REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1495/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Duji Nazliću, odvjetniku iz Zagreba, Masarykova 15, protiv tuženika PIA Automation Croatia d.o.o., Sesvete, Strojarska cesta 9C, OIB: 33003081130, zastupanog po punomoćniku Šimi Bogoviću, odvjetniku iz Zagreba, Boškovićeva ulica 13A, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika Duju Nazlića, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Šime Bogovića, odvjetnika, dana 30. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I/
Utvrđuje se da je tuženik Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelju uručio dana 24. kolovoza 2020., od kada se računa otkazni rok od mjesec dana i dva tjedna, te se utvrđuje da je tuženik nezakonito raskinuo radni odnos i izvršio odjavu na HZMO tužitelja već nakon dana 24. rujna 2020., jer je raskid radnog odnosa i odjavu na HZMO tužitelja trebalo učiniti tek nakon dana 8. listopada 2020..
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati navedene iznose kako slijedi:
- 834,22 eur, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate,
- 1.184,06 eur, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2020. do isplate,
izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne
P r
-
1 4 9 5 /
2 0
2 4 -
2 8
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 834,22 eur te 1.184,06 eur.
IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika koji mu je otkazao ugovor o radu Odlukom datiranom sa 4. kolovoza 2020., koju je tužitelj neposredno zaprimio tek 24. kolovoza 2020., s tim da je tuženik suprotno sadržaju zakonskih odredbi preuranjeno odjavio tužitelja s odgovarajućih fondova te na taj način efektivno raskinuo radni odnos, slijedom čega tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje stvarnog i zakonitog trajanja otkaznog roka uz pripadajuće isplate za to razdoblje, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da je tužitelju Odluka o otkazu uručena još 10. kolovoza 2020., u kojem smislu je tuženik pravilno odredio trajanje otkaznog roka te posljedično odjavljivanje, kojim slijedom je onda tuženik predlagao prvenstveno odbacivanje tužbe budući da tužitelj nije u propisanim rokovima zatražio zaštitu prava te nastavno podnio tužbu, podredno predlagalo se odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 15. srpnja 2024. poslovnog broj Pr-8387/2020 (kojom je u pretežitom dijelu usvojen tužbeni zahtjev, str. 71-76 spisa), koju je Županijski sud u Osijeku ukinuo svojom odlukom poslovnog broja
P r
-
1 4 9 5 /
2 0
2 4 -
2 8
Gž R-214/2024 od 10. listopada 2024. (str. 87-92 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 4. kolovoza 2020. (str. 4- 5 spisa), Potvrdu od 4. kolovoza 2020. (str. 6 spisa), Ugovor o radu (str. 7-10 spisa), Aneks ugovora o radu br. 18122019-19 (str. 11 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 12-15, 57-60 spisa), Izjavu poslodavca o prestanku radnog odnosa (str. 16 spisa), Prijavu HZMO-a (str. 17 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 7. listopada 2020. (str. 18 spisa), obračunsku ispravu (str. 19 spisa), presliku e-mail poruka (str. 27-30, 32-33 spisa), Materijalni zahtjev za isplatu potraživanja iz radnog odnosa od 8. rujna 2020. (str. 31 spisa) i evidenciju radnog vremena (str. 38-39 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te svjedok ČE, oboje na ročištu održanom 27. rujna 2023., te dopunski na ročištu održanom 11. prosinca 2024. (str. 51-54, 98- 101 spisa).
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika koji mu je otkazao ugovor o radu Odlukom datiranom sa 4. kolovoza 2020., za koju tužitelj navodi da ju je neposredno zaprimio 24. kolovoza 2020., s tim da ga je tuženik po navodima samog tužitelja suprotno zakonskim odredbama preuranjeno odjavio s odgovarajućih fondova te na taj način raskinuo radni odnos, slijedom čega tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje stvarnog i zakonitog trajanja otkaznog roka uz pripadajuće isplate za to razdoblje, i čemu se tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka protivio, ističući da je tužitelju Odluka o otkazu uručena još 10. kolovoza 2020., u kojem smislu je tuženik pravilno odredio trajanje otkaznog roka te posljedično odjavljivanje, s tim da je tuženik ukazivao i da je tužba nepravovremena te nedopuštena, budući da tužitelj nije u propisanim rokovima zatražio zaštitu prava te nastavno podnio tužbu, podredno je tuženik predlagao odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog. Na taj način tužitelj, s jedne strane, smatra da pravne posljedice Odluke o otkazu nastupaju tek od primitka dana 24. kolovoza 2020. i što onda uključuje i trajanje radnog odnosa tj. otkaznog roka do 8. listopada 2020. te pripadajuće isplate, dok je tuženik, s druge strane, smatrao da je uredna dostava Odluke o otkazu tužitelju izvršena elektroničkom poštom još 10. kolovoza 2020., od kada nastupaju pravne posljedica tj. od kada započinje računanje odgovarajućih rokova, i u kojem smislu tuženik smatra da je odjava s danom 24. rujna 2020. zakonita.
7. Ocjenjujući naprijed navedeno za ukazati je da je odredbom čl. 132. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) propisan način dostave odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa, među koje spada i odluka o otkazu ugovora o radu, i to tako da se na predmetnu dostavu primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz parničnog postupka, ako drukčije nije uređeno kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca odnosno pravilnikom o radu.
8. Kako se u smislu Glave jedanaeste Zakona o parničnom postupku ("Dostava pismena i razmatranje spisa", NN, 53/91 i dr.) dostava putem elektroničke pošte (gdje je odluka o otkazu u privitku e-mail poruke, što je ovdje slučaj) ne smatra urednim
P r
-
1 4 9 5 /
2 0
2 4 -
2 8
načinom dostavljanja, to proizlazi da se dostavljanje tužitelju na taj način dana 10. kolovoza 2020. ne može smatrati urednom dostavom koja proizvodi pravne učinke u smislu Zakona o radu te drugih relevantnih propisa, kod čega se ukazuje da tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da bi postojao drugi izvor prava tj. kolektivni ugovor, sporazum poslodavca i radničkog vijeća odnosno pravilnik o radu koji bi propisivao takav način dostave (elektronskom poštom tj. e-mail/om, što nije podudarno s dostavom elektroničkim putem /čl. 133.d. Zakona o parničnom postupku i dalje/, za koji informacijski sustav tuženik niti ne navodi da ga je koristio u konkretnom slučaju kontaktiranja s tužiteljem niti je tužitelj dao dozvolu za navedeno) kao redoviti način dostave, iz čega onda proizlazi da se niti na taj način tj. pozivom na neki od citiranih izvora prava dostava od 10. kolovoza 2020. ne može smatrati zakonitom.
9. Tim slijedom onda proizlazi da je uredna dostava Odluke o otkazu izvršena tek 24. kolovoza 2020., od kada teku odgovarajući rokovi tj. otkazni rok od jednog mjeseca i dva tjedna ističe 8. listopada 2020. u smislu odredbe čl. 122. st. 1. toč. 3. Zakona o radu, do kada je onda trajao i radni odnos tužitelja kod tuženika. Pritom, po stajalištu ovog suda, nije od značaja što bi iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazilo da je tužitelj i prije 24. kolovoza 2020. znao za mogućnost otkazivanja te da je kolegama na poslu slao e-mail poruke iz čijeg sadržaja proizlazi takvo saznanje, budući da je, a kako je prethodno već rečeno, zakonita dostava izvršena tek neposrednim uručenjem od 24. kolovoza 2020.. U slučaju odredbe čl. 132 Zakona o parničnom postupku radi se o normi obvezujućoj za poslodavca, i obveze iz predmetne odredbe nije moguće mijenjati na štetu radnika, a do čega bi došlo kada bi se prihvatilo stajalište tuženika vezano za navedeno.
10. U tom smislu se onda tužba povodom koje je i vođen ovaj postupak smatra dopuštenom i pravovremenom, uzimajući u obzir da je tužitelj 7. listopada 2020. uputio zahtjev za zaštitu prava te nastavno i podnio tužbu dana 31. listopada 2020., kojim slijedom nisu prihvaćene tvrdnje tuženika da je tužba nepravovremena odnosno nedopuštena, neovisno od toga što je tužitelj već ranije podnosio zahtjev za zaštitu prava.
11. Međutim, kada bi se i prihvatilo da radniku odluka o otkazu može biti dostavljena i tako da poslodavac ne poštuje odredbu čl. 132 Zakona o radu (t. 13. obrazloženja ukidne odluke), proizlazi da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da dostava odluke o otkazu elektroničkom poštom od 10. kolovoza 2020. proizvodi pravne učinke. To iz razloga, a što osobito proizlazi iz dopunskog iskaza tužitelja s ročišta od 11. prosinca 2024. (sve vezano i za navode tuženika da bi tužitelj bio upoznat sa sadržajem odluke o otkazu jer se 10. kolovoza 2020. elektroničkom poštom obratio kolegama navodeći da odlazi jer je dobio otkaz), što je elektronska poruka ČE bila poslana 10. kolovoza 2020. u 18.19 sati, dakle tek nakon što je tužitelj poslao svoj e-mail, koji je poslan u jutarnjim satima tj. 10.23 sati.
12. Pritom se ukazuje da se u naprijed navedenoj poruci elektroničke pošte tj. e- mailu tužitelja spominje osobno uvjetovani otkaz, dok se u kasnijoj poruci svjedokinje ČE od istog dana (10. kolovoz 2020.) navodi da je donijet poslovno uvjetovani otkaz. Iz navedenog onda proizlazi da u vrijeme slanja svoje poruke elektroničke pošte tužitelj nije bio upoznat sa stvarnim namjerama tuženika kao ni sa sadržajem odluke o otkazu, koja mu je dostavljena tek kao prilog elektroničke poruke ČE upućene u 18.19 sati spominjanog 10. kolovoza 2020., i na što tužitelj nije odgovarao.
P r
-
1 4 9 5 /
2 0
2 4 -
2 8
Također, utvrđeno je da je tužitelj tog dana već bio izvan mjesta rada tj. na godišnjem odmoru, kod čega je tužitelj navodio da predmetnu poruku elektronske pošte s odlukom o otkazu kao prilogom nije otvarao do povratka s godišnjeg odmora tj. 24. kolovoza 2020., kada mu je odluka o otkazu i osobno uručena.
13. Iz svega navedenog se onda ne može smatrati da je tužitelj prešutno ili na neki drugi konkludentni način prihvatio sadržaj odluke o otkazu, budući da u vrijeme slanja svoje elektroničke poruke od 10.23 sati još nije niti znao kakav je točno sadržaj te odluke, štoviše smatrao je da se radi o osobno uvjetovanom otkazu, da bi mu odluka bila elektroničkom poštom dostavljena u 18.19 sati istog dana, no tuženik nije dokazao da bi tužitelj istu i preuzeo na način da je otvorio i pregledao poruku, što tužitelj negira. Pritom valja uzeti u obzir i da je tužitelj sve do 24. kolovoza 2020. bio na godišnjem odmoru izvan Zagreba tj. tek tog dana je ponovo došao na posao, što onda isključuje mogućnost da bi vezano za radni odnos postupao na način kao da prihvaća odluku o otkazu, budući da na mjestu rada nije niti bio niti je obavljao poslove za tuženika.
14. Dakle, niti temeljem dostave od 10. kolovoza 2020. se ne može smatrati da je tužitelj u smislu Zakona o radu bio upoznat sa sadržajem odluke o otkazu tuženika, sve iz prethodno iznesenih razloga, čak i kada bi se prihvatilo da poslodavac nije nužno vezan načinom dostave propisanim odredbom čl. 132. Zakona o radu.
15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, kod čega, a sukladno svemu prethodno iznesenom, tužitelju pripadaju i utuženi iznosi, budući da je iz obračuna plaće za rujan 2020. vidljivo da je tužitelju bila isplaćena bruto plaća od 28.274,60 kn, na koji način tužitelj ima pravo na daljnji iznos za mjesec rujan 2020. od 6.285,46 kn (834,22 eur) tj. do ukupne mjesečne plaće od 34.570,06 kn, kao i na iznos od 8.921,30 kn (1.184,06 eur) za razmjerni dio listopada 2020. .
16. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u kojem smislu je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti, kako je to pobliže navedeno pod točkom III. izreke ove presude.
17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od po 250 bodova za prvotni te ponovljeni postupak, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 1.000,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (250,00 eur) iznos od 1.250,00 eur (u preostalom dijelu tužitelju nije priznata naknada parničnih troškova, kako je to pobliže zatraženo u
P r
-
1 4 9 5 /
2 0
2 4 -
2 8
priloženom troškovniku, budući da za nagrade za pojedine radnje /od po 25, 50 te 100 bodova/, kako to potražuje punomoćnik tužitelja, nema utemeljenja u važećoj Tarifi, uzimajući u obzir da se prvenstveno raspravljalo o utvrđenju trajanja radnog odnosa odnosno otkaznog roka, i okolnostima s tim u vezi, a ne o novčanom dijelu zahtjeva), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da tužitelj nije uspio sa zahtjevom samo u manjem dijelu (koji se odnosi na zakonske zatezne kamate) i što nije uvećalo troškove ovog postupka, kojim slijedom onda tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
18. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.
Zagreb, 30. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
