REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-753/2023-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska ulica 2, OIB: 79517545745, koga zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj NŽ od 1. lipnja 2009. u stalnom radnom odnosu kod pravnog prednika tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., a potom kod tuženika HANZA MEDIA d.o.o. na neodređeno vrijeme i da je obavljao poslove fotografa.

II Utvrđuje se da je odluka prednika tuženika GLORIA GRUPA d.o.o. od 13. veljače 2013., koja nosi naziv Otkaz Ugovora od 1. lipnja 2009., ništetna i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

III Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. vratiti tužitelja NŽ na radno mjesto fotograf II, u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. isplatiti tužitelju EŽ naknadu plaće u brutoiznosu od 167.743,68 EUR (slovima: sto šezdeset sedam tisuća sedamsto četrdeset tri eura i šezdeset osam centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 725,95 EUR od 15. ožujka 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. travnja 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. lipnja 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. srpnja 2013. do isplate

- 1.209,91 EUR od 15. kolovoza 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. rujna 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. listopada 2013. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. studenog 2013. do isplate

- 2.507,17 EUR od 15. prosinca 2013. do isplate

- 1.462,07 EUR od 15. siječnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. veljače 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. ožujka 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. travnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2014. do isplate

- 1.209,91 EUR od 15. lipnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. srpnja 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. kolovoza 2014. do isplate

- 1.316,08 EUR od 15. rujna 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. listopada 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. studenog 2014. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. prosinca 2014. do isplate

- 1.395,72 EUR od 15. siječnja 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. veljače 2015. do isplate

- 1.316,09 EUR od 15. ožujka 2015. do isplate

- 1.406,33 EUR od 15. travnja 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2015. do isplate

- 1.375,81 EUR od 15. lipnja 2015. do isplate

- 1.342,63 EUR od 15. srpnja 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. kolovoza 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. rujna 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. listopada 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. studenog 2015. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. prosinca 2015. do isplate

- 1.195,29 EUR od 15. siječnja 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. veljače 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. ožujka 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. travnja 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. svibnja 2016. do isplate

- 1.209,91 EUR od 15. lipnja 2016. do isplate

- 1.209,90 EUR od 15. srpnja 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. kolovoza 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. rujna 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. listopada 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. studenog 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. prosinca 2016. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. siječnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. veljače 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. ožujka 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. travnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. svibnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. srpnja 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. kolovoza 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. rujna 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. listopada 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. studenog 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. prosinca 2017. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. siječnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. veljače 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. ožujka 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. travnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. svibnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. srpnja 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. kolovoza 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. rujna 2018. do isplate

- 1.149,41 EUR od 15. listopada 2018. do isplate

- 1.157,40 EUR od 15. studenog 2018. do isplate

- 1.157,40 EUR od 15. prosinca 2018. do isplate

- 1.157,40 EUR od 15. siječnja 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. veljače 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. ožujka 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. travnja 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. svibnja 2019. do isplate

- 1.116,55 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate

- 1.125,61 EUR od 15. srpnja 2019. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate

- 1.127,05 EUR od 15. rujna 2019. do isplate

- 1.114,84 EUR od 15. listopada 2019. do isplate

- 1.203,40 EUR od 15. studenog 2019. do isplate

- 1.116,79 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate

- 1.132,10 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate

- 1.111,74 EUR od 15. veljače 2020. do isplate

- 1.106,95 EUR od 15. ožujka 2020. do isplate

- 1.116,99 EUR od 15. travnja 2020. do isplate

- 1.111,89 EUR od 15. svibnja 2020. do isplate

- 1.111,89 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate

- 1.111,89 EUR od 15. srpnja 2020. do isplate

- 1.111,76 EUR od 15. kolovoza 2020. do isplate

- 1.277,88 EUR od 15. rujna 2020. do isplate

- 1.249,48 EUR od 15. listopada 2020. do isplate

- 1.116,99 EUR od 15. studenog 2020. do isplate

- 1.163,31 EUR od 15. prosinca 2020. do isplate

- 1.159,64 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate

- 1.219,91 EUR od 15. veljače 2021. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. ožujka 2021. do isplate

- 1.111,74 EUR od 15. travnja 2021. do isplate

- 1.111,96 EUR od 15. svibnja 2021. do isplate

- 1.155,27 EUR od 15. lipnja 2021. do isplate

- 1.174,96 EUR od 15. srpnja 2021. do isplate

- 1.111,99 EUR od 15. kolovoza 2021. do isplate

- 1.160,08 EUR od 15. rujna 2021. do isplate

- 1.155,05 EUR od 15. listopada 2021. do isplate

- 1.160,56 EUR od 15. studenog 2021. do isplate

- 1.122,04 EUR od 15. prosinca 2021. do isplate

- 1.111,74 EUR od 15. siječnja 2022. do isplate

- 1.206,08 EUR od 15. veljače 2022. do isplate

- 1.112,46 EUR od 15. ožujka 2022. do isplate

- 1.118,27 EUR od 15. travnja 2022. do isplate

- 1.257,75 EUR od 15. svibnja 2022. do isplate

- 1.122,02 EUR od 15. lipnja 2022. do isplate

- 1.122,02 EUR od 15. srpnja 2022. do isplate

- 1.106,89 EUR od 15. kolovoza 2022. do isplate

- 1.116,98 EUR od 15. rujna 2022. do isplate

- 1.106,93 EUR od 15. listopada 2022. do isplate

- 1.112,20 EUR od 15. studenog 2022. do isplate

- 1.224,72 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate

- 1.122,05 EUR od 15. siječnja 2023. do isplate

- 1.132,13 EUR od 15. veljače 2023. do isplate

- 1.244,80 EUR od 15. ožujka 2023. do isplate

- 1.238,72 EUR od 15. travnja 2023. do isplate

- 1.162,31 EUR od 15. svibnja 2023. do isplate

- 1.154,61 EUR od 15. lipnja 2023. do isplate

- 1.234,64 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate

- 1.310,46 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate

- 1.178,91 EUR od 15. rujna 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. listopada 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. studenog 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. prosinca 2023. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. siječnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. veljače 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. ožujka 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. travnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. svibnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. lipnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. srpnja 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. kolovoza 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. rujna 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. listopada 2024. do isplate

- 1.241,34 EUR od 15. studenog 2024. do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

V Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NŽ u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim brutoiznosima, zahtjev za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 9.870,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate i troška po osnovi sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 200,00 EUR ili više po odluci suda.

VI Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. naknaditi tužitelju EŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 5.360,45 EUR (slovima: pet tisuća tristo šezdeset eura i četrdeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

VII Odbija se zahtjev tuženika HANZA MEDIA d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 10.757,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. ožujka 2013. navodi da je po profesiji fotograf, da je kod tuženika GLORIA GRUPA d.o.o. počeo raditi 1. lipnja 2009. na izdanju časopisa Gloria, da je radio fotografske i druge poslove prema uputama poslodavca, da je i prije navedenog datuma radio na izdanju časopisa Gloria te na izdanju drugih novina, da svakodnevno dolazi za posao, radi prema uputama i naredbama poslodavca, osobno, bez mogućnosti povjeravanja poslova trećima, u ime i za račun tuženika, na sredstvima rada tuženika, da je u potpunosti subordiniran tuženiku u svom radu na izdanju časopisa Gloria, da je tuženik GLORIA GRUPA d.o.o. 13. veljače 2013. donio odluku kojom otkazuje tužiteljev Ugovor od 1. lipnja 2009., da je tužitelj protiv navedene odluke 25. veljače 2013. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji tuženik GLORIA GRUPA d.o.o. nije odgovorio. Navodi da, iako je tuženik GLORIA GRUPA d.o.o. radnopravni status tužitelja regulirao ugovorom koji ne nosi naziv ugovor o radu, smatra da se radi o prikrivenom radnom odnosu koji je sklopljen uz suglasnost volja obiju strana za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme, ali s nedostatkom tuženika da stvarnu volju ugovornih strana uobliči kroz valjani ugovor. Ističe da je bio obvezan svakog dana dolaziti u prostorije tuženika i raditi osam sati dnevno kao i svi drugi radnici, da se odnos tužitelja i tuženika nije temeljio na izradi djela, već na kontinuiranom svakodnevnom radnom odnosu, da je radio po uputama i naredbama tuženika i nije mogao povjeriti obavljanje svog posla nekom trećem. Smatra da je očito da su ugovori o djelu bili samo prividni ugovori kojima se prikrivao stvarni radni odnos, radi manjih obveza tuženika glede prava radnika te da ne postoji nesuglasnost volja jer je stvarna namjera ugovornih strana bila zasnivanje radnog odnosa. Slijedom svega navedenog smatra da je u stalnom radnom odnosu kod tuženika GLORIA GRUPA d.o.o. od 1. lipnja 2009. te da mu tuženik nije mogao otkazati radni odnos bez poštivanja odredbi Zakona o radu o sadržaju otkaza i pravima radnika. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 2. prosinca 2024. predlaže utvrditi da je tužitelj od 1. lipnja 2009. u stalnom radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme i da je obavljao poslove fotografa, da je odluka tuženika od 13. veljače 2013. ništetna te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto fotograf II, naložiti tuženiku isplatu naknade plaće u brutoiznosu od 167.743,68 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano navedenim podneskom te naložiti tuženiku naknadu troška postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik odgovorom na tužbu od 8. travnja 2013. osporava navode tužitelja da bi se sklapanjem Ugovora od 1. lipnja 2009. radilo o prikrivenom radnom odnosu i da bi isti zapravo predstavljao ugovor o radu jer je stvarna volja ugovornih strana bila sklapanje autorskog ugovora, a ne ugovora o radu. Tuženik GLORIA GRUPA d.o.o. nikada nije imao namjere s tužiteljem sklopiti ugovor o radu, već isključivo povremeno surađivati na temelju ugovora o autorskoj suradnji. Smatra da iz članka 1. Ugovora proizlazi da niti tužitelj niti tuženik GLORIA GRUPA d.o.o. prilikom sklapanja Ugovora nisu imali namjere sklopiti ugovor o radu, već su bili suglasni da sklapaju ugovor o autorskoj suradnji na temelju kojeg će tužitelj povremeno samostalno stvarati autorska djela za potrebe tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., za što mu se isti obvezao platiti naknadu prema količini obavljenih poslova, odnosno broju snimljenih fotografija, sve prema Cjeniku autorskih honorara i naknada za stručno-profesionalnu suradnju u izdanjima naručitelja. Navodi da su za cijelo vrijeme trajanja predmetnog ugovora ugovorne strane izvršavale svoje obveze i postupale u skladu s naravi autorskog ugovora, a ni na koji način nisu postupale na način kako se postupa da je bio sklopljen ugovor o radu. Naime, tuženik GLORIA GRUPA d.o.o. je ugovorenu naknadu isplaćivao tužitelju na temelju izdanih računa koje je tužitelj ispostavljao svakog mjeseca, što nije praksa u radnom odnosu radnika i poslodavca. Navodi da stranke nisu niti pregovarale o elementima koje mora sadržavati svaki ugovor o radu, već isključivo o elementima ugovora o autorskom djelu te su oko istih postigle suglasnost. Tako su dogovorili poslove koje će autor izvršavati za potrebe naručitelja (snimanje i obrađivanje fotografija), način obračuna naknade za obavljene poslove (prema cjeniku tuženika GLORIA GRUPA d.o.o.), načinu prestanka ugovora, vrijeme na koje se ugovor sklapa. Ništa od elemenata koje Zakon o radu propisuje kao sadržaj i određene specifične odredbe ugovora o radu Ugovor od 1. lipnja 2009. ne sadrži. Budući da se u konkretnom slučaju nije radilo o ugovoru o radu, tuženik GLORIA GRUPA d.o.o. nije bio dužan poštivati odredbe Zakona o radu koje bi se odnosile na otkaz ugovora o radu prilikom otkaza Ugovora, već je Ugovor otkazan sukladno odredbi članka 6. Ugovora. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju za plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.

3. Iako je tužitelj 25. veljače 2013. protiv Otkaza od 13. veljače 2013. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, ocjena je ovog suda, s obzirom da je predmet postupka zahtjev za utvrđenje postojanja radnog odnosa, da u ovom postupku za dopuštenost tužbe nije odlučno je li se tužitelj prethodno obratio tuženiku GLORIA GRUPA d.o.o. u smislu odredbe članka 129. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12; dalje: ZR/09, tako i VSRH u odluci od 19. lipnja 2024. poslovnog broja Revr-498/2018).

4. Rješenjem od 2. prosinca 2013. poslovnog broja Pr-7786/13-12 utvrđen je prekid ovog postupka zbog otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom GLORIA GRUPA d.o.o. Citirano rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 7. siječnja 2014.

5. Rješenjem od 23. veljače 2017. poslovnog broja Pr-7786/13-20 postupak je nastavljen.

6. Citirano rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Splitu od 4. srpnja 2017. poslovnog broja Gž R-437/2017 te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak uz uputu da sud odluči o prijedlogu tužitelja za nastavak postupka primjenom odredbe članka 70. stavka 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj: 108/12, 144/12, 81/13; dalje: ZFPPN).

7. Budući da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja radnog odnosa između tužitelja i tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., u toj fazi postupka nije bilo moguće odlučiti je li tužitelj bio dužan prijaviti svoju tražbinu u predstečajni postupak ili je njegova tražbina prioritetna pa istu nije bio dužan prijaviti u predstečajni postupak koji se vodio nad tuženikom GLORIA GRUPA d.o.o. 8. Rješenjem od 27. ožujka 2023. poslovnog broja Pr-7786/2013-35, zbog prestanka postojanja tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., pozvan je pravni sljednik tuženika HANZA MEDIA d.o.o. da preuzme ovaj postupak te je postupak nastavljen s njim, kao tuženikom. Citirano rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 27. travnja 2023.

9. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora od 1. lipnja 2009. (list 6-8 spisa), ugovora o autorskoj suradnji i aneksa ugovora o autorskoj suradnji (list 9-17 spisa), evidencije sredstava za rad (list 18 spisa), Otkaza od 13. veljače 2013. (list 19 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 25. veljače 2013. s potvrdom o primitku (list 20-23 spisa), računa (list 34-90 spisa), izvadaka iz sudskog registra (list 95-98, 274-276, 306-375 spisa), Pravilnika o izmjenama Pravilnika o radu GLORIA GRUPE d.o.o. (list 99-103, 132-138 spisa), Pravilnika o radu GLORIA GRUPE d.o.o. s katalogom radnih mjesta (list 104-131, 139-188 spisa), Zapisnika o utvrđivanju tražbina od 16. rujna 2013. (list 210-222 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 14. srpnja 2014. poslovnog broja Stpn-175/14 (list 228-268 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 458-460 spisa), potvrda o visini dohotka tužitelja (list 463-491 spisa), Odluka prednika tuženika (list 496-499 spisa), pregleda plaća zaposlenika GLORIA GRUPE d.o.o. (list 500-523 spisa), podataka o potencijalnoj plaći tužitelja u utuženom razdoblju (list 524-525 spisa), podataka o plaći i ostale radnopravne dokumentacije ŽŽ i KŽ u utuženom razdoblju (list 526-540, 570-584 spisa), saslušani su tužitelj NŽ (449-451 spisa), te svjedoci JŽ (list 448 spisa), KŽ (list 542 spisa), DŽ (list 543-545 spisa), NŽP (list 545-548 spisa) i ZŽ (list 560-563 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković (list 591-597, 612-616, 628-631 spisa).

10. Tužitelj je na ročištu održanom 31. kolovoza 2023. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje PŽ, a tuženik od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka TŽ. Slijedom navedenog, sud predmetne dokaze nije izvodio.

11. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužitelja osnovani.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je od 1. lipnja 2009. u stalnom radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme i da je obavljao poslove fotografa, da je Odluka tuženika od 13. veljače 2013. ništetna i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, nalog tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto fotograf II te nalog tuženiku za isplatu naknade plaće za razdoblje od veljače 2013. do listopada 2024.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj dulji niz godina surađivao s prednikom tuženika GLORIA GRUPA d.o.o. kao fotograf na temelju ugovora o autorskoj suradnji.

14. Sporno je u ovom predmetu može li se smatrati da je tužitelj bio u radnom odnosu kod prednika tuženika GLORA GRUPE d.o.o., je li zbog navedene činjenice ništetna odluka prednika tuženika od 13. veljače 2013. te ima li tužitelj pravo na isplatu naknade plaće za razdoblje od veljače 2013. do listopada 2024.

15. Odredbom članka 8. stavka 1. ZR/09 propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

16. Odredbom članka 5. stavka 1. ZR/09 propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.

17. Predmetna situacija je ocijenjena i kroz prizmu prakse Suda Europske unije, kao bitnog izvora prava, budući da su nacionalni sudovi dužni primjenjivati primarno i sekundarno pravo Europske unije te praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava prilikom odlučivanja u nacionalnim predmetima.

18. Iako u prvom dijelu utuženog razdoblja Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije, ovaj sud je dužan prava i obveze radnika tumačiti sukladno načelima i praksi Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji je stupio na snagu 1. veljače 2005.

19. U predmetu N v. Land Baden-Württemberg (1986) Case 66/85 Sud Europske unije je dao tumačenje pojma radnika i postojanja radnog odnosa navodeći da pojam radnika treba definirati primjenom objektivnih kriterija koji obilježavaju radni odnos, odnosno kroz prava i obveze osobe u pitanju. Bitna obilježja radnog odnosa su činjenica da osoba obavlja poslove ekonomske vrijednosti pod uputama i nadzorom druge osobe te zauzvrat za to dobije naknadu.

20. Uvidom u Ugovor od 1. lipnja 2009. utvrđeno je da se istim tužitelj, kao autor, obvezao za prednika tuženika, kao naručitelja, povremeno stvarati autorska djela (snimati i obrađivati fotografije), da temu autorskog djela autor određuje samostalno ili u dogovoru s glavnim urednikom, da će u nalogu za isplatu autorske naknade biti naznačeno na koje se djelo nalog odnosi, da će autor djelo pripremiti u vlastitim radnim prostorijama i na vlastitim sredstvima rada (članak 1.), da se naručitelj obvezuje isplatiti autoru naknadu po obavljenim poslovima sukladno Cjeniku autorskih honorara i naknada za stručno-profesionalnu suradnju u izdanjima naručitelja, da se ista utvrđuje mjesečno do svakog petog u mjesecu za prethodni mjesec (članak 3.), da se predmetni Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme (članak 6.) te da ga ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti u svako doba, a jednostrano pisano, bez navođenja razloga uz otkazni rok od 15 dana (članak 7.) 21. Uvidom u račune koje je tužitelj izdavao predniku tuženika utvrđeno je da je većina računa u određenim razdobljima izdana na isti ili sličan iznos, odnosno da su krajem srpnja, kolovoza, listopada, studenog, prosinca 2009., siječnja i veljače 2010. izdani računi za iznos od 1.367,45 EUR/10.303,03 kn uvećano za trošak PDV koji je iznosio 22% ili 23%, u ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju, rujnu, listopadu, studenom, prosincu 2010., veljači, ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu, listopadu 2011. za iznos od 1.162,33 EUR/8.757,57 kn uvećano za trošak PDV, u prosincu 2011., siječnju, veljači, travnju, lipnju, srpnju, kolovozu 2012. za iznos od 1.303,10 EUR/9.818,18 kn uvećano za trošak PDV, u studenom 2011., ožujku, svibnju 2012. za iznos od 1.319,18 EUR/9.939,39 kn uvećano za trošak PDV, u listopadu, studenom, prosincu 2012., siječnju i veljači 2013. za iznos od 1.166,10 EUR/8.786,00 kn uvećano za trošak PDV. Na predmetnim računima je naznačeno "autorski honorar-bruto" te nema naznake na koja se djela nalozi odnose niti broja odrađenih djela.

22. Iz iskaza svjedoka JŽ, direktora digitalnog izdavalaštva i člana uprave tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., proizlazi da je tužitelj bio fotograf u GLORIA GRUPI d.o.o. i da je na temelju ugovora o autorskoj suradnji obavljao povjerene zadatke, što je bilo uobičajeno u djelatnosti prednika tuženika.

23. Sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo i u suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu. Sud nije ocjenjivao iskaz navedenog svjedoka u preostalom dijelu budući da se svjedok zbog proteka vremena ne sjeća pojedinosti koje bi mogle biti relevantne za utvrđivanje činjeničnog stanja ovom predmetu.

24. Iz iskaza tužitelja NŽ u bitnom proizlazi da je u razdoblju od 2003. do 2013. surađivao s časopisom Gloria kao fotoreporter, da kada je s tim počeo, glavni urednica mu je bila rekla da ga treba za stalni angažman i predložila je određeni honorar koji je bio stalni i fiksan, da je nakon par godina honorar povećan, da se nikada honorar nije isplaćivao po odrađenim zadacima ili broju odrađenih sati niti se smanjivao kada je koristio godišnji odmor ili bio privremeno nesposoban za rad, da je radio i za druga izdanja časopisa Gloria – Gloria IN i Gloria Glam, za što je dobivao dodatne honorare, da je taj posao podrazumijevao preuzimanje fotografskih zadataka koje nije sam birao, već su mu bili dodijeljeni od strane uredništva (NŽP ili AŽ), da je u svom radu od uredništva, a nekad i od kolega novinara, dobivao naloge i upute za rad, da nije ništa samostalno birao, da je neke poslove odrađivao samostalno, a neke timski, da je u utuženom razdoblju svaki dan dolazio na posao, da je radni dan počinjao u 9:00 h kada bi se svi skupili da uredništvo podijeli zadatke, da bi nakon toga otišao na snimanje ili ostao raditi u redakciji, da u njegovom poslu nije bilo klasičnog radnog vremena, već je ono ovisilo o snimanjima, da su njegova sredstva za rad (jedan ili dva fotoaparata, tri do pet objektiva, flash-evi, stativi, memorijske kartice) bili u vlasništvu prednika tuženika te da je navedeno vratio nakon otkaza Ugovora 2013., da je koristio godišnji odmor od dva tjedna u ljetnom razdoblju koji bi odobravao urednik E ili netko njemu nadređen, da je, u slučaju da zbog bolesti nije mogao raditi, morao obavijestiti urednika E koji je onda obavijestio uredništvo pa je ono delegiralo tužiteljeve poslove nekom drugom, da kada je radio više od pet radnih dana ili vikendima, da bi u tim slučajevima od uredništva sljedeći tjedan dobio jedna slobodan dan, da mu je prednik tuženika putne troškove isplaćivao na isti način kao i honorar, odnosno prema izdanim računima, na račune nikada nije označavao djela koja je za prednika tuženika odradio jer za to nije bilo potrebe s obzirom da je honorar uvijek bio fiksan bez obzira na to koliko je radio, da je u utuženom razdoblju u dva navrata razgovarao s glavnom urednicom NŽP na temu njegova stalnog zaposlenja, ali da mu je oba puta rečeno da je za njega bolje da je u takvom postojećem odnosu, da je u tom razdoblju kod prednika tuženika posao fotografa-fotoreportera obavljalo u prosjeku sedmero ljudi (dvoje stalnih vanjskih suradnika, a petero zaposlenika prednika tuženika), da je u svom poslu često koristio službeno vozilo prednika tuženika, da je kod prednika tuženika 2011. radio u fotografskoj arhivi, a 2012. je radio kao suradnik u web izdanju Glorie i objavljivao članke kolega novinara te pisao neke vlastite.

25. Iz iskaza svjedoka KŽ, AŽ, NŽP i ZŽ u bitnome proizlazi da su zajedno s tužiteljem radili kod prednika tuženika, da je tužitelj desetak godina radio kao fotograf za sva izdanja koja je izdavao prednik tuženika, da je tužitelj obavljao iste poslove kao i ostali fotografi, da tužitelj nije mogao samostalno odabrati zadatke koje je radio, već je iste, zajedno s napucima gdje i što moraju raditi, dodjeljivalo uredništvo, da je posao fotografa uglavnom bio terenski, ali da su zajedno s tužiteljem radili i u redakciji, da je tužitelj zajedno s ostalim novinarima i fotografima sudjelovao na kolegijima, da su sredstva za rad uz pomoć kojih je tužitelj radio bila u vlasništvu prednika tuženika, da je uredništvo odlučivalo o tome kada će tko od njih koristiti godišnji odmor, što je bio slučaj i kod tužitelja, da je tužitelj u svom radu koristio službeno vozilo prednika tuženika, da je tužitelj jedno vrijeme radio i u arhivi kada se smanjio obim njegovog fotografskog posla.

26. Iz iskaza svjedoka AŽ još proizlazi da je u razdoblju od 2005./2006. do 2016./2017. određeni broj ljudi kod prednika tuženika radio na tzv. status RPO (registar poreznih obveznika) što je značilo da je njihova bruto plaća bila isplaćivana na njihove račune po čemu su ti radnici sami sebi plaćali doprinose, da je to bio uobičajen način stalnog zaposlenja u privatnim medijskim kućama koji je omogućavao tada važeći Zakon o medijima, da kada se Zakon o medijima promijenio da su ti radnici bili zaposleni na ugovor o radu na neodređeno vrijeme i bile su im priznate godine staža provedene u RPO statusu kod tog poslodavca, da je tužitelj dobivao dar za djecu kod prednika tuženika, da je svaki dan morao dolaziti na posao, odraditi posao, da je morao obavijestiti glavnu urednicu ili neposredno nadređenu osobu u slučaju privremene nesposobnosti za rad, da mu je plaća bila u skladu s koeficijentom složenosti njegovog posla propisana Pravilnikom o radu, da takav režim nisu imali vanjski suradnici koji su bili plaćeni po učinku ili za određeni projekt te da oni nisu imali pravo na godišnji odmor.

27. Iz iskaza svjedokinje NŽP, glavne urednice u časopisu Gloria, još proizlazi da se tužitelju svaki mjesec isplaćivao fiksni, tzv. paušalni iznos koji je mogao malo varirati, a u mjesecima u kojima je bio povećan obim posla se tužitelju isplaćivao dodatni honorar, da je tužitelju isplaćivan i trošak prijevoza kada je za službeni put koristio svoje osobno vozilo, da je za isto tužitelj izdavao račun, da mu honorar nije trebao varirati za vrijeme korištenja godišnjeg odmora jer je imao status stalnog suradnika pa su mu bili isplaćivani stalni honorari za cijelo vrijeme, da je tužitelj kod prednika tuženika određeno vrijeme radio i na drugim poslovima (jedno vrijeme radio je u arhivi prednika tuženika kada je radnica iz arhive bila na rodiljnom/roditeljskom dopustu, a u jednom razdoblju je radio i na webu uz urednika web-a te da je znao povremeno napisati i neki tekst), da nije bilo razlike u obimu posla između stalnih suradnika i zaposlenika prednika tuženika, da joj se tužitelj tijekom godina obratio radi sklapanja ugovora o radu, ali da je prednik tuženika bio ograničen sistematizacijom radnih mjesta i da je imao puno više suradnika nego radnih mjesta na koje bi se isti mogli zaposliti, da je Ugovor tužitelja otkazan zato što ga više nisu mogli plaćati, zbog potrebe za smanjivanjem troškova, da su se zbog smanjivanja troškova u jednom razdoblju svima kod prednika tuženika smanjile i plaće i honorari.

28. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka i tužitelja budući da su iskazivali uvjerljivo, životno logično, koherentno, u suglasju jedni s drugima te s materijalnim dokazima koji su priloženi spisu.

29. Budući da je tijekom postupka, iz iskaza svjedoka i tužitelja te iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu, utvrđeno da je tužitelj desetak godina radio kao fotograf na svim izdanjima prednika tuženika, da je svakodnevno dolazio na posao i radio u redakciji ili na snimanjima na terenu, da radne zadatke nije samostalno birao, već su mu isti bili dodijeljeni od strane uredništva prednika tuženika, da je za odrađivanje istih dobivao upute gdje i kako ih treba odraditi, da je u svom radu koristio sredstva za rad (fotoaparate i pripadajuću opremu) koja je bila u vlasništvu prednika tuženika, da je za svoj rad dobivao naknadu koja je bila isplaćivana u mjesečnim, unaprijed od strane prednika tuženika određenim i u pravilu jednakim iznosima, da je za slučaj službenih putovanja izdavao posebne račune koje bi prednik tuženika plaćao, da je koristio godišnji odmor koji je morao unaprijed najaviti i koji je trebao biti odobren od strane njegove nadređene osobe, da je morao javiti nadređenoj osobi u slučaju privremene nesposobnosti za rad te da se njegova naknada za rad za to vrijeme nije smanjivala, ocjena je ovog suda da je poslovni odnos tužitelja i prednika tuženika imao karakter radnog odnosa. Naime, tužitelj je odrađivao rad prema nalozima i uputama prednika tuženika, prednik tuženika je određivao naknadu za odrađeni posao koja se tužitelju isplaćivala u mjesečnim, unaprijed određenim i u pravilu jednakim iznosima, prednik tuženika je određivao radne uvjete tužitelja te je u tom odnosu tužitelj bio podređen uredništvu i nadređenim osobama kod prednika tuženika, što sve predstavlja pretpostavke za faktično postojanje radnog odnosa navedene u odluci Suda Europske unije C 66/85 te temeljna prava i obveze iz radnog odnosa propisane člankom 5. ZR/09.

30. Napominje se da je sud prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari imao na umu postojeću praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u činjenično sličnim predmetima, međutim u konkretnom slučaju je ocijenjeno da je prava volja stranaka, zbog svih razloga navedenih u stavku 29. obrazloženja ove presude, bila sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta fotografa. Naime, tijekom postupka nije utvrđeno, kako je to naveo tuženik u odgovoru na tužbu te kako je ugovoreno Ugovorom od 1. lipnja 2009., da su stranke sklopile Ugovor od 1. lipnja 2009. radi povremenog stvaranja autorskih djela od strane tužitelja, temu kojih bi tužitelj samostalno određivao, da su na nalozima za isplatu autorske naknade bila naznačena djela i njihov broj za koje se naknada isplaćuje te da je tužitelj pripremao autorska djela u vlastitim prostorijama i na vlastitim sredstvima za rad, već je utvrđeno upravo suprotno svemu tome.

31. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 5. ZR/09 i članka 8. stavka 2. ZR/09 odlučeno je kao stavku I izreke ove presude.

32. Budući da prednik tuženika prilikom donošenja odluke o otkazu od 13. veljače 2013. nije postupio sukladno odredbama važećeg Zakona o radu u slučaju otkazivanja ugovora o radu, ocjena je ovog suda da je predmetna odluka prednika tuženika ništetna. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

33. Odluka iz stavka III izreke presude donesena je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZR/09.

34. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Petri Blašković.

35. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 31. svibnja 2024. proizlazi da bi bruto plaća tužitelja u razdoblju od 13. veljače 2013. do travnja 2024. iznosila ukupno 156.957,06 EUR.

36. Tužitelj je podneskom od 3. srpnja 2024. prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje navodeći da je vještakinja pogrešno utvrdila iznos bruto I plaće tužitelja, te da nije uzela u obzir prosječno povećanje plaća u Republici Hrvatskoj i inflaciju.

37. Tuženik je podneskom od 5. srpnja 2024. prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje navodeći da je sudska vještakinja ulazila u pravna pitanja spora i prejudicirala da je tužitelj bio u radnom odnosu, što nije bio njen zadatak. Također je naveo da vještakinja ni na koji način nije obrazložila zašto, kako i temeljem čega je došla do zaključka da bruto plaća tužitelja odgovara matematičkom prosjeku posljednja tri isplaćena autorska honorara.

38. Budući da su se stranke suglasile da se sudska vještakinja pisano očituje na prigovore stranaka, sudska vještakinja se podneskom od 1. kolovoza 2024. očitovala navodeći da se PDV iskazan na računima tužitelja ne može smatrati plaćom tužitelja jer isti nije prihod tužitelja slijedom čega PDV nije uzet u obzir pri izračunu očekivane plaće, da je vještakinja u mišljenju naglasila da se radi o izračunu pod pretpostavkom da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika te da je za izračun uzela u obzir mjesečne primitke za razdoblje od studenog 2012. do siječnja 2013. budući da se radi o ostvarenoj naknadi za poslove koje je tužitelj izvršio neposredno prije otkaza ugovora.

39. Sudska vještakinja je dostavila i dopunski izračun naknade plaće tužitelja uzevši u obzir dokumentaciju o kretanju plaća usporednih radnika i njihova uvećanja u utuženom razdoblju iz kojeg proizlazi da bi tužitelj ostvario bruto plaću u iznosu od 156.571,62 EUR.

40. Podneskom od 25. listopada 2024. sudska vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje za razdoblje do rujna 2024. iz kojeg proizlazi da bi tužitelj, uzevši u obzir dokumentaciju o kretanju plaća usporednih radnika i njihova uvećanja u utuženom razdoblju, ostvario bruto plaću u iznosu od 166.502,34 EUR.

41. Stranke nisu imale primjedbi na pisano obrazloženje nalaza i mišljenja te na dopunske nalaze i mišljenja sudske vještakinje.

42. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio dopunske nalaze i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 1. kolovoza 2024. i 25. listopada 2024. jer su isti dani stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i podatke o usporednim radnicima tuženika.

43. Sud nije uzeo u obzir izračun iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 31. svibnja 2024. budući da u istom nisu bili uzeti u obzir podaci o usporednim radnicima tuženika.

44. Podneskom od 2. prosinca 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom sudske vještakinje iz podneska od 25. listopada 2024. potražujući naknadu plaće i za daljnje razdoblje od rujna do studenog 2024.

45. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod prednika tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., odnosno nakon prestanka postojanja prednika tuženika, kod tuženika HANZA MEDIA d.o.o., te da prednik tuženika nije otkazao ugovor tužitelja na načine propisane člancima 106. -115 ZR/09 što navedeni otkaz čini ništetnim, na temelju odredbe članka 87. stavka 3. ZR/09 odlučeno je kao u stavku IV izreke ove presude.

46. Zaključno se navodi, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i ocjenu ovog suda da je tužitelj bio u radnom odnosu s prednikom tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., da je mišljenje ovog suda da u ovom predmet nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim je utvrđen prekid postupka od 2. prosinca 2013. poslovnog broja Pr- 7786/13-12 budući da tražbina tužitelja po osnovi naknade plaće koju je tužbom potraživao predstavlja prioritetnu tražbinu propisanu člankom 3. točkom 13. ZFPPN pa istu nije bio dužan prijaviti u postupak predstečajne nagodbe koji sve vodio nad prednikom tuženika GLORIA GRUPA d.o.o., sukladno odredbi članka 51. stavka 8. ZFPPN. Kako, s obzirom na navedeno, nije bilo moguće nastaviti postupak primjenom odredbe članka 70. stavka 3. ZFPPN jer za isto nisu bili ispunjeni uvjeti, a postupak je bio prekinut, sud je rješenjem od 27. ožujka 2023. poslovnog broja Pr-7786/2013-35 nastavio predmetni postupak s pravnim sljednikom tuženika, na temelju odredbe članka 215. stavka 1. ZPP.

47. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

48. Tužitelju je na mjesečne iznose glavnog potraživanja dosuđena zatezna kamata, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

49. Stopa zatezne kamate je određena na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

51. Tužitelju je, do trenutka postavljanja određenog novčanog tužbenog zahtjeva (podnesak od 26. kolovoza 2024.) dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 250 bodova (Tbr. 7/2), koji obuhvaća trošak sastava tužbe, pristupa na ročišta održana 2. rujna 2013. i 2. prosinca 2013. te sastava podneska od 7. listopada 2013. Za sastav podnesaka od 20. siječnja 2014., 27. veljače 2019., 12. siječnja 2022., 29. lipnja 2023., 5. listopada 2023., 3. srpnja 2024., 17. srpnja 2024. te pristupa na ročišta održana 31. kolovoza 2023., 29. rujna 2023. i 8. prosinca 2023. tužitelju je dosuđen trošak od 10x50 bodova, sukladno Tbr. 7/2.

52. Nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva, tužitelju je dosuđen trošak prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 167.743,68 EUR (tako VSRH u odluci od 27. lipnja 2023. poslovnog broja Rev-312/2022). Tako je tužitelju dosuđen trošak sastava podneska od 2. prosinca 2024. (kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev) od 25 bodova (Tbr. 8/4) te pristupa na ročište održano 3. prosinca 2024. od 1.263 boda (Tbr. 9/1), što sve uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 5.095,00 EUR. Tužitelju je, također, priznat trošak plaćenog predujma za provedbu financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR budući da je isto bilo potrebno zbog toga što je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke.

53. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 18. travnja 2013. (u prilogu kojeg dostavlja punomoć koju nije dostavio uz tužbu), od 2. listopada 2014. (u prilogu kojeg dostavlja jednu stranicu rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu), od 20. studenog 2014. (kojim se očituje o pravnim pitanjima spora), od 23. srpnja 2015. (u prilogu kojeg dostavlja rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu), od 19. rujna 2017., 19. veljače 2017., 27. prosinca 2022. (budući da isti nisu priloženi ovom spisu), od 9. ožujka 2020., 20. listopada 2022., (kojima požuruje rad suda), od 8. rujna 2023. (kojim dostavlja adresu svjedokinje kojom nije raspolagao na pripremnom ročištu, a bio je dužan), od 12. prosinca 2023. (u prilogu kojeg dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje), od 26. kolovoza 2024. (kojim je uredio, ali ne konačno, tužbeni zahtjev) te zastupanja na ročištu 13. kolovoza 2023. (budući da se isto u ovom predmetu nije održalo). Napominje se da je trošak pristupa na ročište održanog 8. prosinca 2023. u troškovniku zatražen dva puta pa jedan trošak nije priznat tužitelju. Tužitelju, također, nije priznata razlika preko dosuđenih iznosa za radnje navedene u točkama 51. i 52. obrazloženja presude budući da su iste u troškovniku zatražene u previsokom iznosu. Naposljetku, tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 200,00 EUR ili više po odluci suda budući da ista nije plaćena u ovom postupku od strane tužitelja niti je tužitelj obveznik plaćanja iste. Stoga je, na temelju odredbe članak 155. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku V izreke ove presude.

54. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

55. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 10.757,50 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku VII izreke presude.

56. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11), a na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).

57. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.