REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-1061/2020-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Mikuliću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. protiv tuženog Elrem d.o.o. (OIB: 75459760606), Banski Vinogradi 26, Zagreb, zastupani po punomoćniku Borisu Radanu, odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja UH koji glasi: "Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.640,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora za zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđenja pa do isplate."
II/ Nalaže se tužitelju UH naknaditi tuženiku Elrem d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 EUR u roku od 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika Elrem d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 282,50 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik putem svog zakonskog zastupnika tužiteljevom tadašnjem poslodavcu (Hrvatske autoceste d.o.o.) uputio dopis 11. svibnja 2018. u kojem iznosi niz uvredljivih tvrdnji u odnosu na njega.
1.1. Kako tvrdi da je sadržaj dopisa došao do šireg kruga ljudi, smatra da mu je tim dopisom bitno povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na čast i ugled, pa tužbenim zahtjevom traži od tuženika naknadu štete u novcu i to da mu tuženik isplati po toj osnovi iznos od 6.640,10 eura sa pripadajućom zateznom kamatom i to sve uz zahtjev za naknadom troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Čini nespornim da je direktor tužitelja uputio predmetni dopis tužiteljevom poslodavcu odnosno njegovoj nadređenoj osobi, ali osporava da bi predmetnim dopisom vrijeđao čast i ugled tužitelja. Ukazuje da je do predmetnog dopisa došlo nakon tužiteljevih neosnovanih optužbi prema tuženiku u pogledu proizvoda koje je temeljem ugovora s njegovim poslodavcem tuženik dostavljao i ugrađivao u tunele. Osporava da je tužitelju nastala šteta, te u tom smislu ističe da dopis nije bio dostupan širem krugu osoba, a ako i jest, da isto nije krivnja tuženika. Neovisno o tome, ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je kao tužena osoba trebala biti označena fizička osoba a ne pravna osoba s obzirom da je predmetni dopis sastavljala i poslala fizička osoba.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku dopisa tuženika od 11. svibnja 2018. (list 4-7 spisa), presliku ugovora od 10. travnja 2018. (list 17-23 spisa), presliku e-mail korespondencije (list 24-29 te 58-66 spisa), presliku zapisnika o servisima (list 43-49 spisa), presliku dijela elektrotehničkog projekta razdijelnika tunela sv.U (list 56 i 57 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SH (list 71 i 72 spisa), GH (list 72 i 73 spisa), ĆH ( list 73 i 74 spisa), TH (list 91 i 92 spisa), kao i dokaz saslušanjem stranaka (list 77-80 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je direktor tuženika uputio dopis od 11. svibnja 2018. tadašnjem poslodavcu tužitelja (Hrvatske autoceste d.o.o.) koji je naslovljen „na ruke“ nadređene osobe tužitelju, kao i da su tom dopisu prethodile primjedbe tužitelja upućene njegovim nadređenim osobama u odnosu na proizvode koji se odnose na regulatore rasvjete u tunelu Sv. Ilija, a nije sporno niti to je tužitelj otprilike godinu i pol nakon tog dopisa dao otkaz u Hrvatskim autocestama d.o.o. i odmah se zaposlio u Hrvatskim cestama d.o.o. na sličnim poslovima
6. Između stranaka je sporno je li tuženik pasivno legitimiran s obzirom na to tko je uputio predmetni dopis, sporno je i je li tužitelju zbog predmetnog dopisa nastupila bilo kakva šteta pa time i je li mu povrijeđeno pravo osobnosti na čast i ugled a da bi isti imao pravo na naknadu štete po toj osnovi.
7. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, valja reći da isti nije osnovan. Naime, uvidom u predmetni dopis (list 4 – 7 spisa) utvrđeno je da je predmetni dopis sastavio direktor tužitelja u ime i za račun trgovačkog društva čiji je direktor (Elrem d.o.o.), dakle, pravne osobe koja je i označena kao tuženik u ovom postupku. To sve s obzirom da je isti sastavljen na memorandumu tuženika, da u dopisu direktor tuženika nastupa u ime tuženika, kao i da se potpisao na dopisu kao „ ČH, direktor Elrem d.o.o.“.
8. Uvidom u sadržaj spornog dopisa, ovaj sud je mišljenja da je predmetni dopis doista pogodan da povrijedi tužiteljevo pravo osobnosti pa tako i pravo na čast i ugled i to iz razloga jer se u istome ukazuje na tužiteljevu nestručnost ali i moguće radnje koje imaju obilježja kaznenih djela.
9. Međutim, sukladno odredbi čl. 1100. Zakona obveznim odnosima, u naprijed navedenom kontekstu povreda prava osobnosti mora biti onog intenziteta koje bi opravdavalo dosuđivanje naknade u novcu, a u konkretnom slučaju prema mišljenju ovog suda, nije utvrđeno da bi se radilo o šteti koja bi opravdavala dosuđivanje naknade.
10. Naime, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, a u vezi sa spomenutom odredbom materijalnog prava, upravo je na tužitelju teret dokaza da dokaže da mu je nastupila šteta koja je takvog intenziteta da opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade, ali isti to ne dokazuje.
10.1. U tom smislu valja ukazati da je iz iskaza svjedoka SH i BH, tužiteljevih kolega, utvrđeno da ih je sam tužitelj upoznao sa sadržajem dopisa žaleći se na isti, kao i da smatraju tužitelj stručnim, savjesnim i odgovornim radnikom, a i iz iskaza svjedoka ĆH, utvrđeno je da se radi o osobi koja je bila zadužena za praćenje realizacije ugovora s tuženikom te da je isti zaprimio sporni dopis tuženika i uputio ga nadređenim osobama, time da tužitelja smatra stručnom osobom s kojim je uvijek imao konstruktivne razgovore.
10.2. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka kao vjerodostojne s obzirom da se u bitnome nalaze u međusobnom skladu ali u skladu u pogledu opisa osobe tužitelja u kontekstu ispunjavanja njegovih obveza kao radnika ali u bitnome i u pogledu spornog dopisa.
11. U skladu s navedenim, razvidno je da predmetni dopis nije rezultirao narušavanjem poslovnog ugleda tužitelja budući da ga njegove kolege i nadređeni smatraju stručnom i odgovornom osobom, pri čemu je za ukazati i na nespornu činjenicu da je tužitelj dao otkaz kod tadašnjeg poslodavca nakon nekih godinu i pol od predmetnog dopisa i da se odmah zaposlio u Hrvatskim cestama d.o.o. na sličnom radnom mjestu.
11.1. Da je tužitelju doista narušen poslovni ugled kako to isti tvrdi, logično je očekivati da bi imao poteškoća u pronalaženju novog posla a posebno posla na sličnom radnom mjestu.
12. Osim navedenog, tužitelj ničim nije dokazao da je za sadržaj predmetnog dopisa saznao širi krug ljudi, pa da bi eventualno u privatnom životu imao problema zbog toga, a sve s obzirom da je zaključak suda da u poslovnom dijelu nije narušen njegov ugled i čast.
13. Upravo zbog toga sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru, a osim toga i zbog činjenice da ne postoji niti jedan materijalni dokaz u vidu bilo kakvog nalaza ili medicinske dokumentacije vezane za to.
14. Sud ne prihvaća iskaz tužitelja kao vjerodostojan u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da mu je nastupila šteta u vidu povreda časti i ugleda većeg intenziteta, jer je to suprotno svim drugim personalnim dokazima,
15. Nadalje, sud nije posebno cijenio iskaz TH jer isti nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora, ali niti iskaz direktora tuženika ČH s obzirom da je iz drugih dokaza utvrđeno da tužitelju nije nastupila šteta onog intenziteta koja bi opravdavala dosuđivanje novčane naknade, pa stoga činjenice o kojima je iskazivao direktor tuženika nisu odlučne za rješenje ove pravne stvari.
16. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu onog intenziteta koje bi opravdalo dosuđivanje naknade štete u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.
15. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tako je primjenom Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženiku dosuđeno po 200,00 EUR za sastav odgovora na tužbu te isti iznos za zastupanja na ročištima od 06. rujna 2019., 03. ožujka 2021., 09. travnja 2021., 26. svibnja 2021., 07. listopada 2024. i 16. prosinca 2024. što ukupno iznosi 2.400,00 EUR, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
16. Sud tuženiku nije dosudio trošak koji se odnosi na sudsku pristojbu jer je isti uspio u sporu pa kao tuženik sukladno odredbama Zakonu o sudskim pristojbama nije dužan platiti sudske pristojbe, te je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Imotskom, 30. prosinca 2024.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
