REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3362/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DIV GRUPE d.o.o., Samobor, Bobovica 10 A, OIB: 33890755814, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju ZŽ, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja JŽ, odvjetničke vježbenice, i punomoćnika tuženika, 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NŽ koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku DIV GRUPA d.o.o., Bobovica 10 A, Samobor, OIB: 33890755814 isplatiti tužitelju NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.679,32 EUR na okolnost razlike isplaćene i pretpostavljene bruto plaće sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na način da dospijele obroke plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na način kako slijedi:

- iznos od 776.06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. ožujka 2011. g.

- iznos od 776.06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. travnja 2011. g

- iznos od 776.06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. svibnja 2011. g

- iznos od 776.06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. lipnja 2011. g

- iznos od 776.06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. srpnja 2011. g

- iznos od 776.06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. kolovoza 2011. g

- iznos od 776.06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. rujna 2011. g

- iznos od 627.02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. listopada 2011. g

- iznos od 570.16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. studenog 2011. g

- iznos od 744.69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. prosinca 2011. g

- iznos od 632.43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. siječnja 2012.g.

- iznos od 791.21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. veljače 2012.g.

- iznos od 507.98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. ožujka 2012.g.

- iznos od 537.08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. travnja 2012.g.

- iznos od 191.10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. svibnja 2012.g.

- iznos od 365.51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. studenog 2012. g.

- iznos od 561.73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. prosinca 2012. g.

- iznos od 624.34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. siječnja 2013. g.

- iznos od 624.34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. veljače 532.32 2013. g.

- iznos od 593.07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. ožujka 2013. g.

- iznos od 525.45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. travnja 2013. g

- iznos od 558.90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. svibnja 2013. g

- iznos od 540.41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. lipnja 2013. g

- iznos od 654.63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. srpnja 2013 g

- iznos od 599.11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. kolovoza 2013. g

- iznos od 592.49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. rujna 2013. g

- iznos od 653.22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. listopada 2013. g

- iznos od 608.43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. studenog 2013.

- iznos od 632.94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. prosinca 2013. g

- iznos 652.35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. siječnja 2014. g.

- iznos od 539.78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. veljače 2014. - iznos od 405.74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. ožujka 2014.

II Nalaže se tuženiku DIV GRUPA d.o.o., Bobovica 10 A, Samobor, OIB: 33890755814 naknaditi tužitelju NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju NŽ u roku od 8 dana naknaditi tuženiku DIV GRUPI d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.528,37 EUR (slovima: dvije tisuće petsto dvadeset osam eura i trideset sedam centi).

III Odbija se zahtjev tuženika DIV GRUPE d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.244,28 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužitelja NŽ za naknadu troška postupka u iznosu od 12.827,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. ožujka 2014. podnesenoj Općinskom sudu u Samoboru navodi da je kod tuženika zaposlen na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2007., izmijenjenog Ugovorom o izmjenama Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. prosinca 2007., na radnom mjestu voditelja projekta, da tužbom potražuje isplatu naknade troškova prijevoza vlastitim automobilom za potrebe dolaska u sjedište poslodavca u visini naknade po prijeđenom kilometru do iznosa priznatog kao neoporezivog te razliku bruto plaće zbog primijenjenog koeficijenta složenosti poslova 1,9 umjesto 3,20, sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za djelatnost proizvodnje i prerade metala. Navodi da je kao radnik visoke stručne spreme u okviru svog radnog mjesta za tuženika obavljao najodgovornije poslove s područja elektrostrojarstva, a koeficijent složenosti poslova od 1,9, prema kojem mu je obračunavana bruto plaća prema Kolektivnom ugovoru, odgovara poslovima tokara, skladištara, servisera, kovača, varioca i dr. što dovoljno govori o tuženikovom nepravilnom određenju koeficijenta složenosti poslova za tužitelja. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 18. lipnja 2024. predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 19.679,32 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. travnja 2014. navodi da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prijevoza vlastitim automobilom za potrebe dolaska u sjedište poslodavca na temelju Pravilnika o radu tuženika jer Pravilnik ne uređuje navedenu materiju. Nadalje navodi da je tužitelju isplaćena plaća u iznosu ugovorenom Ugovorom o radu od 743,25 EUR/5.600,00 kn bruto, da je Kolektivni ugovor za djelatnost proizvodnje i prerade metala važio do 31. prosinca 1993., a nakon toga nije sklopljen novi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. studenog 2017. poslovnog broja Pr-90/15-59 naloženo je tuženiku s osnove naknade troška prijevoza isplatiti tužitelju iznos od 69,68 EUR/525,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano u stavku I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu kamate na dosuđene iznose za razdoblje od 15. u mjesecu do 1. u sljedećem mjesecu (stavak II izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 6.799,39 EUR/51.230,00 kn zajedno sa pripadajućim kamatama (stavak III izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za nalog tuženiku za dostavu podataka iz kojih će biti vidljiv način obračuna bruto plaće, visina osnovice za izračun bruto plaće i dodataka na plaću tužitelja te naloga tuženiku za isplatu neodređenog iznosa po osnovi bruto plaće zajedno sa zateznom kamatom (stavak IV izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.367,04 EUR/10.300,00 kn (stavak V izreke).

