REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-316/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Leon Zrnić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o., protiv tuženika Stil bazeni d.o.o., OIB: 23146629839, Vinkovačka 39, 21 000 Split, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Aljinović, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na radno mjesto, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 4. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, dne 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da nije dopušten prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika od 1.2.2023., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao dana 1.2.2023.

II/ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je obavljao do nezakonitog otkaza ugovora o radu ili da tužitelju osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

III/ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatražene zatezne kamate, za razdoblje od 14. travnja 2023. do 29. prosinca 2024., tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. travnja 2023 g. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na radno mjesto. U tužbi se navodi kako je tužitelj s tuženikom sklopio radni odnos u listopadu 2022. na radnom mjestu elektroinstalater, ali je tužitelj naknadno saznao da ga je tuženik kod nadležnih tijela prijavio tek 19.1.2023., dok je dana 8.3.2023. slučajno saznao kako tuženik za njega nije pravovremeno izvršio prijavu ugovora o radu kao i da je tuženik obavijestio nadležna javnopravna tijela o navodnoj promjeni osiguranja tužitelja točnije da tužitelj od .2.2023. više nije u radnom odnosu kod tuženika te je kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje evidentirano kako je tužitelju radni odnos prestao dana 1.2.2023. zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu. Međutim, tužitelj je u razdoblju od 1.2.2023. do početkom ožujka uredno obavljao svoje radne zadatke, a osim toga tužitelju nikakva odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nikada nije dostavljena. Tužitelj je dana 17.3.2023. tuženiku dostavio Zahtjev za zaštitu prava radnika, ali se poštanska pošiljka vratila opunomoćeniku tužitelja s naznakom da tuženik nije poznat na adresi koja je za njega upisana u nadležnom sudskom registru te se takva dostava smatra urednom budući da tužitelj sukladno shvaćanjima sudske prakse ne smije biti odgovoran za neuredno poslovanje tuženika u smislu primanja pismena. Tužitelj ističe kako prestanak radnog odnosa od 1.2.2023. nije zakonit zato što tuženik nije dostavio tužitelju nikakvu ispravu ni odluku o prestanku ugovora o radu već ga je 8.3.2023. obavijestio da je odjavljen, a time je tuženik nezakonito prijavio prestanak osiguranja i tužitelju uskratio osiguranje. Između ostalog, tuženik nije tužitelju isplatio plaće za obavljeni rad niti je tužitelju dostavio obračune plaća sukladno zakonu. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da nije dopušten prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika od 1.2.2023., podredno da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1.2.2023., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao dana 1.2.2023., uz nalaganje tuženiku da vrati tužitelja na njegovo radno mjesto na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je obavljao do nezakonitog otkaza ugovora o radu ili da tužitelju osigura drugo odgovarajuće radno mjesto, sve to uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 9. srpnja 2024. tuženik se protivi svim navodima tužitelja, ističe prigovor zastare budući da tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava radnika u roku od 15 dana od dana uredne dostave otkaza ugovora o radu. U veljači odnosno ožujku 2023. tužitelju nije bio uručen izvanredni otkaz ugovora o radu jer je isti izbjegavao zaprimiti takvu odluku putem pošte pa prema tome za njega nisu ni počela teći prava koje ima po čl. 120. ZR-a, dok je tuženik uspio izvršiti urednu dostavu izvanrednog otkaza Ugovora o radu tužitelju tek 16. listopada 2023. koju je zaprimio 16. listopada 2023., na koju odluku tužitelj u daljnjem roku od 15 dana (koji počinje teći od 17.10.2023.) nije dostavio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika, te je kao takav prekludiran u odnosu na tužbu radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, a posebice u odnosu na okolnost što je ova tužba podnesena prije nego je tužitelj zaprimio otkaz ugovora o radu. Navodi kako je tužitelj počinio teška kršenja obveza iz radnog odnosa na način da se u periodu od studenog 2022. do veljače 2023. predstavljao kao zakonski zastupnik i odgovorna osoba TD Stil bazeni d.o.o. i na taj način sebi protupravno priskrbio više od 8.830,00 EUR-a pa je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak koji se trenutno vodi pri Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu pod brojem: KP-DO-2389/2023 zbog kaznenih djela prijevare u gospodarskom poslovanju i pronevjere. Opreza radi predlaže da sud odbaci tužbu radi proglašenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, budući da do dana podnošenja tužbe nije niti zaprimio otkaz ugovora o radu, a nakon zaprime otkaza ugovora o radu nije podnio zahtjev za zaštitu prava radnika temeljem čl. 133. ZR-a. Nadalje, navodi kako je tužba neosnovana i iz razloga što je tužitelj bio vlasnik pravne osobe naziva „A.M.I.S. GRUPA“ j.d.o.o., koje je bio jedini član tog društva i jedini zastupnik tog društva – gdje je trebao plaćati doprinose i druge davanja na ime svojeg osobnog zaposlenja, sve do brisanja tog subjekta Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod brojem Tt-23/2023-2 dana 02. svibnja 2023. godine. Nadalje, navodi kako tužitelj koristio službeni e-mail dana 1. veljače 2023., kako bi knjigovodstvo ispostavilo račune za kupca ZN i UN, s kojim računima niti isplatama RN nije bio upoznat, niti je zaprimio taj novčani iznos; dana 18. prosinca 2022. tužitelj je iznajmio motorno vozilo od Lutar rent-a-car potpisavši Ugovor o najmu 22-1-1805 u kojem navodi sebe kao vozača 2, te je tužitelj preko Stil bazeni d.o.o. platio 421,39 EUR-a; dana 4. veljače 2023. s Lutar rent-a-car potpisuje novi Ugovor o najmu 23-1- 92 u kojem tužitelj navodi sebe kao najmoprimca i kao vozača, te potpisuje isti, te je tužitelj preko Stil bazeni d.o.o. platio 263,50 EUR-a; dana 9. prosinca 2022. godine tužitelj je izvršio uplatu iznosa od 10.000,00 kn s računa Stil bazeni d.o.o. na račun TD „To mi triba“ d.o.o. s opisom plaćanja „zajam“; lažno se predstavljajući kao zastupnik po zakonu tuženika uzeo u gotovini iznos od 5.000,00 EUR-a na ime akontacije za gradnju bazena od HN i lažno se predstavljajući kao zastupnik po zakonu tuženika, u dva navrata uzeo dana 1.02.23. iznos od 200,00 EUR-a i dana 20.02.23. iznos od 1,625,00 EUR-a od ZN za usluge postavljanja klima uređaja u njegovoj kući u [adresa] predočivši mu račune izdane od Stil bazeni d.o.o., a sve te okolnosti predstavljaju upravo one okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Stil bazeni d.o.o., da upozori IN na obveze i njegova kaznena djela da ne predstavlja društvo bez ikakve prokure ili punomoći, da prihodima društva ne plaća rent a car-ove, te da ne uzima novčane iznose na ruke od klijenata koje su platile za rad društva Stil bazeni d.o.o., a ovakvim postupanjem direktno je oštetio tuženika za više od 8.000,00 EUR-a, što predstavlja kvalificirano kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju i pronevjere jer se radi o velikom iznosu štete. Predlaže odbaciti tužbu kao nepravovremenu, podredno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u potpunosti kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za zaštitu prava radnika od 17. 3. 2023., potvrde o primitku pošiljke od 17. 3. 2023., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. 2. 2023., potvrde o primitku od 29.9. 2023., praćenje pošiljke, izvatka iz sudreg za AMIS Grupa j.d.o.o., obavijesti o upisu TSST Tt- 21/10100-1 od 25. 8. 2021., rješenja TSST br. St-160/2022 od 15.11.2022., ugovora o najmu 22-1-1805 i računa Stil bazeni d.o.o., ugovora o najmu 23-1-92 i računa Stil bazeni d.o.o., detalja transakcije PBZ broj 2022560883751, e maila GN, računa od 1. 2. 2023., i 20. 2. 2023., zapisnika ovog suda u predmetu pod br. P- 389/2020 od 8. 4. 2024., ID prijave 6648208 HZMO-a, e mailova, saslušanjem tužitelja i zz tuženika kao parničnih stranaka, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka HN, KN, GN i ZN pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu elektroinstalater temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. siječnja 2023.,

- da je tuženik dne 1. veljače 2023. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te tužitelju kod tuženika prestaje radni odnos danom dostave Odluke,

- da je tuženik kod HZMO-a odjavio tužitelja s danom 1. veljače 2023.,

- da odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. veljače 2023. tuženik nije dostavio tužitelju, već je tek dne 16. listopada 2023., putem pošte, preporučeno dostavio tužitelju pisanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu datiranu s 1. veljače 2023.,

- da je tužitelj dne 17. ožujka 2023. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, a dne 14. travnja 2023. predmetnu tužbu.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, a prijeporna je i osnovanost prigovora zastare, odnosno prekluzije.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet tužbe je zahtjev za utvrđenje da nije dopušten prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika od 1. 2. 2023., te da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, uz vraćanje tužitelja na radno mjesto prije otkazivanja ugovora o radu, podredno utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. 2. 2023.

8. Tuženik je istakao prigovor zastare, odnosno prekluzije podnošenja tužbe, kao i neblagovremenosti podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika, budući da je tužitelj otkaz ugovora o radu zaprimio 16. listopada 2023., a zahtjev za zaštitu prava podnio 17. ožujka 2023. čime je propustio zakonski rok za podnošenje zahtjeva, a time i tužbe pa predlaže odbaciti tužbu, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan.

8.1. Naime, tužitelj je odluku o otkazu ugovora o radu od 1. veljače 2023. zaprimio dne 16. listopada 2023., (kako proizlazi i iz potvrde o uručenju HP, broj pošiljke RC09 1562357HR, list 39/40 spisa), dok je kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odjavljen s danom 1. 2. 2023. uz razlog "izvanredni otkaz radnika (čl.116 ZOR)", a zahtjev za zaštitu prava radnika tužitelj je podnio tuženiku preporučenom pošiljkom 17. ožujka 2023.

8.2. Po ocjeni ovog suda tužitelj je u roku od 15 dana od dana saznanja za izvanredni otkaz ugovora o radu podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika (koji rok od 15 dana u ovom slučaju istjecao je 23. ožujka 2023., jer je tužitelj za otkaz saznao 8. ožujka 2023., kako proizlazi i iz njegovog iskaza, koji iskaz sud smatra iskrenim i vjerodostojnim, a isti je potkrijepljen i whatsApp porukom koju mu je 8. 3. 2023. poslao direktor tuženika, kao i WhatsApp korespodencijom između tužitelja i direktora tuženika u kojoj stoji 8.3.2023. 08:14 – RN; "odjavljen si") na koji zahtjev se tuženik nije očitovao u roku od 15 dana pa je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio ovom sudu neposredno tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti prestanka radnog odnosa od 1. veljače 2023., podredno odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. veljače 2023., dakle sve u rokovima propisanim čl. 133. st. 1. ZR (prema kojoj radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava) i st.2. istog članka (prema kojoj ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom).

8.3. Dakle, tužitelj je saznao za izvanredni otkaz ugovora o radu dne 8. ožujka 2023., a iz priložene preslike potvrde o primitku preporučene pošiljke razvidno je da je zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku poslan preporučenom pošiljkom 17. ožujka 2023., koji tuženik nije zaprimio, a pošiljka se vratila punomoćniku tužitelja s naznakom "nepoznat", protekom kojeg dana je počeo teći rok od 15 dana unutar kojeg je tuženik mogao odlučiti o tom zahtjevu, a koji rok je istekao 1. travnja 2023, što znači da je od idućeg dana 3. travnja 2023. (jer je 2. travnja 2023. bila nedjelja pa sljedeći radni dan je 3. travnja) počeo teći daljnji rok od 15 dana unutar kojeg je tužitelj mogao podnijeti tužbu, a koji je rok pak istjecao 18. travnja 2023., dok je tužitelj predmetnu tužbu predao ovom sudu elektronskim putem 14. travnja 2023., dakle i tužba je pravodobna.

9. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a određeno je kako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Odredbom čl. 120. Zakona o radu propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (st. 1), da mora biti obrazložen (st. 2) i da mora biti dostavljen radniku (st. 3).

11.1. Smisao odredbe čl. 120. ZR je zaštita radnika od samovoljnih odluka poslodavca jer se obvezivanjem poslodavca da radniku osobno dostavi pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu (koja sadrži jasne i određene razloge otkazivanja) omogućava radniku poduzimanje zakonom propisanih mjera za zaštitu prava u odnosu na upravo tu konkretnu odluku o otkazu ugovora o radu i u odnosu na konkretne razloge u njoj sadržane.

11.2. Dakle, otkaz koji nema pisani oblik i koji nije dostavljen radniku, odnosno koji nije obrazložen, je nezakonit.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu elektroinstalater temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, međutim, tuženik je zaključio kako je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega mu otkazuje ugovor o radu, bez otkaznog roka, bez otpremnine, bez prava na godišnji odmor, te je radniku prestao radni odnos kod tuženika, kako proizlazi iz priložene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu datirane s 1. veljače 2023., danom dostave odluke.

13. Međutim, tuženik je odjavio tužitelja kod HZMO-a s danom 1. veljače 2023., navodeći kao razlog odjave izvanredni otkaz radnika (čl. 116. ZR), za koji otkaz je tužitelj saznao 8. ožujka 2023., kako proizlazi i iz njegovog iskaza kada se informirao kod tuženika o prestanku radnog odnosa, da mu je radni odnos kod tuženika prestao s tim danom, dok mu je pisanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu datiranu s 1. veljače 2023. tuženik dostavio tek dne 16. listopada 2023., što između stranaka nije prijeporno.

13.1. Dakle, u trenutku odjave tužitelja kod HZMO-a dne 1. veljače 2023. tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije izradio u pisanom obliku niti ju je obrazložio (nije na jasan i nedvosmislen način obrazložio tešku povredu obveze iz radnog odnosa), a niti ju je dostavio tužitelju.

13.2. Nakon što je tužitelju kod tuženika prestao radni odnos 1. veljače 2023. na temelju tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa, to činjenica da je pisana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu datirana s 1. veljače 2023. dostavljena tužitelju tek dne 16. listopada 2023., dakle, u trenutku kada je tužitelju već bio prestao radni odnos kod tuženika, nema nikakve pravne učinke u odnosu na tužitelja, s obzirom na to da u trenutku dostave te odluke tužitelj više nije bio u radnom odnosu kod tuženika, niti je tuženik više bio poslodavac tužitelju, jer je tužitelju već ranije odjavom kod HZMO s danom 1. veljače 2023. prestalo svojstvo osiguranika u HZMO.

13.3. Po mišljenju ovog suda protiv naknadno dostavljene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju datirane s 1. veljače 2023., tužitelj, u smislu odredbe čl. 133. st.1 ZR-a nije morao ulagati ni zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, kao ni ovom tužbom tražiti utvrđenje nedopuštenosti te odluke, s obzirom na to da tužitelj u trenutku dostave tuženikove odluke izvanrednom o otkazu ugovora o radu od 1. veljače 2023., nije više bio radnik tuženika (tužitelju je radni odnos kod tuženika prestao 1. veljače 2023. . na osnovu izvanrednog otkaza ugovora o radu, a u smislu odredbe čl. 133. ZR samo radnik može podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa) niti je u trenutku dostave te odluke tužitelju, tuženik bio poslodavac tužitelja.

13.4. Tužitelju je, kao radniku tuženika, svojstvo osiguranika kod HZMO-a prestalo već dana 1. veljače 2023. na temelju tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu od 1. veljače 2023. zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa. Tužitelj je vezano za tu odluku tuženika samo saznao da mu je prestao radni odnos kod tuženika s danom 1. veljače 2023., jer tu odluku tuženik tada nije u pisanom obliku dostavio tužitelju, niti ju je obrazložio, ali s obzirom na činjenicu da je tuženik tužitelja odjavio kod HZMO-a s danom 1. veljače 2023. u kojoj odjavi je kao razlog naveo izvanredni otkaz radnika, to dovodi do zaključka da je tužitelju otkazan ugovor o radu i tužitelj je od saznanja za to trebao podnijeti zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke, što je u ovom slučaju i učinio. 13.5. Dakle, tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu, a da pritom tu odluku o otkazu ugovora o radu nije donio u pisanom obliku, nije ju obrazložio, niti je takvu odluku dostavio tužitelju, kako je sve to propisano odredbom čl. 120. ZR, već je tuženik odjavio tužitelja s danom 1. veljače 2023. kod HZMO-a, a tužitelj je saznao 8. ožujka 2023. da mu je prestao radni odnos kod tuženika pa je takova tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu, koja nema pisani oblik i koja nije dostavljena radniku, odnosno koja nije obrazložena, nedopuštena.

14. U konkretnom slučaju, tuženik u postupku nije dokazao da je izradio i dostavio bilo kakvu pisanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na temelju koje bi mu prestao radni odnos 1. veljače 2023., već ga je samo odjavio kod HZMO 1. veljače 2023., što je tužitelj saznao 8. ožujka 2023. (proizlazi iz iskaza tužitelja i whatsup poruke i korespodencije tužitelja i tuženika, jer mu je dana 8. ožujka 2023. zz tuženika napisao da je odjavljen). Odluku o otkazu tuženik nije izradio u pisanom obliku, niti ju je obrazložio, niti ju je dostavio tužitelju, već je tužitelju tek dana 16. listopada 2023., ponedjeljak, pošiljka uručena (razvidno iz praćenja pošiljke HP broj RC091562357HR), a koju je tuženik dne 29. rujna 2023. preporučeno putem pošte uputio tužitelju (razvidno iz potvrde o primitku preporučene pošiljke i računa br. 6166/21109/102/2023 od 29. rujna 2023.). Neutemeljeni su navodi tuženika kako u veljači 2023. tužitelju nije bio uručen izvanredni otkaz ugovora o radu jer je isti izbjegavao zaprimiti takvu odluku putem pošte, nego je tek 16. listopada 2023. nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja dostave izvršena dostava, jer dokaze na okolnost da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu datirana s 1. veljače 2023. tada bila napisana i u veljači 2023. otposlana tužitelju tuženik nije priložio niti predložio ikakve relevantne dokaze na tu okolnost.

15. Tužitelj je saznanjem da je dojavljen s HZMO-a podnio tuženiku preporučenom pošiljkom, zahtjev za zaštitu prava dne 17. ožujka 2023., a potom nakon što tuženik nije odgovorio na taj zahtjev, podnio je predmetnu tužbu, sve u rokovima propisanim u čl. 133. st. 1. ZR.

16. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra nedopuštenim prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 1. veljače 2023. na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu temeljem koje je odjavljen s HZMO-a, a s kojim danom mu je prestao radni odnos kod tuženika, s obzirom na to da je tuženik tom odlukom otkazao ugovor o radu tužitelju, a da pritom nije u skladu s odredbom čl. 120. ZR donio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, niti je tu odluku dostavio tužitelju.

16.1. Dakle, tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu, a da pritom tu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donio u pisanom obliku, niti ju je obrazložio, niti je takvu odluku dostavio tužitelju, kako je sve to propisano odredbom čl. 120. ZR, stoga je osnovan zahtjev na utvrđenje da nije dopušten prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a time je osnovan i zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos nije prestao dana 1. veljače 2023., kao i zahtjev za vraćanje na njegovo radno mjesto i obavljanje poslova koje je obavljao do nezakonitog otkaza ugovora o radu, radi čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) pa je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u svom tužbenom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) i to: jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 30. prosinca 2024., kao dana presuđenja, do isplate (točka III. izreke presude), dok je za više zatražene zatezne kamate, za razdoblje od 14. travnja 2023. do 29. prosinca 2024., tužitelj odbijen.

Split, 30. prosinca 2024.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika