Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-1432/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Josipi Jambrešić-Mattel, uz sudjelovanje zapisničarke Jane Puškarić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CK, kojeg brane Odvjetnici iz odvjetničkog društva Vukić i partneri, Rijeka, zbog djela prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/13., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23., dalje: Zakon o trgovini), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, KLASA: 336-02/22-02/300, URBROJ: 443-02-02-02-22-5 od 7. ožujka 2022., nakon glavne rasprave dovršene u prisutnosti okrivljenika i njegovog branitelja, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: Prekršajni zakon), 30. prosinca 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik CK, bez nadimka, sin C i H rođene L, rođen **.**.1989. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a s boravkom u Švicarskoj, na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju kuhar i profesionalni vozač, SSS, zaposlen na poslovima električara u Timont Gmbh u Švicarskoj, prosječan iznos plaće oko 4.000,00 eura mjesečno, neoženjen, bez djece, neodlikovan, srednjeg imovinskog stanja – prema vlastitoj izjavi, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan - prema vlastitoj izjavi, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak,

k r i v  j e

što je

tijekom 2019., 2020. i 2021. godine, odnosno do 17. studenoga 2021., obavljao djelatnost trgovine na malo rabljenim motornim vozilima na način da je u navedenom razdoblju kupio i prodao rabljena motorna vozila kako slijedi:

1. Ford Focus 1,5 TDCI, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 24. siječnja 2019. za 6.500,00 eura i prodao 24. svibnja 2019. za 49.000,00 kuna,

2. Škoda Superb, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 19. lipnja 2019. za 8.999,98 eura i prodao 31. srpnja 2020. za 49.000,00 kuna,

3. BMW 120 D, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 19. listopada 2020. za 98.000,00 kuna i prodao 13. prosinca 2020. za 75.000,00 kuna,

4. VW Golf GTI DSG, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 17. travnja 2021. za 20.000,00 kuna i prodao 9. srpnja 2021. za 60.000,00 kuna,

5. VW Golf GTD, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 12. srpnja 2021. za 50.000,00 kuna i prodao 19. srpnja 2021. za 60.000,00 kuna,

6. Chevrolet Captiva, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 19. srpnja 2021. za 60.000,00 kuna i prodao 2. kolovoza 2021. za 50.000,00 kuna,

7. Smart, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 4. veljače 2021. za 25.000,00 kuna i prodao 13. srpnja 2021. za 10.000,00 kuna,

8. Seat Ibiza, broj šasije [broj šasije], koji je kupio 31. listopada 2021. za 30.000,00 kuna i prodao 17. studenoga 2021. za 30.000,00 kuna,

na navedeni način, prodajom 8 automobila, ostvario je promet u iznosu od 383.000,00 kuna (tristo osamdeset tri tisuće) kuna / 50.832,84 eura (pedeset tisuća osamsto trideset dva eura i osamdeset četiri centa)1, a da se prethodno nije registrirao za obavljanje kupnje i prodaje ili usluga u trgovini, što je protivno odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o trgovini, koja određuje da je trgovac, u smislu ovoga Zakona, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i / ili pružanje usluga u trgovini, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, obavljenim 1. ožujka 2022.,

dakle, kao fizička osoba obavljao djelatnost trgovine, a nije registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini (članak 4.),

čime je počinio prekršaj iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. u vezi sa člankom 4. stavkom 1. Zakona o trgovini,

pa se na temelju citirane zakonske odredbe, okrivljeniku CK

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 530,00 eura (petsto trideset eura).

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da će se smatrati da je novčana kazna u cjelini uplaćena ako u roku koji je određen ovom odlukom uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 353,33 eura (tristo pedeset tri eura i trideset i tri centa).

II. Na temelju članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona i članka 75. stavka 4. Zakona o trgovini, od okrivljenika se oduzima imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 50.832,84 eura (pedeset tisuća osamsto trideset dva eura i osamdeset četiri centa), koju je okrivljenik dužan uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, KLASA: 336-02/22-02/300, URBROJ: 443-02-02-02-22-5 od 7. ožujka 2022., okrivljenik CK je proglašen krivim za prekršaj iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna / 1.194,51 eura1, oduzeta mu je imovinska korist u iznosu od 383.000,00 kuna / 50.832,84 eura1 te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura1.

1. Nakon počinjenja prekršaja Zakon o trgovini je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj 33/23.), a prema odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio da se u ovom postupku ima primijeniti sada važeći propis jer je, s obzirom na propisane kazne, blaži za okrivljenika.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga podnio pravovremeni i dopušteni prigovor u kojem je porekao počinjenje prekršaja pa je Sud, na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog stavio izvan snage te je proveo glavnu raspravu.

3. Sud je u činjeničnom opisu prekršaja precizirao vrijeme počinjenja prekršaja u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, budući da je u optužnom aktu bilo naznačeno da je okrivljenik djelatnost obavljao tijekom 2019., 2020. i 2021. godine, a utvrđeno je da je posljednje vozilo iz optužbe prodao 17. studenoga 2021., time Sud činjenični opis prekršaja nije izmijenio na štetu okrivljenika. Vrijeme počinjenja prekršaja nije bitno obilježje predmetnog prekršaja, pa je sud i bez intervencije ovlaštenog tužitelja ovlašten precizirati točne datume prodaje motornih vozila unutar vremenskog razdoblja naznačenog u optužbi.

2. U postupku je provedena glavna rasprava. Okrivljenik je sudu podnio svoju pisanu obranu u kojoj je naveo da se ne smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti, da je entuzijast motornih vozila, neke je vozio duže vrijeme, a neke nije jer je bila prilika da ih zamijeni za vozilo koje mu se više sviđa, neka vozila je morao popraviti kako bi bili u voznom stanju. Kada se uzme zbroj cijena po kojima su vozila kupljena i oduzmu cijene po kojima su prodana, da će se utvrditi da je u gubitku 15.000,00 kn i da time nije ostvario nikakvu dobit. Navodi da su sva vozila kupljena za osobnu upotrebu, da nikada nije postupao s ciljem za ostvarivanjem dobiti, a da je to razvidno iz prekršajnog naloga, da je u konačnici završio u gubitku pa predlaže donošenje oslobađajuće presude.

4. U obrani koju je osobno iznio na glavnoj raspravi, okrivljenik je dodao kako smatra da se u predmetnom slučaju, s obzirom na dužinu perioda i broj vozila koja je u tom periodu kupio i prodao, ne radi o trgovini, da se pri djelatnosti trgovine u takvom periodu trguje s većim brojem vozila, da on niti u jednom trenutku vozila nije kupovao i prodavao radi stjecanja dodatne zarade, nego za vlastite potrebe. Dodaje da je, od kad je položio vozački ispit, promijenio veliki broj vozila, da je uvijek htio imati dobar, brz i atraktivan auto, kada bi vidio takav auto, želio ga je posjedovati. Naglašava da mu cilj i namjera nije bila obavljanje djelatnosti.

5. Na upit sutkinje je li u predmetnom razdoblju, dakle tijekom 2019., 2020. i 2021. bio u radnom odnosu, okrivljenik izjavljuje da je u većem razdoblju bio u radnom odnosu, jedno vrijeme i na dva radna mjesta, da je moguće da je u nekom periodu bio i nezaposlen, da se sada ne može precizno izjasniti o razdobljima zaposlenosti i nezaposlenosti, da je kroz duži period radio kao vozač kamiona, igrao je nogomet i radio kao trener. Neposredno prije odlaska u Švicarsku 1. travnja 2022., bio je zaposlen u Jadranska vrata d.d. na poslovima operatera i to unatrag oko 8 mjeseci, gdje mu je plaća bila oko 6.000,00 do 7.000,00 kuna mjesečno, a kada je radio kao vozač kamiona, plaća mu je bila nešto niža. Na daljnji upit od čega se uzdržavao u razdoblju kada je bio nezaposlen, okrivljenik izjavljuje da je tada uglavnom igrao nogomet i na taj način zarađivao za život. Upitan od kojih je sredstava kupovao predmetna vozila te je li imao dodatna primanja osim plaće, okrivljenik odgovara da nije imao dodatna primanja, da mu je jedan auto kupila mama, u ranijem razdoblju, da se uvijek nekako snalazio, da je i posuđivao novce, da mu je 3.000,00 eura posudila sestra HK, posuđivao je i od prijatelja, ali nikada nije zarađivao od prodaje tih automobila na način da bi s tom zaradom kupio novi.

6. Na upit na koji način je pronalazio automobile koje je kupio i kupce kojima je prodao iste, okrivljenik odgovara da se sve to uglavnom odvijalo putem oglasa na internetu, a ponekad bi i na cesti ili od prijatelja saznao da se prodaje neki automobil koji je odlučio kupiti.

7. Okrivljenik nadalje napominje da je automobil Volkswagen Golf zamijenio za Chevrolet Captivu, budući da je Golfa ogrebao već prvi dan pa mu je drastično pala cijena i nikako ga nije mogao prodati pa se odlučio za zamjenu vozila. Navodi da je on i u prethodnom razdoblju promijenio veći broj automobila od prosjeka, budući da se smatra ljubiteljem automobila, nadalje da je u predmetnom razdoblju živio u [adresa] s tadašnjom djevojkom LK, koja je također vozila neke od njegovih automobila.

8. Na upit sutkinje ima li sada automobil i koji, okrivljenik odgovara da sada nije vlasnik automobila, da koristi službeno vozilo.

9. Na upit branitelja, okrivljenik odgovara da je svim osobama koje su mu posuđivale novac, a što je ranije spomenuo, te novce vratio, da je njegova navika mijenjanja automobila utjecala na njegovu raniju vezu, i to ne samo na vezu s djevojkom nego i na odnose sa svim bliskim ljudima da se radilo o nesuglasicama zbog financijskih problema, a budući da je on posuđivao veće količine novaca koje je onda od plaće morao vraćati, a ponekad da i automobili nisu bili onakvi kakve je on očekivao, da se znao auto pokvariti dok je djevojka išla na posao i sl. Nadalje odgovara da je u Švicarsku otišao kako bi vratio dugove u koje je ušao i prilikom kupovine predmetnih automobila.

10. Upitan po sutkinji je li istovremeno imao više automobila, okrivljenik odgovara da nije, da je uvijek imao jedan auto na svoje ime, da je jedan Smart vozila njegova djevojka, da se taj automobil pokvario, da je i sestri htio ustupiti jedan Smart kako bi prebio dug, ali da se i taj auto na kraju pokvario.

11. Okrivljenik nastavno napominje da se radilo o jednom periodu kada su na njegovo ime bila registrirana sva vozila, a da je do toga došlo jer se jedan Smart pokvario te je dugo bio kod dečka koji popravlja vozila, da se na kraju ispostavilo da se ne isplati popravljati ga, tako da je i taj auto prodao, ali kroz taj period isti nije niti bio u voznom stanju. Napominje da su ga dva auta za redom koštala puno novaca te je na taj način ušao u financijske probleme.

12. Na upit o njegovim osobnim prilikama i imovinskom stanju, okrivljenik odgovara da osim plaće nema drugih primanja, nije vlasnik nekretnina niti vrijednih pokretnina, stanuje sam u unajmljenom stanu za koji plaća 1.200,00 franaka najamnine, da unajmljuje i garažu za koju plaća 300,00 franaka najamnine mjesečno. Sam plaća zdravstveno osiguranje i druge troškove života u Švicarskoj koji su znatno veći nego u Hrvatskoj.

3. U podnescima dostavljenima uz pisanu obranu okrivljenika te na ročištu na kojem je ispitan okrivljenik, u prvom je redu istaknut prigovor zastare, jer da je od nekih radnji proteklo 4 godine. Nadalje se ukazuje na netočan zbroj vrijednosti/cijene kupljenih vozila u inkriminiranom razdoblju, jer da ispravan zbroj iznosi 397.777,55 kuna, a da je u prekršajnom nalogu naznačen iznos od 367.777,55 kuna. S obzirom na zbroj cijena prodanih vozila od 383,000,00 kuna, da očigledno tu nema dobiti, nego gubitak od 14.999,55 kuna, s time da je gubitak još veći jer je u nekim vozilima trebalo promijeniti dijelove zbog pojave kvara i/ili dotrajalosti. Predloženo je financijsko vještačenje radi utvrđenja neto dobiti/gubitka, zatim pribavljanje podatka od Porezne uprave je li plaćen porez na sva vozila te ispitivanje svjedoka BK na okolnost da je okrivljenik koristio vozilo u osobne svrhe.

13. Potom se u podnesku navodi da je uvjet za proglašavanje krivim po članku 70. Zakona o trgovini samo ako ostvari dobit ili stekne gospodarski učinak, istovjetan sa stjecanjem dobiti, a da u konkretnom slučaju nema dobiti ili drugog gospodarskog učinka, jer su sva vozila kupljena za osobne potrebe, a ne radi preprodaje. Zatim ističe kako okrivljenik ima strast za automobilima, da voli mijenjati automobile kada mu dosade, da se radi o skupom hobiju, a da je notorna činjenica da je automobil imovina čija vrijednost konstantno pada, a troškovi se povećavaju, o čemu se može postaviti i upit prometnom vještaku. Napominje da su neke automobile koristili članove uže porodice okrivljenika i to besplatno, da okrivljenik zbog vlastitog nemara nije odmah prenio vlasništvo nekih automobila pa da vlasništvo, kao i posjed, nije ispravno utvrđeno. Na te okolnosti predlaže kao svjedoke ispitati HK, sestru okrivljenika, FK i LK, te pribaviti sve kupoprodajne ugovore od Porezne uprave.

14. Napominje se i da ne postoji norma koja propisuje koliko motornih vozila osoba može kupiti i/ili prodati te da ne postoji vremensko ograničenje trajanja vlasništva motornih vozila. Također se navodi da nema čiste dobiti, nema zarade, odnosno viška imovine koji je stečen protupravnim ponašanjem, pa da onda nema niti prostora za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 383.000,00 kuna.

15. Zaključno navodi da tužitelj nije dokazao da bi okrivljenik stekao dobit, da bi postupao u svrhu ostvarivanja dobiti niti da bi vozila bila kupljena radi preprodaje, pa se predlaže donošenje oslobađajuće presude.

4. U dokaznom su postupku provedeni materijalni dokazi dostavljeni uz optužni akt i pribavljeni tijekom postupka te su ispitani svjedoci NK, FK i HK.

5. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 1. ožujka 2022. u bitnom proizlazi da je inspektor postupao povodom podneska Porezne uprave u kojoj se ukazuje na sumnju da je okrivljenik kupoprodajom rabljenih automobila postupio protivno odredbama Zakona o trgovini, odnosno obavljao djelatnost trgovine bez registracije. Nadalje su u zapisniku navedena utvrđenja inspektora na temelju podataka dostavljenih od strane Porezne uprave o kupnji i prodaji pojedinih vozila, i to o datumima kupnje i prodaje te kupoprodajnim cijenama, zaključak inspektora da prema datumima kupnje i prodaje vozila okrivljenik iste nije kupovao radi vlastite potrebe, već radi daljnje preprodaje, kao i da je, primjenom bruto načela, utvrđeno da je u razdoblju od 24. siječnja 2019. do 17. studenoga 2021. ostvarena imovinska korist u ukupnom iznosu od 383.000,00 kuna.

16. Prema računu Elge Cars import-export od 24. siječnja 2019. okrivljenik je kupio vozilo marke Ford Focus, broj šasije [broj šasije] po kupoprodajnoj cijeni od 6.500,00 eura; a iz poreznog rješenja Carinskog ureda Rijeka od 31. siječnja 2019. za obveznika CK za posebni porez na motorna vozila za vozilo marke Ford Focus, broj šasije [broj šasije], vidljivo je da je naveden cijena vozila preračunata u kune bila 48.247,84 kune; ugovorom o kupoprodaji motornog vozila broj 268-PB-1 sklopljenim između orkivljenika i ŽK **.**.2019. vozilo marke Ford Focus, broj šasije [broj šasije] prodano je za 49.000,00 kuna.

17. Pročitan je račun Elge Cars import-export od 19. lipnja 2019. kojim je okrivljenik kupio vozilo marke Škoda Superb, broj šasije [broj šasije], s kupoprodajnom cijenom od 8.999,98 eura; porezno rješenje za obveznika CK od 27. lipnja 2019. za posebni porez na motorna vozila za rabljeno vozilo marke Škoda Superb, broj šasije [broj šasije], iz kojeg je vidljivo da je cijena vozila preračunata u kune bila 66.529,71 kuna; ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 31. srpnja 2020. između okrivljenika kao prodavatelja i kupca SK za motorno vozilo marke Škoda Superb, broj šasije [broj šasije] s ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 49.000,00 kuna.

18. Nadalje je pročitan račun Mucak automobili broj 85/P1/1 od 19. listopada 2020., izdan okrivljeniku kao kupcu za motorno vozilo marke BMW 120 D, broj šasije [broj šasije] po cijeni od 98.000,00 kuna te ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 13. prosinca 2020. između okrivljenika kao prodavatelja i UK kao kupca za motorno vozilo marke BMW 120 D, broj šasije [broj šasije], s ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 75.000,00 kuna.

19. Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 17. travnja 2021. između RK kao prodavatelja i okrivljenika kao kupca za motorno vozilo marke Volkswagen Golf, broj šasije [broj šasije] s ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 20.000,00 kuna a ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 9. srpnja 2021. između okrivljenika kao prodavatelja i EK kao kupca za motorno vozilo marke Volkswagen, broj šasije [broj šasije], s ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 60.000,00 kuna.

20. Pročitan je ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 12. srpnja 2021. između OK kao prodavatelja i okrivljenika kao kupca za motorno vozilo marke Volkswagen Golf, broj šasije [broj šasije] s ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 50.000,00 kuna te ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 19. srpnja 2021. između okrivljenika kao prodavatelja i BK kao kupca za vozilo marke Volkswagen Golf, broj šasije [broj šasije], s ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 60.000,00 kuna.

21. Ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 19. srpnja 2021. između PK kao prodavatelja i okrivljenika kao kupca za vozilo marke Chevrolet Captiva, broj šasije [broj šasije] s ugovorenom kupoprodajnom cijenom od 60.000,00 kuna i ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 2. kolovoza 2021. između okrivljenika kao prodavatelja i IK kao kupca za vozilo marke Chevrolet Captiva, broj šasije [broj šasije] po cijeni od 50.000,00 kuna.

22. Kupoprodajni ugovor sklopljen 4. veljače 2021. između MK kao prodavatelja i okrivljenika kao kupca za motorno vozilo marke Smart, broj šasije [broj šasije] po cijeni od 25.000,00 kuna, a potom ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 13. srpnja 2021. između okrivljenika kao prodavatelja i ČK kao kupca za motorno vozilo marke Smart, broj šasije [broj šasije] po cijeni od 10.000,00 kuna.

23. Pročitan je i ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 31. listopada 2021. između ŠK kao prodavatelja i okrivljenika kao kupca za motorno vozilo marke Seat Ibiza, broj šasije [broj šasije] po cijeni od 30.000,00 kuna te ugovor o kupoprodaji motornog vozila sklopljen 17. studenoga 2021. između CK kao prodavatelja i GK kao kupca za motorno vozilo marke Seat Ibiza, broj šasije [broj šasije] po cijeni od 30.000,00 kuna.

24. Prema podacima Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika okrivljenik je odlukom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pp-1432/2022, pravomoćnom 16. ožujka 2022. osuđen za prekršaj iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 106,18 eura.

6. Branitelj okrivljenika je stavio općenitu primjedbu na navode inspektora iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, a koji su protivni navodima obrane. Pojasnio je da je predloženi svjedok BK sin jednog od kupaca automobila, koji je bio i korisnik tog automobila, da je HK (rođena CK) sestra okrivljenika koja je u glavnom koristila automobil marke Smart, da je FK savjetovao okrivljenika prilikom kupnje vozila, budući da je imao iskustva s motorima, a LK je bivša djevojka okrivljenika, s kojom je u inkriminiranom periodu bio u vezi.

7. U nastavku dokaznog postupka je ispitan svjedok NK, koji je izjavio da je u ovom predmetu postupao kao tržišni inspektor povodom podneska Porezne uprave koja je na temelju anonimne prijave kojom je bila prijavljeno trgovačko društvo Hrustić privato j.d.o.o. i 8 - 10 fizičkih osoba da obavljaju o djelatnost trgovine na malo rabljenim vozilima, a da za to nisu registrirani. Predmeti su bili raspoređeni tržišnim inspektorima, a u ovome predmetu je on osobno utvrdio da je okrivljenik CK u kratkom razdoblju kupio i prodao 10-ak automobila, čiji su podaci navedeni u prekršajnom nalogu. Po njegovom sjećanju, radilo se o jednom vozilu iz 2019., dok su ostala bila kupljena i prodana tijekom 2020. i 2021. godine. Utvrdio je da je okrivljenik ta vozila posjedovao kroz kratko vrijeme od nekoliko dana ili nekoliko mjeseci te bi ih nakon toga prodao, a po stavu službe tržišne inspekcije, radi se o obilježjima prekršaja obavljanja djelatnosti bez prethodne registracije za obavljanje kupnje i prodaje ili usluga u trgovini.

25. Na upit sutkinje, svjedok je izjavio da je činjenice na kojima je temeljio optužni akt utvrdio na temelju podataka dobivenih od Porezne uprave od koje je pribavio sve kupoprodajne ugovore, a koji su priloženi i sudskom spisu.

26. Na upit branitelja okrivljenika je li Porezna uprava na vlastitu inicijativu obavijestila inspekciju u ovome predmetu, svjedok odgovara da jest, da su od Porezne uprave dobili prijavu u kojoj je, između ostalih, bio spomenut CK. Na daljnji upit je li inspektor utvrdio da je okrivljenik kupnjom i prodajom predmetnih vozila ostvario dobit, svjedok izjavljuje da je on na temelju podataka iz kupoprodajnih ugovora izradio tablicu s iznosima cijena po kojima je okrivljenik kupio vozila i za koje je ista prodao, da će sud utvrditi je li time stekao dobit, a na ponovni upit branitelja, svjedok je odgovorio kako misli da je kao inspektor utvrdio da je okrivljenik ostvario dobit.

27. Nastavno je na zahtjev branitelja svjedoku predočena tablica s izračunom iznosa po kojima je okrivljenik vozila kupio, odnosno prodao, svjedok je, po ukazivanju branitelja na pogrešku u zbrajanju cijena po kojima su vozila kupljena izjavio da je moguće da je došlo do pogreške prilikom zbrajanja, ali da okolnost je li okrivljenik ostvario dobit ili gubitak u konkretnom predmetu nije bitno za ostvarenje obilježja prekršaja, da su podaci o kupoprodajnoj cijeni u ugovorima navedeni prema dogovoru stranaka, da se upravna pristojba pri prijenosu vlasništva niti ne utvrđuje prema navedenoj kupoprodajnoj cijeni, nego prema unaprijed utvrđenim tablicama ovisno o kilovatima i godištu vozila.

28. Branitelj je stavio generalnu primjedbu na iskaz svjedoka, jer da niti jednim dokazom nije utvrđeno da je okrivljenik stekao dobit i da je kupovao vozila radi preprodaje, a što su kumulativni uvjeti za prekršaj za koji se tereti.

8. U dokaznom je postupku ispitana i svjedokinja HK (ranije CK), sestra okrivljenika. Pozvana da iznese sve što joj je o predmetu poznato, iskazuje da joj je poznato da se njezin brat tereti za preprodaju automobila, ali da ona sa sigurnošću može reći da se on nije bavio preprodajom auta, nego da ih je kupovao za sebe. Navodi da je CK i ranije volio automobile te ih je češće mijenjao. Napominje da od 2015. godine, kada im je umro otac, kroz 3 - 4 godine s bratom nije bila u baš dobrim odnosim i nisu puno kontaktirali, a kroz period od 2019. do 2022. su njihov odnosno donekle popravili, ali da su se tada vidjeli možda jednom u 3 - 4 mjeseca, budući da je on živio u [adresa], a ona na Svilnom.

29. Na upit sutkinje sjeća li se koliko je automobila njezin brat promijenio u spomenutom razdoblju od 2019. do kraja 2021., svjedokinja odgovara da se ne sjeća točno, da tome nije pridavala pažnju, da se možda radilo o dva ili tri vozila. Upitana je li okrivljenik u isto vrijeme imao više automobila, svjedokinja odgovara da nije, koliko ona zna, uvijek je imao jedan auto.

30. Na upit branitelja je li bratu posudila novce, svjedokinja odgovara da mu je posudila 3.000,00 eura 2020. ili 2021. godine kada je htio kupiti i preurediti za sebe jedan auto, misli da se radilo o Golfu, ali se sjeća da je to na kraju propalo, da ne zna zašto, a napominje da joj je brat posuđene novce vratio tek u travnju prošle godine, kada je ona kupila svoj novi auto.

31. Na upit sutkinje svjedokinja odgovara da ona s bratom nije nikada trgovala automobilima, da je ona bila vlasnica samo dva automobila. Na daljnji upit odgovara da je u jednom razdoblju, nakon što je bratu posudila novce, dva ili tri puta vozila njegov bijeli Smart, kroz razdoblje od niti dva tjedna, da su na taj način htjeli prebiti dug, ali da se auto počeo kvariti, te ga je vratila bratu.

32. Na upit branitelja je li joj poznato da je njezin brat novce posuđivao od drugih osoba, svjedokinja odgovara da je čula od drugih ljudi da je njezin brat posuđivao novce ili tražio novce za posuditi kako bi kupovao automobile, ali da ona detalje o tome ne zna. Na daljnji upit branitelja je li činjenica da je njezin brat kupovao i prodavao automobile predstavljala problem za druge članove obitelji i odnose među njima, svjedokinja odgovara da, koliko je njoj poznato nije, ali da je bilo određene napetosti između nje i brata kada joj je trebao vratiti posuđene novce, a iste nije imao.

9. Nastavno je ispitan svjedok FK, koji je izjavio da okrivljenika poznaje nekoliko godina, da su se upoznali prilikom pranja automobila i započeli priču o istima, budući da i jedan i drugi vole automobile, s time da okrivljenik nije mehaničar, dok svjedok dosta zna o mehanici pa ga je okrivljenik znao pitati za savjet vezano za aute koje je kupio. Sjeća se da je okrivljenik imao jedan Superb za koji mu je svjedok rekao da je dobar auto i da ga zadrži, sjeća se i jednog Golfa u vlasništvu okrivljenika koji je svjedok ocijenio kao "rupa bez dna", da se kvario te je u njega trebalo puno ulagati, svjedok je okrivljeniku savjetovao da ga se što prije riješi, što on nije odmah poslušao, nego je ulagao u taj auto kako bi barem vratio novce koje je za njega dao. Napominje kako je i on nešto posuđivao okrivljeniku za potrebe popravka automobila kako bi se isti uredio i prodao, te kako kupac ne bi osjetio probleme koje automobil ima. Svjedok napominje kako je okrivljenik volio aute, ali da se ne može popraviti novcem ako nema dovoljno znanja. Sjeća se da je okrivljenik imao i Smarta za kojeg mu je svjedok također savjetovao da ga se riješi jer je za isti trebalo kupiti novi motor, a što je bilo neisplativo. Sjeća se da je imao Golf GTI i još jedan Golf, da je gledao imati nešto što nitko nema, te da je automobile kupovao za sebe.

33. Na upit sutkinje je li okrivljenika savjetovao i prije kupnje automobila, svjedok izjavljuje da ga je okrivljenik ponekad zvao da ide s njim kad kupuje auto, ali da je svjedok radio u Italiji pa najčešće nije mogao te je pregledao auto kada ga je okrivljenik već kupio, a unaprijed ga savjetovao da sve dobro pregleda, a što nije moguće, kad čovjek nema dovoljno znanja. Koliko se sjeća, samo je jednom prilikom išao s okrivljenikom pregledati auto prije kupnje.

34. Na upit branitelja je li mu poznato da je okrivljenik od drugih ljudi posuđivao novce za automobile, svjedok odgovara da on može potvrditi da je okrivljenik posuđivao od njega, da ne zna je li posuđivao i od drugih, a da mu je okrivljenik posuđene novce vratio.

35. Na daljnji upit branitelja je li mu poznato da je okrivljenik automobile kupovao radi preprodaje i radi zarade ili za sebe, svjedok odgovara da okrivljenik nije imao zaradu nego gubitke prilikom svojih kupovina i prodaja automobila, da su mu se znali i smijati kada bi kupio loš auto, da on poznaje dečke koji kupuju radi preprodaje i zarade 500,00 do 600,00 eura prilikom prodaje, da se ljudi time bave kako bi zaradili za život, ali da okrivljenik nije postupao na taj način, nego je automobile uređivao za sebe jer je htio imati jedinstven auto.

36. Na upit sutkinje svjedok odgovara da je okrivljenik imao po jedan auto u vlasništvu, tj. da bi vozio jedan auto, koliko je njemu poznato. Nastavno odgovara da je okrivljenik aute koje je kupio uglavnom, po njegovom saznanju, nalazio preko oglasnika, a pretpostavlja da je na isti način automobile i prodavao, s time da se moglo dogoditi i da ga netko direktno pita za auto te da na taj način pronađe kupca.

10. U dokaznom je postupku pročitano i uvjerenje o vlasništvu vozila Centra za vozila Hrvatske d.d. od 15. studenoga 2024. u kojem su navedena vozila koja su bila u vlasništvu okrivljenika, odnosno registrirana na njegovo ime u zatraženom razdoblju od 1. siječnja 2019. do 15. studenoga 2024., a iz kojeg proizlazi da je okrivljenik kroz razdoblje od 17. prosinca 2018. do 22. ožujka 2022. bio vlasnik ukupno 10 vozila.

11. Obrana je predložila da se dovrši dokazni postupak jer smatra da nema potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza, da odustaje od ostalih predloženih dokaza osim financijskog vještačenja, ako sud smatra spornim navode okrivljenika o zbroju kupovnina navedenih u tablici u prekršajnom nalogu.

37. Napominje se da je sud kao svjedoke pozivao i BK te LK, predložene po obrani. Međutim, dostava poziva za BK nije uspjela, dok se svjedokinja LK nije odazvala pozivu suda i nije opravdala svoj izostanak, iako je bila uredno pozvana na dva sudska ročišta. Imenovani svjedoci nisu ponovno pozivani niti dovođeni, te sud nije prihvatio prijedlog obrane za provođenje financijskog vještačenja, jer je nakon provedenih dokaza sud ocijenio da su utvrđene sve odlučne činjenice, pa su ti dokazni prijedlozi ocijenjeni suvišnima.

38. Nadalje, financijsko vještačenje je ocijenjeno nepotrebnim i odugovlačećim, s obzirom na to da za ostvarenje bića djela terećenog prekršaja nije bitno je li neregistriranom trgovinom doista ostvarena dobit, nego samo da je djelatnost bila obavljana u svrhu ostvarivanja dobiti, kao i s obzirom na izričitu odredbu članka 76. stavka 5. Prekršajnog zakona, prema kojoj se oduzeta imovinska korist neće umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost, što znači da se oduzima u bruto iznosu, pri čemu iznosi za koje je okrivljenik prodao predmetna vozila, navedeni u kupoprodajnim ugovorima nisu sporni.

39. Stoga i navodi obrane o pogrešnom zbroju cijena po kojima je okrivljenik predmetne automobile kupio, kao i činjenica da u ukupnosti nije ostvario dobit nego gubitak, u ovom postupku nisu relevantni.

40. Branitelj okrivljenika je završno izjavio da ovlašteni tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi se moglo utvrditi sa stopostotnom sigurnošću i bez ikakve sumnje da je okrivljenik svako predmetno vozilo za inkriminirano razdoblje kupovao i prodavao radi preprodaje, odnosno radi stjecanja zarade. Stoga, na temelju svih provedenih dokaza branitelj predlaže donošenje oslobađajuće presude, na temelju načela in dubio pro reo.

12. Odredbom članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini propisano je da će se novčanom kaznom od 530,00 do 9.290,00 eura kazniti fizička osoba ako obavlja djelatnost trgovine, a nije registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini.

41. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o trgovini, trgovina je, u smislu ovoga Zakona, gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka.

42. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o trgovini propisano je da je trgovac u smislu tog zakona pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini.

13. Na temelju ovako provedenog postupka, razmotrivši navode obrane okrivljenika te po izvršenoj analizi i ocjeni provedenih materijalnih i personalnih dokaza, i to svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim djelo prekršaja kako je pobliže opisano u izreci presude.

43. Naime, tijekom prekršajnog postupka nije bilo sporno da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, koje je precizirano na temelju podataka iz kupoprodajnih ugovora i poreznih rješenja, kupio i prodao osam automobila koji su specificirani u izreci i to po cijenama koje su navedene u kupoprodajnim ugovorima, a koje je inspektor pribavio od Porezne uprave, pa ih je, kako ih niti okrivljenik nije osporavao, Sud ocijenio vjerodostojnima. Iz tih podataka proizlazi i da je okrivljenik pojedine od tih vozila prodao samo nekoliko dana, a većinu njih nekoliko mjeseci nakon što ih je kupio. Tako je automobil VW Golf GTD prodao samo 7 dana nakon kupnje, automobil Chevrolet Captiva je prodao svega 14 dana nakon što ga je kupio, Seat Ibizu je prodao 17 dana nakon kupnje, BMW 120 D je prodao za manje od 2 mjeseca nakon što ga kupio, VW Golf GTI DSG je prodao za manje od 3 mjeseca od kupnje, Ford Focus 4 mjeseca nakon kupnje, Smart oko 5 mjeseci nakon što ga je kupio, a Škodu Superb je prodao 13 mjeseci nakon kupnje iste. Pritom je okrivljenik, samo tijekom srpnja 2021. prodao dva automobila koja je kupio ranije (VW Golf GTI DSG i Smart), u tom je istom mjesecu kupio dva automobila (VW Golf GTD i Chevrolet Captiva) te je oba ta vozila za samo nekoliko dana ponovo prodao (19. srpnja i 2. kolovoza).

44. Nadalje, nije bilo sporno niti da okrivljenik u spornom periodu nije bio registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini.

14. Okrivljenik se brani navodeći da se ne radi o trgovini, da vozila nije kupovao i prodavao radi stjecanja dodatne zarade, nego za vlastite potrebe, da je zaljubljenik u automobile, da je uvijek htio imati dobar, brz i atraktivan auto, da mu cilj i namjera nije bila obavljanje djelatnosti niti stjecanje dobiti.

45. Takvu obranu sud ne prihvaća kao istinitu, nego kao pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti.

15. Iskaz ispitanog svjedoka NK, inspektora koji je proveo inspekcijski nadzor, sud je prihvatio u cijelosti budući da je pred sudom iskazivao jasno i logično te ničim nije dovedena u sumnju vjerodostojnost svojeg iskaza. Njegov je iskaz sukladan izvedenim materijalnim dokazima, na temelju kojih je i on u inspekcijskom nadzoru utvrđivao činjenice na kojima je temeljena optužba, a koje je pribavio od Porezne uprave. Okolnost da je došlo do greške pri zbrajanju cijena po kojima su automobili kupljeni, na što ukazuje obrana, ne umanjuje vjerodostojnost iskaza svjedoka, jer se ne radi o odlučnoj činjenici u ovom postupku.

16. Ispitani svjedoci obrane, sestra okrivljenika i njegov poznanik koji ga je savjetovao u pogledu, u pravilu već kupljenih vozila, što je i za očekivati, nastojali su otkloniti prekršajnu odgovornost okrivljenika, ponavljajući u bitnom njegove navode iz obrane. Tako je okrivljenikova sestra iskazivala da se okrivljenik nije bavio preprodajom automobila, već da je iste kupovao za sebe, da je i ranije volio aute te da ih je češće mijenjao. A svjedok FK je na upit branitelja izjavio da okrivljenik nije imao zaradu od kupoprodaje automobila, da on poznaje ljude koji preprodajom auta zarađuju za život, ali da okrivljenik nije postupao na taj način, nego da je automobile uređivao za sebe jer je htio imati jedinstven auto. Ove iskaze i zaključke svjedoka je sud ocijenio nevjerodostojnima, budući da su očito pristrani i dani radi otklanjanja odgovornosti okrivljenika.

46. Ipak, kontekst cijelog iskaza svjedoka FK, u kojem je, među ostalim, naveo kako je okrivljenika savjetovao u koji se automobil isplati ulagati, a u koji ne, nego da ga se treba što prije „riješiti“, da je okrivljeniku i posuđivao novac „za potrebe popravka automobila kako bi se isti uredio i prodao, te kako kupac ne bi osjetio probleme koje automobil ima“, da je okrivljenik volio aute, ali da nije imao dovoljno znanja o njima, da okrivljenik nije imao zaradu nego gubitke prilikom svojih kupovina i prodaja automobila, da su mu se znali i smijati kada bi kupio loš auto, zapravo ukazuje na to da je okrivljenik automobile kupovao kako bi ih, uz eventualna dodatna ulaganja, prodao po moguće većoj cijeni, dakle zasigurno s ciljem ostvarivanja dobiti.

47. Sud smatra da broj navedenih transakcija u kratkom optuženom vremenu, uvijek od strane okrivljenika, nadilazi uobičajene potrebe prosječnog čovjeka za kupnjom motornih vozila i da se tu radi o obavljanju djelatnosti trgovine za koju okrivljenik nije registriran, a u okviru koje je obavio i transakcije navedene u optužnom prijedlogu. Sve navedene transakcije od pronalaska vozila za kupnju do njihove daljnje prodaje, bilo putem oglasa, bilo neposrednim kontaktima, administrativni poslovi vezani uz registracije vozila, konzultacije i poslovi poboljšavanja, popravaka i slično, zahtijevaju vremenski i financijski angažman i osmišljenu strategiju, što sve u svojoj ukupnosti upućuje na zaključak da se ovdje radi o obavljanju djelatnosti u svrhu stjecanja dobiti.

48. I sama obrana okrivljenika ukazuje na to da je on posuđivao novce za kupnju automobila, novce mu je posudila i sestra, pa iz takvog postupanja okrivljenika, kupnje auta posuđenim novcima te potom ulaganja u uređenje i popravke tih automobila, također proizlazi njegov cilj da nakon toga prodajom tih istih vozila uprihodi sredstva kojima bi mogao vratiti dugove i/ili kupiti nova vozila. Sama činjenica je li pritom okrivljenik doista i ostvario dobit, nije odlučna za ostvarenje obilježja djela terećenog prekršaja, za koji je bitno da je obavljao djelatnost kupnje i prodaje robe u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, a pri čemu se nedvojbeno preuzima i rizik poslovanja uslijed kojega stvarno ostvarenje dobiti može i izostati. Takav je stav i Visokog prekršajnog suda, primjerice u odlukama Ppž-672/2022 od 14. ožujka 2023. i Ppž-8674/2023. od 9. srpnja 2024.

49. Stoga nisu relevantni, iako su istiniti, navodi obrane da okrivljenik kupnjom i prodajom osam automobila iz optužbe nije ostvario dobit, nego gubitak, jer da zbroj cijena po kojima je automobile kupio iznosi 397.777,55 kuna, a ne 367.777,55 kuna, kako je pogrešno izračunao tužitelj, pa da je, s obzirom na zbroj cijena po kojima je iste automobile prodao, zapravo u gubitku za 14.999,55 kuna.

50. Za primijetiti je da je okolnost da okrivljenik, prema podacima iz spisa, doista poslovao s gubitkom, moguće posljedica njegovog nedovoljnog poznavanja mehanike i loših odluka pri kupnji, na što je ukazivao svjedok FK.

51. Nadalje, na nelogičnost i neistinitost navoda obrane upućuje i izjava okrivljenika da je automobil Volkswagen Golf zamijenio za Chevrolet Captivu, jer da je Golfa ogrebao već prvi dan pa mu je drastično pala cijena i nikako ga nije mogao prodati, pa se odlučio za zamjenu vozila. Međutim, prema ugovorima iz spisa predmeta, čiju vjerodostojnost okrivljenik nije osporavao, automobil Volkswagen Golf je prodan za 10.000,00 kuna višu cijenu od one za koju je kupljen, a Chevrolet Captivu je okrivljenik također prodao samo 15-ak dana nakon kupnje.

17. Neosnovan je i prigovor zastare prekršajnog progona, koji ističe obrana. Naime, u članku 16. stavku 2. Prekršajnog zakona propisano je: „Sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenskih odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, a kod prekršaja kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje“. Pa kako se okrivljeniku optužnim aktom stavlja na teret obavljanje neregistrirane djelatnosti trgovine rabljenim motornim vozilima u razdoblju od 2019. do 2021., koja se sastoji se od više vremenski odvojenih radnji, tu se radi o produljenom prekršajnom djelu za koje je rok za zastaru, u skladu s odredbom članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, 4 godine od posljednje radnje okrivljenika, odnosno od 17. studenoga 2021., što znači da zastara nije nastupila (tako i u Ppž-1373/2024 od 29. veljače 2024. te Ppž-8674/2023 od 9. srpnja 2024.).

18. Slijedom svega navedenog, Sud nalazi utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja djela prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o trgovini, pa je okrivljenika proglasio krivim za opisani prekršaj te mu je za isti izrekao novčanu kaznu kao u izreci presude.

19. Okrivljenik je kriv za navedeni prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba morao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno.

20. Prilikom odmjeravanja visine kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj, Sud je cijenio okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, dakle stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

52. Tako je sud kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika imao u vidu da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan za istovrsne prekršaje, da se protiv njega ne vodi drugi prekršajni postupak, te njegove obiteljske, osobne i imovinske prilike.

53. U postupku nisu utvrđene otegotne okolnosti, pa je sud, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisnog posebnog minimuma novčane kazne za navedeno djelo prekršaja, jer Sud smatra da je takva kazna primjerena okolnostima, posljedicama i težini počinjenog djela prekršaja te da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja i da će se ubuduće kloniti počinjenja ovakvog i sličnog prekršaja.

54. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom odlukom.

21. Prema članku 75. stavku 4. Zakona o trgovini, počinitelju prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. toga Zakona, oduzet će se imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja, a u članku 76. stavku 1. Prekršajnog zakona određeno je da će se imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je počinjen prekršaj. Prema članku 76. stavku 5. Prekršajnog zakona, oduzeta imovinska korist se neće umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost.

55. Imajući u vidu da je okrivljenik proglašen krivim zbog optuženog prekršaja, da je činjeničnim opisom opisana i imovinska korist koja je ostvarena protuzakonitom djelatnošću trgovine, čije se oduzimanje predlaže, da se visina imovinske koristi temelji na materijalnim dokazima (kupoprodajni ugovori) te osnovno načelo da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom, valjalo je utvrđeni iznos od 50.832,84 eura (383.000,00 kuna) oduzeti od okrivljenika te mu odrediti rok u kojem ga je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna (članak 152. stavak 4. Prekršajnog zakona).

56. Neosnovani su stoga navodi obrane da nema osnove za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 383.000,00 kuna jer da nema čiste dobiti, nema zarade, odnosno viška imovine koji je stečen protupravnim ponašanjem, kao što je u tom smislu neosnovano i pozivanje obrane na znanstveni rad prof. AK iz lipnja 2004., u kojem se autorica priklanja uređenju pitanja oduzimanja imovinskopravne koristi pribavljene protupravnom radnjom de lege ferenda primjenom neto načelu, s time da to pitanje u vrijeme objave toga rada nije bilo izričito zakonom uređeno. Međutim, de lege lata se zakonodavac jasno opredijelio za primjenu bruto načela, kako je propisano u citiranoj odredbi članka 76. stavka 5. Prekršajnog zakona.

57. Također, nije osnovano niti pozivanje okrivljenika na odluku Visokog prekršajnog suda broj Ppž-12250/2021 od 21. studenoga 2021., kojom je utvrđeno da nije bilo osnove za oduzimanje imovinske koristi budući da iz činjeničnog utvrđenja prekršaja (opisa djela), nije razvidno da je okrivljenik pribavio imovinsku korist. Za razliku od toga predmeta, u predmetnom činjeničnom opisu djela prekršaja za koji se tereti okrivljenik, jasno je navedeno da je isti prodajom 8 navedenih automobila ostvario 8 automobila, ostvario promet u iznosu od 383.000,00 kuna (zbroje prodajnih cijena vozila), a koji je iznos, sukladno navedenom, sud dužan oduzeti od okrivljenika (tako i Ppž-1373/2024 od 29. veljače 2024.).

22. Kako je okrivljenik proglašen krivim, Sud ga je obvezao na plaćanje paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura, koji iznos je primjeren složenosti i dužini trajanja postupka te imovinskom stanju okrivljenika.

U Rijeci 30. prosinca 2024.

Zapisničarka

Sutkinja

Jana Puškarić, v. r.

Josipa Jambrešić-Mattel, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljeniku

2. Branitelju okr.

3. Tužitelju

4. U spis