Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-841/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, Ministarstva financija, Porezne uprave, OIB 18683136487, koje zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Maje Dotlić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci i zastupnika tuženika po zakonu, Dalena Mikuljana, zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, 30. prosinca 2024. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, OIB: 18683136487, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koja ovrha je određena na nekretninama temeljem ovršne isprave – rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. broj Ovr-486/2023-4 od 29. svibnja 2023. godine, a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja, kojim je ujedno određen trošak ovrhovoditelju u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn.”

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 600,00 (šesto) eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie pod posl. br. Ovr-486/2023.

. 1. 1. U tužbi se navodi da je tužitelj je dana 13. kolovoza 2024. zaprimio zaključak naslovnog suda, posl.broj Ovr-486/2023-11 od 30. srpnja 2024. kojim se upućuje ovršenik (ovdje tužitelj) da u roku od 15 dana od dana dostave istog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U zadanom roku tužitelj podnosi tužbu iz razloga kako slijedi.

1. 2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona. Prijedlog za ovrhu podnesen je na temelju ovršne isprave – Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. ovjerenog kod javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa], 19. prosinca 2019. pod brojem OV-11986/2019 (dalje: Sporazum). Međutim, tužitelj u cijelosti ustraje u navodima iz predmeta koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr- 486/2023 odnosno da isti nije bio uključen niti je bio potpisnik predmetne ovršne isprave. Kao što je razvidno i iz točke 3. zaključka naslovnog suda, posl. broj Ovr- 486/2023-11 od 30. srpnja 2024. kojim se upućuje tužitelj da u roku od 15 dana od dana dostave istog zaključka pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tužitelj nije sudjelovao u potpisivanju ovršne isprave već su Porezna uprava i porezni obveznik izvršili upis založnog prava na nekretnini koja je predmet ovrhe u vlasništvu pravne osobe MILEUMAG d. o. o. Stoga, tužitelj ne može trpjeti štetne posljedice na temelju Sporazuma u kojem nije sudjelovao niti mu je poznat sadržaj istog Sporazuma. Tužitelj u predmetnoj nekretnini živi s obitelji te stoga ističe pravo na dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te činjenice da malodobni GC ima pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja te predlaže sudu da provede test razmjernosti, a koji test se provodi radnjama u kojima se odgovara na tri temeljna pitanja: 1. Je li miješanje utemeljeno na zakonu?, 2. Je li miješanje bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja? I 3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu? Naime, tuženik nije dokazao ni na koji način da se pokušao naplatiti bilo kojim drugim načinom osim pokretanjem ovršnog postupka nad nekretninom koja je predmetom ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-486/2023 koji se vodi pred ovim sudom. Tužitelj također ističe prigovor zastare s obzirom na to da je Sporazum o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. ovjerenog kod javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa] dana 19. prosinca 2019. od brojem OV-11986/2019 ugovorne strane i to tuženik i društvo FA.HA d.o.o. utvrdili da postoji novčana tražbina tuženika na temelju duga obračunatog potvrdom o stanju poreznog duga na dan 12. prosinac 2019.

1. 3. Slijedom iznesenog, a budući da je u konkretnom slučaju nedvojbeno kako je ovrha nedopuštena, tužitelj predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu kao u t. I. izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te drži da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga kako slijedi. Tuženik (Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava) i porezni obveznik (FA.HA d.o.o., Umag) su radi namirenja dospjelog poreznog duga sklopili Upravni ugovor kojim se dužnik obvezao platiti porezni dug u iznosu od 230.270,01 kuna (glavnica 180.046,91 kuna, kamata 50.223,10 kuna) u dvadeset i četiri jednaka mjesečna anuiteta uz primjenu zakonske zatezne kamatne stope, koja se obračunava na iznos reprogramirane glavnice duga. Dospijeće prvog anuiteta bilo je 23. siječnja 2020. godine, a zadnjeg 23. prosinca 2021. Upravni ugovor je sklopljen na zahtjev stranke FA.HA d.o.o., [adresa] (dužnika), te je porezni obveznik sam predložio koju imovinu želi iskoristiti kao mjeru osiguranjaporeznog duga, a radi sklapanja upravnog ugovora. Tuženik je prihvatio prijedlog poreznog obveznika da se izvrši upis založnog prava na nekretnini tada u vlasništvu MILE-UMAG d.o.o., Umag (založni dužnik), te su dužnik i založni dužnik, na temelju Zakona o javnom bilježništvu solemnizirali Sporazum o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa], 19. prosinca 2019., pod brojem OV-11986/2019 (dalje: sporazum), te je za isti izdana potvrda ovršnosti. Na temelju navedene ovršne isprave - sporazuma, ugovorne strane Republika Hrvatska i FA.HA. d.o.o., [adresa], utvrdile su da postoji novčana tražbina vjerovnika Republike Hrvatske prema dužniku FA.HA. d.o.o., [adresa], temeljem duga obuhvaćenog Potvrdom o stanju poreznog duga na dan 12. prosinca 2019. Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag-Umago, klasa: 415-02/19-10/33, urbroj: 513-07-18-03-19-02 od 12. prosinca 2019. godine u iznosuod 230.270,01 kuna (glavnica 180.046,91 kuna, kamata 50.223,10 kuna) i daljnje kamate koje na iznos glavnice teku od dana 13. prosinca 2019., pa do isplate. Na temelju naprijed navedenog sporazuma založni dužnik MILE-UMAG d.o.o., [adresa], dopustio je založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj da radi osiguranja dužne tražbine FA.HA. d.o.o., [adresa], zatraži i ishodi upis založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi, KPU Umag, [broj poduloška], Zgrada u [adresa], sagrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Stan na drugom katu zgrade koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaone, kupaonice i drvarnice, u ukupnoj površini od 31,95 m2. U trenutku upisa založnog prava na nekretnini na teretnom listu predmetne nekretnine nije bila zabilježena doživotna služnost plodouživanja u korist GC mlt. Založno pravo je upisano pod brojem Z-18947/19, a na temelju prijedloga koji je na sudu zaprimljen 20. prosinca 2019. Tužitelj je svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kao i pravo plodouživanja u korist GC uknjižio na temelju prijedloga koji je na sudu zaprimljen 17. lipnja 2020. (Z-7555/20).

2. 1. Tuženik čini nespornim da tužitelj nije bio uključen niti da nije bio potpisnik ovršne isprave – sporazuma. Naime, kao što je već naprijed navedeno, u trenutku sklapanja upravnog ugovora, kao i u trenutku upisa založnog prava na nekretninama (kolovoz 2019.), tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine već je nekretnina tada bila u vlasništvu trgovačkog društva MILE-UMAG d.o.o., [adresa], pa su stoga irelevantni navodi tužitelja da nije sudjelovao u sporazumu i da isti nije potpisao. Tužitelj je nekretninu kupio u svibnju 2020. što znači da je u trenutku kupovine nekretnine imao saznanje da je ista opterećena zalogom Ministarstva financija, Porezne uprave, jer je zalog u to vrijeme već bio upisan u zemljišne knjige (Z-18947/19). S obzirom na to da je založno pravo pod brojem Z-18947/19 bilo upisao u zemljišnoj knjizi i bilo je svima vidljivo, tužitelj se ne može pozivati na to da tu činjenicu nije znao u trenutku uknjižbe njegova prava vlasništva. Budući da porezni obveznik nije podmirio u cijelosti porezno dugovanje za koje je sklopio upravni ugovor, sudu je podnijet prijedlog za ovrhu.

2. 2. Tužiteljev prigovor prava na dom, tuženik drži neosnovanim iz sljedećih razloga. Prije svega, tužitelj je znao da kupuje nekretninu koja je opterećena založnim pravom, te je trebao biti svjestan svih rizika do kojih taj upis može dovesti. Nadalje, tužiteljev prigovor prava na dom je neosnovan iz razloga što je isti, a nakon pokretanja ovršnog postupka pod brojem Ovr-486/23, a radi prikrivanja svoje imovine, otuđio sve svoje nekretnine. Tako je na temelju Ugovora o darovanju ovjerenim pod brojem OV-3798/24 od 22. travnja 2024., a koji je proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-16109/24, otuđio nekretninu u korist RC (kćerka VC; potpisnik Sporazum o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. za trgovačko društvo MILE-UMAG d.o.o., [adresa]). Radi se o stanu na prvom katu zgrade koji se sastoji od sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i drvarnice u ukupnoj površini od 33,69 m2. Nadalje, tužitelj je na temelju Ugovora o darovanju OV-3791/24 od 19. travnja 2024., a koji je a koji je proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-17390/24, otuđio nekretninu u korist GC (sin AC) potpisnik Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. za trgovačko društvo MILE-UMAG d.o.o., [adresa]). Ugovor je u ime obdarenika GC sklopila njegova majka FC (potpisnik Sporazum o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. za trgovačko društvo FA.HA d.o.o., [adresa]). Radi se o stanu na prvom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i drvarnice u ukupnoj površini od 64,23 m2. U svezi činjenice da je na nekretnini koja je predmet ovrhe upisao pravo plodouživanja za korist i ime GC, tuženik napominje kako je navedena služnost upisana nakon upisa založnog prava. Također , ističe da je navedena služnost osnovana na temelju Ugovora od 27. svibnja 2020., a koji su sklopili trgovačko društvo MILE- UMAG d.o.o., Umag zastupano po AC kao prodavatelj, tužitelj kao kupac i TC kao plodouživatelj zastupan po zakonskom zastupniku (ocu) ŽC. Dakle, navedeni je ugovor u ime plodouživatelja sklopila upravo osoba koja je sklopila i Sporazum o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. dozvolila da se na nekretninu u vlasništvu trgovačkog društva MILE-UMAG d.o.o., [adresa] upiše založno pravo, dakle osoba koja je znala da je nekretnina opterećena založnim pravom. Tuženik ističe da su netočni navodi tužitelja da isti živi sa obitelji u nekretnini koja je predmet ovršnog postupka. Naime, nekretnina koja je predmet ovrhe nalazi se na adresi [adresa], dok je uvidom u JRO MUP RH za tužitelja utvrđeno kako isti ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], dakle na istoj adresi koja je navedena i u tužbi. Iz naprijed obrazloženog vidljivo je da je postupanje tužitelja nesavjesno u odnosu na tuženika, pa stoga u ovom postupku ne može uspješno isticati prigovor prava na dom.

2. 3. U svezi prigovora zastare tuženik ističe da je najstariji dug koji je predmet ovrhe na nekretnini imao dospijeće u 2019. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Za dugovanje koje je obuhvaćeno rješenjem o ovrsi broj Ovr- 486/23-4 od 29. svibnja 2023. nije nastupila zastara prava na naplatu, odnosno nije prošao rok od šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Osim toga, porezni obveznik je imao na snazi Upravni ugovor. Od dana sklapanja upravnog ugovora (23. prosinca 2019.) do Rješenja o raskidu upravnog ugovora (28. srpnja 2021.) zastara ne teče. Dakle, tražbina tuženika nije u zastari jer, osim što je tijek zastare prekinut radnjama ovrhovoditelja, tražbina je osigurana upisanim založnim pravom (Z-18947/19).

2. 4. Tuženik osporava navode tužitelja da je tuženik trebao dokazati da se pokušao naplatiti na koji drugi način. Ističe kako se u konkretnom ovršnom postupku ovrha provodi na nekretnini na kojoj je prvotno upisao dobrovoljno založno pravo (Z- 18947/19), te da je dužnik u čl. 6. Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. izričito izjavio da dopušta da založni vjerovnik po dospijeću tražbine, ako ista ne bude podmirena u roku, radi namirenja iste može predložiti ovrhu na nekretnini koja je predmet Sporazuma. Nadalje, u svezi s navedenim tuženik ističe da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 5. st. 1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe, pa je stoga na ovršeniku teret dokaza postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe. Ovrhovoditelj je samom ovršnom ispravom, a na temelju koje predlaže donošenje rješenja o ovrsi i u kojoj je naznačena visina tražbine, učinio vjerojatnim da bi ovrha na drugom predmetu ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri. Naime, sama visina glavne tražbine ukazuje kako je logično očekivati da će ovrhovoditelj takvu tražbinu moći naplatiti jedino na predloženom predmetu ovrhe i predloženim sredstvom ovrhe, dok s druge strane ovršenik nije dokazao da ima drugu vrijedniju imovinu iz koje bi se eventualno moglo naplatiti potraživanje ovrhovoditelja. Dakle, nije narušena pravična ravnoteža interesa stranaka u slučaju kad je ovrha predložena na nekretnini ovršenika, a da pri tome ovrhovoditelj nije dostavio dokaz o tome da je pokušao ovrhu na drugim predmetima, a sve iz razloga što je tražbina ovrhovoditelja utvrđena u visokom iznosu, pa je očito da se ista može ostvariti tek prodajom ovršenikove nekretnine, a uz to radi se o ovršnom postupku gdje se ovrha provodi na nekretnini na kojoj je prvotno upisao dobrovoljno založno pravo.

2. 5. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim kamatama koje na dosuđeni iznos troška teku od presuđenja, pa do isplate.

3. U dokaznom postupku su pročitani su Zaključak ovog suda posl. br. Ovr- 486/2023-11 od 30. srpnja 2024. (str. 5-7), Ugovor o kupoprodaji nekretnine i osnivanju prava plodouživanja od 27. svibnja 2020. (str. 17-23), Ugovor o darovanju od 19. travnja 2024. (str. 24-28), Rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 19. kolovoza 2024. (str. 29-31), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 32-35,55-61), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin s prilozima i to zahtjev za sklapanje upravnog ugovora, upravni ugovor, rješenje o raskidu upravnog ugovora (str. 36-43), Ugovor o darovanju od 22. travnja 2024. (str. 44-46), Rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 11. lipnja 2024. (str. 47-48), izvadak iz knjige položenih ugovora, povijesni prikaz (str. 50-53, 66-68), Sporazum o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. (str. 62-65). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Ovr-486/2023 te su pročitane sve isprave i dokumentacija u tom spisu.

3. 1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka KC jer je sud ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za presuđenje, i to stoga što su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju materijalnih dokaza.

4. Tuženik je na pripremnom ročištu od 2. prosinca 2024. istaknuo prigovor prenisko naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi te je predložio da vrijednost bude ona koja se potražuje u ovršnom postupku u iznosu od 27.617,46 eura.

4. 1. Tužitelj se usprotivio interpretaciji vrijednosti predmeta spora od strane tuženika te smatra da je ispravno naznačio vrijednost predmeta spora.

4. 2. Raspravnim rješenjem od 2. prosinca 2024. sud je u skladu s odredbom čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/2023., u nastavku: ZPP), utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 1.327,22 eura (tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora od 1.327,01). Naime, prema čl. 25. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) kada se vrijednost predmeta spora ne može utvrditi prema posebnim propisima i prema odredbama toga Zakona, kao što je u ovom slučaju, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos od 1.327,22 eura. Takav pravni stav iznesen je primjerice u odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gž-336/2021-2.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovr-486/223-4 od 29. svibnja 2023. određena je ovrha na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (ovdje tuženika).

7. Ovršenik (tužitelj) je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona. Istaknuo je prigovor zastare. Naveo je kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika budući da ovršenik nije bio uključen niti je potpisnik ovršne isprave.

8. Ovrhovoditelj (tuženik) je osporio navode ovršenika (tužitelja) pa je sud zaključkom posl. br. Ovr-486/2023-11 od 30. srpnja 2024. uputio ovršenika (tužitelja) da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. U okviru parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom, sud raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu te se i tužba može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Kada tome ne bi bilo tako onda ni sam postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koji je pokrenut upravo radi upućivanja ovršenika od strane suda na pokretanje parnice u određenim, ovršnim zakonom, propisanim situacijama, ne bi imalo smisla. To zato jer bi ovršenik kao tužitelj mogao iznositi daljnje činjenice i prigovore i u tužbi, a radi kojih nije bio upućen na parnicu. Postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je u određenom smislu i strogo formalan postupak zato jer je sud strogo vezan na raspravljanje o onim prigovorima koji su izneseni kao žalbeni razlozi.

10. Prema čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ) ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (t. 7.) i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (t. 11.).

10. 1. Sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, ako je žalba izjavljena u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. -11., sud će ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojih je ovršenik i izjavio žalbu.

10. 2. Isto je propisano i u čl. 55. st. 3. OZ-a, u kojem je određeno da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je ovršenik upućen može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a radi čega je upućen u parnicu.

11. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari može se raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja tužitelja u parnicu. Dakle, isključivo o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a.

11. 1. Ovakav pravni stav izražen je između ostalog u Sentenci Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1129/2019 od 12. rujna 2019., kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-433/2017 od 16. svibnja 2017.

12. S obzirom na navedeno, sud u ovom postupku može raspravljati isključivo o tužiteljevom prigovoru zastare te je li tuženik ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, iz razloga što tužitelj nije bio uključen niti je potpisnik ovršne isprave.

12. 1. O ostalim činjeničnim navodima iz tužbe, sud ne može raspravljati, jer se ne radi o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a zbog kojih je ovršni sud uputio ovršenika (tužitelja) na pokretanje ove parnice.

13. Tuženik je pokrenuo predmetnu ovrhu radi naplate dospjelog poreznog duga.

14. Na temelju materijalnih dokaza u spisu utvrđeno je da su tuženik (Ministarstvo financija, Porezna uprava) i porezni obveznik (FA.HA d.o.o., Umag) radi namirenja dospjelog poreznog duga sklopili Upravni ugovor kojim se dužnik obvezao platiti porezni dug u iznosu od 230.270,01 kuna (glavnica 180.046,91 kuna, kamata 50.223,10 kuna) u dvadeset i četiri jednaka mjesečna anuiteta uz primjenu zakonske zatezne kamatne stope, koja se obračunava na iznos reprogramirane glavnice duga. Dospijeće prvog anuiteta bilo je 23. siječnja 2020. godine, a zadnjeg 23. prosinca 2021.Izvršen je upis založnog prava na nekretnini tada u vlasništvu MILE-UMAG d.o.o., [adresa] (založni dužnik), te su dužnik i založni dužnik, na temelju Zakona o javnom bilježništvu solemnizirali Sporazum o zasnivanju založnog prava od 17. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa], 19. prosinca 2019., pod brojem OV-11986/2019 (dalje: sporazum), te je za isti izdana potvrda ovršnosti. Na temelju navedene ovršne isprave - Sporazuma, ugovorne strane Republika Hrvatska i FA.HA. d.o.o., [adresa], utvrdile su da postoji novčana tražbina vjerovnika Republike Hrvatske prema dužniku FA.HA. d.o.o., [adresa], temeljem duga obuhvaćenog Potvrdom o stanju poreznog duga na dan 12. prosinca 2019. Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag- Umago, klasa: 415-02/19-10/33, urbroj: 513-07-18-03-19-02 od 12. prosinca 2019. godine u iznosuod 230.270,01 kuna (glavnica 180.046,91 kuna, kamata 50.223,10 kuna) i daljnje kamate koje na iznos glavnice teku od dana 13. prosinca 2019., pa do isplate. Na temelju navedenog Sporazuma založni dužnik MILE-UMAG d.o.o., [adresa], dopustio je založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj da radi osiguranja dužne tražbine FA.HA. d.o.o., [adresa], zatraži i ishodi upis založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi, KPU Umag, [broj poduloška], Zgrada u [adresa], sagrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Stan na drugom katu zgrade koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaone, kupaonice i drvarnice, u ukupnoj površini od 31,95 m2. U trenutku upisa založnog prava na nekretnini na teretnom listu predmetne nekretnine nije bila zabilježena doživotna služnost plodouživanja u korist GC mlt. Založno pravo je upisano pod brojem Z-18947/19, a na temelju prijedloga koji je na sudu zaprimljen 20. prosinca 2019. Tužitelj je svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kao i pravo plodouživanja u korist GC uknjižio na temelju prijedloga koji je na sudu zaprimljen 17. lipnja 2020. (Z- 7555/20).

