REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4280/2016-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nives Šimunovi, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika NZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja nedopustivosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 12. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja ZZ mag. prava i zamjenika punomoćnika tuženika Gordana Škare, odvjetnika, dana 30. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Ovrha koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, povodom prijedloga za ovrhu VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 pod poslovnim brojem predmeta Ovr-10248/15 proglašava se nedopuštenom. Tuženi NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 naknaditi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja pa do dana isplate, a sve u roku od petnaest dana."
II Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tuženiku NZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični u iznosu od 9.500,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024. godine do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tuženik NZ podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja Croatia osiguranja d.d. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji je dana 14. siječnja 2016. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-10248/15. Navodi se da je tužitelj podnio prigovor protiv tog rješenja te je sudskim rješenjem poslovni broj Ovr- 10248/15 od 26. veljače 2016. godine upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj navodi da se u spomenutom ovršnom postupku tuženik NZ poziva na ovršnu ispravu koja je svojstvo ovršnosti stekla dana 09. veljače 1991. godine, te istovremeno navodi da je zadnja uplata po istoj presudi učinjena dana 07. veljače 2008. godine. Tužitelj ističe prigovor zastare potraživanja tuženika u ovršnom postupku, navodeći da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, dok povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka i dospijevaju u buduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Navodi da je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti dana 09. veljače 1991. godine, a da se pravo iz iste prestalo konzumirati sa danom 07. travnja 2008. godine. Uz navedeno, tužitelj tvrdi da je tužitelj prestao isplaćivati rentu 2008. godine, jer je uslijed isplata došlo do iscrpljenosti svote osiguranja, odnosno da je tužitelj izvršio isplatu do iznosa koliko po polici osiguranja odgovara, pa je tražbina prestala na osnovu činjenice koja u vrijeme donošenja ovršne isprave nije bila poznata. Tužitelj napominje da se pred ovim sudom vodi postupak poslovni broj Pn-3419/15 radi povišenja rente i da je u tom postupku istaknut prigovor iscrpljene svote osiguranja i prigovor zastare.
2. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se ovrha koja se vodi pred ovim sudom poslovni broj Ovr-10248/15 povodom prijedloga za ovrhu NZ, proglasi nedopuštenom, te da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda u Dubrovniku, pozivajući se na odredbu čl. 63. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je za suđenje u sporovima koji nastanu tijekom i u povodu sudskog ovršnog postupka, mjesno isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni postupak. Osim toga, tuženik je naveo da je prigovor iscrpljene svote osiguranja u cijelosti neosnovan. Naveo je da se u limit osiguranja ne uračunavaju troškovi i kamate, pa da je tužitelj dužan dokazati koji iznos je isplaćen po osnovi glavnice. Nadalje, tuženik navodi da se iscrpljenost svote osiguranja ne može dokazivati financijskim vještačenjem, već da je potrebno utvrditi koliko je iznosila ukupna šteta na dan štetnog događaja, prema cijenama odnosno kriterijima na dan štetnog događaja, pa ukoliko je ukupna šteta oštećenika bila pokrivena u cijelosti, tada je pokrivena uvijek neovisno o njezinoj današnjoj nominalnoj vrijednosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška,a sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
4. Rješenjem od dana 17. svibnja 2016. g. Općinski sud u Dubrovniku oglasio se mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari i predmet je, nakon pravomoćnosti rješenja, dostavljen ovome sudu kao mjesno i stvarno nadležnom.
5. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom spisa ovoga suda Ovrv- 10248/15, pregledom ovosudnog spisa Pn-3419/15, rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-115/11 od dana 27. veljače 2014. godine.
6. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik NZ pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika, da je doneseno rješenje o ovrsi protiv kojeg je tužitelj Croatia osiguranje podnio prigovor. Također je nesporno da je rješenjem suda, Croatia osiguranje upućeno pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika.
8. Sporno je pitanje je li ovrha pokrenuta pod brojem Ovr-10248/15 doista nedopuštena, kako to tvrdi tužitelj ili se radi o dopuštenoj ovrsi
9. Pregledan je ovosudni spis poslovni broj Pn-3419/15 koji je vodi između istih stranaka samo u obrnutim stranačkim pozicijama, tako da je u tom postupku tužitelj NZ, a tuženik je Croatia osiguranje d.d., dok je predmet spora potraživanje naknade štete radi izgubljene zarade.
10. U tom postupku provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o., na okolnost visine pretpostavljene izgubljene zarade. Dana 28. listopada 2024. g. izvršeno je Dodatno financijsko vještačenje, te je po prijedlogu tužitelja uzeo u obzir njegovu suodgovornost od 30%. Vještak je prethodno utvrdio visinu nematerijalne štete po pojedinim osnovama, iskazane prema cijenama i kriterijima u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u iznosu od ukupno 2.090.000,00 din. Kad je na navedeni iznos primijenio suodgovornost tužitelja od 30 %, tada se radi o umanjenom iznosu nematerijalnih šteta prema kriterijima u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja tj. o iznosu od 1.463.000,00 din (2.090.000,00 x 70%). Vještak je naveo da kad se taj iznos pribroji kapitaliziranom iznosu izgubljene zarade korigiranom za suodgovornost tužitelja od 30% (35.004.064,02 din), dolazi se do ukupno 36.467.064,02 din, koji iznos je pokriven minimalnom svotom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (koja je za ostala motorna vozila (sva ona koja nisu autobusi i teretna vozila) važećom u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja iznosila 30.000.000,00 din) u omjeru od 82,27 %.
11. Utvrđeno je da već postoji pravomoćna presuda donesena pred Općinskim sudom u Dubrovniku poslovni broj P-1985/03 donesena u postupku radi prestanaka prava NZ na rentu, u kojem tužitelj tvrdi da je iscrpljena svota osiguranja, a navedenom presudom tužbeni zahtjev je odbijen. Nakon toga je ponovno podignuta tužba za prestanak prava na rentu, a u tom predmetu poslovni broj P-1151/11 Općinskog suda u Dubrovniku, tužba je odbačena kao res iudicata.
12. Tužitelj ponovno i u ovom predmetu tvrdi da je iscrpljena svota osiguranja, ali svoju tvrdnju ne dokazuje adekvatnim dokazima. Iz dokumentacije koja je u spisu doista se ne može razabrati što od izvršenih isplata predstavlja glavnicu potraživanja, što kamatu ili parnični trošak. Jer, kako se u limit ne uračunavaju troškovi ni kamate, tužitelj je trebao dokazati koji iznos je isplaćen s osnove glavnice, što nije učinio.
13. Tužitelj je odustao od prijedloga da se provede financijsko vještačenje.
14. Upravo je na tužitelju teret dokaza sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a tužitelj nije dokazao da ovrha u predmetu Ovr-10248/15 nije dopuštena, dakle nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.
15. Nije osnovan tužiteljev prigovor zastare potraživanja iz ovršnog postupka Ovr- 10248/15, jer zastarni rok od deset godina ne teče od pravomoćnosti sudske odluke, jer ako dužnik uredno ispunjava svoju obvezu, zastarni rok ne može ni početi teći. Prema tome, zastarni rok od 10 godina, (propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), počinje teče od dana kada je tuženik prestao vršiti plaćanja po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, tako da se svakom isplatom (koja predstavlja priznanje duga), prekida zastarni rok i zastara počinje teći iznova. Osim toga, naknada štete u obliku novčane rente ne predstavlja povremeno potraživanje, koje bi zastarijevalo po čl. 372. i 373. Zakona o obveznim odnosima.
16. S obzirom na izloženo, tužbeni zahtjev nije osnovan, pa ga je sud odbio u cijelosti, odnosno ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.
17. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška. Tuženikov zahtjev je osnovan a temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.
18. Troškovi tuženika obračunati su prema VPS od 312.934,78 kn (koji je naznačen u tužbi) i odnose se na sastav odgovora na tužbu - 500 bodova, pristup na ročište dana 21. studenog 2016.g. - 250 bodova, pristup na ročište dana 22.05.2019.g. - 500 bodova, sastav podneska od 24. svibnja 2019. g. - 500 bodova, sastav podneska od 03.07.2019.g. - 500 bodova, pristup na ročište 02.03.2022. g. - 500 bodova, pristup na ročište 17.10.2024.g. - 500 bodova, pristup na ročište 12.12.2024.g. - 500 bodova, pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova, ukupno 3800 bodova, odnosno 7.600,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 1.900,00 eura, što je ukupno 9.500,00 eura, koliko je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku s osnova parničnog troška.
19. Dosuđene su tuženiku zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja dakle od dana 30. prosinca 2024. godine do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
20. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine
Sutkinja:
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se dostavlja ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
