ŠV u svom je iskazu navela da je ona ČV upoznala u Novalji tijekom 2018. i 2019. godine kada je boravila kao gost kod njih. Boravila je inače i u svom apartmanu, a kad nije imala mjesta u svom apartmanu boravila je kod njih. ČV rekla joj je da kupuje kuću u [adresa]. Tada su bile dobre poznanice. Sada se dvije godine nisu vidjele ni čule. Ljubičina buduća nevjesta ZV joj je u međuvremenu rekla odnosno spominjala neki ugovor, ali da ona nema te novce i da je to sve od ČV. Misli da je ČV zavoljela ZV kroz taj odnos dok je ČV boravila kod njih. Dolazila je k njima na kavu ili na ručak. Poslije godine dana ČV je tražila ZV da joj vrati ono što je ČV platila za kuću gospodinu iz [adresa] te je kroz taj drugi ugovor ZV to potpisala, ali je rekla da će to sve odmah poslati odvjetniku jer da novci nisu njezini i da ništa nije njezino. Ta saznanja crpi iz Kristininog pričanja. ZV joj je rekla da taj ugovor mora dati dalje odvjetniku jer s time nema ništa. Zna da kuća nije prodana ZV, a dalje ne zna je li prodana ili ne. ZV nije kupovala nikakvu kuću niti je dala kaparu. ZV nije dužna platiti kupoprodajnu cijenu za tu kuću. MV ništa ne duguje ZV. Prvi ugovor bio je predugovor, a IV je htjela kupiti kuću. ZV nije trebala postati vlasnica kuće jer nije nikakve novce ni dala. Ne zna zašto je ZV potpisala predugovor o kupoprodaji. Ne zna tko je sastavio drugi ugovor, ZV ga je dobila od IV, potpisala ga i proslijedila nekome na e- mail. ZV joj nije pričala ni o kakvoj zabilježbi pa ni o zabilježbi spora.

14. Svjedokinja KVO svoja saznanja crpi iz angažmana s TV. Njoj je TV i ranije bila stranka u drugim postupcima te ju je u vezi predmetne nekretnine angažirala kako bi joj provjerila papire jer bi željela kupiti kuću koja je susjedna njezinoj kući, time da misli, ali nije sigurna da kuća TV glasi na njezinu majku. Gospođa TV je jedino dijete svoje majke i svakako će kuća biti njezina. Kad joj je TV dostavila podatke o nekretnini vidjela je na predmetnoj nekretnini zabilježbu spora. Sugerirala je stranci da on tu kuću sa zabilježbom spora ne bi kupila, međutim, TV je navela da ju prodavatelji uvjeravaju da je s tim sve u redu, htjela se baviti ruralnim turizmom. Jednom kad je TV bila kod nje u kancelariji na "spikerfonu" je bila sa suprugom tužitelja. Kontaktirala je odvjetnicu Irenu Mesiček koju poznaje. Napominje da je u to vrijeme bila "smušena" jer joj je umirao otac s kojim je bila jako vezana. To je bilo u listopadu 2022. i to u razdoblju negdje od sredine, kraja rujna ili početak listopada. Jurila je svakodnevno od posla do bolnice. Međutim, uspjela se naći s odvjetnicom Irenom Mesičak koja joj je dala na uvid spis. Bilo joj je čudno da se sklapa ugovor i predugovor o kupoprodaji i bila je ugovorena kapara, a prokomentirale su kako to da je uspjela upisati zabilježbu spora. Ona je izrazila zdravu sumnju u navedeno iako je smatrala da bi spor mogao biti izgubljen za osobu koja je bila ovlaštenik zabilježbe spora, međutim, rekla je stranci da bi spor mogao dugo potrajati da bi se iz toga mogli dogoditi i drugi sporovi, kao što se desio i ovaj i rekla joj je da se sa hrvatskim pravosuđem nikad ne zna jer može biti donijeta uspješna za stranku odluka u prvom stupnju, a potom može biti donesena dijametralno suprotna odluka na drugom stupnju odnosno kod bilo kojeg županijskog suda u Republici Hrvatskoj ili se predmet može vratiti na ponovno suđenje te potrajati još duže. O reviziji da ne govori. Savjetovala je stranku da ona ne bi kupovala tu kuću, međutim, stranka je baš inzistirala na tome. Osim toga, stranka je imala informaciju da ako neće kupiti ona, da bi kuću trebao kupiti drugi kupac koji je automehaničar te da će joj to smetati za njezinu dosadašnju kuću te da joj cijena nije važna. Rekla je stranci da ako baš želi kupiti tu kuću, a pri tome joj cijena nije važna, da se kontaktira odvjetnik druge strane, ali da bude spremna dati određene novce da druga strana povuče tužbu čime bi se skinula zabilježba spora na nekretnini. Kontaktirala je kolegu CV koji je rekao da je njegova stranka u tom trenutku bila na putu. Nakon par tjedana ju je odvjetnik nazvao i rekao da je stranka zainteresirana za dogovor. Međutim, u međuvremenu joj je stranka javila da je kuća prodana. Stranka joj je rekla da je kuća jako lijepa, da su u kuću izvršena ulaganja, da osoba koja je ishodila zabilježbu spora da je napravila ogradu, uređivala neke vrtne staze, terasu, garažu, a da je nešto i uređivala u kući, ali se toga ne sjeća. I danas joj stranka stalno govori, s obzirom da se poznaju dugi niz godina da su za predmetnu kuću tražili 260.000,00 EUR, što je ništa i da se za te novce danas ne može kupiti kuća. Stranka joj je rekla da i kapara koja danas nije bila određena u previsokom iznosu i da bi ona to dala osobi koja je ishodila zabilježbu spora. Na pitanje da pojasni dogovor koji se na kraju nije realizirao, a nije planiran navela je da se ona s kolegom CV ni sa strankom nije našla, iako su to planirali, ali radi se o tome koji bi iznos zadovoljio osobu u vezi povlačenja tužbe i "skidanja" zabilježbe. Razgovarala je sa svojim strankama da bi u dogovoru s kolegom CV išli u tom smjeru. Stranka joj je spominjala da se kapara ugovorila u iznosu od 25.000,00 EUR, u tužbi se tražila dvostruka kapara, stranka je rekla da ako već može dati 260.000,00 EUR, da će i dati još 30.000,00 ili 40.000,00 EUR da mirno spava. Stranka joj je govorila da je to jako lijepa i vrijedna nekretnina i da je čak u redu cijena za to.

15. Tužitelj MV saslušan u svrhu dokazivanja naveo je da je dao oglas za najam predmetne kuće te mu se javila IV koja je nakon što je pogledala kuću rekla da bi ona istu unajmila. Zaključili su ugovor u najmu na godinu dana. Prvo vrijeme je plaćala najamninu po ugovoru, cijela najamnina za cijelu kuću iznosila je 1.200,00 EUR mjesečno. Kuća je bila ekskluzivna, on bi ju čak nazvao vilom. U "Njuškalu" je prva cijena za prodaju kuće bila 450.000,00 EUR. Za vrijeme najma mu je najprije postalo sumnjivo kad je postavljena ograda iako je ugovoru o najmu navedeno da se ne smiju vršiti nikakve promjene. Tada nakon nekog vremena IV navodi da bi ona kupila tu kuću, ali da nema novaca, rekao joj je da njemu treba novac odmah, da mu dade kaparu, a da ju za ostalo malo može pričekati. IV mu je dala kaparu od 24.000,00 EUR, a rekao je da drugi dio isplati što prije jer ima kredit za predmetnu kuću u Erste banci te istu kuću želi prodati. Kad je došao dan za isplatu kapare otišli su kod javnog bilježnika zaključiti predugovor o kupoprodaji te je ona tada rekla da će kupiti kuću njena kći ZV. ZV je potpisala predugovor. Dva-tri mjeseca je zvao IV koja se izgovarala za neisplatu daljnjeg iznosa kupovnine pa su ga potom počeli nazivali drugi ljudi pa neke firme. On je poduzetnik 30 godina pa je odmah uočio da nisu čista posla. Napominje da je do tada odnos s IV bio korektan. Različiti ljudi su ga nazivali i navodili da će mu prebaciti novce sa svog živo-računa, a on nije primio dalje niti jedan euro za tu kuću. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika te je ugovoreno da ukoliko se iznos kupovnine ne plati u određenom roku da se gubi kapara. Paralelno su imali zaključen ugovor o najmu. IV je navodila da nema novaca te je vidio da IV tu kuću ne želi kupiti i zamolio ju je da napusti kuću. Angažirao je agenciju i prodavao kuću po realnoj tržišnoj cijeni od 450.000,00 EUR. Kako nije mogao ući u kuću, tražio je sudskim putem njezino iseljenje te je dobio rješenje suda koje se potom nije moglo uručiti IV. Sve je to za njega bilo emotivno teško, radilo se o kući koju je on gradio, u kojoj je živio sa svojom obitelji, a potom je sebi iznajmio stan sa suprugom i troje djece. Kako 6- 7 mjeseci nije bio u toj kući, tada je ušao u kući i zatekao 6 osoba uključujući i IV. Ne zna tko su bili ti ljudi i spominjali su mu razne kombinacije za kupnju predmetne kuće. Osjetio je intenzivni miris marihuane, ali u tom trenutku nije povezao da su oni htjeli i doista radili uzgoj marihuane u prizemlju, koje je bilo namijenjeno za teretanu i jaccuzi. Donja prostorija je bila unakažena, iščupani kablovi, uvedena je jaka struja, iščupan je jaccuzi. Spojili su se na priključak Elektre i struju od 40 kilovati. Međutim, tom prilikom se nije uspio probiti dolje u tu prostoriju, već je to utvrdio kad je nakon toga ušao u kuću. Tom prilikom mu je osoba koja se predstavila kao budući muž IV, policajac iz Beograda, obratio i rekao da će od sada s njim pregovarati. Sklopili su pismeni dokument da će u roku od 7 dana izaći van iz kuće ili će isplatiti 220.000,00 EUR. To se naravno nije dogodilo. Ušao je u kuću naknadno i zatekao majku IV, utvrdio stanje kuće u prizemlju, vidio da je njegova sva roba uključujući i skupa vrata kao i sam namještaj bio spreman za prijevoz odnosno za pljačku. On je naime, kako živi u manjem mjestu, dobio informaciju da se iz njegove kuće iznose stvari. Pozvao je policiju i otkrio sva uništenja i prenamjenu prizemlja u laboratorij za proizvodnju marihuane, u izgrađeni skriveni podrum i otkrio štetu od barem 50.000,00 EUR do 100.000,00 EUR. Njegova supruga je medijski izašla s tim van. On nije mogao prodati kuću zbog toga ni za 250.000,00 EUR. Potom mu je stavljena zabilježba spora na predmetnu kuću poduzeća KARAPA. To mu je bio veliki problem te je on preuredio taj podrum i uložio mnogo novaca i potom zaključio ugovor o kupoprodaji s jednim autolimarom koji je pristao kupiti kuću uz uvjete zabilježbe spora. 2 godine od ulaska IV u predmetnu kuću on istu nije mogao prodati, a izgubio je na istoj zbog svega navedenog barem 200.000,00 EUR, a njezina tržišna vrijednost je po njegovoj procjeni 500.000,00 EUR. Kuću je prodavao zato jer je htio zatvoriti kredit koji je imao kod Erste banke. Dok je IV bila u kući on je sam plaćao kredit, rata kredita bila mu je 1.000,00 i nešto eura mjesečno. Na kraju je kupio drugu nekretninu. U razdoblju od roka za isplatu iz predugovora pa do prodaje kuće cijelo je vrijeme plaćao rate kredita. Svi kupci koji su se javili odustali su od kupnje kuće zbog zabilježbe spora. Tako su rušili i cijenu. On je kupcu automehaničaru objasnio da će se zabilježba spora riješiti jer je u to bio uvjeren. Usprotivio se radovima koje je učinila IV jer je i u predugovoru bilo navedeno da se ništa ne smije mijenjati. Nije tužio sudu IV za to. Na pitanje je li predmetna nekretnina bračna stečevina, naveo je da ne razumije i ne zna, ali da je predmetnu kuću gradio dok još nije bio u braku s MVO. Kuću je prodavao i prije nego je istu unajmila IV. Nije od nikog primio kaparu za tu kuću pa ni od obitelji C. Nije izbacio IV i EV. Iz kuće nije zadržao njihove stvari i nije pozvao Z da to uzmu i ne zna tko je to pozvao. Na pitanje je li razgovarao a odvjetnikom Gotalom, naveo je da ne, ali nakon toga se prisjeća da je IV imala 5-tero odvjetnika odnosno da je promijenila 5 odvjetnika, da su ga razni odvjetnici zvali, a da se tog odvjetnika sjeća da ga je nazvao u 20,00 sati navečer nakon što mu je IV javila da je 220.000,00 EUR deponirala kod odvjetnika Gotala. Odvjetnik Gotal je to opovrgnuo. Angažirao je zaštitare kad je ponovno ušao u svoju kuću, što je legitimni put. Primao je prijetnje pa i ubojstvom svoje djece te je sve to shvaćao jako ozbiljno. Primijetio je da ga prate. Sve je to prijavio. Nije ga sud uveo u kuću. Nije pregovarao sa svojom susjedom o prodaji kuće, ne zna je li željela kupiti kuću i naravno da bi joj prodao da je to znao. Nije angažirao nikoga iz Osijeka nakon što je ušao u kuću.

16. Tuženica ZV u svom je iskazu navela da je IV upoznala 2018. godine kad je ona dolazila na Pag te su se svakodnevno intenzivno družile. IV je spomenula svog pok. sina te je IV u njoj vidjela svoju kćer i zavoljela ju. IV je rekla da bi htjela kupiti kuću u [adresa] i s obzirom da nikog nema razgovarale su da bi se ona u budućnosti o IV brinula te joj je vjerovala. Pitala ju je bi li ona željela potpisati ugovor. Ona je potom završila fakultet i iselila iz [adresa], a IV više nije dolazila na Pag te su sve manje i manje kontaktirale. Potom joj se IV javila e-mailom vezano uz drugi ugovor kojeg joj je poslala e-mailom. Ona ga potpisala i vratila ga IV nazad e-mailom. Letimično ga je pročitala, ne zna što je potpisala, ima sezonski posao kojim je bila zaokupljena. IV joj je rekla da će ona dalje sve rješavati budući da ona nije dala ni kaparu ni ništa. Od tog drugog ugovora imale su možda još jednom ili dva puta kontakt, a potom je taj kontakt potpuno nestao. Nije pitala niti joj je IV objasnila zašto IV ne želi potpisati ugovor. Ona osobno nije nikad postala vlasnica kuće u [adresa]. Osobno nikad nije imala tražbinu prema MV. Ne zna što je konkretno prenijela ovim ugovorom ni na koga. Na pitanje zna li što je prenijela drugim ugovorom i na koga navela je da ne razumije pitanje. Na pitanje tko je bila druga stranka ugovora odnosno s kim je sklopila ugovor navela je da je to pročitala, ali se sada ne sjeća. Ne zna je li IV bila stranka drugog ugovora. IV joj nije govorila ni o kakvoj zabilježbi niti nema saznanja o bilo kakvoj zabilježbi.

17. Sporni ugovor o ustupu tražbine od 26. rujna 2021. koji se nalazi u spisu Općinskog suda u Novom Zagrebu koji je priklopljen u preslici ovome spisu, po svom sadržaju predstavlja ugovor o prijenosu ugovora jer to izričito proizlazi iz čl. 2. istoga ugovora, bez obzira kako je isti ugovor nazvan.

18. Prema čl. 127. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu. Pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora. Odredbe o sporednim pravima kod ugovora o preuzimanju duga na odgovarajući se način primjenjuju i na prijenos ugovora.

18.1. S obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe i na činjenicu da tužitelj kao stranka predugovora o kupoprodaji nekretnine nije dao svoj pristanak na ugovor o prijenosu tražbine kojeg su zaključili II. tuženica i I. tužitelj 26. rujna 2021., to sporni ugovor o prijenosu tražbine (sadržajno ugovor o prijenosu ugovora) ne sadrži jedan od bitnih elemenata za nastanak tog ugovora te je takav ugovor nevaljan odnosno nepostojeći jer isti nije ni nastao, zbog nedostatka pristanka druge ugovorne strane na takav ugovor o prijenosu ugovora. Zato takav ugovor, koji je nepostojeći, nije ništetan pravni posao i ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva kako to predviđa čl. 322. ZOO-a. Preduvjet da bi neki ugovor bio ništetan jest da je u prvom redu nastao, da egzistira, a što nije u konkretnom slučaju. Zato je sud odbio prvi dio prvopostavljenog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o ustupu tražbine.

18.2. Slijedom navedenoga, bespredmetni su činjenični navodi tužbe o nedopuštenoj pobudi koja bi navodno utjecala na zaključenje ugovora i pozivanje na čl. 273. ZOO-a.

18.3. Nepostojeći ugovor doista ne proizvodi pravne učinke među strankama te je podredno postavljeni tužbeni zahtjev na takvo utvrđenje osnovan. Tužitelj ima pravni interes na podnošenje ovakve tužbe jer postavljanjem daljnjeg kondemnatornog zahtjeva na trpljenje brisanja zabilježbe i naknade štete, očito je da od takvog utvrđenja očekuje određenu pravnu korist koju je u ovoj tužbi i izrazio.

18.4. Međutim, sporna zabilježba spora na predmetnim nekretninama nije u zemljišnu knjigu upisana temeljem ugovora o ustupu tražbine od 26. rujna 2021. te ne može biti ni njegova pravna posljedica. Zbog toga sud u ovom parničnom predmetu ne može ni odrediti brisanje zabilježbe spora koja je dopuštena temeljem podnesene tužbe u sporu Općinskog suda u Novom Zagrebu koji nije pravomoćno dovršen. Zato je sud odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi na trpljenje brisanja zabilježbe spora koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu kao neosnovan. Što se pak tiče dijela tužbenog zahtjeva na dužnost priznanja tuženika da je ugovor o ustupu tražbine bez pravnog učinka, valja reći da se sudskom odlukom nikome pa tako ni tuženicima ne može osnovano ni zakonito nalagati priznanje bilo koje činjenice, prava ili pravnog odnosa. Samo utvrđenje činjenice da neki ugovor ne proizvodi pravne učinke nosi pravne posljedice koje će sudionici pravomoćnošću sudske odluke kojom se navedeno utvrđuje, biti dužne prihvatiti.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete ističe se da je tužitelj svoj zahtjev za naknadom štete utemeljio činjenično na tome da tužitelj zbog predmetne zabilježbe spora nije mogao određeno vrijeme prodati svoju nekretninu, niti je mogao podmiriti dug prema Erste&Steiermarkische bank d.d. temeljem ugovora o kreditu koji dug je bio osiguran zalogom na predmetnim nekretninama, zbog čega trpi štetu u vidu kamata i troškova otplate predmetnog kredita, a time i naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

19.1. U prvom redu, tužiteljev tužbeni zahtjev na trpljenje brisanja zabilježbe spora u ovom predmetu je odbijen kao neosnovan iz naprijed opisanih razloga. Nadalje, njegove nekretnine su tijekom postupka nesporno prodane te je podmiren dug osiguran založnim pravom. Sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi naknada štete koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva u vidu kamata i troškova otplate kredita bila u uzročno-posljedičnoj vezi s činjenicom zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi kao štetnoj radnji ili pak u vezi s potpisivanjem ugovora o prijenosu tražbine koje bi se imalo smatrati štetnom radnjom. Nakon podnošenja tužbe Općinskom sudu u Novom Zagrebu, I. tuženik je iskoristio svoje legitimno pravo na predlaganje zabilježbe te tužbe odnosno spora među strankama u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama.

19.2. Sud je prihvatio iskaze svjedokinja JV, ZVO i tužitelja u dijelu u kojem su iskazivali da se predmetna kuća doista teže prodala zbog zabilježbe spora. Isto proizlazi i iz konteksta iskaza svjedokinje KVO. Nedvojbeno je da se nekretnina na kojoj je zabilježba spora ne može lako ili uopće prodati, no sama radnja predlaganja i ishođenja zabilježbe postojanja određenog spora u vezi te nekretnine ne predstavlja sama po sebi štetnu radnju. Štetnom radnjom ne može se ni smatrati pokušaj zaključenja ugovora o prijenosu ugovora, ako se uzme u obzir činjenica da prethodno nije došlo do ispunjenja ugovorne obveze od strane kupca i posebno činjenica da iz iskaza tuženice ZV i svjedokinje ŠV proizlazi da ona nije dala kaparu prodavatelju te da je predugovor potpisala samo formalno u svojstvu kupca na molbu IV.

19.3. U preostalom dijelu iskazi svjedokinje ZVO i tužitelja sadrže činjenice koje ne predstavljaju odlučne činjenice u ovom predmetu, već bi zasigurno mogle biti od značaja u nekoj drugoj vrsti postupaka, a i u nekom drugom postupku radi naknade štete zbog oštećenja predmetne kuće ili gubitka na cijeni za koju je ista prodana.

19.4. Povredu prava osobnosti, činjenično također istaknutu u tužbi, tužitelj ničim nije dokazao tijekom postupka.

20. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno je da je u razdoblju od 6. listopada 2021. do 26. listopada 2022. (isključujući taj datum) po partiji kredita 5105127805 plaćen ukupni iznos od 10.775,70 EUR, od čega se na glavnicu kredita odnosi iznos od 6.650,26 EUR, a na kamatu iznos od 4.125,44 EUR.

21. No, kako nije dokazana osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadom štete, to nije bilo potrebe ocjenjivati dokaz financijskim vještačenjem koje je provedeno na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a visina istog je odmjerena u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), s obzirom na novčano izraženi zahtjev od 19.908,42 EUR (ranije 150.000,00 kn), što predstavlja vrijednost predmeta spora u ovom predmetu, uslijed protivljenja tuženika djelomičnom povlačenju tužbe. Prihvaćanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva tužitelja, koji je i podredno postavljen, sud smatra da je tužitelj uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok su svi drugi tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani. Zato je tužitelj dužan naknaditi tuženicima cjelokupni zatraženi parnični trošak.

23. Parnični trošak I. tuženika obuhvaća trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 8/1 - 250 bodova), trošak zastupanja na ročištima 8. prosinca 2023., 8. veljače 2024. i 20. studenoga 2024. (tbr. 9/1 - po 250 bodova), kao i trošak sastava podneska od 23. siječnja 2023. i 29. kolovoza 2024. (tbr. 8/1 – po 250 bodova), što ukupno iznosi 1.500,00 bodova ili 3.000,00 EUR, računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR. PDV na taj iznos jest 750,00 EUR, što ukupno iznosi 3.750,00 EUR. U preostalom dijelu je zahtjev I. tuženika za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

23.1. Podnesci I. tuženika kojima je predlagao odgode ročišta nisu ocijenjeni neophodnim troškom koji bi bila dužna snositi suprotna stranka.

24. Parnični trošak II. tuženice obuhvaća trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 8/1 - 250 bodova), trošak zastupanja na ročištima 8. ožujka 2023. i 28. lipnja 2023. (tbr. 9/5 – 25 bodova), 9. listopada 2023., 8. prosinca 2023., 8. veljače 2024. i 20. studenoga 2024. (tbr. 9/1 - po 250 bodova), kao i trošak sastava podneska od 31. siječnja 2023. (tbr. 8/1 –250 bodova), što ukupno iznosi 1.550,00 bodova ili 3.100,00 EUR, računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR. PDV na taj iznos jest 775,00 EUR, što ukupno iznosi 3.875,00 EUR. U preostalom dijelu je zahtjev II. tuženice za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

24.1. II. tuženici nije nastala nikakva pristojbena obveza pa joj isti trošak nije mogao biti ni dosuđen. Trošak ishođenja uvjerenja o prebivalištu za IV nije ocijenjen potrebnim troškovima budući da je provjeru prebivališta u mogućnosti provjeriti sud, a stvarna adresa ne mora biti identična prebivalištu osobe pa čak i boravištu.

24.2. Podnesci II. tuženice kojima je predlagala odgode ročišta nisu ocijenjeni neophodnim troškom koji bi bila dužna snositi suprotna stranka.

25. O troškovima tuženika koji su zatraženi i tiču se delegacije predmeta ovome sudu odlučit će se posebnim rješenjem.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Irena Mesiček, Zagreb, Margaretska 3

2. Odvj. CV, [adresa]

3. Odvj. KV, [adresa]

4. eOglasna ploča suda