Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P Ob-388/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženih 1. JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi utvrđenja bračne stečevine i utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. siječnja 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika 2. tuženika FZ, a u odsutnosti uredno pozvanog 1. tuženog JZ, **.**.2024.

presudio je

I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], i to:

-suvlasnički dio: 10/100 etažno vlasništvo (E-9)

poslovni prostor P (trgovina) u prizemlju koji se sastoji od tri poslovne prostorije površine 59,58 m2, kojem kao sporedni dio pripada natkriveni ulaz površine 6,82 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 66,40 m2, na tlocrtu sve označeno crvenom bojom

i

-suvlasnički dio: 16/100 etažno vlasništvo (E-10)

stan 1K-4 na 1. katu koji se sastoji od ulaza, predprostora, kuhinje sa blagovaonom i dnevnim boravkom, ostave, tri sobe, WC-a, kupaone i balkona ukupne neto površine 117,11 m2, na tlocrtu sve označeno smeđom bojom

upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel, stečena radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice između HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Utvrđuje se da je ½ dijela nekretnina upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], i to:

-suvlasnički dio: 10/100 etažno vlasništvo (E-9)

poslovni prostor P (trgovina) u prizemlju koji se sastoji od tri poslovne prostorije površine 59,58 m2, kojem kao sporedni dio pripada natkriveni ulaz površine 6,82 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 66,40 m2, na tlocrtu sve označeno crvenom bojom

i

-suvlasnički dio: 16/100 etažno vlasništvo (E-10)

stan 1K-4 na 1. katu koji se sastoji od ulaza, predprostora, kuhinje sa blagovaonom i dnevnim boravkom, ostave, tri sobe, WC-a, kupaone i balkona ukupne neto površine 117,11 m2, na tlocrtu sve označeno smeđom bojom

u trenutku prijenosa prava vlasništva na FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], predstavljala izvanknjižno vlasništvo tužiteljice HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

III. Utvrđuje se da je HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], i to:

-suvlasnički dio: 10/100 etažno vlasništvo (E-9)

poslovni prostor P (trgovina) u prizemlju koji se sastoji od tri poslovne prostorije površine 59,58 m2, kojem kao sporedni dio pripada natkriveni ulaz površine 6,82 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 66,40 m2, na tlocrtu sve označeno crvenom bojom

i

-suvlasnički dio: 16/100 etažno vlasništvo (E-10)

stan 1K-4 na 1. katu koji se sastoji od ulaza, predprostora, kuhinje sa blagovaonom i dnevnim boravkom, ostave, tri sobe, WC-a, kupaone i balkona ukupne neto površine 117,11 m2, na tlocrtu sve označeno smeđom bojom

u ½ idealnog dijela.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"6. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka odredbe Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju potvrđenog po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću pod brojem OV- 7924/16 kojima je određeno osiguranje prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 106.000,00 EUR (sto šest tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te odredbe Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju potvrđenog po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću pod brojem OV-2130/10 kojima je određeno osiguranje prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 85.000,00 EUR (osamdeset i pet tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate u odnosu na 1/2 (jednu polovinu) dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

-suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9)

POSLOVNI PROSTOR P (trgovina) u prizemlju koji se sastoji od tri poslovne prostorije površine 59,58 m2, kojem kao sporedni dio pripada natkriveni ulaz površine 6,82 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 66,40 m2, na tlocrtu sve označeno crvenom bojom

7. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka odredbe Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju potvrđenog po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću pod brojem OV-494/13 kojima je određeno osiguranje prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 60.000,00 EUR (šezdeset tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate u odnosu na 1/2 (jednu polovinu) dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

-suvlasnički dio: 16/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10)

STAN 1K-4 na 1. katu koji se sastoji od ulaza, predprostora, kuhinje sa blagovaonom i dnevnim boravkom, ostave, tri sobe, WC-a, kupaone i balkona ukupne neto površine 117,11 m2, na tlocrtu sve označeno smeđom bojom.

8. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka u odnosu na stjecanje prava vlasništva u 1/2 (jednoj polovini) idealnog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

-suvlasnički dio: 16/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10)

STAN 1K-4 na 1. katu koji se sastoji od ulaza, predprostora, kuhinje sa blagovaonom i dnevnim boravkom, ostave, tri sobe, WC-a, kupaone i balkona ukupne neto površine 117,11 m2, na tlocrtu sve označeno smeđom bojom

Potvrda broj: OU-268/2019 od 15. studenoga 2019. na temelju koje je u korist FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uknjiženo pravo vlasništva na predmetnome dijelu nekretnine.

9. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka u odnosu na stjecanje prava vlasništva u 1/2 (jednoj polovini) idealnog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

-suvlasnički dio: 10/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9)

POSLOVNI PROSTOR P (trgovina) u prizemlju koji se sastoji od tri poslovne prostorije površine 59,58 m2, kojem kao sporedni dio pripada natkriveni ulaz površine 6,82 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 66,40 m2, na tlocrtu sve označeno crvenom bojom

Potvrda broj: OU-269/2019 od 15. studenoga 2019. na temelju koje je u korist FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uknjiženo pravo vlasništva na predmetnome dijelu nekretnine."

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24. listopada 2019. podnijela tužbu protiv tražeći da se utvrdi njezino pravo suvlasništva u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige ovoga suda u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općina [katastarska općina] kao bračnoj stečevini 1. tuženog JZ i nje. Kako je 1. tuženi JZ raspolagao tom nekretninom na način da je s 2. tuženim FZ sklopio ugovore o zajmu s sa sporazumom o osiguranju temeljem kojeg je osnovano fiducijarno vlasništvo na predmetnoj nekretnini u korist 2. tuženog FZ, to traži donošenje i odluke kojom će se utvrditi da navedeni ugovori nemaju učinka u odnosu na nju.

2. 1. tuženi OZ je priznao tužbu i tužbeni zahtjev. 3. 2. tuženi FZ je osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Sud je proveo dokaze čitanjem zapisnika o priopćenju poziva na obavijest po članku 332. Ovršnog zakona od 5. rujna 2019. s prijedlogom (list 8-11 i 58-64 spisa), ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju (list 12-15 i 16-18 spisa), potvrde (list 19-29 spisa), rješenja Porezne Uprave (list 36 spisa), prijave poreza na promet nekretnina (list 37 spisa), kupoprodajnog ugovora (list 38 spisa), ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 49-52 i 56-57 spisa), izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 53-55 i 201-241 spisa), sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (list 65-66 spisa), ugovora o kreditu (list 67-70 spisa), vjenčanog lista (list 79 spisa), ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 144-146 spisa), ugovora o darovanju nekretnine (list 149-151 spisa), saslušanjem svjedoka CZ (list 180-181 spisa), IZ (list 181 spisa), BZ (list 182 spisa), MZ (list 182 spisa), RZ (list 183 spisa), UZ (list 182 spisa) i GZ (list 185-186 spisa) te saslušanjem tužiteljice (list 137-140 i 155 spisa), 1. tuženog JZ (list 140-141 i 155-156 spisa) i 2. tuženog FZ (list 152-153 spisa).

5. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje izvanbračne stečevine osnovan, dok u preostalom dijelu njezin zahtjev nije osnovan.

6. Prije svega se ističe da 1. tuženi JZ priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. U tom pravcu potrebno je razlikovati tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na utvrđenje da imovina koja je predmetom ovog postupka čini izvanbračnu/bračnu stečevinu od tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrdi da ugovori o zajmu sa sporazumom o osiguranju u odnosu na nju nemaju učinka.

6.1. U odnosu na utvrđenje izvanbračne/bračne stečevine 1. tuženi JZ svakako može priznati tužbeni zahtjev jer se radi o sporu isključivo između njih dvoje. Takvo njegovo priznanje sudu ne bi bilo prihvatljivo ukoliko bi priznanje bilo u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (članak 3. stavak 3. ZPP- a).

6.2. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi kako ugovori o zajmu sa sporazumom o osiguranju koje je 1. tuženi JZ sklopio s 2. tuženim FZ nemaju učinka u odnosu na nju, priznanje tužbenog zahtjeva 1. tuženog JZ nema učinka jer su u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva tuženici jedinstveni suparničari i spor se u odnosu na obojicu mora riješiti na jednak način, a 2. tuženi FZ tužbeni zahtjev osporava. Osim toga, i više je nego očito da priznanjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu 1. tuženi JZ dovodi 2. tuženog FZ u nepovoljan položaj u kojem otežava naplatu njegovog potraživanja.

6.3. Dakle, priznanje tužbenog zahtjeva sud može uzeti u obzir samo u odnosu na utvrđenje izvanbračne/bračne stečevine.

7. Nastavno se prelazi na utvrđenja relevantna za donošenje odluke o dijelu tužbenog koji se odnosi na utvrđenje izvanbračne/bračne stečevine tužiteljice i 1. tuženog JZ.

7.1. Kako je već navedeno 1. tuženi JZ je priznao tužbeni zahtjev, a u odnosu na ovaj dio zahtjeva to njegovo priznanje je dopušteno. Jedino preostaje za procijeniti je li takvo njegovo raspolaganje protivno prisilnim propisima ili pravilima javnog morala. Pritom se ukazuje da niti jedan prisilni propis ne bi zabranjivao 1. tuženom JZ da prizna tužbeni zahtjev. Međutim, s obzirom da 1. tuženi JZ ima dugovanje prema 2. tuženom FZ, a koje je osigurano fiducijarnim vlasništvom upravo na spornim nekretninama, to bi se mogao izvesti zaključak da 1. tuženi JZ postupa protivno moralu jer nastoji spriječiti naplatu svog dugovanja.

7.2. Stoga su i provedeni drugi dokazi kako bi priznanje 1. tuženog JZ bilo potkrijepljeno.

7.3. Iz provedenih dokaza proizlazi kako su tužiteljica i 1. tuženi JZ brak zaključili 29. svibnja 2004., a za vrijeme njihovog braka da je rođeno troje djece. Svoju vezu započeli su još 1991. te su 1997./1998. započeli zajednički život kod roditelja tužiteljice. 2002. su kupili stan sredstvima ostvarenim kreditom, a za uređenje stana koji je bio u roh-bau stanju financijska sredstva je osigurao otac tužiteljice. Ovakva utvrđenja proizlaze, kako iz materijalne dokumentacije, tako i iz iskaza svih saslušanih svjedoka te same tužiteljice i 1. tuženog JZ.

7.4. Dakle, utvrđeno je da je stan koji je predmet ovog postupka kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i 1. tuženog JZ, sredstvima ostvarenim kreditom koji se otplaćivao od njihovih zarada, a sredstva za potpuno uređenja stana osigurao je otac tužiteljice.

7.5. U odnosu na poslovni prostor potrebno je istaknuti da je 1. tuženi JZ 2001. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s roditeljima kojim je obuhvaćen i taj poslovni prostor, ali ne kao posebna etaža već označen opisno i iskazan kao suvlasnički udio u odnosu na cijelu nekretninu. Naknadno je sklopio i ugovor o darovanju u odnosu na tu istu nekretninu 2009., a koja je u ugovoru o darovanju označena kao posebna etaža jer je u međuvremenu provedeno i etažiranje.

7.6. Iz iskaza tužiteljice i 1. tuženog JZ proizlazi da je tužiteljica pomagala 1. tuženom JZ u izvršavanju obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ujedno su i plaćali sve troškove stanovanja roditelja 1. tuženog JZ. Dakle, u izvršavanju ugovora o doživotnom uzdržavanju oboje su ulagali svoj rad i sredstva koja su zaradili.

8. Imovina koja je predmetom ovog postupka stečena je za vrijeme važenja Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 162/1998. – dalje ObZ/1998.) koji u odredbi članka 262. propisuje da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. Odredba članka 252. ObZ/1998. propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok odredba članka 253. stavka 1. ObZ/1998. određuje da su suvlasnici u jednakim dijelovima na bračnoj stečevini, ako nisu što drugo ugovorili.

9. Sud je stava kako su tužiteljica i 1. tuženi JZ imovinu koja je predmetom ovog postupka stekli za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, koja je nastavljena sklapanjem braka, radom i da je kao takva ta imovina njihovo suvlasništvo u jednakim suvlasničkim omjerima. Tome u prilog govori i priznanje 1. tuženog JZ, ali i ostali provedeni dokazi. Stoga je navedeno valjalo utvrditi u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

10. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži da se utvrdi kako ugovori o zajmu sa sporazumom o osiguranju koje se sklopili tuženici nemaju učinak u odnosu na nju u ½ dijela u kojem je utvrđena suvlasnicom predmetnih nekretnina navodi se sljedeće.

10.1. Tužiteljica smatra da raspolaganje nekretninama koje su predmet ovog postupka, a koje je poduzeo 1. tuženi JZ, u odnosu na njezin suvlasnički dio nemaju učinak.

10.2. U konkretnom slučaju radi se o dva načela koja su u suprotnosti s obzirom na utvrđeno činjenično stanje. S jedne strane postoji načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih ima, a s druge strane postoji načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

10.3. Postoji odnos bračnih/izvanbračnih drugova vezano za imovinu koju stječu za vrijeme braka/izvanbračne zajednice, uz napomenu da odredbe Obiteljskog zakona koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja specijalne punomoći (Narodne novine, broj 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011., 61/2011., 25/2013., 75/2014. i 5/2015. – dalje ObZ/2003.) ne predviđaju postojanje zakonske pretpostavke da sve što je stečeno za vrijeme braka automatski predstavlja bračnu stečevinu. Drugim riječima postoji odnos između dvije fizičke osobe koje mogu dogovarati svoje imovinske odnose, i u koje odnose nisu ni na koji način uključene treće osobe izvan te bračne zajednice.

10.4. Načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, s druge strane, propisano je odredbom članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014. – dalje ZV). Prema citiranoj odredbi štiti se povjerenje u zemljišne knjige, odnosno da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je u dobroj vjeri, ako nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, u to da stvar pripada otuđivatelju, s tim da se nedostatak vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Dakle, zakon propisuje presumpciju o tome da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, uz daljnju pretpostavku da se nikome ne može predbaciti nedostatak dobre vjere samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.

11. Stav je ovog suda kako prednost treba dati zaštiti načela povjerenja u zemljišne knjige. Naime, zemljišne knjige su javni upisnici dostupni svima. Štiteći načelo povjerenja u zemljišne knjige, štiti se i povjerenje u pravni promet. Suprotno bi značilo potpunu pravu nesigurnost prilikom prometa nekretninama, a i u potpunosti bi obeskrijepilo razloge postojanja zemljišnih knjiga. Dakle, otklanjanje zaštite povjerenja u zemljišne knjige trebalo bi biti izuzetak predviđen samo za slučajeve kada je utvrđeno da je upravo stjecatelj kakvog zemljišnoknjižnog prava bio nesavjestan i zemljišnoknjižno pravo je stekao znajući da otuđivatelju ne pripada pravo vlasništva na nekretnini. To tim više kada se radi o pitanju postojanja bračne stečevine, koja pretpostavlja odnos bračnih drugova koji se ne mora ticati trećih osoba, posebice u situaciji kada niti postojanje braka niti postojanje bračne stečevine nisu učinjeni vidljivim u zemljišnim knjigama kao javnim upisnicama. Bračni drug svoje pravo suvlasništva može pravodobno zaštiti na način da ga bilo upiše u zemljišnim knjigama, bilo zabilježi postojanje svoga odnosa sa upisanim vlasnikom, dok svim ostalim osobama jedino stoji na raspolaganju vjera da zemljišne knjige potpuno i istinito odražavaju pravni status nekretnine.

12. Primjenjujući opisano na činjenice konkretnog slučaja proizlazi da je tužiteljica propustila zaštititi svoje pravo suvlasništva na prijeporu na način da isto suvlasništvo učini vidljivim svim drugim osobama, pa tako i 2. tuženom FZ, koji je postupajući upravo s povjerenjem u zemljišne knjige, uz potvrdu zemljišnoknjižnog vlasnika da je upravo on vlasnik nekretnine, stekao određena prava na prijeporu. Sama tužiteljica u svom iskazu navodi da 1. tuženom JZ nije zabranila da raspolaže s nekretninom i da nije poduzela ništa da bi zaštitila svoje pravo suvlasništva na prijeporu. Također da nikada nisu niti razgovarali o raspolaganju spornim nekretninama, a sve vezano uz financije u njihovom braku da je prepustila 1. tuženom JZ. 1. tuženi JZ potvrđuje da tužiteljicu o svojem raspolaganju prijeporom nije obavijestio niti je to smatrao potrebnim. 1. tuženi JZ nikada 2. tuženom ZZ nije spomenuo da bi nekretnine kojih je bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik, bile i vlasništvo tužiteljice.

13. Tužiteljica se poziva na činjenicu da nije znala da je 1. tuženi JZ raspolagao prijeporom, međutim, sama tužiteljica se dovela u situaciju u kojoj ni na koji način nije zaštitila svoje pravo suvlasništva, čime je pravo upravljanja prijeporom prepustila 1. tuženom JZ. Ukoliko je 1. tuženi JZ postupio na način da je izigrao povjerenje tužiteljice, to se ne može negativno odraziti na poštene stjecatelje nekog prava na prijeporu.

14. Stoga je stav suda kako ugovori o zajmu sa sporazumom o osiguranju koje su sklopili tuženici imaju učinak i u odnosu na tužiteljicu. Tužiteljica nije na valjan način zaštitila svoje pravo suvlasništva pa se činjenica da je u ovom postupku utvrđena suvlasnicom prijepora ne može suprotstaviti valjano stečenom pravu 2. tuženog FZ temeljem navedenih ugovora. Slijedom navedenog, dio tužbenog zahtjeva kojim je tražila da se utvrdi kako ugovori o zajmu sa sporazumom o osiguranju i potvrde temeljem kojih je 2. tuženi FZ uknjižen kao vlasnik prijepora nemaju pravni učinak u odnosu na nju, je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

15. Prema ocjeni suda i tužiteljica, ali i tuženici, su u ovom postupku uspjeli, odnosno izgubili, u podjednakim omjerima pa sukladno odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a svaka stranka treba snositi svoj trošak postupka.

Rijeka, 30. prosinca 2024.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice Bojanu Miliću, odvjetniku u Rijeci

- 1. tuženom JZ

- punomoćnicima 2. tuženika Odvjetničkom društvu Vukić i dr. iz Rijeke