15. Zastara poreznih tražbina uređena je Općim poreznim zakonom (Narodne novine br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., dalje: OPZ), u čl. 108. tog Zakona, a iste odredbe primjenjuju se i na utvrđivanje zastare kod doprinosa kao javnog davanja.

15. 1. Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastarni rok počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamatu, bilo od strane poreznog tijela ili poreznog obveznika. Protekom šest godina i nastupom zastare, zastarijeva i pravo na utvrđivanje porezne obveze i pravo na naplatu.

16. Tužiteljev prigovor zastare nije osnovan.

16. 1. Najstariji dug koji je predmet ovrhe na nekretnini imao je dospijeće u 2019. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Za dugovanje koje je obuhvaćeno rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-486/23-4 od 29. svibnja 2023. nije nastupila zastara prava na naplatu, odnosno nije prošao rok od šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Osim toga, porezni obveznik je imao na snazi Upravni ugovor. Od dana sklapanja Upravnog ugovora (23. prosinca 2019.) do Rješenja o raskidu Upravnog ugovora (28. srpnja 2021.) zastara nije tekla. Dakle, tražbina tuženika nije u zastari jer, osim što je tijek zastare prekinut radnjama ovrhovoditelja, tražbina je osigurana upisanim založnim pravom (Z-18947/19).

17. U ovoj pravnoj stvari nije odlučno, da tužitelj nije bio uključen niti da nije bio potpisnik ovršne isprave – sporazuma, što tuženik niti ne spori. Naime, kao što je naprijed navedeno, u trenutku sklapanja Upravnog ugovora, kao i u trenutku upisa založnog prava na nekretninama (kolovoz 2019.), tužitelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine već je nekretnina tada bila u vlasništvu trgovačkog društva MILE-UMAG d.o.o., [adresa], pa su stoga irelevantni navodi tužitelja da nije sudjelovao u sporazumu i da isti nije potpisao. Tužitelj je nekretninu kupio u svibnju 2020. što znači da je u trenutku kupovine nekretnine imao saznanje da je ista opterećena zalogom Ministarstva financija, Porezne uprave, jer je zalog u to vrijeme već bio upisan u zemljišne knjige (Z-18947/19). S obzirom na to da je založno pravo pod brojem Z- 18947/19 bilo upisao u zemljišnoj knjizi i bilo je svima vidljivo, tužitelj se ne može pozivati na to da tu činjenicu nije znao u trenutku uknjižbe njegova prava vlasništva. Budući da porezni obveznik nije podmirio u cijelosti porezno dugovanje za koje je sklopio upravni ugovor, sudu je podnijet prijedlog za ovrhu.

18. Slijedom utvrđenog i navedenog, sud ocjenjuje tužiteljev tužbeni zahtjev neosnovanim, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen (t. I. izreke).

19. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.

20. U skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

21. Tuženik je zatražio naknadu troškova na ime sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 11. studenog 2024. i 2. prosinca 2024., za svaku radnju po 200,00 eura, sveukupno 600,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

21. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.327,22 eura, tuženiku je, kako je pravilno i zatražio priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife te zastupanja na ročištima od 11. studenog 2024. i 2. prosinca 2024., po 100 bodova za svaku radnju prema Tbr. 9/1 Tarife, što prema Tbr. 54. Tarife, sveukupno iznosi 600,00 eura.

22. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a/2022. uvećanoj za tri postotna poena.

23. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu 600,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena (t. II. izreke).

24. Budući da je tužitelj izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadu troškova je u cijelosti odbijen (t. III. izreke).

U Bujama 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.z.z. ODO Pazin