REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1040/2019-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženice HTE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. godine, u zastupnice tužitelja HT, zamjenice OGDO i punomoćnice tuženice Zvjezdane Znidarčić Begović, dana 30. prosinca 2024. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tuženici HTE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da isplati tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 14.384,45 eura, sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose:
- na iznos od 264,99 eura od 01. svibnja 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. lipnja 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. srpnja 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. kolovoza 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. rujna 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. listopada 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. studenog 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. prosinca 2013.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. siječnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. veljače 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. ožujka 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. travnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. svibnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. lipnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. srpnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. kolovoza 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. rujna 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. listopada 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. studenog 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. prosinca 2014.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. siječnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. veljače 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. ožujka 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. travnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. svibnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. lipnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. srpnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. kolovoza 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. rujna 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. listopada 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. studenog 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. prosinca 2015.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. siječnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. veljače 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. ožujka 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. travnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. svibnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. lipnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. srpnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. kolovoza 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. rujna 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. listopada 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. studenog 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. prosinca 2016.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. siječnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. veljače 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. ožujka 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. travnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. svibnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. lipnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. srpnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. kolovoza 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. rujna 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. listopada 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. studenog 2017.g. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 trošak postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.189,92 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Odjel za pravne poslove od 09.svibnja 2005.g. tužitelj utvrđen vlasnikom odgovarajućih suvlasničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa], u narav dvosobni stan na II katu zgrade. Navodi se da je taj stan koristila tuženica bez valjane pravne osnove jer s tužiteljem nije sklopila ugovor kojim bi regulirani korištenje stana. Navodi se da je u postupku pred ovim sudom donesena odluka kojom se tuženici nalaže isplatiti tužitelju iznos od 153.247,89 kn, za razdoblje od srpnja 2005.g. do ožujka 2013. godine, sa zateznom kamatom, a osim toga da je donesena presuda kojom se nalaže tuženici da iseli iz spomenutog stana i preda ga u posjed tužitelju, slobodnog od osoba i stvari. Tužitelj navodi da mu je tuženica predala stan u posjed dana 03. studenog 2017.g., pa da to znači da je tuženica koristila stan bez valjane pravne osnove i nije plaćala tužitelju naknadu za korištenje stana, od travnja 2013.g. do predaje stana u posjed. Stoga tužitelj traži od tuženice da mu plati naknadu za korištenje stana.
2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 15. ožujka 2023. godine (list 209 - 2011 spisa) tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da isplati tužitelju iznos od 14.384,45 eura, sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 264,99 eura od 01. svibnja 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. lipnja 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. srpnja 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. kolovoza 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. rujna 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. listopada 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. studenog 2013.g. do isplate,
- na iznos od 264,99 eura od 01. prosinca 2013.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. siječnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. veljače 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. ožujka 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. travnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. svibnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. lipnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. srpnja 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. kolovoza 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. rujna 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. listopada 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. studenog 2014.g. do isplate,
- na iznos od 261,59 eura od 01. prosinca 2014.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. siječnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. veljače 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. ožujka 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. travnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. svibnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. lipnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. srpnja 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. kolovoza 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. rujna 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. listopada 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. studenog 2015.g. do isplate,
- na iznos od 256,01 eura od 01. prosinca 2015.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. siječnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. veljače 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. ožujka 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. travnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. svibnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. lipnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. srpnja 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. kolovoza 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. rujna 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. listopada 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. studenog 2016.g. do isplate,
- na iznos od 257,85 eura od 01. prosinca 2016.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. siječnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. veljače 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. ožujka 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. travnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. svibnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. lipnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. srpnja 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. kolovoza 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. rujna 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. listopada 2017.g. do isplate,
- na iznos od 269,01 eura od 01. studenog 2017.g. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Ujedno da se naloži tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom. Tuženica navodi da bi tužitelj bio ovlašten tražiti naknadu za korištenje tuđe stvari, potrebno je da dokaže ispunjenje pretpostavki, odnosno činjenicu da je tuženica tj. osoba koja je a je potrebno koristila stan uistinu i ostvarila korist. Upravo tako je propisano odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima. Prema tome, ako tuženica nije ostvarivala korist upotrebljavajuću tuđu stvar, tada ona nije dužna s tog osnova ništa ni platiti. ističe da je u tom razdoblju tuženica uredno plaćala sve račune i naknade za predmetni stan, dok tužitelj koji tvrdi da je vlasnik od 2005.g. nije dostavio nikakav dokaz o plaćanjima u korist navedene nekretnine, pa čak ni pričuvu. Tuženica se protivi i visini tužbenog zahtjeva, jer je previsoka, a tužitelju je nesporno poznato da tuženica u utuženom razdoblju nije stanovala u tom prostoru, jer je stan bio izvan funkcije za stanovanje. Napominje da je u predmetu P-4591713 provedeno građevinsko vještačenje i da se u njemu nalazi fotodokumentacija iz koje proizlazi da predmetni prostor ne predstavlja stan podoban za korištenje i stanovanje kroz cijeli utuženi period, te da je u derutnom stanju. Ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, jer iz priloženog Ugovora proizlazi da je stan dat na upravljanje Državnim nekretninama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženici.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, zemljišno knjižni izvadak, zapisnik od 23. ožujka 2017.g., presudu PS-410,07, zapisnik o primopredaji stana, fotografija stana, zahtjeva tužitelju za sklapanje ugovora o najmu stana, preslike računa, fotografije brojila, očevidom na licu mjesta, građevinskim vještačenjem, saslušanjem tuženice osobno kao parnične stranke.
5. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nije sporno da je tužitelj vlasnik stana temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 09. svibnja 2005. godine, koje je postalo pravomoćno dana 01. srpnja 2005. godine.
7. Nije sporno da je baka tuženice pokojna gđa. DTE bila nositeljica stanarskog prava, ali tuženica kao njezina unuka nije stekla stanarsko pravo, iako je to pokušavala.
8. Nije sporno da je tuženica stanovala u predmetnom stanu te na taj način bila u posjedu stana.
9. Nije sporno da je protiv nje vođen postupak radi iseljenja poslovni broj Ps- 410/07 i da joj je pravomoćnom odlukom suda naloženo da iseli iz stana.
10. Sporno je pitanje je li u utuženom razdoblju tuženica bila u posjedu stana, odnosno je li koristila stan, pa shodno tome, je li u obvezi platiti tužitelju naknadu za bespravno korištenje stana.
11. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
12. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na odredbi čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te od tuženice traži naknadu za korištenje stana za razdoblje u kojem je tužena bila u posjedu stana. Poziva se na pravomoćnu presudu poslovni broj Ps-410/07 od 18. veljače 2011. g. kojom je tuženoj naloženo iseliti iz stana i isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju.
13. Tužitelj tvrdi da je tuženica bila u posjedu stana do 03. studenog 2017.g. i da to proizlazi iz zapisnika o primopredaji stana, u kojem je naznačeno da se stan preuzima s ključevima stana i s ključevima ulaznih vrata u zgradu. Tužitelj tvrdi da je posjed nekretnine prenesen na tužitelja u tom trenutku, dakle 03. studenog 2017.g.
14. Proveden je dokaz pregledom spisa P-4591/13 u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je naloženo tuženici da plati tužitelju za neovlašteno korištenje stana iznos od 153.247,89 kn, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
15. U istom predmetu proveden je očevid i građevinsko vještačenje. Na očevidu dana 24. listopada 2014.godine konstatirano je :
"Daljnjim pregledom utvrđuje se da je stan ispražnjen od stvari, a sama tuženica navodi da u istom stanu ne stanuje negdje od kraja 2013. godine…Tuženica ujedno navodi da predmetni stan nema riješeno grijanje i dovod tople vode, a pregledom stana utvrđuje se da postoji kalijeva peć koja je međutim izvan funkcije, odnosno u prostoru kupaonice zatiče se električni 50. litarski bojler za koji tuženica navodi da gaje ona instalirala radi grijanja tople vode."
16. U ovom postupku proveden je dokaz saslušanjem tuženica koja je navela da je u predmetnom stanu na adresi [adresa], živjela od 1991.g. do 2013.g. Navela je da je doselila u Zagreb na studij i živjela s bakom u tom stanu, na kojem je baka imala stanarsko pravo. Međutim, kako je baka umrla svega šest mjeseci nakon njenog dolaska u Zagreb, tuženica nije stekla uvjete za stjecanje stanarskog prava, jer nije bila prethodno dvije godine prijavljena kao član kućanstva. Navela je da je do 2013. godine stanovala u tom stanu i plaćala sve režijske troškove, te da je iselila iz stana u svibnju 2013.g. kada je kupila novi stan u [adresa]. Navela je da je tada u potpunosti ispraznila stan od svih svojih stvari i da nakon toga više nikada nije prespavala u tom stanu. Navodi da nitko od nje nije tražio da vrati ključ od stana i da naprosto nije znala kome bi taj ključ vratila. Tvrdi da u utuženom razdoblju nije koristila stan i da nakon uviđaja u listopadu 2014.g. više nikada nije ušla u taj stan. Navela je da je boravište odjavila 2013. godine, kada je kupila novi stan. Također je navela da je u pogledu naknade za korištenje stana za prethodno razdoblje već isplatila državi 318.000,00 kn. Uz to je navela da nikada nije dobila od Državnih nekretnina poziv da preda stan u posjed.
17. Iskaz tužiteljice je u cijelosti prihvaćen jer je djelovao iskreno i uvjerljivo. 18. U ovom postupku je provedeno građevinsko vještačenje putem vještaka Mladena Ožića dipl. ing. Vještak je najprije izvršio izračun tržišne najamnine odnosno naknade za korištenje stana u utuženom razdoblju, bez provođenja očevida. Vještak je utvrdio vrijednost tržišne najamnine predmetnog stana u razdoblju od 01. svibnja 2013. godine do 01. prosinca 2017.g. u ukupnom iznosu od 108.379,66 kn.
19. Tuženica je prigovorila takvom nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da vještak nije pregledao predmetni stan, koji kroz utuženi period nije bio podoban za stanovanje jer u njemu nema grijanja ni tople vode, potpuno je neodržavana vanjska stolarija - prozori. Predložila je da sud provede očevid uz sudjelovanje građevinskog vještaka i da vještak nakon toga sačini nalaz i mišljenje
20. Prihvaćen je prijedlog tuženice i proveden očevid dana 25. studenog 2022. godine. Pregledom stana utvrđeno je da je stan u zapuštenom i derutnom stanju. Vještak je utvrdio da u stanu nema vode i struje a plin je plombiran.
21. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je prvotni nalaz i mišljenje napravio s pretpostavkom prosječne opremljenosti održavanja predmetnog stana. Nakon provedenog očevida vještak je u dopunskom nalazu naveo da je utvrđeno da stan nije u funkciji, da nije održavan, da je u zapuštenom stanju. Utvrdio je da instalacija električne energije nije u funkciji kao niti vodovodna instalacija, dok je na plinskoj instalaciji plomba. Ujedno je utvrdio da nema grijanja. Vještak je utvrdio da u manjoj prostoriji nedostaje prozor, te su se u toj prostoriji naselile ptice. Utvrdio je da je sva vanjska stolarija dotrajala i da je u neupotrebljivom stanju, a sa zidova otpada boja. Vještak je, nadalje, utvrdio tragove procurjevanja vode s gornjeg kata.
22. Vještak je utvrdio da predmetni stan duže vrijeme nema minimalne tehničke uvjete za stanovanje, te da bez većih ulaganja nije podoban za stanovanje ili najam. Naglasio je da u stanu nije moguće osigurati održavanje osobne higijene, pripremu hrane, zaštitu od atmosferilija, toplinsku izolaciju te grijanje prostora.
23. Dopunski nalaz i mišljenje sud je prihvatio, smatrajući da je izrađen objektivno i obrazloženo, nakon pregleda nekretnine, odnosno nakon pregleda stana prilikom očevida. Naime, kako je i sam vještak naglasio, njegov prvotni nalaz i mišljenje izrađeni su, bez pregleda nekretnine, dakle na temelju prosječne opremljenosti održavanja stana. Takav nalaz i mišljenje ne može se primijeniti na ovaj slučaj, jer predmetni stan ne samo da nije prosječno opremljen, već je potpuno derutan, u što se neposredno uvjerila sudska komisija. Napominje se da na jednoj prostoriji u stanu nedostaje prozor, pa su kroz otvor (gdje se nekada vjerojatno nalazio prozor) u prostoriju ušle ptice i napravile gnijezdo.
24. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da je tuženica živjela u predmetnom stanu do svibnja 2013. godine, kada je iselila iz stana jer je kupila novu nekretninu. Ovaj navod tuženica je dokazala Ugovorom o kupoprodaji nekretnine (list 116 spisa) iz kojeg je razvidno da je 28. svibnja 2013. godine, sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine i od prodavateljice DT kupila stan u [adresa], na adresi [adresa].
25. Osim toga, iz računa GSKG koji su dostavljeni u spis a koji se odnose na stan na adresi [adresa], evidentno je da glase na ime tuženice, a odnose se na razdoblje od prosinca 2013. godine pa nadalje (list 103 spisa). Također iz zahtjeva za promjenu naziva obveznika/potrošača (list 115 spisa) proizlazi da je 12. studenog 2013. godine obavijestila Zagrebački holding da je temeljem kupoprodajnog ugovora postala novi potrošač na adresi [adresa].
26. Činjenica je da je tuženica plaćala račune i za stan na adresi [adresa], u [adresa], a kako je navela, režijski računi su glasili na njezino ime i ona ih je podmirivala do 2017.godine.
27. Prema tome, utvrđeno je da u utuženom razdoblju tuženica nije živjela u predmetnom stanu na adresi [adresa], te da je stan u utuženom razdoblju bio neadekvatan za stanovanje. Utvrđeno je da tuženici nitko od strane tužitelja nije tražio ključ od stana, a ona nije znala kome bi taj ključ trebala predati, a kada je pokušala riješiti ovo pitanje u Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, nisu joj dali nikakvu uputu niti odgovor.
28. Također je utvrđeno da je tuženica već platila tužitelju iznos od 318.000,00 kn s osnova naknade za korištenje stana za prethodno razdoblje.
29. Iako je tužitelj kao pravni temelj tužbe naznačio naknadu za korištenje stana, tražio je da se vještaku odredi zadatak utvrditi tržišnu najamninu odnosno naknadu za korištenje stana. Tražeći da se utvrdi tržišna najamnina, tužitelj pokazuje da zapravo potražuje naknadu izmakle koristi, propisanu odredbom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima. Da bi tužitelj imao pravo na naknadu trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke, i to: da tužitelj korist nije ostvario, da bi ga mogao ostvariti po redovnom tijeku stvari i da je dopuštena pravna osnova po kojoj bi bila ostvarena. Dakle, nije dovoljna apstraktna, teorijska mogućnosti ostvarivanja dobiti, već se mora utvrditi da je oštećenik osnovano mogao očekivati da će dobit i ostvariti, te da je zaista imao nakanu ostvariti korist i da postoji vjerojatnost da bi je ostvario.
30. Tužitelj u ovom slučaju nije dokazao navedene pretpostavke, naročito s obzirom stvarnu nakanu da stan da u tržišni najam, a osim toga, nije dokazao ni visinu tužbenog zahtjeva, jer se prvotni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ne mogu koristiti jer su sačinjeni prije obavljenog očevida u stanu, dakle prema procjeni o prosječnoj opremljenosti stana, koja je u bitnome različita od konkretnog slučaja.
31. Tužitelj nije tražio dopunu vještačenja u tom pogledu, niti je tražio novo građevinsko vještačenje kojim bi se utvrdila visina tržišne najamnine za konkretan stan imajući u vidu stvarno, faktično stanje toga stana, pa stoga tužitelj nije dokazao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. 32. Kako je protutužbeni zahtjev razdvojen, o njemu će se odlučiti zasebnom odlukom.
33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tuženice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.
34. Troškovi tuženice obuhvaćaju: pristup na ročište 09.04.2018.g. - 100 bodova, sastav odgovora na tužbu - 100 bodova, pristup na ročište 24.05.2018.g. - 100 bodova, pristup na ročište 20.02.2019. - 250 bodova, sastav podneska 22.12.2021.g. - 250 bodova, rasprava 13.04.2022. - 250 bodova, podnesak 09.05.2022. - 250 bodova, pristup na očevid - 250 bodova, sastav podneska 20.03.2023. - 250 bodova, sastav podneska od 19.04.2023.g. - 250 bodova, pristup na ročište 07.02.2024. - 250 bodova, ročište 21.11.2024. - 250 bodova, pristup na ročište 11.12.2024.g. - 250 bodova, ukupno 2800 bodova, odnosno 5.500,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 1.375,00 eura i trošak dopunskog građevinskog vještačenja i izlaska sudske komisije na očevid u ukupnom iznosu od 314,92 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tužitelj dužan platiti tuženici iznosi 7.189,92 eura.
35. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine
Sudac
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.
DNA
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
