Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-414/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Ane Bosančić i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Skoblar, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika RTD d.o.o. Zadar, Grgura Mrganića 6, OIB: 70786957047, zastupan po punomoćniku Ivanu Bitanga, odvjetniku iz Zadra, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: Pn-42/2020 od 12. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru broj: Pn-42/2020 od 12. siječnja 2021. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru broj: Pn-42/2020 od 12. siječnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 22. veljače 2020., te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.650,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao nakladnik lista u kojem je objavljen sporni članak naknadi nematerijalnu štetu s osnova povrede prava osobnosti koja šteta da mu je nastala objavom spornog članka u dnevnim novinama "Zadarski list" u iznosu od 30.000,00 kuna.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer je utvrdio da je tuženik sporni članak objavio dana 22. studenoga 2019. u kojem članku spominje Aferu u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, pilote koji su helikopterom na Velebit prevezli švercera oružja, streljivo koje je prodavano i bivšem dogradonačelniku [adresa], dok se ime tužitelja spominje u zasebnom dijelu članka koji je preuzet od HINE, te je objavljena slika tužitelja i navedeno da je osumnjičenik časnik HRZ-a i da su prijavljena trojica pilota i da se navodno radi i o vojnom pilotu JA. Također da je u članku navedeno da je "nakon prvotnog istraživanja policija podnijela nadležnom državnom odvjetništvu kaznene prijave protiv četvorice hrvatskih državljana u dobi od 36, 40, 41 i 42 godine", a što je i tužitelj iskazao da je protiv njega podnesena kaznena prijava iz čega onda proizlazi da je u vrijeme pisanja predmetnog članka tužitelj bio jedan od "osumnjičenih časnika HRZ-a" kako je i navedeno uz njegovu sliku u članku.

Nadalje, iz provedenih dokaza, a i iz iskaza tužitelja, da proizlazi da je prije objave spornog članka dana 7. studenoga 2019. od strane djelatnika PU Zadarske izvršena pretraga njegovog doma, te je u svezi toga protiv njega podignuta optužnica i kazneni postupak da je u tijeku, pa da je s obzirom kako je tužitelj bio visoko pozicionirani vojni časnik postojalo opravdano zanimanje javnosti, te je stoga trebalo dati prednost pravu tuženika na slobodu izražavanja pred zaštitom ugleda tužitelja te da je dio članka preuzet od HINE, da je napisan temeljem Izvješća policije i da su u to vrijeme razni mediji pisali o tzv. aferi u HRZ, a posebno s obzirom na činjenicu da je tužitelj u vrijeme objave spornog članka bio predmetom istrage od strane policije, to da je i članak objavljen u dobroj vjeri, pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za naknadom štete.

8. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04., 84/11., 81/13.) propisano je naime da je nakladnik koji je informacijom objavljenom u mediju prouzročio drugome štetu dužan štetu naknaditi, osim u slučajevima propisanim tim Zakonom, a u stavku 4. alineja 3. je između ostalog propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, te da je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

9. Dakle, postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a one su sukladno općim propisima obveznog prava odnosno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) kao propisa koji je bio na snazi u vrijeme objave spornog članka, štetna radnja (objavljivanje informacije), objektivna protupravnost štetne radnje (podobnost informacije da povrijedi dostojanstvo, ugled ili čast ili neko drugo zaštićeno pravo osobe), šteta (povreda privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti te psihičke ili fizičke boli ili pak strah zbog pretrpljene povrede) te uzročna veza između štete i štetne radnje.

10. Pravo osobnosti definira Zakon o obveznim odnosima u članku 19. , a odredbom članka 1046. definirana je neimovinska šteta kao povreda prava osobnosti, te odredbom članka 1100. istog Zakona propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema pri čemu će o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha kao i cilju kojem ta naknada služi.

11. Sloboda izražavanja i zaštita privatnosti osobe načelno uživaju istu zaštitu jer su to prava istoga ranga ali i prava koja se po prirodi stvari najčešće sukobljavaju, pa je zbog toga zadatak suda uravnotežiti ta prava i ocijeniti koje je od dvaju suprotstavljenih prava istog ranga u okolnostima konkretnog slučaja pretežnije. Javni interes nesumnjivo postoji kad se informacija odnosi na javne poslove, događaje i djelatnosti, a u konkretnom se slučaju radi o tužitelju koji je u vrijeme objave spornog članka bio visoko pozicionirani pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, pa je time i izazivao zanimanje javnosti za navedeni događaj. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca, a Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama zauzeo stav da je zadatak novinara pružati informacije od javnog interesa te da postoji pravo javnosti da te informacije prima.

12. Predmetni članak je kako je već navedeno objavljen dana 22. studenoga 2019. u dnevnim novinama Zadarski list.

Ime tužitelja se spominje u posebnom članku u okviru te je ispod toga članka navedeno da je preuzet od HINE, a ispod toga je objavljena njegova slika i uz sliku navedeno EA, osumnjičeni časnik HRZ-a, u članku se ne navodi da je upravo tužitelj upravljao helikopterom kako on navodi u tužbi nego da su vojni piloti u vojnom helikopteru navodno prevozili švercere oružja.

13. Prvostupanjski sud je stoga, protivno žalbenim navodima, pravilno dao prednost tuženikovoj slobodi misli i izražavanja pred pravnom zaštitom jamstva poštivanja tužiteljeva dostojanstva, ugleda i časti s obzirom da je konačni cilj slobode izražavanja pravo javnosti da bude informirana o stvarima od javnog interesa. Objavljene informacije bile su od javnog interesa te se temelje na činjenicama za koje je tuženik imao osnovani razlog povjerovati da su točne, objavljene su u dobroj vjeri a svakako je postojalo i opravdano zanimanje javnosti za objavu tih informacija, pa je slijedom toga tužbeni zahtjev odbijen.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 30. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak