Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-493/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Zadarske županije iz Zadra, Ivana Mažuranića 28B, OIB: 82455745471, zastupanog po ravnatelju Marku Kolegi, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-948/2021 od 16. lipnja 2025., dana 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-948/2021 od 16. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati bruto iznos od 674,27 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2.1. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 23. prosinca 2024. (list 68-69 spisa), kao i na ročištu od 9. lipnja 2025. (list 79 spisa), sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Ivana Buljana, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo od 16. prosinca 2024. (list 58-62 spisa), da mu tuženik na ime razlike plaće koja je nastala zbog neobračunatog dodatka od 4% na osnovnu plaću u razdoblju od 1. ožujka 2016. pa do 31. svibnja 2018. isplati bruto iznos od 674,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačne mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.359,20 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
5. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja, a u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da ista, u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.
6. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi:
- da je postupak pokrenut tužbom od 30. ožujka 2021. u kojoj je tužitelj naveo:
- da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza,
- da tuženik u razdoblju od 30. ožujka 2016. pa do 1. lipnja 2018. nije isplaćivao tužitelju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a koji mu pripada na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13) i Dodatka I. (''Narodne novine'' broj 96/15),
- da u svrhu utvrđenja razlike plaće na ime dodatka na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće koji tužitelju nije isplaćivan u navedenom razdoblju predlaže provođenje financijskog vještačenja,
- da je tuženik u odgovoru na tužbu od 22. rujna 2023. naveo da je tužitelj u utuženom razdoblju bio isključen s rada, uz koji je dostavio i obračunske isprave za isplatu plaće tužitelju u tom razdoblju,
- da je tužitelju u utuženom razdoblju, sukladno dostavljenim obračunskim ispravama, isplaćivana plaća u bruto iznosu, iako je bio isključen s rada,
- da je vještak u svom nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2024. naveo u bitnom da tužitelju u razdoblju od ožujka 2016. pa do svibnja 2018. nije obračunat dodatak od 4% te izmijenjena naknada za godišnji odmor u travnju 2018., i to u iznosu od 674,26 EUR–a, a sukladno kojem je tužitelj podneskom od 23. prosinca 2024., kao i na ročištu od 9. lipnja 2025., konačno postavio tužbeni zahtjev,
- da je tužitelj na ročištu od 9. lipnja 2025. iskazao da je u utuženom razdoblju bio isključen s rada, ali da je primao plaću koja se sastojala od osnovice bez dodataka.
7. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku na način:
- da je odredbom iz čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13, 96/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: KU/13) ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da je odredbom iz čl. 47. st. 2. KU/13 ugovoreno da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža te da je odredbom iz čl. 47. st. 3. KU/13 ugovoreno da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća,
- da tužitelj u tužbi, ni tijekom postupka ne navodi iz kojeg je razloga bio isključen s rada u utuženom razdoblju, niti dostavlja dokaz o tome,
- da je čitanjem obračunskih isprava za isplatu plaće od ožujka 2016. pa do ožujka 2018. utvrđeno da je tužitelj bio isključen s rada i da mu nisu isplaćeni dodaci na plaću,
- da je čitanjem iskaza tužitelja utvrđeno da je u utuženom razdoblju bio isključen s rada te da je u to vrijeme primao osnovicu,
- da, slijedom navedenog, tužitelj nema pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4 % za redovan rad ako je isključen s rada jer u tom slučaju ne obavlja redovan rad, a što je osnovni uvjet za ostvarivanje tog dodatka u utuženom razdoblju.
8. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije naveo jasne razloge na temelju kojih je zaključio da tužitelj zbog isključenja s rada u utuženom razdoblju automatski više nije imao pravo na obračun i isplatu dodataka na osnovnu plaću, budući da bi tužitelj pravo na obračun i isplatu dodataka na osnovnu plaću izgubio samo u slučaju ako je za isključenje s rada on sam odgovoran, a da je na tuženiku bio teret dokazivanja te činjenice, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.
9. Slijedom svega navedenog, uzimajući pri tome u obzir i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.
10. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatak na koji mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te za svoju odluku navesti jasne razloge, kao i odgovarajuće odredbe materijalnog prava, imajući pritom u vidu odredbu iz čl. 338. st. 4. ZPP–a.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