4. Povodom žalbe tužitelja od 16. studenog 2017., presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2019. poslovnog broja Gž R-186/18-4 odbijena je žalba tužitelja, kao djelomično neosnovana, i potvrđena je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 3. studenog 2017. poslovnog broja Pr-90/15- 59 u dijelu pod stavcima II. i III. izreke, dok je ukinuta citirana presuda u dijelu pod stavcima IV. i V. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Uz dopis od 21. listopada 2019. predmetni je spis dostavljen ovom sudu 12. prosinca 2019., kao nadležnom sudu, na temelju odredbe članka 2. stavka 1. točke XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj: 67/18).

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora od 1. prosinca 2007. o izmjenama Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2007. (list 8 spisa), Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2007. (list 9-14), Kolektivnog ugovora za djelatnost proizvodnje i prerade metala od 22. prosinca 1992. (list 18-31 spisa), podataka o plaći, mirovini, doprinosima, porezu i prirezu tužitelja (list 32-34 spisa), isplatnih lista (list 35-45, 90, 124-162 spisa), Pravilnika o radu tuženika od 25. svibnja 2010. (list 56-80 spisa), dopisa AUTOTURIST SAMOBOR d.o.o. (list 55 spisa), Pravilnika o unutarnjoj organizaciji s opisom radnih mjesta iz travnja 2008. (list 185-220 spisa), JOPPD obrasca (list 438-443 spisa), saslušan je tužitelj NŽ (list 340-341, 449-450 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 165-171, 179-180, 286-287, 325-328 spisa), pročitani su spisi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovnog broja Pr-582/2015 (list 456-462 spisa) i Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovnog broja Pr-91/2015 (list 466 spisa).

7. Sud je na ročištu održanom 16. siječnja 2024., na temelju odredbe članka 265. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), donio rješenje da se neće saslušati zastupnik po zakonu tuženika ČŽ.

8. Tužitelj je na ročištu održanom 3. prosinca 2024. odustao od dokaznih prijedloga za provođenje dopunskog financijskog vještačenja i saslušanje svjedoka DŽ, slijedom čega sud predmetne dokaze nije izvodio.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike isplaćene i pretpostavljene bruto plaće za razdoblje od veljače 2011. do veljače 2014.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 2007. godine bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2007. na radnom mjestu voditelja projekta, da je Ugovorom o izmjenama Ugovora o radu na određeno vrijeme ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, da je citiranim Ugovorom o radu ugovorena plaća tužitelja u brutoiznosu od 743,25 EUR/5.600,00 kn mjesečno te da je tužitelju za vrijeme rada kod tuženika bila isplaćivana plaća u različitim iznosima, višim od iznosa ugovorenog Ugovorom o radu.

12. Sporno je u ovom predmetu ima li tužitelj pravo na višu plaću od one ugovorene Ugovorom o radu.

13. Odredbom članka 82. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09; dalje: ZR/09) propisano je da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom. Stavkom 2. citiranog članka propisano je ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Stavkom 3. citiranog članka propisano je ako plaća nije određena na način određen stavkom 1. i 2. toga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu plaću.

14. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika utvrđeno je da je člankom 10. ugovoreno da će tuženik, kao poslodavac, tužitelju, kao radniku, za obavljene poslove opisane u članku 1. Ugovora u redovitom radnom vremenu isplaćivati osnovnu plaću u brutoiznosu od 743,25 EUR/5.600,00 kn, dok će se dodaci na plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, za rad noću, nedjeljom ili blagdanom i sl. isplaćivati sukladno odredbama Pravilnika o radu tuženika.

15. Uvidom u Pravilnik o radu tuženika od 25. svibnja 2010. utvrđeno je da je člankom 90. propisano da radnik ostvaruje plaću za obavljeni rad na temelju odredaba toga Pravilnika i ugovora o radu, da se pod plaćom podrazumijeva bruto plaća te da u slučaju prekovremenog rada radnik ima pravo na povećanje plaće razmjerno takvom radu.

16. Uvidom u Kolektivni ugovor za djelatnost proizvodnje i prerade metala ("Narodne novine" broj: 3/1993; dalje: KU) utvrđeno je da je člankom 25. KU propisano da se isti zaključuje na određeno vrijeme te da vrijedi do 31. prosinca 1993.

17. Iz iskaza tužitelja NŽ proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen od 1. srpnja 2007. do listopada 2015., da mu je radni odnos završio otkazom od strane poslodavca, da smatra da mu nije isplaćena sva plaća koja mu pripada s obzirom na njegovu stručnost i poslove koje je obavljao kao voditelj projekta, da prilikom sklapanja ugovora o radu nije s tuženikom posebno razgovarao o iznosu plaće, već da mu je direktor tuženika rekao da će, nakon što odradi svoje poslove, za to biti nagrađen, da je jako puno radio prekovremeno i zato nije imao malu plaću, da ne zna kako mu je tuženik obračunavao plaću jer se to nitko od radnika nije usudio pitati tuženika, da mu je bila isplaćivana plaća u netoiznosu od 384,90 EUR/2.900,00 kn, da je na posao putovao osobnim automobilom jer nije bilo odgovarajućeg javnog prijevoza do sjedišta tuženika, da Pravilnik o radu dostavljen od strane tuženika nije vjerodostojan, već da on raspolaže Pravilnikom kojeg je dobio od radnika tuženika DŽ u vrijeme kada više nije bio zaposlenik tuženika.

18. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi u kojem je razdoblju radio kod tuženika, načinu prestanka njegovog radnog odnosa kod tuženika i poslovima koje je obavljao. Sud nije posebno ocjenjivao iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi kako smatra da mu nije isplaćena sva plaću koja mu pripada za vrijeme rada kod tuženika budući da je isto predmet ovog postupka te se predmetne činjenice ne mogu utvrđivati iskazom tužitelja. Nadalje, sud nije posebno ocjenjivao iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na potraživanje po osnovi naknade za trošak prijevoza i vjerodostojnosti Pravilnika o radu budući da je odluka o predmetnom potraživanju stekla svojstvo pravomoćnosti donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2019. poslovnog broja Gž R-186/18-4, a pitanje vjerodostojnosti Pravilnika o radu nije relevantno za odlučivanje o potraživanju tužitelja po osnovi razlike plaće jer se u tom dijelu dostavljene verzije Pravilnika ne razlikuju. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da prilikom sklapanja ugovora o radu s tuženikom nije razgovarao o iznosu plaće jer je plaća temeljni razlog za sklapanje ugovora o radu pa nije životno niti uvjerljivo da radnik i poslodavac o istome prilikom zapošljavanja ne razgovaraju. Sud, također, nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da nije znao na koji mu način tuženik obračunava plaću jer tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik tužitelju dostavljao isplatne liste iz kojih je vidljiv način obračuna plaća.

19. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

20. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da tužitelj nema pravo na isplatu više plaće od one ugovorene Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2007. Naime, Kolektivni ugovor za djelatnost proizvodnje i prerade metala, na odredbama kojeg tužitelj temelji svoje potraživanje po osnovi razlike plaće, nije vrijedio u utuženom razdoblju, tuženik je Pravilnikom o radu od 25. svibnja 2010. propisao da radnik ostvaruje plaću za obavljeni rad na temelju odredaba toga Pravilnika i ugovora o radu, predmetni Pravilnik ne sadrži odredbe iz kojih bi bilo moguće zaključiti da tužitelj ima pravo na plaću veću od ugovorene, a ugovor o radu sklopljen između stranaka sadrži podatak o ugovorenoj bruto plaći tužitelja.

21. Sud je tijekom postupka u nekoliko navrata nalagao tuženiku dostavu dokumentacije koju je tužitelj zahtijevao, po kojim nalozima je tuženik u pravilu postupao, ali je naveo da kod tuženika ne postoji pravilnik kojim bi bio uređen način obračuna plaća radnika. Tužitelj, osim ponovljenih zahtjeva za dostavom dokumentacije koja je u više navrata bila naložena tuženiku, nije predložio druge dokazne prijedloge kojima bi dokazao postojanje osnove potraživanja za isplatu razlike plaće.

22. U odnosu na činjenicu da je tužitelju tijekom radnog odnosa kod tuženika bila isplaćivana plaća u višem iznosu od one ugovorene Ugovorom o radu, sud je prihvatio navode tuženika da se razlika preko ugovorenog iznosa odnosila na naknadu za prekovremeni rad budući da i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je kod tuženika jako puno radio u prekovremenom radu zbog čega nije imao malu plaću.

23. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 219. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.679,32 EUR (tako i VSRH u odluci od 25. svibnja 2021. poslovnog broja Rev-216/2021).

25. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 29. kolovoza 2016. i 13. siječnja 2016. od 3x250 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročišta održana 31. ožujka 2016., 11. listopada 2016. i 3. listopada 2017. od 3x250 bodova (Tbr. 9/1), što sve, uz zatraženu vrijednost boda od 1,33 EUR/10,00 kn te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 2.488,55 EUR. Tuženiku je, također, priznat trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 39,82 EUR/300,00 kn. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude

26. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 24. studenog 2016. budući da isti nije priložen ovom spisu te od 27. travnja 2017. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP. Tuženiku, također, nije dosuđen trošak pristupa na ročište 11. studenog 2016. jer isto nije bilo održano u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

27. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 12.827,00 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

28. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11), a na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku