Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-202/2023.-47.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pačarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog GA, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 21. listopada 2022., poslovni broj KO-DO- 598/2022-1., izmijenjene 21. listopada 2024., nakon javne rasprave održane 6. prosinca 2024., a održane i zaključene 30. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Borisa Sarića, te optuženog GA i njegovog branitelja po zamjeničkoj punomoći Marka Cerovca, odvjetnika u Osijeku, 30. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje ZKP/08.)

u t v r đ u j e  s e

da je:

optuženi GA, zvani G, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin OA i ĐA rođene O, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ekološki tehničar, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, dobrog imovnog stanja, prekršajno i kazneno osuđivan,

dana 19. siječnja 2022. u Osijeku, na adresi [adresa], u stanju duševne bolesti shizofrenije paranoidno halucinatornog tipa, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da zastraši SA i članove njegove obitelji – suprugu FA i kćerku LA koja je njegova bivša djevojka, došao sa kuhinjskim nožem dužine oštrice 10 cm, te sjedio ispred vrata, a kada nitko iz stana nije izašao, pokucao na vrata, a kada nitko nije otvorio, u namjeri da vrata nasilno otvori, snažno po vratima udarao šakama, dozivajući LA, a LA i FA, u strahu od takvog postupka, budući je isti već prijetio članovima njihove obitelji, u pomoć pozvale policiju i SA koji se trenutno nalazio izvan stana, pa kada su se začule policijske sirene, potrčao je prema izlazu zgrade gdje se susreo sa SA koji mu je pokušao spriječiti izlaz držeći zatvorena vrata u čemu nije uspio, te je optuženi GA pobjegao, dok je ispred ulaznih vrata stana obitelji SA ostavio kuhinjski nož, kojom prilikom su nastala oštećenja na ulaznim vratima, a koji postupak je kod SA i članova njegove obitelji – supruge CA i kćerke LA izazvalo snažan osjećaj straha i uznemirenosti,

dakle, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju ljudi i oštetio tuđu stvar,

čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11., sve u svezi članka 24. stavka 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14. - dalje ZZODS), prema optuženom GA

o d r e đ u j e s e

PRISILNI SMJEŠTAJ U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi GA u cijelosti se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 21. listopada 2022., poslovni broj KO-DO-598/2022-1., izmijenjenom 21. listopada 2024. (stranica 154 spisa), optužen je GA zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. i zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

2. Prije početka rasprave, sutkinja je na ročištu od 27. studenog 2024. sukladno članku 552. stavku 2. ZKP/08. pokušala ispitati optuženika u prisutnosti vještaka Zorana Čavajde dr. med., a radi ocjene njegove raspravne sposobnosti. Optuženik je naveo da mu je poznato zbog čega je na sudu, a isto tako poznato mu je da ima branitelja i da se može s njime konzultirati.

2.1. Vještak Zoran Čavajda dr. med., nakon što je prije početka rasprave obavio razgovor s optuženikom, naveo je da je mišljenja kako je optuženik u mogućnosti shvatiti o kakvom se postupku radi, tko su sve sudionici ovog postupka, kakva je njegova uloga i ostalih sudionika u ovom postupku, sposoban je razumjeti pojedine procesne radnje, savjetovati se sa svojim odvjetnikom, davati mu upute i iznositi svoju obranu, dakle vještak je smatrao da je optuženik raspravno sposoban.

3. S obzirom da je utvrđeno da je optuženik raspravno sposoban, rasprava je održana u njegovoj prisutnosti, te se optuženi GA očitovao da nije počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela za koja se tereti izmijenjenom optužnicom.

4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci oštećeni LA, EA i FA, provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku Zoranu Čavajdi, dr. med. time da je pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje od 5. kolovoza 2024., te je vještak na raspravi neposredno ispitan. Nadalje, pročitani su zapisnik o očevidu od 20. siječnja 2022. i od 23. siječnja 2022., medicinska dokumentacija za optuženika dostavljena od strane Kaznionice u Požegi, presuda Općinskog suda u Osijeku, od 14. lipnja 2019., poslovni broj K-341/2019-19, te presuda Općinskog suda u Osijeku, od 15. travnja 2022., poslovni broj K-11/2020-92, te je izvršen uvid u priklopljene spise ovog suda poslovni broj K-692/2019 i K-11/2020., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije, te je ispitan optuženik.

4.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedokinje ĐA (majka optuženika) budući da se ispitivanjem imenovane ne bi došlo do odlučnih saznanja u ovom postupku. Naime, imenovana svjedokinja nesporno nema neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, a vezano za raniji odnos između obitelji FA i optuženika svjedočili su oštećenici, te je iznosio obranu sam optuženik – a upravo su to osobe koje imaju neposrednih saznanja kako i predmetu inkriminacije, tako i o ranijem odnosu optuženika prema oštećenicima.

5. Iznoseći obranu optuženi GA naveo je da je kritičnog dana došao na adresu u [adresa] gdje je živjela njegova bivša djevojka LA. Htio je popričati s LA i njezinim roditeljima zato jer su se LA i on dok su bili u vezi drogirali i on je s njima o tome htio razgovarati. Točno je da je kod sebe imao nož i to kuhinjski nož kako se to navodi u optužnici, međutim njemu nije bila namjera bilo kome prijetiti s tim nožem, nego je on nož imao sa sobom u džepu jer je prije nego što je došao do ulaznih vrata stana s tim nožem na klupi koja se nalazi u podrumskim prostorijama zgrade urezivao imena njega i LA. Naime, to je klupa na kojoj su se LA i on često družili za vrijeme njihove veze. Njemu je taj nož ispao iz džepa kada je lupao po vratima. Kad je došao u Emilijinu zgradu on je prvo otišao dolje u podrum i tamo je urezivao njihova imena u klupu, te je malo bio na mobitelu. Potom je otišao gore do ulaznih vrata Emilijinog stana, sjeo je na stepenice pored vrata, i zapalio nekoliko cigareta razmišljajući što će reći. Nož mu je cijelo vrijeme bio u džepu, ali on toga nije bio svjestan, mislio je da je nož ostao u podrumu. Pokucao je na Emilijina vrata, te je onda čuo kako oni zovu policiju i to ga je razljutilo, pa je zbog toga počeo lupati šakama i nogama po vratima te je dozivao LA, ali nije ništa osim toga govorio niti je ikome prijetio. Lupao je po vratima možda minutu, to je bilo vrlo kratko, te je odmah odlučio otići iz zgrade. Nije ni znao da mu je nož ispao iz džepa sve dok mu to nije rekla policija. Na izlasku iz zgrade susreo je SA, njemu nije ništa govorio osim što je rekao njegovo ime, MA mu je zadržavao vrata da ne može izaći iz zgrade, međutim on je vukao vrata i uspio je istrgnuti vrata i otvoriti ih, na što ga je MA napao tako da ga je pošpricao sa suzavcem. Ne sjeća se što se dalje zbivalo do trenutka njegovog uhićenja, sjećam se da jednom prilikom jest nosio med i pjesmu u Emilijinu zgradu, ali ne zna je li to bilo iste te večeri. On od tog događaja nije vidio LA niti bilo koga iz njezine obitelji, nije se LA ni obraćao. Točno je da je za vrijeme izdržavanja kazne napisao pismo svojoj prijateljici iz razreda u kojoj joj je objašnjavao da je htio LA pomoći. Nije točno kao što se to navodi u optužnici da je on bilo kome prijetio, niti da je oštetio vrata. Kritične zgode znao je da ima zabranu prilaska prema oštećenicima, međutim on je znao da se LA još uvijek drogira i htio je o tome razgovarati i to riješiti na miran način i završiti s njima. Ne sjeća se više što je imao obučeno na sebi kritične zgode, misli da su to bili trenerka i tenisice. On živi sam u maminoj kući u [adresa], s tim da ga jako često obilazi njegov ujak koji živi u istoj ulici. Majka mu živi i radi u Njemačkoj, ali kad je on na slobodi ona često dođe u Hrvatsku, kad kod ima slobodnog vremena. Majka će mu ići u mirovinu kroz dvije, tri godine. S ocem nije u kontaktu, međutim namjerava što prije ponovno uspostaviti odnos i kontakt sa svojim ocem. Liječi se već 5-6 godina zbog svoje psihijatrijske dijagnoze, a liječi se jedno dvije, tri godine i od ovisnosti. Drogu nije konzumirao godinu i četiri mjeseca. Smatra da je njegovo psihičko stanje sada dobro i stabilno, doista ne zna zašto je vještak psihijatar dao svoj nalaz kao na zadnjoj raspravi, on smatra da je u potpunosti sposoban samostalno se liječiti na slobodi i da ukoliko se i dokaže da je počinio ova djela kako ga se tereti, da nije potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Ne osjeća se krivim jer on nije nikome rekao da će ga ubiti niti je imao namjeru bilo kome prijetiti.

6. Svjedokinja oštećena LA u iskazu je navela da su se kritičnog dana u večernjim satima, a ne sjeća se zbog proteka vremena više koliko je sati bilo, njezina majka CA i ona nalazile u njihovom stanu u [adresa]. U jednom trenutku majka i ona čule su da im netko kuca na vrata stana, a to im je bilo čudno jer oni imaju zvono na ulaznim vratima. Odmah su pomislile da bi to mogao biti GA. Naime, ona je s GA bila u vezi od njezine 16. godine, odnosno od 2013. godine pa sve do 2018. godine, a GA je nju i njezinu obitelj već ranije uznemiravao, napadao ih i prijetio. GA i ona su i tijekom njihove veze nekoliko puta prekidali jer su se već u tom razdoblju počeli pojavljivati prvi znakovi Lukine bolesti, međutim s ozbiljnijim uznemiravanjem i prijetnjama je počeo nakon njihovog prekida, kad se nije mogao pomiriti s time i pustiti ju na miru. Imao je zbog toga zabranu prilaska u odnosu na nju i njezine roditelje, u drugom kaznenom predmetu počinio je kazneno djelo na štetu njezinog oca. Kao što je navela, kritičnog dana majka i ona čule su kucanje na vratima, a potom je počelo i jako udaranje po vratima. S obzirom da je GA vikao, prepoznale su ga po glasu, a majka se bila i približila samim vratima, ali ne zna (svjedokinja) je li majka pogledala kroz ključanicu. Osim što je jako udarao po vratima želeći razbiti vrata i ući unutra GA se derao i govorio joj nešto poput „ LA sad ćeš vidjeti kad dođem“, točnih riječi se sada ne može sjetiti zbog proteka vremena. Majka i ona su otišle u dnevnu sobu, zatvorile su se i stavile su stol na vrata kako bi po mogućnosti spriječile Lukin ulazak u dnevnu sobu ukoliko uspije provaliti ulazna vrata. Također tada su nazvale policiju i oca MA koji se u tom trenutku nije nalazio u stanu, taman se bio vraćao s posla te je on i bio susreo GA u hodniku zgrade kada je GA krenuo odlaziti nakon što je čuo policijske sirene. One nisu odmah bile svjesne da je GA bio pred stanom s nožem, otvorile su ulazna vrata stana tek kada je došla policija i tek tada su njezin otac MA i majka CA vidjeli nož. Rekli su joj da se nož nalazio na kućnom pragu. Policajci su doista brzo stigli na mjesto događaja, a kao što je navela GA kad je čuo sirene krenuo je izlaziti iz zgrade i tada je susreo njezinog oca MA. I u to vrijeme GA je imao zabranu prilaska prema njima tako da su imali poseban broj djelatnika policije koji je kontrolirao pridržava li se GA mjera opreza. Nadalje, napomenula je da je GA prilikom prvog dolaska policije njima uspio pobjeći, te se vratio na ulazna vrata njihovog stana negdje oko jedan u noći. Oni su tu cijelu noć bili u strahu te su kroz prozor vidjeli GA kako oko jedan u noći ponovno ulazi u zgradu. Tada su ponovno nazvali policiju. Taj puta GA nije lupao po ulaznim vratima, a djelatnici policije su ga onda pronašli i uhitili. GA je i nakon ovog događaja pokušavao s njom ostvariti kontakt putem lažnih profila na društvenim mrežama, a također prije nekih šest mjeseci dok je boravio u kaznionici poslao je pismo jednoj prijateljici u kojem je naveo da je on zbog nje u zatvoru, jer ju nije uspio „spasiti“.

6.1. Nadalje, svjedokinja je navela da se sjeća da je prvi put kad je GA došao pred stan ona nazvala oca MA, a zbog proteka vremena se ne sjeća tko je taj prvi puta zvao policiju, a kada je GA drugi puta došao pred stan oko jedan u noći tada je ona nazvala policiju. Ona se bojala GA još mjesecima nakon ovog događaja, te ga se dan danas boji pri pomisli da se on slobodno kreće u takvom stanju. U trenutku dok se odvijao sam događaj njezine reakcije su bile refleksne. Majka i ona gledale su kako da se spase, a tek kasnije protekom vremena postala je svjesna prave ozbiljnosti te situacije. U kritičnom događaju GA je oštetio njihova ulazna vrata s obzirom da je nogama lupao po vratima, na vratima je ostala udubina od noge. Sam događaj dok je GA lupao po vratima nije vremenski trajao dugo, međutim on je ispred vrata ostavio i opušak tako da ona pretpostavlja da je GA moguće i duže vremena bio pred vratima, tako da ju uznemirava sama pomisao što bi se dogodilo da su majka i ona izašle van iz stana ne znajući da se GA nalazi ispred vrata. Ne može sa sigurnošću reći, ali misli da se vodilo otprilike pet postupaka zbog prijetnji i uznemiravanja nje i njezine obitelji od strane GA. Tog dana, kao i u prethodnom razdoblju nije se čula s GA, ne zna koji je njegov razlog zašto je došao pred vrata stana, može pretpostaviti da je razlog njegova bolest, jer je on smatrao da su članovi njezine obitelji neprijatelji koji njih žele razdvojiti. Tijekom njihove veze GA ju je dva ili tri puta fizički ozlijedio, a ona njega tada nije prijavljivala policiji, međutim bila je kod liječnika. Tada je bila još jako mlada i prvi puta se susrela s time da netko njoj blizak boluje od takve bolesti, tek kad je shvatila da cijela situacija postaje opasna za nju i njezine bližnje tada se odmaknula od GA. Ona je jedno vrijeme tajila svojim roditeljima da je u vezi s GA, to je bilo nakon što ju je GA istukao, kad su njezini roditelji izričito bili protiv toga da se ona nadalje s njim viđa. Međutim, nakon nekog vremena ona je na vrlo jasan način prekinula s GA, te mu je to jasno dala do znanja, kao i njegovim bližnjima. U vrijeme dok je bila u vezi s GA ona je konzumirala marihuanu. Pred kraj njihove veze GA je imao zabranu pristupa prema njezinom ocu, ali ne i prema njoj. Njezini roditelji i ona Lukino su ponašanje kritične večeri, odnosno njegovo lupanje po vratima i ostavljanje noža pred vratima, shvatili kao ozbiljnu prijetnju smrću, naime GA je i ranije bio nasilan prema njima, te s obzirom i na njegovo zdravstveno stanje, oni su se ozbiljno uplašili za svoj život.

7. Svjedok oštećeni EA u iskazu je naveo da je kritičnog dana već bio mrak, kad ga je nazvala njegova supruga CA i rekla mu neka dolazi kući jer GA lupa na vrata. Pojasnio je da je GA bio dečko njegova kćeri i ta veza je trajala nekoliko godina. U početku njihove veze GA se ponašao skroz normalno, oni su ga u obitelji prihvatili, međutim nakon nekog vremena njegovo ponašanje se u potpunosti promijenilo, u toj mjeri da je čak istukao LA i ona je završila s prijelomima, o čemu postoji medicinska dokumentacija, međutim LA je tada bila „u ljubavi'“ s GA i nije ga tada htjela prijaviti policiji. GA se dakle počeo nasilno ponašati kako prema LA, a tako i prema njemu. Istaknuo je događaj kad ga je jednom prilikom GA srušio na parkingu tako da je zamalo udario glavom od pod (LA je tada još uvijek bila uz GA). Nakon što ga je supruga nazvala on je odmah krenuo kući, a kad je došao pred zgradu vidio je upaljena svjetla na stubištu, te je vidio kako GA trči niz stepenice, a to je mogao vidjeti s obzirom da je stubište ostakljeno. Došao je do ulaznih vrata zgrade te je pokušao spriječiti GA da izađe iz zgrade tako da je držao vrata, međutim GA je uspio otvoriti vrata. GA i on su se kratko naguravali, on (svjedok) je GA uspio poprskati sa suzavcem međutim GA je pobjegao. Već u trenutku kad je držao vrata od zgrade čuo je sirene, dakle policija je već bila u dolasku. Kad su došli djelatnici policije GA je već bio pobjegao, dio policijskih službenika išao je tražiti GA, dok su ostali otišli s njim gore do njihovog stana. Kad su djelatnici policije i on stigli do njihovog stana vidio je da se pored vrata nalazi nož, a policija je sve to fotografirala. Također na tom istom mjestu pored vrata stana nalazili su se i opušci od cigareta. Njegova kćerka i supruga rekle su mu da su se sakrile u spavaću sobu kad su čule lupanje po vratima, te su na vrata sobe naslonile stol kako bi se zaštitile od Lukinog ulaska u slučaju da uspije probiti ulazna vrata. Također, kad je došao do ulaznih vrata stana vidio je da su ista oštećena, nalazile su se na vratima udubine od toga što je GA lupao po njima rukama i nogama. Nakon što su policajci obavili očevid oni su otišli s mjesta događaja rekavši im da zovu ukoliko bude kakvih problema. On je odmah nakon očevida išao u policijsku postaju podnijeti kaznenu prijavu. Kad se vratio kući taman su otišli spavati, a misli da je bilo negdje oko pola jedan ili jedan u noći, kad je čuo da LA viče da je GA opet ovdje, ona ga je vidjela kako ulazi u zgradu. Opet su nazvali policiju, te su djelatnici policije vrlo brzo stigli. U tom drugom navratu nije bilo nikakvog lupanja po vratima. Djelatnici policije nisu odmah našli GA, javili su im da su ga uhitili tek slijedeći dan. Djelatnici policije u podrumskim prostorijama zgrade pronašli su opuške i nekakav mobitel. Istaknuo je da je GA čak i dok je bio u kaznionici na izdržavanju kazne poslao Emilijinoj prijateljici pismo u kojem je pisao da je „ LA pod demonima i da će ju on spasiti“. On to sve ima kopirano i sačuvano.

7.1. Nadalje, svjedok je naveo da ne zna točno reći koliko sudskih postupaka je bilo zbog kaznenih ili prekršajnih djela protiv GA na njihovu štetu, zna da su jako puno puta zbog njegovog ponašanja zvali policiju, to je sigurno bilo 15-tak puta. Sjeća se da se vodio sudski postupak zbog događaja o kojem je govorio iz 2018. kad ga je GA srušio na parkingu. Zbog Lukinih postupaka osjeća strah, a strah osjećaju i njegova kćerka i supruga. GA očigledno ima problem, te iz tog razloga oni ne znaju što od njega očekivati. Kao što je već naveo, kad je čuo policijske sirene, pokušao je zadržati vrata kako GA ne bi izašao iz zgrade, u tome nije uspio, GA i on su se naguravali jer je GA pokušavao pobjeći, uspio ga je poprskati i suzavcem ali GA je ipak pobjegao. Ne sjeća se jesu li GA i on išta verbalno komunicirali, on je tada bio u velikom strahu od toga je li GA nešto napravio njegovoj supruzi i kćerki. Točno je da je i on ranije GA prijetio, ali nisu to bile nikakve prijetnje smrću, on je samo želio da se GA makne od njegovog djeteta. GA je njemu puno puta prijetio smrću, a isto tako i njegovoj kćerki. On i njegova obitelj shvatili su Lukine postupke kritičnog dana kao ozbiljnu prijetnju, pogotovo budući da je GA već ranije ozlijedio i LA i njega.

8. Svjedokinja oštećena FA u iskazu je navela da je GA bivši dečko njezine kćerke LA. Oni su bili u vezi nekoliko godina, a njezina obitelj i ona s GA imaju problema sigurno već nekih devet godina, naime i ranije je bilo situacija u kojima ih je GA uznemiravao i prijetio. Kritičnog dana u popodnevnim satima, misli da je to bilo negdje oko 17 sati, njezina kćerka LA i ona nalazile su se same u stanu u [adresa]. U jednom trenutku čule su da netko kuca na vrata, a ona je otišla do vrata i kroz „špijunku“ vidjela da je pred vratima GA. S obzirom da su već ranije imali problema s GA, a u to vrijeme on je imao i zabranu prilaska prema njima, rekla je kćerki da odmah zove policiju, a ona je nazvala svog supruga MA. GA je počeo lupati po vratima, vikao je nešto u smislu da će oni vidjeti kad on uđe, da će ih ubiti, govorio im je uvrede. Kćerka i ona su se jako uplašile, otišle su u dnevnu sobu i stavile su stol na vrata. Odjednom je lupanje prestalo, pretpostavlja da je GA čuo da dolazi policija. One nisu otvarale vrata sve dok nije došla policija. Kad je došla policija otvorile su ulazna vrata od stana te vidjele nož koji je stajao ispred vrata, a također tamo su se nalazili i opušci cigareta iz čega zaključuje da je GA vjerojatno neko vrijeme sjedio ispred stana i prije nego što je počeo kucati i lupati po vratima. Policajci nisu odmah pronašli GA. Naime, on se te iste večeri još jednom vratio u prostorije zgrade, to zna jer su vidjeli opet opuške cigareta, a GA je bio ostavio i nekakvo pismo u podrumskim prostorijama, u kojem je svašta pisao o LA u smislu da se ona drogira, da su ju „oteli“ i slične stvari. Kad su shvatili da je GA ponovno došao opet su nazvali policiju, a ne sjeća se je li GA odmah uhićen, zna da su ga pronašli tijekom te noći.

8.1. Nadalje, svjedokinja je navela da se kritične zgode jako uplašila, kao i njezina kćerka LA koja je od nje ipak bila malo smirenija. Sreća pa je cijeli događaj dosta kratko trajao, policija je brzo došla, ona ima problema sa srcem pa je njoj sve ovo jako teško palo. Na ulaznim vratima od stana nastala su oštećenja od Lukinih udaraca nogama u vrata. Kritične večeri GA je prijetio i verbalno govoreći „da će vidjeti kad on uđe, da će ih ubiti“, te je govorio i uvrede. Ne zna je li GA verbalno prijetio njezinom suprugu MA kad ga je susreo dolje na ulazu u zgradu, to ona nije čula. Od kritičnog događaja proteklo je vrijeme, tako da se ne mogu svi sjetiti svake izgovorene riječi, njezina obitelj i ona žele što prije zaboraviti ove događaje i nastaviti sa svojim životom.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi GA kritičnog dana bio na adresi u [adresa], gdje je tada živjela njegova bivša djevojka oštećena LA, pri čemu je sa sobom imao kuhinjski nož, te je znajući da u odnosu na oštećenog SA i njegovu adresu prebivališta ima mjeru zabrane prilaska, došao do ulaznih vrata njihovog stana, u kojem su se u tom trenutku nalazile oštećene LA i FA. Nadalje, nije bilo sporno da je optuženik pokucao na vrata stana, te potom počeo lupati po vratima i dozivati oštećenu LA, nakon čega je krenuo izlaziti iz stambene zgrade, u čemu ga je pokušao spriječiti oštećeni EA, koji je taman u to vrijeme došao do ulaznih vrata zgrade, međutim u tome nije uspio, te je optuženik pobjegao. Također, nije bilo sporno da je ispred ulaznih vrata stana oštećenika po dolasku policije pronađen kuhinjski nož kojeg je optuženik kritične zgode imao sa sobom.

10. Bilo je sporno je li optuženik kritičnog dana došao do stana oštećenika s kuhinjskim nožem, te lupao po njihovim vratima u nakani da nasilno otvori vrata i oštećenike zastraši, je li optuženik oštetio vrata stana oštećenika lupajući po istima, te je li optuženik u vrijeme počinjenja djela za koja se tereti bio ubrojiv.

11. Sud je iskaz svjedoka oštećenih LA, te MA i CA ocijenio vjerodostojnim. Naime, LA i FA suglasno su iskazale kako su kritičnog dana čule prvo kucanje na vratima, a potom i snažno udaranje po vratima, te su prepoznale da se radi o optuženom GA budući da je isti vikao glasno im prijeteći i vrijeđajući ih (oštećena FA pogledala je i kroz „špijunku“), zbog čega su se jako uplašile i sakrile u dnevnu sobu, te nagurale na vrata stol kako bi spriječile optuženika da uđe, u slučaju da uspije provaliti ulazna vrata. Obje svjedokinje okolnosno su i detaljno opisale sam kritični događaj, a njihov je iskaz potvrdio i svjedok oštećeni EA, koji je po pozivu supruge i kćerke odmah došao na lice mjesta te se susreo na ulaznim vratima zgrade s optuženikom (navedeno ne osporava niti sam optuženik). Minimalne razlike u iskazima svjedoka oštećenika (kao primjerice u dijelu gdje je svjedok oštećeni EA naveo da su se supruga i kćerka sakrile u spavaću sobu, dok su LA i FA navele da su se sakrile u dnevnu sobu, te u dijelu u kojem su opisivali tko je kada zvao policiju i SA) ne dovode u pitanje zaključak suda o vjerodostojnosti iskaza oštećenika jer je, s obzirom da protek vremena od kritičnog događaja, životno i logično da se svjedoci ne sjećaju sporednih i nebitnih detalja događaja na identičan način. Iskazi svjedoka oštećenika u bitnome su suglasni i samoj obrani optuženika, koji nije osporio da je kritičnog dana bio na ulaznim vratima njihovog stana, kucajući, a potom i lupajući po vratim i dozivajući oštećenu LA, pri čemu je sa sobom imao kuhinjski nož (optuženik je osporio da bi imao namjeru svojim postupcima zastrašiti oštećenika navodeći da je samo htio s njima razgovarati, da mu je nož slučajno ispao iz džepa, te da nije nikome prijetio). Pored navedenog, svo troje oštećenika suglasno su iskazivali i o tome da im je optuženik i ranije u više navrata prijetio, te je bio i fizički nasilan prema oštećenoj LA i SA, zbog čega je životno i logično da su se oštećenici kritične zgode jako uplašili za svoj život, a što je vidljivo i iz postupanja oštećene Đ i CA, koje su stavile stol na vrata sobe, u strahu da optuženik snažnim udarcima u vrata ne bi uspio provaliti i ući u stan te im nauditi.

12. Nadalje, provedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještaku Zoranu Čavajdi, dr. med. utvrđeno je da optuženi GA boluje od teške duševne bolesti, shizofrenije, u komorbiditetu s razvijenom ovisnosti o više vrsta psihoaktivnih tvari. Tijekom dosadašnjeg psihijatrijskog liječenja kod optuženika je postignuta tek parcijalna remisija osnovne bolesti i to uz uvjet apstinencije od psihoaktivnih tvari i redovite primjene psihofarmaka. Optuženik je pod uplivom sumanute ideje odnosa s LA kao dio simptoma teške duševne bolesti shizofrenije paranoidno halucinatornog tipa počinio predmetno djelo, a iz čega proizlazi da tempore criminis nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, te nije mogao u potpunosti razumjeti značenje svojih postupaka, posljedice i rizike istih. Pravnom terminologijom, tempore criminis je bio neubrojiv. Kako kod optuženika postoji visoka razina vjerojatnosti da bi, vezano za postojeći duševni poremećaj, mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže protupravno djelo, a posebno imajući u vidu njegovu strukturu ličnosti i ovisnost o psihoaktivnim tvarima, smatra da se kod optuženika stječu uvjeti za prisilni smještaj u forenzičko psihijatrijsku ustanovu po čl. 51. ZZODS.

12.1. Ispitan na raspravi vještak je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te dodao da je obzirom na dodatnu medicinsku dokumentaciju o izvršenju sigurnosnih mjera, koja mu je dostavljena putem e-maila, istu djelomično imao u vidu prilikom izrade nalaza i mišljenja. Dodatno je u dokumentaciji prisutan samo jedan kontrolni nalaz psihijatra iz Zatvorske bolnice u Zagrebu od 29. listopada 2024. gdje se i navodi kako je optuženik bolje i kako se osjeća stabilnije, no da je i dalje prisutan povremeni „pritisak“ u glavi te da je dijelom manipulativan glede terapije, a također se preporuča kontrola uzimanja propisane terapije. Nadalje, na zakazani pregled psihijatra u OBŽ Požega za 26. studenog 2024. je odbio otići jer se osjećao dobro i smatrao kako ne treba ići psihijatru. Imajući u vidu dokumentaciju korištenu prilikom izrade prvog nalaza i mišljenja kao i dodatnu dokumentaciju vještak smatra da je i dalje potrebno liječenje kako je preporučeno u nalazu, odnosno liječenje u forenzičkoj ustanovi. Isto obrazlaže činjenicom kako je GA po otpustu iz Zatvorske bolnice vrijeme proveo u kaznionici, odnosno u zatvorskom sustavu što se uvelike razlikuje od boravka u forenzičkoj ustanovi gdje je prisutno kontinuirano liječenje i praćenje bolesnika uz aktivne radno-okupacione, sociterapijske i druge nefarmakološke tretmane. Dalje, vezano za eventualno liječenje na slobodi vještak smatra kako kod optuženika i dalje postoji relativno slab uvid i kritičnost prema vlastitoj bolesti, potrebi za liječenjem i uzimanjem psihofarmaka što je dijelom vidljivo iz odbijanja zadnjeg psihijatrijskog pregleda na koji je bio naručen. Malo je vjerojatno, odnosno nije za očekivati kako bi se liječenje na slobodi uspješno provodilo između ostalog i iz razloga što bi optuženik živio sam bez nadzora od obitelji ili nekog drugog srodnika. Kao što je to i naveo, vještak u cijelosti ostaje kod svog zaključka iz pisanog nalaza i mišljenja od 5. kolovoza 2024. (stranica 141 spisa), te smatra kako se opasnost kod optuženika ne bi mogla otkloniti liječenjem na slobodi. Liječenje u zatvorskoj bolnici je liječenje koje je više akutnog tipa, odnosno liječenje gdje je prioritet umanjiti akutne simptome kako bi se osoba mogla „vratiti“ u zatvorski sustav. Vještak može samo pretpostaviti kako su prestali uvjeti za takav vid liječenja te da je zbog toga optuženik pušten iz Zatvorske bolnice. U ovom trenutku smatra kako činjenica što bi optuženik po izlasku iz kaznionice boravio sam nije od odlučujuće važnosti, ali bi svakako bilo važno za liječenje u budućnosti da optuženik ima intenzivniju podršku obitelji. I u slučaju kad bi optuženik na slobodi boravio s nekim od obitelji ili nekim drugim tko bi mu pomogao glede liječenja, vještak i dalje ostaje kod svog zaključka kojeg je dao, odnosno da je optuženiku potrebno jedno vrijeme smještaja u forenzičku ustanovu, a koliko dugo bi to bilo to je na liječnicima iz forenzičke ustanove koji procjenjuju da li je nakon tog prvotnog perioda i dalje potreban boravak u forenzičkoj ustanovi. Vrijeme počinjenja djela i zaključak dan u mišljenju nalaza nisu i ne moraju biti nužno vremenski povezani, odnosno vezani su za psihopatologiju, odnosno bolest optuženika. Vještak smatra da je potrebno da se optuženika kontinuirano prati što nije moguće provoditi na adekvatan način u zatvorskom sustavu, nego samo u forenzičnoj ustanovi, odnosno bolnici.

12.2. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

13. Iz zapisnika o očevidu od 20. siječnja 2022. i od 23. siječnja 2022. proizlazi da je u podrumskim prostorijama zgrade na adresi u [adresa] pronađen opušak, te ugašeni mobitel marke „ZTE 8010“, dok je ispred ulaznih vrata stana oštećenika na udaljenosti 112 cm, u pravcu sa lijevom stranom dovratka, na podestu stubišta zgrade, pronađen nož ukupne dužine 23 cm, na kojem je oštrica dužine 11 cm i širine 1,5 cm, na kojoj se nalazi natpis „ TA“, dok je drška sive boje i dužine 12 cm. Također, ispred stana pronađena su i tri opuška cigareta marke „Chesterfield“. Nadalje, na ulaznim vratima stana oštećenika nalazila su se nejednaka mehanička oštećenja u vidu udubljenja vanjske strane ispune u veličini 6 x 3 cm do 7 x 12 cm, koja su nepravilnog jajastog oblika, dubine do 2 mm.

14. Iz medicinske dokumentacije za optuženika dostavljene od strane Kaznionice u Požegi proizlaze činjenice utvrđene provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika (točke 12. i 12.1. obrazloženja presude).

15. Iz presude Općinskog suda u Osijeku, od 14. lipnja 2019., poslovni broj K- 341/2019-19, te presude Općinskog suda u Osijeku, od 15. travnja 2022., poslovni broj K-11/2020-92, kao i spisa ovog suda poslovni broj K-11/2020 proizlazi da je optuženik ranije osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenog SA počinjenog 14. travnja 2019., a iz spisa poslovni broj K-692/2019 proizlazi da je isti osuđivan zbog kaznenog djela teške krađe.

16. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da je optuženik višestruko osuđivan, između ostalog dva puta zbog kaznenog dijela prijetnje, te je višestruko prekršajno kažnjavan, između ostalog zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, te prekršaja iz domene zlouporabe opojnih droga.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi GA u stanju neubrojivosti, počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

18. Da je tomu tako proizlazi iz vjerodostojnih i suglasnih iskaza svjedoka oštećenih LA, MA i CA koje je sud u cijelosti prihvatio, rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, kao i materijalne dokumentacije koja priliježe spisu (posebice zapisnika o očevidu), dijelom i same obrane optuženika koji nije osporio da je kritičnog dana došao pred vrata stana oštećenika s kuhinjskim nožem, a nije osporio niti da bi lupao po vratima stana oštećenika dozivajući oštećenu LA.

18.1. Sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem je isti osporio da bi njegova namjera kritične zgode bila zastrašiti oštećenike, navodeći da mu je nož „slučajno“ ispao ispred stana, da je on samo želio razgovarati s oštećenicima, te da on nikome nije prijetio. Naime, takva obrana optuženika u suprotnosti je sa svim ostalim izvedenim dokazima, a osobito iskazima oštećenih LA i CA koje su suglasno iskazale kako je optuženik vrlo snažno lupao po vratima, vičući im prijeteće riječi (oštećena FA je jasno iskazala da se sjeća kako je optuženik govorio da će ih ubiti, dok je LA navela da je optuženik govorio riječi u smislu „da će vidjeti kad on uđe“ ali zbog proteka vremena se ne sjeća točnih riječi), te je po dolasku policije ispred njihovog stana pronađen i optuženikov kuhinjski nož. Obrana optuženika u kojoj on navodi da mu je nož „slučajno“ ispao iz džepa, aludirajući time da nije ponio nož sa sobom kako bi oštećenike zastrašio, nego isključivo iz razloga jer je prethodno „nožem na klupi u podrumu urezivao svoje ime i ime LA“, nije životna niti logična, imajući u vidu da je cjelokupno ponašanje optuženika kritične večeri bilo vrlo agresivno u odnosu na oštećenike (lupanje po vratima toliko snažno da su na vratima ostale udubine, odnosno oštećenja, a koje lupanje su obje oštećenice doživjele kao pokušaj optuženika da provali u stan čega su se jako uplašile i sakrile u sobu stavljajući na vrata stol kako optuženik ne bi mogao doći do njih, zatim vikanje i deranje uz verbalne prijetnje oštećenicima i vrijeđanje), a s obzirom da je optuženik po navodima oštećenika istima i ranije puno puta prijetio i ispoljavao agresiju (oštećene LA i EA čak je ranije i fizički ozlijedio), te je do njihovog stana došao premda je znao da ima zabranu prilaska, jedino se može zaključiti da je optuženikova namjera kritične večeri bila izazvati kod oštećenika strah za njihov život i sigurnost, kako lupanjem po vratima i vikanjem, tako i ostavljanjem noža ispred njihovih ulaznih vrata. Nadalje, sud nije prihvatio obranu optuženika niti u dijelu u kojem je isti osporio da bi oštetio ulazna vrata stana oštećenika udarajući po istima, budući da iz suglasnih iskaza oštećenika proizlazi da su na vratima neposredno nakon događaja vidjeli udubine, a oštećenja na vratima utvrđena su i provedenim očevidom (zapisnik o očevidu od 23. siječnja 2022., stranica 66 spisa). Zbog svega navedenog, sud drži da je ovakva obrana optuženika neistinita i usmjerena ka izbjegavanju prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, kojem se optuženik evidentno protivi.

19. Protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. čini onaj tko u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju ljudi, dok protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko u neubrojivom stanju ošteti tuđu stvar.

20. Optuženi GA počinio je navedena protupravna djela tako što je kritičnog dana na adresi [adresa], u stanju duševne bolesti shizofrenije paranoidno halucinatornog tipa, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog djelovanja niti upravljati svojim postupcima, u nakani da zastraši SA i članove njegove obitelji – suprugu FA i kćerku LA koja je njegova bivša djevojka, došao sa kuhinjskim nožem dužine oštrice 10 cm, te sjedio ispred vrata, a kada nitko iz stana nije izašao, pokucao na vrata, a kada nitko nije otvorio, u namjeri da vrata nasilno otvori, snažno po vratima udarao šakama, dozivajući LA, a LA i FA, u strahu od takvog postupka, budući je isti već prijetio članovima njihove obitelji, u pomoć pozvale policiju i SA koji se trenutno nalazio izvan stana, pa kada su se začule policijske sirene, potrčao je prema izlazu zgrade gdje se susreo sa SA koji mu je pokušao spriječiti izlaz držeći zatvorena vrata u čemu nije uspio, te je optuženi GA pobjegao, dok je ispred ulaznih vrata stana obitelji SA ostavio kuhinjski nož, kojom prilikom su nastala oštećenja na ulaznim vratima, a koji postupak je kod SA i članova njegove obitelji – supruge CA i kćerke LA izazvalo snažan osjećaj straha i uznemirenosti.

20.1. Pri tom se ističe da je sud izmijenio činjenični opis na način da je isti usklađen s rezultatima dokaznog postupka, posebice iskazima oštećenika ispitanih na raspravi (osim u dijelu koji se odnosi na točnu duljinu oštrice kuhinjskog noža optuženika, naime iz zapisnika o očevidu proizlazi da je nož bio duljine oštrice 11 cm, dok je u činjeničnom opisu navedena duljina oštrice od 10 cm, međutim sud u tom dijelu nije mijenjao činjenični opis kako isti ne bi bio promijenjen na optuženikovu štetu). Tako je iz činjeničnog opisa ispušteno točno vrijeme odvijanja događaja (riječi „oko 18,15 sati“) budući da se oštećenici zbog proteka vremena nisu mogli sjetiti koliko je točno bilo sati. Nadalje, umjesto riječi „vičući LA da mu otvori vrata“ navedene su riječi „dozivajući LA“, budući da oštećene LA i FA nisu izričito navele da je optuženik LA govorio da otvori vrata. Također, iz činjeničnog opisa je ispušten dio u kojem se navodilo da je optuženik „ MA uhvatio za jaknu i majicu u predjelu prsa, te odgurnuo“, a umjesto toga je navedeno „te je optuženi GA pobjegao“, budući da niti oštećeni MA u svom iskazu, a niti optuženik u svojoj obrani, nisu opisali takvo postupanje optuženika (oštećeni EA spomenuo je naguravanje, ali ne i da ga je optuženik uhvatio za jaknu i majicu u predjelu prsa te pobjegao). Konačno, na kraju činjeničnog opisa, iza riječi „članova njegove obitelji“ radi preciznije oznake oštećenika u odnosu na koje je optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja prijetnje, dodane su riječi „supruge CA i kćerke LA“.

20.1. Premda se optuženik niti ne tereti da bi oštećenicima verbalno prijetio smrću (što su oštećene CA i LA također spomenule u svojim iskazima), i preostalo postupanje optuženika opisano u činjeničnom opisu (lupanje po vratima, vikanje, dolazak pred stan s kuhinjskim nožem i ostavljanje istog pred vratima stana) po svom sadržaju predstavlja ozbiljnu prijetnju smrću, koja je objektivno podobna da kod svakog prosječnog čovjeka, a ne samo kod oštećenika izazove strah za njihov život. Naime, optuženik je kritične zgode lupao po vratima toliko jako da su na istima ostale udubine, pri tom vikajući, tako da su se oštećene LA i FA toliko uplašile da su se sakrile u sobu, pri tom se štiteći stolom kako optuženik u slučaju ulaska u stan ne bi mogao doći do njih, a također i odmah su pozvale policiju i SA. Sama reakcija oštećenica upućuje na zaključak da se nije radilo samo o bezazlenom kucanju i lupanju po vratima u pokušaju optuženika da s oštećenicima „samo razgovara“, nego da se radilo o agresivnom i prijetećem nastupu optuženika prema oštećenicima, kojim optuženik očigledno nije mogao upravljati, a kako to proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika.

20.2. U pogledu ispunjenja subjektivnog obilježja kaznenog djela na relaciji neubrojivosti optuženika i postojanja namjere valja ukazati da je odluka neubrojive osobe da poduzme određenu protupravnu radnju posljedica njezinih duševnih smetnji zbog kojih nije mogla pravilno rasuđivati, s obzirom da volja za poduzimanje određene radnje nije proizašla iz misaonog procesa kojim bi ta osoba mogla razlučiti je li neko postupanje u skladu s pravnom normom ili nije, kao što to može učiniti zdrava osoba. Upravo zbog toga isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju. Međutim, neovisno o tome što je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio u stanju neubrojivosti, ta činjenica, sama po sebi, ne isključuje njegovo postupanje u cilju da druge zastraši, odnosno da ošteti tuđu stvar jer i kod neubrojivih osoba, bez obzira na njihovo stanje, postoji proces donošenja odluka o poduzimanju određenih radnji. Takvi počinitelji, iako nemaju sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja (intelektualni element ubrojivosti), odnosno mogućnost vladanja voljom, ipak imaju aktualnu svijest o djelu (intelektualni element namjere) i imaju volju da poduzmu određenu protupravnu radnju, koja doduše nije rezultat slobodnog opredjeljenja kao kod psihički zdrave osobe, već je posljedica njihovih duševnih stanja i smetnji. Dakle, stanje neubrojivosti ne isključuje postojanje određenog cilja odnosno namjere (tako i u odluci Visokog kaznenog suda, od 20. rujna 2023., poslovni broj I Kž-239/2023-9).

21. Da je optuženi GA u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, odnosno da nije mogao shvatiti značenje svog postupanja, niti vladati svojom voljom proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku Zoranu Čavajdi, dr. med. koje je sud prihvatio u cijelosti.

22. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi GA u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., te protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.. koja djela mu se stavljaju na teret, što je utvrđeno u izreci presude, na temelju članka 554. stavka. 1. ZKP/08.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke proizlazi da su simptomi bolesti kod optuženika i dalje prisutni, zbog čega postoji velika opasnost da bi optuženik mogao počiniti slično ili teže protupravno djelo, time da se ta opasnost ne bi mogla otkloniti liječenjem na slobodi (točke 12. i 12.1. obrazloženja presude).

24. Slijedom navedenog, sud je optuženiku, imajući u vidu gore navedeno mišljenje vještaka, na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 51. stavka 1. ZZODS- a odredio mjeru prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

25. O imovinskopravnom zahtjevu oštećenika sud nije odlučivao, budući da su oštećenici na raspravi izjavili da neće postavljati imovinskopravni zahtjev u ovom postupku nego će ga ostvarivati u posebnoj parnici.

26. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi GA u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja. Naime, premda je optuženik po vlastitim navodima dobrog imovnog stanja, evidentno je da isti zbog svog zdravstvenog stanja aktualno nije u mogućnosti zaposliti se i ostvarivati prihode (isti će biti smješten u psihijatrijsku ustanovu najmanje šest mjeseci), iz čega slijedi da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KO-DO-598/2022

2. optuženi GA – Zatvor u Osijeku

3. branitelj optuženika Radojica Vučković, odvjetnik u Osijeku

Nakon pravomoćnosti

4. oštećeni EA

5. oštećena LA

6. oštećena FA