62. P-1226/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja CONSENSUS PLUS društvo s ograničenom odgovornošću za usluge i poslovno savjetovanje, Labin, Rudarska 8, OIB: 14664776052, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukić, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate 6.582,55 eura, nakon zaključene glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. prosinca 2024., na ročištu za objavu i uručenje presude, 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju CONSENSUS PLUS d.o.o., Labin, Rudarska 8, OIB: 14664776052 novčani iznos od 6.582,55 € uvećan za zatezne kamate:

- na iznos od 8,79 € / 66,26 kn od 06.05.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 10,70 € / 80,62 kn od 02.06.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 8,05 € / 60,65 kn od 30.06.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 8,75 € / 65,96 kn od 01.08.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 10,15 € / 76,49 kn od 03.09.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 10,03 € / 75,57 kn od 29.09.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 8,62 € / 64,93 kn od 31.10.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 11,27 € / 84,90 kn od 26.11.2009. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 13,39 € / 100,91 kn od 01.01.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 16,42 € / 123,68 kn od 27.01.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 15,72 € / 118,46 kn od 26.02.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 19,82 € / 149,36 kn od 31.03.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 19,05 € / 143,50 kn od 29.04.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 20,56 € / 154,93 kn od 01.06.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 33,69 € / 253,84 kn od 02.07.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 30,99 € / 233,47 kn od 28.07.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 39,24 € / 295,68 kn od 01.09.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 36,39 € / 274,19 kn od 01.10.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 31,80 € / 239,62 kn od 03.11.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 41,48 € / 312,56 kn od 26.11.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 1.752,67 € / 13.205,50 kn od 22.12.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 1,46 € / 11,02 kn od 01.05.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 17,64 € / 132,94 kn od 01.06.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 31,41 € / 236,67 kn od 01.07.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 28,58 € / 215,32 kn od 01.08.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 37,24 € / 280,56 kn od 01.09.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 34,24 € / 258,02 kn od 01.10.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 29,43 € / 221,76 kn od 01.11.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 39,58 € / 298,25 kn od 01.12.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 52,50 € / 395,57 kn od 01.01.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 43,36 € / 326,66 kn od 01.02.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 46,56 € / 350,83 kn od 01.03.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 42,48 € / 320,09 kn od 01.04.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 43,22 € / 325,61 kn od 01.05.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 60,53 € / 456,07 kn od 01.06.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 62,22 € / 468,78 kn od 01.07.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 76,68 € / 577,77 kn od 01.08.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,25 € / 521,78 kn od 01.09.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 61,12 € / 460,49 kn od 01.10.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 59,98 € / 451,92 kn od 01.11.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 59,35 € / 447,21 kn od 01.12.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 63,22 € / 476,32 kn od 01.01.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 66,59 € / 501,69 kn od 01.02.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 67,04 € / 505,09 kn od 01.03.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,71 € / 487,54 kn od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 66,28 € / 499,39 kn od 01.05.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 67,36 € / 507,50 kn od 01.06.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 65,55 € / 493,86 kn od 01.07.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 66,02 € / 497,45 kn od 01.08.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,66 € / 487,22 kn od 01.09.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 61,73 € / 465,12 kn od 01.10.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,86 € / 488,68 kn od 01.11.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 66,36 € / 499,98 kn od 01.12.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 65,31 € / 492,06 kn od 01.01.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 59,41 € / 447,62 kn od 01.02.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,42 € / 485,37 kn od 01.03.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,86 € / 488,67 kn od 01.04.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 62,89 € / 473,87 kn od 01.05.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 56,79 € / 427,85 kn od 01.06.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 56,63 € / 426,68 kn od 01.07.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 12,90 € / 97,23 kn od 23.05.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 34,33 € / 258,67 kn od 25.06.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 31,33 € / 236,03 kn od 09.07.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 40,51 € / 305,19 kn od 02.09.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 37,33 € / 281,29 kn od 02.10.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 32,23 € / 242,86 kn od 03.11.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 43,00 € / 323,95 kn od 01.12.2010. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 56,69 € / 427,12 kn od 04.01.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 46,99 € / 354,07 kn od 01.02.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 50,39 € / 379,69 kn od 01.03.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 46,07 € / 347,10 kn od 02.04.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 46,85 € / 352,96 kn od 03.05.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 65,20 € / 491,26 kn od 02.06.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 66,99 € / 504,73 kn od 03.07.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 82,11 € / 618,65 kn od 31.07.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 74,25 € / 559,45 kn od 01.09.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 65,65 € / 494,65 kn od 04.10.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 64,28 € / 484,29 kn od 03.11.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 63,62 € / 479,33 kn od 03.12.2011. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 67,69 € / 510,03 kn od 03.01.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 71,24 € / 536,79 kn od 03.02.2012. godine do namirenja tužitelja ,

- na iznos od 71,72 € / 540,37 kn od 02.03.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,26 € / 521,86 kn od 01.04.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 70,92 € / 534,36 kn od 03.05.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 72,06 € / 542,91 kn od 02.06.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 70,15 € / 528,52 kn od 03.07.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 70,65 € / 532,31 kn od 14.08.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,22 € / 521,52 kn od 04.09.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 66,12 € / 498,21 kn od 03.10.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,42 € / 523,06 kn od 03.11.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 71,00 € / 534,98 kn od 04.12.2012. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,89 € / 526,62 kn od 03.01.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 63,67 € / 479,75 kn od 02.02.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 68,96 € / 519,57 kn od 02.03.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 69,42 € / 523,05 kn od 03.04.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 67,35 € / 507,44 kn od 03.05.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 60,91 € / 458,90 kn od 01.06.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 60,74 € / 457,67 kn od 03.07.2013. godine do namirenja tužitelja,

- na iznos od 62,33 € / 469,59 kn od 14.08.2013. godine do namirenja tužitelja, koje se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuju po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju CONSENSUS PLUS d.o.o., Labin, Rudarska 8, OIB: 14664776052 troškove postupkau iznosu od 1.368,42 eura uvećane za zateznu kamatu koja teče od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja CONSENSUS PLUS d.o.o., Labin, Rudarska 8, OIB: 14664776052 za naknadom parničnog troška u iznosu od 200,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužbeni navodi

1.1. Tužitelj je 12. lipnja 2023. podnio naslovnom sudu tužbu radi isplate novčanog iznosa od 6.582,55 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. U historijatu tužbe navodi da je tužitelj otkupio potraživanja glede ništetnosti valutne klauzule u Ugovorima o kreditu s CHF valutom prema tuženiku odnosno stjecanja bez osnove od strane tuženika i to od cedenta: CF vezano uz Ugovor o kreditu broj:

112-50-3954625 od 7. ožujka 2007. (dalje: Ugovor o kreditu 1) u iznosu glavnice od 16.181,09 kn, ČF vezano uz Ugovor o kreditu broj: 128-50-3521775 od 13. lipnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu 2) u iznosu glavnice od 15.909,18 kn, ŠF vezano uz Ugovor o kreditu broj 045-50-3572211 od 17. srpnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu 3) u iznosu glavnice od 17.505,97 kn. Niti jedan od predmetnih Ugovora o kreditu nije konvertiran.

1.2. Odredbom čl. 1. Ugovora o kreditu 1. ugovoren je iznos kredita u visini od 19.550,00 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita i to pod niže navedenim uvjetima. Dalje je čl. 6. ugovoreno kako se kredit odobrava za kupnju novog vozila, dakle u pitanju je potrošački kredit. Otplata kredita ugovorena je odredbom čl. 7. na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji de biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. O ugovornim odredbama cedent nije bio u mogućnosti pregovarati niti je isti upozoren na valutni rizik, a niti mu je bio poznat.

1.3. Odredbom čl. 1. Ugovora o kreditu 2. ugovoren je iznos kredita u visini od 20.676,89 CHF prema srednjem tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita i to pod niže navedenim uvjetima. Dalje je čl. 6. ugovoreno kako se kredit odobrava za kupnju novog vozila. Otplata kredita ugovorena je odredbom čl. 7. na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji de biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

1.4. O ugovornim odredbama cedent nije bio u mogućnosti pregovarati niti je upozoren na valutni rizik. Dalje je čl. 6. ugovoreno kako se kredit odobrava za kupnju novog vozila, dakle u pitanju je potrošački kredit. Otplata kredita ugovorena je odredbom čl. 7. na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,

važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji de biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. O ugovornim odredbama cedent nije bio u mogućnosti pregovarati niti je upozoren na valutni rizik, a niti mu je bio poznat.

1.5. Tužitelj navodi kako je u predmetnim Ugovorima o kreditu ništetna odredba o valutnoj klauzuli CHF. Navedena je odredba nepoštena temeljem odredbe čl. 81 ZZP/03 odnosno čl. 96 ZZP/07, a što je čini ništetnom temeljem odredbe čl. 87 ZZP/03 odnosno čl. 102 ZZP/07. Ističe kako je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, pa tako i tužitelj na kojeg su potrošači prenijeli svoja prava, pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika odnosno povrata stečenog bez osnove od strane tuženika. Utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u kojima se ugovara valutna klauzula u CHF, ima učinak uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da su te odredbe pošteno ugovorene, odnosno tečaj vraća na početno ugovoreni tečaj. Svi iznosi plaćeni po višem tečaju od početnog, predstavljaju stjecanje bez osnove te ih je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa.

1.6. Potrošači kao cedenti prenijeli su na tužitelja svoja potraživanja glede ništetnosti valutne klauzule u njihovim Ugovorima o kreditu zaključenima sa tuženikom odnosno stečenog bez osnove od strane tuženika. Isto je u skladu sa odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Tužitelj ističe da nije u pitanju tražbina koja bi bila strogo osobne naravi već je u pitanju tražbina – potraživanje koje proizlazi iz ništetnosti ugovornih odredbi te su pravo na povrat stečenog bez osnove potrošači ovlašteni prenijeti na trećega.

1.7. Tužitelj traži povrat cjelokupnog iznosa stečenog bez osnove od strane tuženika, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a. Osim stečenog bez osnove od strane tuženika, tužitelj traži i plaćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog iznosa stečenog bez osnove posebno temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a, a sve obzirom na to da je tuženik nepošten stjecatelj.

2. Odgovor na tužbu

2.1. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, u bitnome navodeći da predmetni postupak nije pokrenuo potrošač, nego trgovačko društvo. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) posl.br. Pž-6632/17 donesenoj u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Međutim, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu nepoštene.

2.2. Pored navedenog, svi su predmetni ugovori o kreditu zaključeni radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, kako to proizlazi iz odluke posl.br. Pž-6632/17 u kojoj se među ostalim obrazlaže da su ugovori o kreditu koji sadrže odredbe čijim korištenjem se vrijeđaju kolektivni interesi i prava potrošača sklopljeni radi rješavanja stambenih potreba, a cilj samog ugovora je da potrošač putem pravnog posla pod određenim uvjetima stekne pravo dobiti iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem, čime se ostvaruje svrha ugovora.

2.3. Tuženik ističe da je sporna odredba korisnicima kredita bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita korisniku kredita je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Također, osim što je tuženik korisnicima kredita prije zaključenja ugovora, odnosno prije njihove odluke i odabira da zaključe predmetne ugovore o kreditu, dao sve informacije temeljem koji je korisnik mogao donijeti informiranu odluku, predmetni su ugovori solemnizirani od strane javnog bilježnika. Obzirom da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, ne mogu se smatrati nepoštenim odnosno ništetnim.

2.4. Tuženik ističe prigovor zastare utuženog potraživanja i osporava visinu utuženog potraživanja.

3. Tijek postupka

3.1. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi da ne osporava visinu utuženog potraživanja pa tužitelj odustaje od prijedloga za provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Sud provodi dokaz saslušanjem svjedoka CF, ŠF i ČF na utvrđenje spornih okolnosti.

3.2. Stranke kroz podneske dodatno elaboriraju svoje stavove, a nakon što izjavljuju da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, sud zaključuje glavnu raspravu i zakazuje ročište za objavu i uručenje presude.

4. Dokazni postupak

4.1. U postupku izvođenja dokaza sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu; ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako pregledao i cijenio isprave koje priležu spisu predmeta i to; Ugovor o cesiji LF, Ugovor o cesiji ČF, Ugovor o Cesiji Franjo Prišćan i Anex Ugovora o cesiji Franjo Prišćan, Ugovor o kreditu broj: 112-50-3954625, Ugovor o kreditu broj: 128-50-3521775, Ugovor o kreditu broj 045- 50-3572211, Presudu VTSRH posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Presude suda Europske unije u predmetima C-51/17 od 20. rujna 2018. godine i C-186/16 od 20. rujna 2017. godine prijepis knjigovodstvene kartice po kreditima br.: 112-50- 3954625, 128-50-3521775 ,045-50-3572211 otplatni planovi kredita: 112-50-3954625, 128-50-3521775 , 045-50-3572211 (list 13-216 spisa), zahtjeve za kredit, promotivni uvjeti važeći u vrijeme zaključenja svakog pojedinog ugovora (list 232-243 spisa) te sudsku praksu i odluke koje se odnose na analognu pravnu situaciju.

4.2. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠF, ČF i FF, korisnika kredita, na utvrđenje spornih okolnosti u ovom predmetu, a posebno na okolnost mogućnosti pregovaranja o spornoj odredbi sklopljenih ugovora o kreditu.

4.3. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka NF, RF i CFŽ, javnih bilježnika koji su solemnizirali predmetne ugovore o kreditu budući da je sud cijenio da te dokaze nije potrebno provoditi radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom predmetu. .

4.4. Nakon tako provedenog dokaznog postupke, cijeneći dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora i odlučne činjenice

5.1. Tužitelj u ovom predmetu potražuje preplatu s osnove ništetne odredbe o vezanju glavnice za valutu CHF u ukupnom iznosu od 6.582,55 eura.

5.2. Tuženik ističe prigovor zastare utuženog potraživanja, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom sporu, osnovu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata na iznos glavnice. Ne spori činjenična utvrđenja koja je tužitelj iznio u historijatu tužbe niti visinu utuženog potraživanja

6. O zastari utuženog potraživanja

6.1. Tuženik ističe prigovor zastare utuženog potraživanja.

6.2. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja istaknuti da je u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (pa tako i ovdje tuženika), presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđena ništetnost odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

6.3. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi, poslovni broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

6.4. Iz navedenog razloga, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iznova od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).

6.5. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustavovljena ništetnog ugovora.

6.6. Pravno shvaćanje ovog suda je da se u predmetnoj pravnoj stvari ima primijeniti opći zastarni rok od 5 (pet) godina koji se primjenjuje ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a što ovdje jest slučaj (čl. 225. ZOO-a).

6.7. Prema odredbi čl. 214. stavka 2. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a prema odredbi čl. 215. stavka 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana od kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

6.8. Sagledavajući činjenična i pravna pitanja ovog spora, a pri tom ne ulazeći na ovom mjestu u opširnije elaboriranje merituma, sud utvrđuje da je zastara počela teći 14. lipnja 2018., kada je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Kako je predmetni postupak pokrenut tužbom 12. lipnja 2023., a zastara utuženog potraživanja po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli počela je teći 14. lipnja 2018., to sud utvrđuje da u predmetnom slučaju od dana početka tijeka zastarnog roka do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO-a.

6.9. Slijedom navedenih utvrđenja, sud nalazi tuženikov prigovor zastare neosnovanim.

7. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije

7.1. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

7.2. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja su za naplatu predmetne tražbine imali ustupitelji (korisnici kredita), prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetne tražbine korisnika kredita iz ugovora o kreditu nisu promijenile svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač.

7.3. Dakle, u konkretnom slučaju, radi se o ustupu novčane tražbine, koja suprotno navodima tuženika, nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, te se narav samog prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZOO-a jer nije riječ o primjerice nazapljenjivoj tražbini, naknadi nematerijalne štete i slično.

7.4. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača (2003) ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog čl. propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Zaključno, iz odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7.5. Imajući u vidu izneseno, sud zaključuje da su ugovori o u ustupu tražbine (cesiji) u konkretnom slučaju predstavljali samo modus prijenosa tražbine sa potrošača, na ovdje tužitelja. Pravomoćnom odlukom ovog suda, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. zaključivao s potrošačima ugovore s ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama vezanjem glavnice ugovora za valutu švicarski franak.

7.6. Na taj način deklarirana je ništetnost odredbi iz svih ugovora o kreditu u navedenom vremenskom razdoblju koji sadrže sporne odredbe. Slijedom navedenih utvrđenja, tužitelj u ovom postupku nije bio dužan dokazivati da su predmetne odredbe iz ugovora o kreditu ništetne. Valja istaknuti da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a). Budući da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne kako je ranije obrazloženo, osnovana je i dospjela tražbina korisnika kredita prema tuženiku, s osnova stjecanja bez osnove, a koja je ustupljena ovdje tužitelju.

7.7. Kako je sud utvrdio da predmetni ugovori o ustupu tražbine koji su priloženi uz tužbu ispunjavaju sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih uz prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen uslijed čega novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, ovaj sud zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran u postupku.

7.8. Valja napomenuti da je stajalište ovog suda jednako kao i stajalište koje je Europski sud zauzeo u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. Europski sud tako u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzima sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

8. Opseg zaštite i nepoštene ugovorne odredbe

8.1. Tuženik pogrešno smatra da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini i da nije primjenjiva na konkretan pravni odnos.

8.2. U skladu s odredbom čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP-a, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.3. Prema tome, ovaj sud je u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno, vezan je za utvrđenje da je odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli ništetna. Odluka suda 9 Poslovni broj: 7 P-121/2019-40 u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, tako obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

8.4. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, ističe se da je pravomoćnom presudom, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. (u odnosu na valutnu klauzulu) do 31. prosinca 2008., u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni ugovor o kreditu, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim okolnostima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

8.5. Na taj način je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90. istog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., 46/07. i 79/07.) potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. navedenog Zakona te suprotno odredbama ZOO-a te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima.

8.6. Iz obrazloženja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., proizlazi da se pojedini potrošači, u slučaju kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti, jer presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove.

8.7. Slijedom navedene argumentacije, sud zaključuje da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je prednik tuženika sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, pa se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati.

9. Ništetnost nepoštene ugovorne odredbe i vračanje stečenog bez osnove

9.1. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, sud utvrđuje da ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi, a te odredbe nisu bile ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

9.2. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

9.3. Kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovoreno vezivanje glavnice za tečaj švicarskog franka, te se odredbe između tuženika i korisnika kredita, posljedično, ne mogu primijeniti pa tako tuženik nema ni pravo naplate na temelju njih. Iz navedenog razloga, tuženik je, u skladu s odredbom čl. 84. st. 1. i čl. 323. ZOO-a, dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi ništetnih odredbi, dok tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa anuiteta zbog vezivanja glavnice za tečaj švicarskog franka. Izraženi stav ovog suda u skladu je s ranije citiranim sudskom praksom prema kojoj je tuženik u obvezi vratiti preplaćene iznose uslijed nepoštenih i ništavih odredbi ugovora o kreditu s redovnom (fiksnom) kamatom koja je bila na snazi u trenutku potpisivanja Ugovora o kreditu.

9.4. Sud prihvaća u cijelosti iskaze svjedoka ŠF, ČF i CF kao uvjerljive, logične i sukladne ispravama u spisu. Iz svih danih iskaza proizlazi da su krediti sklopljeni radi kupnje osobnih vozila, pa se radi o potrošačkom kreditu. Nadalje, svi korisnici kredita iskazali su da im je od strane tuženika ponuđen isključivo ugovor u CHF valuti te da su ugovori sastavljeni od strane tuženika bez pregovaranja o sadržaju, kao i da nisu bili upozoreni na rizike ugovaranja kredita u CHF.

9.5. Tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva pa nije bilo potrebe za provođenjem dokaza na utvrđenje te okolnosti (čl. 221. st. 1. ZPP-a). Dakle, kako su dijelovi ugovora koji se odnose na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetni, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na osnovu toga primio prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima – stjecanje bez osnove, kako je i presuđeno u t. I. izreke.

10. Zatezne kamate

10.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj P-1401/2012, utvrđeno je da je prednik tuženika sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tuženik je stoga bio nesavjestan jer je znao odnosno morao znati da su takve odredbe nepoštene.

10.2. Tijek zateznih kamata sud je dosudio od dana izvršenih plaćanja od strane korisnika kredita pa do isplate, a stopa zateznih kamata određena je u skladu s odredbom čl. 29. stavak 2. ZOO-a (ostali odnosi) budući da tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

11. Troškovi postupka

11.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi). Vrijednost predmeta spora je 6.582,55 eura.

11.2. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 48.3. Tarife, i to; za sastav tužbe iznos od 200,000 eura (Tbr. 7.1. Tarife), podnesak od 5. veljače 2024. i 29. studenoga 2024., svaka radnja u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na tri održana ročišta, svaka radnja u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife).

11.3. Tome valja pribrojiti i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,14 eura prema Tbr. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi i čl. 7. t. 1. ZSP-a te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 112,28 eura (Tbr. br. 1. stavak 2. Uredbe o tarifi).

11.4. Tužitelju su stoga priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.368,42 eura zajedno sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 30. prosinca 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

11.5. Kako je tužitelj zatražio iznos od 1.568,42 eura, a dosuđen mu je iznos od 1.368,42 eura, to ga je valjalo odbiti za iznos od 200,00 eura. Navedeni iznos koji nije bio potreban za vođenje postupka odnosi se na trošak pristupa ročišta za objavu I podneska od 18. rujna 2024. (čl. 155. ZPP-a).

12. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci.

Zagreb, 30. prosinca 2024.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke u pisanom obliku u tri primjerka.