Poslovni broj: P-213/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju Marko Došen, i Martina Gržetić Došen, odvjetnici iz Rijeka, A. Medulića 3, protiv prvotuženika IZ (ranije: ZZ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika KZ IZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa ĐZ i drugi odvjetnici iz OD Vukina i partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenoga 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Došena, odvjetnika iz Rijeke, tužitelja HZ osobno, punomoćnika prvotužene i drugotužene ĐZ, odvjetnika iz [adresa] i prvotužene IZ (ranije ZZ) i drugotužene KZ osobno, a objavljene dana 30. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prvotužene ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čini 51 poslovni udjel, redni broj 2-52, u nominalnom iznosu od po 200,00 Kuna / 26,54 EUR svaki, a koji predstavljaju 50% temeljnog kapitala trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS: 040261877 OIB: 14553684772.

II. Utvrđuje se da je tužitelj ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suovlaštenik na poslovnim udjelima trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS: 040261877 OIB: 14553684772 i to na 51 poslovni udjel, redni broj 2-52, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR svaki, a koji predstavljaju 50 % temeljnog kapitala trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS 040261877 OIB: 14553684772, te se tužitelj ovlašćuje na temelju ove presude od uprave trgovačkog društva FRANELA d.o.o. OIB: 14553684772 zatražiti upis utvrđenog prava u knjigu poslovnih udjela.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojem tužitelj ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] traži da se utvrdi jedinim ovlaštenikom na poslovnim udjelima trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS: 040261877 OIB: 14553684772 i to na 51 poslovni udjel, redni broj 2- 52, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR svaki, a koji predstavljaju 50 % temeljnog kapitala trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS 040261877 OIB: 14553684772, te da se tužitelj ovlasti da na temelju ove presude od uprave trgovačkog društva FRANELA d.o.o. OIB: 14553684772 zatraži upis takvog prava u knjigu poslovnih udjela.

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi da bračnu stečevinu tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tužene ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čini 49 poslovnih udjela, redni broj 53.-101, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR svaki, a koji predstavljaju razliku do 100 % temeljnog kapitala trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS 040261877 OIB: 14553684772.

Obrazloženje

1. U tužbi od 29. ožujka 2023. godine tužitelj je naveo da je s prvotuženom ČZ sklopio brak 28. prosinca 1991. godine. Bračna zajednica da je prestala u lipnju 2022. godine. Za vrijeme trajanja braka da su stekli imovinu koja da predstavlja bračnu stečevinu oko čije se podjele bivši supružnici ne mogu dogovoriti. Bračnu stečevinu da predstavljaju poslovni udjeli u društvu FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, OIB:14553684772. Tužitelj smatra da mu osim prava na poslovnim udjelima pripada i pravo na udio u dobiti koju je ostvarilo to društvo od 2017. godine pa nadalje. Nakon što je, rješenjem od 6. travnja 2023. godine, tužitelj pozvan na dopunu i ispravak tužbe, tužbenim zahtjevom je zatražio da se utvrdi da bračnu stečevinu tužitelja i prvotužene ČZ čini 51 poslovni udjel, redni broj 2-52, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR i 49 poslovnih udjela, redni broj 53-101, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR, a koji da predstavljaju 100% temeljnog kapitala trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci MBS: 040261877, OIB: 14553684772. Osim toga zatražio je da se utvrdi da je tužitelj ovlaštenik na poslovnim udjelima trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka i to na 50 poslovnih udjela, pod rednim brojem 2.-52. u nominalnom iznosu od po 200,00 Kuna / 26,54 EUR, a koji predstavljaju 50% temeljnog kapitala trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, i da se utvrdi ovlaštenje da je na temelju presude ovlašten od uprave trgovačkog društva FRANELA d.o.o. OIB: 14553684772 zatražiti upis u knjigu poslovnih udjela jer će u protivnom, ispravu podobnu za upis prava tužitelja u knjigu poslovnih udjela zamijeniti ova presuda. Ustrajao je i kod prijedloga za određivanje privremene mjere zabranom opterećenja i raspolaganja poslovnim udjelima pod rednim brojem 2.-52. i 53.-101 u društvu FRANELA d.o.o. iz razloga što je prvotužena ČZ s 49 poslovnih udjela pod red. brojem 53. -101. već raspolagala u korist svoje sestre drugotužene KZ,o kojem je sud, nakon razdvajanja postupka po rješenju od 23. svibnja 2023. godine, donio odluku 23. svibnja 2023. godine u predmetu R1- 62/2023 odredivši privremenu mjeru prema prvotuženoj ČZ kao protivniku osiguranja, a odbivši prijedlog prema drugotuženoj KZ, kao protivniku osiguranja.

2. U odgovoru na tužbu tuženice su u bitnome osporile tužbeni zahtjev te navele da se ne radi o bračnoj stečevini. Društvo FRANELA d.o.o. da je osnovano u 2010. godini za vrijeme trajanja braka i da je kao jedini osnivač i član društva bio naveden samo tužitelj iako se primjenom presumpcije iz čl. 36. Obiteljskog zakona radilo o bračnoj stečevini. Prvotužena ČZ da je upisana kao član društva FRANELA d.o.o. na temelju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 4. travnja 2013. godine i to bez naknade. Stoga da se radi o stjecanju na temelju darovanja, a ne o stjecanju radom odnosno imovinom koja je stečena radom zbog čega poslovni udjeli koje je stekla pvrotužena ČZ ne predstavljaju bračnu stečevinu. Drugotužena KZ je uz prigovor da se ne radi o bračnoj stečevini dodatno istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je kao savjestan stjecatelj stekla poslovne udjele u društvu FRANELA d.o.o.

3. U podnesku od 18. rujna 2023. godine tuženice su dodatno navele da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 4. travnja 2013. godine u naravi predstavlja darovanje, no da se radi i o bračnom ugovoru kojim su tužitelj i prvotužena ČZ uredili imovinskopravne odnose na određenom dijelu bračne stečevine. Tim ugovorom da je tužitelj prestao biti član društva i da zbog izjavljenih očitovanja navedeno udovoljava pretpostavkama iz čl. 255. Obiteljskog zakona. Bračnim ugovorom da se mogu uređivati imovinskopravni odnosi bračnih drugova na postojećoj ili budućoj imovini. Uvjet za valjanost je sklapanje ugovora u pisanom obliku i ovjera potpisa bračnih drugova, čemu da udovoljava ugovor od 4. travnja 2013. godine. Nadalje, da taj ugovor predstavlja i stjecanje na pravnom temelju različitom od onog navedenog u čl. 248. Obiteljskog zakona zbog čega da se radi o vlastitoj imovini prvotužene ČZ. Pozvao se i na praksu revizijskog suda prema kojoj primljeni dar između bračnih drugova predstavlja osobnu imovinu daroprimatelja i ne podliježe pravilima o bračnoj stečevini.

4. Na pripremnom ročištu od 17. siječnja 2024. godine stranke su učinile nespornom činjenicu da se u Knjizi poslovnih udjela društva FRANELA d.o.o. na ime prvotužene ČZ vode poslovni udjeli pod rednim brojem 2. -52. svaki u nominalnom iznosu od 200,00 kn, kao i pod red. brojem 53. -101. svaki u nominalnom iznosu od 200,00 kn na ime drugotužene KZ. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog-knjigovodstvenog vještačenja no ustrajao je kod prijedloga za dostavom na uvid Knjige poslovnih udjela.

5. Sud je rješenjem od 17. siječnja 2024. godine donio Plan upravljanja postupkom (str. spisa 116-117).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka na ročištu za glavnu raspravu od 20. studenoga 2024. godine, stranke su suglasno predložile zaključenje glavne rasprave.

7. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem stranaka; tužitelja ZZ (str. spisa 136-138), prvotužene IZ (ranije ZZ) (str. spisa 138-140) i drugotužene KZ (str. spisa 141-142).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zajedno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Nesporna je činjenica da je brak između tužitelja ZZ i prvotužene IZ (ranije ZZ) zaključen 28. prosinca 1991. godine (str. spisa 7).

10. U vrijeme sklapanja braka na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78,45/89, 51/89, 59/90,25/94 i 162/98) prema kojem je u čl. 270. bilo propisano da imovina bračnih drugova može biti zajednička ili posebna. Članak 271. ZBPO-a propisivao je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, predstavlja njihovu zajedničku imovinu.

11. Nesporna je činjenica da je društvo FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS: 040261877 OIB: 14553684772, osnovano u 2010. godini za vrijeme trajanja braka i da je prilikom osnivanja tužitelj bio upisan kao jedini osnivač društva.

12. U vrijeme osnivanja društva (2010.), kao i u vrijeme zaključenja ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 4. travnja 2013. godine na snazi je bio Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15- dalje- NN 116/03) koji je u odredbi čl. 247. propisivao da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. Obiteljskog zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.)- (čl.253 Obiteljskog zakona).

13. Kako se radi o postupku pokrenutom u vrijeme važenja Obiteljskog zakona (NN 103/15,98/19,47/20,49/23,156/23 koji je na snazi od 1. studenog 2015. koji se primjenjuje i na imovinske odnose nastale prije njegova stupanja na snagu, pozivom na odredbu čl. 551. toga zakona predmetni je odnos sagledan primjenom odredbi važećih u vrijeme stjecanja i primjenom Obiteljskog zakona važećeg u vrijeme pokretanja postupka. Navedeno zbog primjene odredbe čl. 551. Obiteljskog zakona (103/15) kojom je propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju se i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu tog Zakona, pri čemu se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečene prema prijašnjim propisima. Odredbom čl. 36. st.1 Obiteljskog zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Člankom 36. st. 3 Obiteljskog zakona (NN 103/15) propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.. Radi se dakle, o suštinski identičnom režimu i pretpostavkama.

14. Nesporna je okolnost da su kao članovi društva FRANELA d.o.o. prema posljednjem popisu članova i stanju u knjizi poslovnih udjela (str. spisa 121-126) upisani prvotužena ČZ kao imatelj 51 poslovnih udjela, red. br. 2-52 svaki u nominalnom iznosu od 200,00 kn i drugotužena KZ kao imatelj 49 poslovnih udjela , red. br. 53-101 svaki u nominalnom iznosu od 200,00 kn.

15. Sporna je osnovanost zahtjeva za utvrđenjem bračne stečevine na poslovnim udjelima u društvu FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS 040261877 OIB: 14553684772 pod rednim broj 2- 52, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR, svaki i pod rednim broj 53- 101, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR, a koji predstavljaju 100 % temeljnog kapitala trgovačkog društva FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS 040261877 OIB: 14553684772 prema popisu članova društva na str. spisa 126.

16. Sporna je osnovanost zahtjeva za utvrđenjem tužitelja kao ovlaštenika na poslovnim udjelima u društvu FRANELA d.o.o. Rijeka, Riva 6, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci s MBS 040261877 OIB: 14553684772 pod rednim broj 2-52, u nominalnom iznosu od 200,00 Kuna / 26,54 EUR, svaki.

17. Sporno je također predstavlja li Ugovor o prijenosu poslovnog udjela zaključen između tužitelja kao prenositelja i protužene IZ (ranije ČZ) kao stjecatelja, od 4. travnja 2013. godine (str. spisa 71-74) bračni ugovor odnosno radi li se o stjecanju poslovnog udjela darovanjem. Sporno je u vezi toga jesu li poslovni udjeli u društvu FRANELA d.o.o., prije podjele i prijenosa s prvotužene ČZ na drugotuženu KZ (prema popisu – str. spisa 126), predstavljali njezinu vlastitu imovinu.

18. Poslovni udio u društvu FRANELA d.o.o. u vrijeme osnivanja društva predstavljao je bračnu stečevinu. Takvo utvrđenje sud je temeljio na slijedećim činjenicama: da je društvo osnovano 28. siječnja 2010. godine (str. spisa 8-13), upisano u registar 22. veljače 2010. godine (str. spisa 14-18), sve za vrijeme trajanja braka i okolnosti da su sredstva za osnivanje društva stečena radom supružnika. Navedeno je sud temeljio na uvjerljivom navodu iz tužiteljevog iskaza (str. spisa 136- 138) da je temeljni kapital od tadašnjih 20.000,00 kn bio uplaćen u novcu od obiteljske ušteđevine. Naime iz iskaza tužitelja ZZ i prvotužene IZ, utvrđeno je da su u vrijeme osnivanja društva oboje bili zaposleni i to tužitelj u društvu ITEM d.o.o., a prvotužena IZ (ranije ZZ) u Zlatarni Celje kao voditelj poslovnice. Da društvo nije osnovano novcem ostvarenim od prodaje nasljedstva (33.500,00 EUR) ukazuje sam iskaz prvotužene IZ iz kojeg proizlazi da je društvu davala od toga novca pozajmice, a što upućuje na zaključak da je društvo već bilo osnovano u vrijeme realizacije prihoda od nasljedstva. Visina prihoda koju su supružnici ostvarivali, tužitelj, prema vlastitom kazivanju u iznosu od 6.000,00-7.000,00 kn (str. spisa 136-138), a prvotužena i preko 2.000,00 EUR, nije od odlučnog značaja za utvrđenje ovoga suda da se radilo o bračnoj stečevini. Naime, utvrđeno je da su oba supružnika radila pa kako nema dokaza da bi obiteljska ušteđevina od koje je uplaćen temeljni kapital potjecao od imovine stečene na drugi način, već od rada, sud zaključuje da se radilo o bračnoj stečevini odnosno o imovini (poslovnom udjelu u trgovačkom društvu) koja potječe od rada. Razlika u visini plaća koju ističe prvotužena IZ u svom iskazu ( str. spisa 138-141) kada navodi da je ostvarivala natprosječno visoku plaću, a da je tužitelj bio na minimalnoj plaći nije od odlučnog značaja budući da je u vrijeme osnivanja društva bila na snazi odredba čl. 249. Obiteljskog zakona (116/03) kojom je bilo propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini isto kao i po čl. 36. st.3 Obiteljskog zakona (103/15) osim ako nisu drugačije ugovorili, a u vrijeme osnivanja društva nisu.

19. U vrijeme osnivanja društva prema Izjavi o osnivanju 28. siječnja 2010. godine odnosno upisu društva u registar 22. veljače 2010. godine nema spora između stranaka da je trajao brak i bračna zajednica unatoč navodu prvotužene IZ (str. spisa 138-140) da ju je suprug u 2010. godini prevario. Navedeno iz razloga što je izjavila da su i unatoč tome nastavili zajednički živjeti do 2019. godine kada je tužitelj izašao iz obiteljske kuće, nakon čega da su se u 2020. godini pomirili, da bi se konačno razišli u srpnju 2022. godine, a što se u bitnome podudara s činjenicama iznijetim u historijatu tužbe.

20. Uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 4. travnja 2013. godine (str. spisa 88-91) kojim je tužitelj, u svojstvu prenositelja, svoj poslovni udio u društvu FRANELA d.o.o. u cijelosti prenio na prvotuženu IZ, utvrđeno je da navedeno ne predstavlja temelj za stjecanje vlastite imovine na strani prvotužene. Navedeno iz razloga što sama činjenica da je prijenos izvršen bez naknade (čl. 2.) s obzirom na trajanje bračne zajednice i uvjerljive navode tužitelja ZZ ( str. spisa 136-138) da je sporazum i namjera bila da svatko bude odgovoran za po jedno trgovačkog društvo odnosno da se razdvoji odgovornost za poslovanje trgovačkih društava (tužitelj kao član društva ITEM D.O.O. u kojem bio i zaposlen)., a što je ovaj sud ocijenio životnim i uvjerljivim, ne predstavlja temelj za zaključak da je volja stranaka bila da prvotužena IZ poslovne udjele u društvu stekne kao svoju vlastitu imovinu odnosno da je u to vrijeme postojala volja i namjera stranaka da zaključe bračni ugovor. Stoga se ne radi o bračnom ugovoru iz čl. 255. Obiteljskog zakona (NN 116/03), a niti po čl. 40. Obiteljskog zakona (NN 103/15). Sama isprava na str. spisa 88-90 ima snagu javnobilježničkog akta (potvrđena privatna isprava) koja je propisana za prijenos poslovnog udjela zbog čega se ne radi o ovjeri potpisa na bračnom ugovoru kako to predviđaju odredbe naznačenih propisa.

21. Prvotužena IZ nije dokazala navod da predmetni ugovor o prijenosu od 4. travnja 2013. godine predstavlja u naravi bračni ugovor jer navedeno na nalazi potvrdu u njezinom stranačkom iskazu (str. spisa 139-141). Iz njezina iskaza naime, ne proizlazi da bi prava volja stranaka bila za taj dio imovine razriješiti imovinske odnose između supružnika zbog čega je povjerena vjera navodima iz iskaza tužitelja kada navodi da ugovor iz 2013. godine nije imao za cilj riješiti međusobne imovinskopravne odnose između supružnika jer da je onda trebalo rješavati i druge stvari. Navedeno iz razloga što je utvrđeno da su supružnici u to vrijeme od vrijednije imovine imali kuću u [adresa] u koju su vršili ulaganja, a koja je bila kompletno renovirana, udjele u društvu ITEM d.o.o., udjele u društvu FRANELA d.o.o. i osobno vozilo, a čiji imovinskopravni status nisu zahvatili. Stoga partikularno rješavanje odnosa u vrijeme kada je i nakon problema koji se pojavio u bračnim odnosima u 2010. godini (prevara), nastavljen zajednički život, ovaj sud ne smatra uvjerljivim.

22. Tužitelj, s obzirom na upise u Knjizi poslovnih udjela (str. spisa 121-124) i ispis popisa članova na str. spisa 125 i 126 te provedeni prijenos, po stavu ovoga suda, ima pravni interes tražiti da se utvrdi da su poslovni udjeli pod rednim brojem 2-52 svaki u nominalnom iznosu od po 200,00 kn /26,54 EUR bračna stečevina. Slijedom toga valjalo je pozivom na odredbu čl. 34. Obiteljskog zakona (NN 103/15) prema kojoj se na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju odredbe tog Zakona o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova ako bračni drugovi nisu imovinske odnose uredili bračnim ugovorom, a utvrđeno je da nisu i na temelju odredbe čl. 36. st.1 Obiteljskog zakona ( NN 103/15) ocijeniti pravno osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenjem zbog čega je primjenom čl. 187. st. 1 i 2 i 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučeno kao u točki I. izreke presude.

23. U odnosu na tužbu radi utvrđenja koja se odnosi na poslovne udjele pod red. brojem 53.-101., stav je ovoga suda da tužitelj nije iznio činjenice, a niti dokazao da bi prijenos udjela s prvotužene na drugotuženu predstavljao pravni posao koji ne proizvodi pravne učinke. Navedeno osobito stoga što se predmetni prijenos ne pobija odlukom sudom, zbog čega nema razloga cijeniti ga nevaljanim pa stoga nema temelja za zaključak da bi tužitelj učinio vjerojatnim postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđenja i u tom dijelu. Navedeno iz razloga što tužitelj nije pobio tvrdnje drugotužene KZ da se radilo o savjesnom stjecanju iznijete u iskazu na str. spisa 141-142, motiviranim zainteresiranošću njezine kćeri da se uključi u djelatnost društva FRANELA d.o.o.. Stoga je valjalo tužbu u dijelu u kojem traži utvrđenje bračne stečevine za poslovne udjele u društvu FRANELA d.o.o. pod rednim brojem 53.-101. odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa odgovarajućom primjenom odredbe čl. 187. st.2 ZPP-a i odlučiti kao u izreci rješenja. Navedeno i stoga što tužitelj predmetnom tužbom i preciziranim tužbenim zahtjevom (str. spisa 22-25) niti ne traži da se njegovo ovlaštenje upiše i na predmetnim poslovnim udjelima. Isto tako nije dokazao da je u nekom drugom postupku zatražio poništaj ili pobijanje predmetnog pravnog posla.

24. Odredbom čl. 417. st.1 ZTD-a (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23,136/24) propisano je da ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. S obzirom na utvrđenje da poslovni udjeli pod red. brojem 2.-52. predstavljaju bračnu stečevinu sud je ocijenio pravno osnovanim dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da se utvrde njegova prava na tim poslovnim udjelima. Međutim, zahtjev da se utvrdi ovlaštenikom na poslovnim udjelima pod red. brojem 2.-52. valjalo je prihvatiti samo djelomično budući da se radi o zajedničkoj imovini, a kako to propisuje odredba čl. 417. st.1 ZTD-a zbog čega je tužitelj samo suovlaštenik na predmetnim poslovnim udjelima zajedno s prvotuženom IZ. Osnovan je i zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje svojih ovlaštenja kao i zahtjev da na temelju presude zatraži provedbu odgovarajućeg upisa u knjigu poslovnih udjela pozivom na odredbu čl. 410. st. 2 ZTD-a. Navedeno iz razloga što je iz dostavljene knjige poslovnih udjela (str. spisa 121-124) utvrđeno da na poslovnim udjelima nije upisan kao suovlaštenik, a radi se o bračnoj stečevini. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

25. U preostalom opsegu zatraženog utvrđenja u smislu da je tužitelj jedini ovlaštenik na poslovnim udjelima pod red. brojem 2. -52. u društvu FRANELA d.o.o., tužbeni zahtjev je valjalo ocijeniti neosnovanim budući da se radi o bračnoj stečevini i režimu zajedničara na poslovnim udjelima, a kako to propisuje Zakon o trgovačkim društvima kao poseban propis koji predviđa da suovlaštenici svoja prava ostvaruju zajednički. Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke.

.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4 ZPP-a kojom je propisano da sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ako su stranke djelomično uspjele u parnici. Takvu je odluku sud temeljio na utvrđenju da je tužitelj djelomično uspio s istaknutim tužbenim zahtjevom odnosno da nije uspio sa zahtjevom za utvrđenje bračne stečevine u dijelu poslovnih udjela pod red. brojem 53.-101. kao i u dijelu zahtjeva kojim je zatražio da se utvrdi jedinim ovlaštenikom na poslovnim udjelima pod red. brojem 2. -52. u društvu FRANELA d.o.o. Nasuprot tome, tuženik nije uspio s prigovorima da se radi o bračnom ugovoru odnosno vlastitoj imovini. Zbog takvog polovičnog uspjeha tužitelja i tuženika ovaj sud smatra da odluka da svaka stranka snosi svoje parnične troškove odražava pravi uspjeh stranaka u sporu. Zbog toga je odlučeno kao u točci IV. izreke.

U Rijeci, 30. prosinca 2024. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.