Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3262/2022-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Anji Lubin, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Radomir Glumičić i Anja Lubin, odvjetnici iz Zagreba protiv I tuženice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba i II tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. rujna 2024. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Anje Lubin, odvjetnice i punomoćnice II tuženika UC, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika I tuženice, dana 30. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''1. Nalaže se I.- tuženoj odvjetnici ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. - tuženom HRVATSKOJ OSIGURAVAJUĆOJ KUĆI d.d., Capraška 6, 10 000 Zagreb, OIB: 00432869176, solidarno isplatiti tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.049,27 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos od 20.049,27 EUR od 10.06.2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I.- tuženoj odvjetnici ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. - tuženom HRVATSKOJ OSIGURAVAJUĆOJ KUĆI d.d., Capraška 6, 10 000 Zagreb, OIB: 00432869176, solidarno isplatiti tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi II tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.12.2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 26.12.2022. navodi da su tužitelj i I tužena poslovno surađivali na način da je I tužena kao odvjetnica zastupala tužitelja kao stranku u postupku koji se je vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl. broj: P- 12517/01, po tužbi KORNI ING d.o.o. protiv ovdje tužitelja radi isplate. U predmetnom postupku je ovdje tužitelju naloženo da isplati KORNI ING d.o.o. iznos od 7.158,99 EUR-a sa zateznom kamatom na iznos od 14.000,00 DEM po stopi koju banke u mjestu ispunjenja obveze plaćaju za štedne uloge po viđenju u DEM za razdoblje od 24.11.1998. do 28.02.2002. te na iznos od 7.158,99 EUR-a po stopi koju banke u mjestu ispunjenja obveze plaćaju na štedne uloge po viđenju u EUR, za razdoblje od 01.03.2002. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskotne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, odnosno od 01.08.2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti navedenih iznosa po prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze, u roku od 15 dana, te mu je naloženo da plati trošak postupka u iznosu od 15.553,00 kune, kao i trošak žalbe tužitelju u iznosu od 1.234,00 kuna. U predmetnom postupku u prvom stupnju KORNI ING d.o.o., kao tužitelj, je u cijelosti bio odbijen s tužbenim zahtjevom, međutim, u drugostupanjskom postupku je županijski sud preinačio presudu na gore opisani način. Nezadovoljan izrekom presude tužitelj je zahtijevao od I tužene da poduzme sve potrebne pravne radnje radi zaštite njegovih prava i interesa, što podrazumijeva podnošenje revizije kao i ustavne tužbe, što I tužena nije učinila. Dana 16.11.2021. godine tužitelj se obratio dopisom I tuženoj radi dostave rješenja Vrhovnog suda RH u predmetu P- 12517/01 koji se je vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu kao i cjelokupnog predmeta P- 12517/01, a s obzirom da I tužena nije predmetno rješenje Vrhovnog suda RH dostavila tužitelju čim ga je zaprimila, te je tužitelj ujedno u istom dopisu tražio naknadu štete radi ne postupanja u zakonskim rokovima zbog propuštanja roka za podnošenje ustavne tužbe u predmetu P- 12517/01. Na ovaj zahtjev tužitelja I tužena je odgovorila 01.03.2022. godine, u kojem dopisu u bitnome navodi da je u pogledu podnošenja ustavne tužbe u predmetu P- 12517/01 pravni put iscrpljen već drugostupanjskom odlukom dok Vrhovni sud nije pronašao dopuštenom reviziju podnijetu sukladno odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a u svezi s čl. 373. a ZPP a, a da po pravnom mišljenju I tužene nije bilo osnova za razmatranje osnovanosti izvanredne revizije, kao niti osnove za podnošenje ustavne tužbe jer po mišljenju I tužene u postupku P- 12517/01 nije povrijeđeno niti jedno ustavno pravo tužitelja. Dakle, prema mišljenju I tužene elemenata za sastav ustavne tužbe u momentu isteka roka od 30 dana od primitka drugostupanjske odluke, nije bilo. Međutim, tužitelj naglašava kako upravo I tužena tek po primitku rješenja VSRH kojim se revizija proglašava nedopuštenom (znači 2 godine nakon isteka roka za podnošenje ustavne tužbe), navodi kako smatra da nema osnove za ustavnu tužbu, dok je ranije uvjeravala tužitelja da imaju osnove za ustavnu tužbu.

2.Tužitelj, nadalje, dodaje da u svojem dopisu I tužena navodi kako je reviziju podnijela na inzistiranje tužitelja. Međutim, I tužena ujedno sama navodi kako je s tužiteljem razgovarala o mogućnosti podnošenja ustavne tužbe, da bi zatim rekla kako nikada nije bilo riječi o podnošenju ustavne tužbe. Znači, ista je kontradiktorna sama sebi u svojim navodima. Ujedno se ukazuje kako je I tužena podnijela redovitu reviziju umjesto izvanredne iako je bila svjesna činjenice da redovita revizija neće biti dopuštena jer vrijednost pobijanog dijela odluke ne prelazi 200.000,00 kuna, a što je I tužena kao odvjetnica morala znati. Nadalje, I tužena je uputila tužitelja da se ustavna tužba treba podnijeti tek nakon što Vrhovni sud RH odluči o reviziji, što je netočno. S obzirom da je riječ o izvanrednim pravnim lijekovima, i prijedlog za reviziju (bilo redovnom bilo izvanrednom) i ustavna tužba moraju se podnijeti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti drugostupanjske sudske odluke, što znači da se i ustavna tužba i prijedlog za reviziju moraju podnijeti paralelno, te će Ustavni sud RH prekinuti postupak o odlučivanju po ustavnoj tužbi dok se ne odluči o prijedlogu za reviziju, te ukoliko prijedlog za reviziju bude odbijen ili odbačen, podnositelj ustavne tužbe o istome mora obavijestiti Ustavni sud RH kako bi Ustavni sud RH nastavio postupati po podnesenoj ustavnoj tužbi. Nadalje, neistiniti su navodi da nije bilo osnove za podnošenje ustavne tužbe, naime sama I tužena navodi kako u postupku P- 12517/01 nisu provedeni svi dokazni prijedlozi koje je predložio GC, što znači da je došlo do povrede prava na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima. Uz sve navedeno, neistiniti su navodi I tužene da tužitelj nije inzistirao na ustavnoj tužbi, što je razvidno iz e-mail korespondencije koju tužitelj dostavlja kao dokaz.

3. Kako je I tužena odbila isplatiti tužitelju naknadu štete, tužitelj se je sa zahtjevom za naknadu štete dana 09.07.2022. godine obratio Hrvatskoj osiguravajućoj kući u kojoj I tužena kao odvjetnica ima policu osiguranja od odgovornosti odvjetnika, te ga je HOK d.d. odbio sa zahtjevom za naknadu štete u bitnom navodeći da smatraju kako I tužena nije prouzročila štetu tužitelju iz razloga što podnošenje ustavne tužbe ne bi polučilo rezultata. Naime, takav odgovor je paušalan i neosnovan. Tužitelj se pita kako itko može znati da li bi neki pravni lijek polučio rezultata ako isti nikada nije ni podnesen. Naročito, nakon što je I tužena prvotno tužitelju govorila da ima osnova za ustavnu tužbu, da bi kada je propustila rok, promijenila mišljenje, te se pozivaju na odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje pitanje ugovorne odgovornosti za štetu. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 342. st. 1. - 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), te čl. 765. st. 1. – 3. ZOO-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da je I tužena postupila protivno odredbama Zakona o odvjetništvu i Zakona o obveznim odnosima jer nije postupala sukladno uputama tužitelja kao stranke, propustila je zakonom propisane rokove zbog čega je tužitelju uzrokovala štetu u iznosu od 151.061,22 kuna (a koji iznos predstavlja sljedeće: 140.811,22 kn prisilna naplata od strane KORNI ING d.o.o. preko Fine, 10.000,00 kn sudska pristojba, 250,00 kn trošak za vještaka), te je nakon svega otkazala punomoć tužitelju bez navođenja razloga, a što je sve ujedno i protivno odredbama Kodeksu odvjetničke etike. Stoga, tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude:

-(Ad I) kojom se nalaže I i II tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 151.061,22 kn uvećan za zatezne kamate tekuće od 10.06.2022. do isplate, te

-(Ad II) kojom se nalaže I i II tuženicima solidarno naknaditi tužitelju aprnični trošak ovog postupka uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

4. I tuženica odvjetnica ĐC u odgovoru na tužbu od 16.02.2023. ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. I tužena ne spori kako su ona i tužitelj poslovno surađivali kao na način da ga je zastupala kao stranku, između ostalog i u predmetu posl. broj: P-12517/01 po tužbi KORNI ING d.o.o. protiv ovdje tužitelja te ističe kako je predmet preuzela u fazi kada je već bila donijeta prvostupanjska presuda, odnosno žalbu i drugostupanjsku odluku u navedenom predmetu dostavila joj je bivša punomoćnica tužitelja, odvjetnica Ana Rajnović Mišković, koja je istu zaprimila dana 25. rujna 2018. godine. Tužitelj je tijekom roka za podnošenje daljnjih pravnih lijekova pokušavao postići dogovor s KORNI ING d.o.o., odnosno pokušao je staviti u prijeboj tražbine koje su navodno imali jedan prema drugome, te je odgađao daljnje postupanje I tužene radi mogućnosti dogovora. Također je uputio I tuženu obratiti se punomoćnici KORNI ING d.o.o.-a, SCZ radi prijeboja potraživanja, što je I tužena i učinila e-mailovima od 11. i 17. listopada 2018. godine koje tužitelj dostavlja u spis. Konačno, nakon što je I tužena dana 24. listopada 2018. godine ( dva dana prije isteka roka za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka) zaprimila e-mail odvjetnice KORNI ING d.o.o.-a kojim ju obavještava da joj je poznato da su se ''stranke trebale sastati radi eventualnog dogovora'', ali da nema saznanja jesu li se sastali, I tužena je o navedenom odmah obavijestila tužitelja koji je tijekom navedenih pregovora kompletan spis imao kod sebe da joj donese spis kako bi mogla postupati. I tužena naglašava i kako je tužitelj nakon napisane revizije ponovno odnio spis radi ''konzultacija s nekim dobrim pravnicima''. Nakon navedenih ''konzultacija'' dostavio je I tuženoj email 25. listopada 2018. godine sa svojim primjedbama, ali revizija je već bila poslana, s time da nije bilo primjedbi na činjenicu da je napisana samo redovita revizija, kojoj je I tužena ipak paušalno i podredno dodala izvanrednu reviziju u nastavku teksta.

5. I tužena, a u pogledu e -maila tužitelja kojim dostavlja odgovor svoje prijateljice, odvjetnice Branke Mandić od 15. listopada, I tužena ističe kako je ona unatoč navedenom mišljenju kolegice Mandić smatrala kako tužitelj ima osnovu za podnošenje redovite revizije temeljem odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, i 89/14, dalje u tekstu ZPP), jer je smatrala kako je drugostupanjska presuda donijeta prema odredbama članka 373.b ZPP-a, dok za izvanrednu reviziju propisanu odredbom članka 382. stavak 2. nisu bile kumulativno ispunjene pretpostavke za podnošenje iste, te ju je I tužena podnijela paušalno što se može utvrditi iz predmetne revizije. Konačno, i prvostupanjski i drugostupanjski sud u predmetu broj: P-12517/01 po tužbi KORNI ING d.o.o. protiv ovdje tužitelja složili su se kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno, te se radilo isključivo o pitanju primjene materijalnog prava, a revizija je podnijeta jer je prvostupanjski sud odbio daljnje dokazne prijedloge tuženika radi primjene materijalnog prava dok je drugostupanjski sud utvrdio da je materijalno pravo u tom dijelu pogrešno primijenjeno. Osnova za izvanrednu reviziju nije bilo prema pravnoj procjeni I tužene. Također, I tužena je jasno dala do znanja tužitelju da će eventualno podnijeti ustavnu tužbu ovisno o odluci Vrhovnog suda po reviziji. I tužena ističe kako je tužitelj znao kako ona nije podnijela ustavnu tužbu protiv drugostupanjske odluke, osobito jer za istu nije niti potpisao punomoć za zastupanje, a kako je utuženi iznos ovrhom naplaćen dana 24. 12. 2018. godine, radi čega ističe prigovor zastare potraživanja materijalne štete.

6. Također, I tužena smatra da bi u ovom sporu za naknadu štete valjalo ocijeniti i da li bi tužitelj uspio u sporu da je ustavna tužba podnesena pravovremeno, jer je za postojanje odštetne odgovornosti, uz postojanje štetne radnje ili propusta u poduzimanu dužne radnje, potrebno da postoji i uzročno-posljedična veza između propusta i nastale štete. Naglašava kako je tužba u predmetu broj: P-12517/01 po tužbi KORNI ING d.o.o. protiv ovdje tužitelja, podnijeta 2001. godine a spor je pravomoćno okončan 2018. godine, dakle nakon 17 godina, izvedeni su brojni dokazi, a između ostalog provedeno je i vještačenje po vještaku građevinske struke dipl. ing. građ. Domagoju Silov-Tepiću, po prigovorima ovdje tužitelja izrađen je i dopunski nalaz, te je navedeni vještak ostao kod svojeg nalaz i mišljenja te obrazložio zašto je utvrdio da se ''nekretnina može smatrati dovršenom i predanom u roku prema zapisniku o primopredaji nekretnine od 24.11.1998. godine''. Slijedom navedenoga, I tužena predlaže nakon provođenja postupka i izvođenja svih dokaza tužbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška I tuženoj.

7. II tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. u odgovoru na tužbu od 20.02.2023. navodi da osporava navode tužbe u cijelosti, dakle kako u pogledu osnovanosti samog zahtjeva tako i njegove visine, budući da u postupanju I tužene nema niti protupravnosti, niti je zbog bilo kojeg njezinog činjenja/nečinjenja tužitelju nastala šteta. II tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev, budući je isti kako činjenično tako i pravno potpuno neosnovan, jer je tužitelj je pravomoćno izgubio spor budući je tužbeni zahtjev bio neosnovan. Nikakva izvanredna revizija niti ustavna tužba ne bi to promijenile. Dakle, osnovno što nedostaje jest kauzalni neksus između eventualnog propusta ulaganja izvanredne revizije ili pak ustavne tužbe i navodne štete nastale tužitelju. Ustavna tužba nije pravni lijek niti ustavni sud postupa kao sud višeg stupnja u odnosu na sudove koji su donijeli osporene pravne akte. Isto tako izvanredna revizija nije redoviti pravni lijek i za njezino izjavljivanje potrebno je kumulativno ispunjenje mnoštva uvjeta propisanih ZPP-om. Ustavnom se tužbom traži zaštita točno određenog ustavnog prava, a izvanrednom revizijom potrebno je određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg se ona predlaže kao i određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno, a tužiteljevi navodi uopće nisu predmet ustavnosudske zaštite niti je riječ o pitanjima kojima se, pa su i sama očekivanja tužitelja vezana uz ustavnu tužbu ili pak izvanrednu reviziju, potpuno pravno promašena. Slijedom izloženog, II tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga na naknadu parničnog troška II tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

8. Tužitelj u podnesku od 05.09.2023., a u odnosu na odgovore na tužbu, u bitnome navodi da je u svom rješenju posl. br. Rev 994/2019 od 13.04.2021. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo da ''nije ostvarena pretpostavka za podnošenje revizije iz odredbe čl. 382., st. 1., t. 3. ZPP, u svezi s čl. 373.a ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b ZPP-a.; Naime, drugostupanjska je presuda donesena na temelju odredba čl. 368., st. 1. i čl. 373., st. 3. ZPP.; Nadalje, obzirom na pravnu prirodu ovog spora, odnosno kako pobijana presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenju postojanja radnog odnosa te kako vrijednost predmeta spora niti jednog od dva zahtjeva ne prelazi iznos 200.000,00 kuna to revizija tuženika nije dopuštena ni prema odredbi čl. 382., st. 1., t. 1. i 2. ZPP.'', a da je I tužena kao odvjetnica, pravnica sa položenim pravosudnim ispitom, morala znati da redovna revizija neće biti dopuštena jer vrijednost pobijanog dijela odluke ne prelazi 200.000,00 kuna odnosno morala je biti upoznata sa navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku, a sve sukladno propisanim odredbama ugovora o nalogu koje je tužitelj naveo tužbi. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu I tuženice o tome da je ona tužitelju jasno dala do znanja da će eventualno podnijeti ustavnu tužbu ovisno o odluci Vrhovnog suda po reviziji, tužitelj smatra da je I tuženica ovom izjavom priznala da nije znala da se prijedlog za reviziju i ustavna tužba moraju podnijeti paralelno, a posljedično je time prouzročila štetu tužitelju, te da s obzirom da je riječ o izvanrednim pravnim lijekovima, i prijedlog za reviziju (bilo redovnu bilo izvanrednu) i ustavna tužba moraju se podnijeti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti drugostupanjske odluke, što znači da se i ustavna tužba i prijedlog za reviziju moraju podnijeti paralelno, te će Ustavni sud prekinuti postupak o odlučivanju po ustavnoj tužbi dok se ne odluči o prijedlogu za reviziju. Tužena ne može ''eventualno podnijeti ustavnu tužbu'' budući je podnošenje iste zahtijevao tužitelj kao nalogodavatelj, a sve sukladno odredbama o ugovoru o nalogu koje propisuje Zakon o obveznim odnosima. I tužena je morala podnijeti ustavnu tužbu i naplatiti podnošenje iste tužitelju, ali isto tako upozoriti tužitelja napismeno da će takva ustavna tužba biti odbijena odnosno ''da neće proći na Ustavnom sudu''. Sigurno nije mogla odbiti izvršenje danog naloga, dok je bila opunomoćenik tužitelja. Stoga je nesporno, objektivno i činjenično točno da je I tužena propustila rok za podnošenje ustavne tužbe čime je prouzročena šteta tužitelju, odnosno u najmanju ruku postoji objektivna odgovornost I tužene za nastalu štetu. U odnosu na navode I tužene da je ovdje tužitelj htio dogovorno riješiti spor prije podnošenja izvanrednih pravnih lijekova i da su se zakonski zastupnik KORNI ING d.o.o. i ovdje tužitelj trebali sastati i dogovoriti oko mirnog rješenja spora, tužitelj ističe kako je istina da je htio da se pokuša mirno riješiti nastala situacija, ali su sastanak za mirno rješenje trebali organizirati punomoćnici stranaka, što se nikada nije dogodilo, te ujedno ističe kako ovdje tužitelj nije uzeo predmetni spis prije pisanja izvanrednih pravnih lijekova. Tužitelj smatra da su neosnovani u cijelosti navodi I tužene vezani za prigovor zastare, budući je šteta nastala kada je zaprimljena odluka Vrhovnog suda RH o nedopuštenosti revizije, jer je do tada postojala mogućnost da se odlukom Vrhovnog suda RH po reviziji (da je bila osnovana, ali je I –tužena znala da nije bila osnovana) ukine odluka Županijskog suda i predmet vrati na ponovno postupanje. I tužena također u dijelu odgovora na tužbu navodi: ''Također, u ovom sporu za naknadu štete, valja ocijeniti i da li bi tužiteljica uspjela u sporu da je tužba podnesena pravovremeno, jer za postojanje odštetne odgovornosti, uz postojanje štetne radnje ili propusta u poduzimanju dužne radnje, potrebno da postoji i uzročno-posljedična veza između propusta i nastale štete.'' čime I tužena traži da ovaj sud kao prvostupanjski sud preuzme ulogu Ustavnog suda i odluči umjesto Ustavnog suda, što je životno nelogično i nemoguće.

9. Nadalje, a u odnosu na II tuženoga, tužitelj navodi kako su netočni navodi II tuženog da u postupanju I tužene nema protupravnosti, kao i navodi da tužitelju nije nastala šteta. Šteta je nastala propuštanjem roka za podnošenje Ustavne tužbe, a iako II tuženi navodi: ''Nikakva izvanredna revizija niti Ustavna tužba ne bi to promijenile.'' II tuženi nije priložio nikakve dokaze za svoje tvrdnje stoga tužitelj iste smatra potpuno neosnovanima i netočnima te ističe kako je neosnovano tražiti od suda da se stavi u ulogu Ustavnog suda. Tužitelj postavlja isto pitanje kao i odnosu na I tuženu, koju metodu primijeniti kako bismo dobili objektivni odgovor na pitanje: 'Što bi bilo, kad bi bilo?''. Tužitelj dodaje da je II tuženi u svom dopisu punomoćnici tužitelja od 13.09.2022. naveo: ''Pojam odvjetništva kao neovisne i samostalne djelatnosti pružanja svih oblika pravne pomoći osobama u ostvarivanju njihovih prava i pravnih interesa, u svojoj osnovi znači da stranka ovlašćuje odvjetnika na poduzimanje pravnih radnji radi zaštite svojih prava. Pritom odvjetnik postupa po nalogu i uputama stranke.'', što u suštini, uz zakonske odredbe ugovora o nalogu, znači da je I tužena morala postupiti po nalogu tužitelja i podnijeti ustavnu tužbu, a ne ''eventualno ju podnijeti''.

10. II tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. u podnesku od 24.10.2023.ponavlja da je tužitelj pravomoćno izgubio spor, jer je njegov tužbeni zahtjev bio neosnovan te podnošenje izvanredne revizije, kao i ustavne tužbe ne bi to promijenilo. Da bi tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku, trebao bi dokazati uzročno posljedičnu vezu između činjenice nepodnošenja izvanredne revizije i ustavne tužbe i navodne štete koja mu je nastala, odnosno treba dokazati da bi, da nije bilo ''propusta'' odvjetnice ĐC, njemu bio dosuđen iznos kojeg sada potražuje tužbom. Tuženik ponavlja kako ustavna tužba nije pravni lijek niti Ustavni sud postupa kao sud višeg stupnja u odnosu na sudove koji su donijeli osporene pravne akte. K tome tužiteljevi navodi uopće nisu predmet ustavnosudske zaštite. Isto tako izvanredna revizija nije redoviti pravni lijek i za njezino izjavljivanje potrebno je kumulativno ispunjenje mnoštva uvjeta propisanih ZPP-om. Ustavnom se tužbom traži zaštita točno određenog ustavnog prava, a izvanrednom revizijom potrebno je određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg se ona predlaže kao i određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno. Upravo je o primjeni materijalnog prava koje se odnosi na konkretni slučaj iz predmeta Pn-12517/01 Vrhovni sud zauzeo stav koji je suglasan s presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž- 2832/17, na temelju koje je tamo tuženik, a ovdje tužitelj izgubio spor. Naime, naslovni sud je presudom Pn-12517/01 od 01.02.2017. odbio tužbeni zahtjev tamo tužitelja radi isplate i to isključivo zbog činjenice da su stranke isplatu ugovorile u njemačkim markama (DEM), a tamo tužitelj tužbom potraživao iznos u kunama, pa je sud pogrešno smatrao da sukladno čl. 10. st. 4. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata (ZODS, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora kojim se reguliraju prava i obveze stranka) tamo tužiteljev zahtjev neosnovan, jer je cijena nagrade bila ugovorena u stranoj valuti protivno ZODS-u, a isti je isplatu tražio u kunama, za što po ocjeni suda nije imao osnove. Sud pritom gubi iz vida odredbu 395. st. 3. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima koji je propisivao kako se ispunjenje tražbine, u slučaju kad novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, može zahtijevati u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koja vrijedi tog dana, što je tamo tužitelj i učinio. Upravo iz tog razloga Županijski sud u Zagrebu presudom Gž-2832/17 preinačuje presudu naslovnog suda Pn-12517/01 u korist tamo tužitelja i tamo tuženik, a ovdje tužitelj gubi spor. Da je stav Županijskog suda u odnosu na primjenu materijalnog prava pravilan, svjedoče i presude VSRH Rev-1002/1993 i Rev-422/08, u kojima je istaknuto kako ugovor ne može biti ništav zbog ugovaranja u stranoj valuti te se ima primijeniti čl. 395. st.3 ZOO-a po kojem se plaćanje može zahtijevati u valuti Republike Hrvatske. Kada se ova utvrđenja primijene na ovaj predmet, dolazi se do zaključka da je Vrhovni sud već odgovorio na sporno pitanje materijalnog prava u nizu svojih odluka i sve i da je odvjetnica ĐC podnijela izvanrednu reviziju, ista bi bila neosnovana. Osim toga, nisu bili niti ispunjeni kumulativni uvjeti propisani za podnošenje iste. Slijedom navedenog, ovdje tuženik je izgubio spor Pn-12517/ jer je njegov tužbeni zahtjev bio u cijelosti neosnovan, a ne zbog ''propusta'' odvjetnice ĐC, što je iz uvida u navedeni predmet i tadašnju sudsku praksu VSRH sada jasno razvidno. U odnosu na sporno nepodnošenje ustavne tužbe, tuženik ističe kako tužitelj I tuženici nikada nije potpisao punomoć za podnošenje iste, stoga se ističe prigovor nepostojanja mandatnog odnosa. Uvjetima za osiguranje od odgovornosti odvjetnika određeno je kako je predmet osiguranja zakonska odgovornost odvjetnika za štetu koju prouzroči obavljanjem odvjetništva (članka 14. st. 1.), dok se odvjetništvo definira kao neovisna i samostalna djelatnost pružanja svih oblika pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa (čl. 15. st.1.). Dakle, za utvrđivanje postojanja određenog prava (na potraživanje) temeljem osiguranja od odvjetničke odgovornosti, potrebno je utvrditi postojanje svih elemenata koji čine pravni odnos odgovornosti za štetu (štetni događaj, štetu, protupravnost, uzročno posljedičnu vezu između štete i štetne radnje, ali i postojanje mandatnog odnosa između odvjetnika i tužitelja, a kojeg u konkretnom slučaju očito nema). Postojanje mandatnog odnosa podrazumijeva postojanje punomoći kojom je stranka pravovremeno ovlastila odvjetnika za poduzimanje određenih pravnih radnji radi zaštite svojih prava. Naime, osiguranje pokriva odgovornost odvjetnika za eventualnu štetu koju isti prouzroči trećim osobama obavljanjem odvjetništva tj. pružanjem pravne pomoći. Kako tužitelj u konkretnom slučaju očito nije bio zastupan po odvjetniku, nema osnove za naknadu štete tužitelju kako se to potražuje tužbom. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

11. Tužitelj u podnesku od 19.02.2024. navodi da je analizom spisa posl. broj P-12517/01 razvidno da je do štete za tužitelja došlo upravo propuštanjem I tuženice da u zakonskom roku podnese ustavnu tužbu, i to iz razloga kako slijedi. Tužbom u predmetu posl. broj: P- 12157/01 tužitelj KORNI ING d.o.o. od tuženika GC, ovdje tužitelja, potražuje iznos od 70.144,00 kune/9.309,71 EUR, i naknadnu parničnog troška. Iz same tužbe nije jasno zbog čega KORNI ING d.o.o. potražuje iznos od 9.309,71 EUR, jer je okončana situacija koju dostavlja u spis kao temelj za potraživanje nejasna (kasnije tijekom postupka tuženi GC pretpostavlja da je to iznos od 5% koje je tuženi sukladno Ugovoru o gradnji br. 9/98 zadržao kao jamstvo za kvalitetu izvedenih radova). Tuženi GC je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev KORNI ING d.o.o. iz razloga što KORNI ING d.o.o. sve do 2002. godine nije dovršio radove. Tužitelj smatra da su temeljni dokazi u predmetnom spisu, a koji su se trebali razmatrati:

1.)Ugovor o građenju br. 9/98 (list 4-8 spisa P- 12157/01), a iz kojeg tužitelj smatra da proizlazi da su ugovorne stranke ugovorile da je posao završen kada objekt prođe tehnički pregled, što se nije dogodilo sve do lipnja 1999. godine,

2.)R1 okončana situacija br. 48/98 (list 11-13 spisa P- 12157/01),a za koju tužitelj navodi da je trebala biti potpisana od strane naručitelja odnosno GC da bi bila priznata, a nije bila potpisana, što znači da nisu ispoštovani uvjeti iz Ugovora 09/98, da bi se ostvarila isplata, te iz koje je razvidno je da je tužitelj KORNI ING d.o.o. prvotno tražio premiju u iznosu od 3.660,00 DEM da bi kasnije tijekom postupka podigao iznos premije na 19.000,00 DEM,

3.) zapisnik o primopredaji objekta od 24.11.1998. (list 28 spisa P- 12157/01), u kojem su utvrđeni nedostaci u radovima, te su popisani radovi koje još treba obaviti u roku od 15 dana od dana potpisivanja ovog zapisnika, pa tužitelj smatra da je ovaj zapisnik je vrlo bitan jer se iz istoga vidi da radovi definitivno nisu završeni 20.11.1998. godine, a kako je u zapisniku navedeno, već da će se izvršit kroz 15 dana od 24.11.1998., znači najkasnije do 09.12.1998., što je jedan dan zakašnjenja od strane KORNI ING d.o.o. u odnosu na ugovoreni rok Ugovorom br.09/98,

4.) građevinski dnevnik blok br. 3 list br. 11 OD 11.11.1998. (list 30 spisa P- 12157/01), koji nije bio potpisan po ovdje tužitelju, pa tužitelj smatra da nisu bile ispunjene sve pretpostavke za primopredaju,

5.) nalaz i mišljenje dipl.ing.građ. VC (list 42-45 spisa P- 12157/01) u kojem su utvrđeni svi nedostaci na građevini u [adresa] od 26.11.1998., pa tužitelj smatra da je razvidno da radovi nisu mogli biti predani 24.11.1998. godine zbog nedostataka u gradnji,

6.) telefax poruka GC prema KORNI ING d.o.o. od 02.12.1999. (list 46 spisa P- 12157/01) u kojoj upozorava KORNI ING d.o.o. na skrivene nedostatke koji su se pojavili u manje od 2 godine (prodor vode kroz izolaciju i pucanja munjerke u južnom dijelu) koliki je garancijski rok, te predlaže pronalaženje zajedničkog rješenja problema, pa tužitelj smatra da je on s pravom zadržao 5% od ukupno izvedenih radova kao jamstvo za kvalitetu izvedenih radova sukladno čl. 23 Ugovora br. 09/98, te da e razvidno da radovi uistinu nisu dovršeni,

7.) zapisnik s ročišta 18.11.2011. (list 73- 76 spisa P- 12157/01) kada je saslušan MC (direktor KORNI ING d.o.o.) i koji je napokon na ročištu 18.11.2011. specificirao da traži isplatu premije, te na kojem GC iskazuje da je u veljači 1999. poslao faks KORNI ING d.o.o da izvrši popravke ili da vrati ključ što znači da do veljače 1999. sigurno nije izvršena primopredaja nekretnine, a za koji tužitelj smatra da je važan dokaz jer prvostupanjski sud, a zatim i Županijski sud u Zagrebu upravo na temelju konstatacije prvostupanjskog suda da su stranke suglasne oko obračuna s mirenja, utvrđuju da je nesporno da tuženi GC duguje 19.000,00 DEM KORNI ING d.o.o. kao premiju za prije dovršen posao, ali prvostupanjski sud je ovdje očito zanemario prigovor tuženog da ne priznaje premiju s tog obračuna, te odbio provesti krucijalni dokaz pribave spisa od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne i stambene poslove i promet, KLASA: UP/I-361-05/98-01/0021, a s obzirom na činjenicu da stalni sudski vještak u dopunskom mišljenju nije priznao zapisnik s tehničkog pregleda jer isti navodno nije bio potpisan, a upravo se iz zapisnika s tehničkog pregleda od 22.12.1998. godine vidi da zgrada još ni tada nije bila spremna za primopredaju jer nije prošla tehnički pregled, a sukladno čl. 17 Ugovora br. 9/98,

8.) podnesak tuženika od 16.12.2014. sa svim dokazima (listovi 106-122 spisa P- 12517/01) s naglaskom na prilog 8 uz podnesak i to telefax poruku upućenu od strane SC prema KORNI ING d.o.o. u kojem GC poziva KORNI ING d.o.o. na predaju ključa plus iznosi reklamaciju što sve još uvijek nije odrađeno te prilog 10 od 11.12.1999., 02.07.1999. i 08.02.1999., koji predstavlja rukom pisani popis radnji koje se još moraju odraditi, a koje je potpisao MC kao direktor KORNI ING d.o.o., a po stav tužitelja ovo još jednom dokazuje da ni u veljači 1999. godine nisu svi radovi dovršeni, što znači da nikako nije moglo biti govora o tome da su radovi dovršeni prijevremeno jer je krajnji rok za dovršetak radova bio 08.12.1998. godine, 9.) zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne i stambene poslove i promet, KLASA: UP/I-361-05/98-01/0021 od 22.12.1998. godine (listovi 228-232 spisa P- 12517/01) iz kojeg je razvidno da nekretnina na adresi [adresa] nije prošla tehnički pregled, pa tužitelj smatra da nekretnina nije bila spremna za primopredaju 22.12.1998.,

10.) dopuna nalaza i mišljenja od 25.05.2016 (list 248-258 spisa P-12517/01) u kojoj stalni sudski vještak ostaje kod navoda da je građevina dovršena i ne priznaje Zapisnik Grada Zagreba od 22.12.1998., jer nije potpisan, iako tužitelj smatra da je općepoznata činjenica da stranke nikada ne dobivaju potpisane primjerke zapisnika,

11.) podnesak tuženika od 21.11.2016. (list 273 spisa P- 12517/01, u kojem ovdje tužitelj od suda traži da po službenoj dužnosti od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne i stambene poslove i promet, pribavi presliku spisa KLASA: UP/I-361-05/98-01/0021, a sve kako bi se dokazalo da je riječ o vjerodostojnom zapisniku što je prvostupanjski sud odbio učiniti, te je zaključio postupak, a tužitelj smatra da se radi o velikom propustu, odnosno povredi prava na pravično suđenje,

12.). presuda ovog suda posl. br. P- 12517/01 od 01.02.2017. kojom se odbija tužbeni zahtjev KORNI ING d.o.o. zbog toga što prema mišljenju prvostupanjskog suda Ugovor br. 09/98 nije bio sačinjen u skladu s odredbom čl. 38 Zakona o narodnoj banci RH, dok razlog za odbijanje pribave spisa od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne i stambene poslove i promet, KLASA: UP/I-361- 05/98-01/0021, a na prijedlog ovdje tužitelja, sud obrazlaže na način da taj dokaz prema mišljenju suda nije ni važan za utvrđenje da li je građevina dovršena ili nije, jer prema mišljenju prvostupanjskog suda isto nije propisano kao uvjet u Ugovoru br. 09/98, a tužitelj smatra da se radi o skroz pogrešnoj konstataciji suda, kao i da je sud time povrijedio pravo tužitelja na pravično suđenje, te da je isto razvidno iz odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gž- 2832/17 od 11.06.2018. kojom je preinačena prvostupanjska odluka i usvojen je tužbeni zahtjev KORNI ING d.o.o., jer je prvostupanjski sud navodno nesporno utvrdio, a ovdje tužitelj priznao premiju od 19.000,00 eura (a tužitelj smatra da je to netočno i da isto proizlazi iz zapisnika 18.11.2011.). Tužitelj dodaje i da je KORNI ING d.o.o. tijekom cijelog postupka P- 12157/01, mijenjao i iznos vantroškovničkih radova, baš kao što je i mijenjao iznose navodne provizije, a što je razvidno iz R1 okončana situacija br. 48/98 (list 11-13 spisa P- 12157/01) i specifikacije koja je predana na ročištu dana 18.11.2011. godine kao i iskaza direktora KORNI ING d.o.o. danog na ročištu dana 18.11.2011.

12. Tužitelj smatra daje iz svega iznesenog razvidno da je prvostupanjski sud, a zatim i drugostupanjski sud povrijedio pravo na pravično suđenje jer nije omogućio tuženome izvođenje svih dokaza, te je neosnovano poklonio vjeru tužitelju iako su navodi tužitelja u samoj tužbi i kasnije kroz postupak u cijelosti kontradiktorni sami sebi. Tužitelj smatra da je I tužena popustom roka za podnošenje ustavne tužbe, nanijela štetu tužitelju jer bi Ustavni sud RH usvojio ustavnu tužbu ovdje tužitelja, te vratio postupak na ponovno odlučivanje radi provođenja pribave spisa od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne i stambene poslove i promet, KLASA: UP/I-361-05/98-01/0021, a tada i novog vještačenja od stalnog sudskog vještaka građevinske struke, te bi presuda za ovdje tužitelja bila pozitivna, odnosno bio bi odbijen tužbeni zahtjev KORNI ING d.o.o. na isplatu.

13. Također u podnesku od 19.02.2024., a s obzirom da je od dana podnošenja tužbe kao važeća valuta uveden euro, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev i predlaže donošenje slijedeće presude:

14. II tuženik u podnesku od 01.03.2024., a očitujući se na podnesak tužitelja od 19.02.2024., u bitnome navodi da je iz analize tužiteljeva podneska jasno kako isti pogrešno tumači kako odredbe Ugovora o građenju br. 9/98, tako i sam pojam dovršetka radova, a što je sve jasno utvrđeno u postupku vođenom pred ovim sudom pod brojem P-12517/01. Kroz ovaj postupak tužitelj uporno veže dovršetak ugovorenih radova s tehničkim pregledom i ishođenjem uporabne dozvole, što je pogrešno. Radovi mogu biti dovršeni, pa čak i nekretnina faktički useljiva, a tehnički pregled i ishođenje uporabne dozvole dolaze tek kasnije. Apsolutno nije točno da su KORNI ING d.o.o. i tužitelj Ugovorom o građenju poistovjetili pozitivan tehnički pregled ili ishođenje uporabne dozvole s dovršetkom ugovorenih radova. Štoviše, proizlazi kako je to u postupku P-12517/01 bilo nesporno. Naime, na ročištu 19.12.2016. stranke su učinile nespornim da ishođenje uporabne dozvole nikada nije bilo uvjet ugovora niti je isto bilo potrebno da bi se objekt smatrao dovršenim. Slijedom navedenog, sud je pravilno odlučio kada je odbio dokazni prijedlog za pribavom spisa Grada Zagreba, odnosno zapisnik o provedenom tehničkom pregledu, jer je isto bilo nepotrebno za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Sukladno Ugovoru o građenju br. 9/98, za ocjenu dovršenosti radova mjerodavne su odredbe ugovora, odnosno čl. 20. istog, a ne utvrđenja s tehničkog pregleda. Stranke su člankom 20. Ugovora o građenju uglavile: ''Po završetku radova izvoditelj je dužan pisano zatražiti od naručitelja da preuzme radove po kvaliteti i količini. Radovi se preuzimaju zapisnički. Kod primopredaje radova izvoditelj je dužan dostaviti ateste za ugrađene materijale i izvedene radove na tom objektu koje će pribaviti o svom trošku, garantne listove za ugrađenu opremu, te potrebna uputstva za rukovanje i održavanje opreme.'' A člankom 21.: ''Konačni primitak izvedenih radova i konačni njihov obračun stranke će izvršiti odmah po pismenoj obavijesti izvoditelja da su svi ugovoreni radovi izvedeni.'' Da je KORNI ING d.o.o. postupio sukladno ovim člancima svjedoče: upis u građevinski dnevnik od 11.11.1998. u kojem se predlaže pregled ugovorenih i izvedenih radova, kojeg su potpisali nadzorni inženjer i voditelj radova te upis od 19.11.1998. u kojem se konstatira da su izvedeni svi radovi po ugovoru, koji list su potpisali također nadzorni inženjer i voditelj radova; Zapisnik o primopredaji objekta od 24.11.1998. u kojem se konstatira da se radovi po Ugovoru o građenju od 19.06.1998. završeni 20.11.1998., o čemu je investitor obaviješten dopisom broj 51/98 od 19.11.1998., a koji Zapisnik su potpisali ovdje tužitelj kao investitor, ČC kao nadzorni inženjer i predstavnik izvođača radova MC; dana **.**.1998. predana je nadzornom inženjeru kompletna atestna dokumentacija. Dakle, iz gore navedenog je razvidno kako su u cijelosti ispunjeni čl. 20. i 21. Ugovora o građenju, jer je izvođač radova uredno obavijestio investitora o završetku radova, da bi potom obje ugovorne strane potpisale Zapisnik o primopredaji radova 24.11.1998. Navod tužitelja kako na obavijesti o dovršetku radova od 19.11.1998. nema potpisa tužitelja potpuno je irelevantan, jer je tužitelj nesporno potpisao Zapisnik o primopredaji objekta 24.11.1998. (dakle kasnije od obavijesti), a Ugovorom o građenju je jasno precizirano da se radovi preuzimaju zapisnički. Da je uvjet potpisa tužitelja (investitora) na obavijesti o dovršetku radova bio zaista relevantan da bi radovi bili dovršeni, tada bi čl. 20. i 21. bili suvišni u ugovoru, a upravo ti članci pojašnjavaju kako je za utvrđenje dovršenosti radova relevantan Zapisnik o primopredaji (što posebno pojašnjava čl. 21. u kojem je naglašeno kako konačni primitak radova i njihov obračun slijede nakon obavijesti, pa je zaista irelevantno je li ona bila potpisana ili nije, kad su radovi predani danom potpisivanja Zapisnika o primopredaji).

15. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je sukladno čl. 17. Ugovora izvođač dužan osigurati potrebnu dokumentaciju za tehnički pregled i sudjelovati u istom do ishođenja uporabne dozvole, tuženik ističe kako su u kontekstu dovršetka radova ovakvi navodi pravno promašeni. Osim što je izvođač u cijelosti postupio prema navedenom članku, jer je uredno predao svu dokumetnaciju, da tako i nije postupio, eventualno bi prekršio ugovornu obvezu iz navedenog članka, bez utjecaja na dovršetak radova. Osim toga, uvidom u predmet P-12517/01 razvidno je kako su osim izvođača KORNI ING d.o.o. radove izvodili i drugi izvođači te se pretežit dio primjedbi navedenih u Zapisniku o primopredaji odnosi upravo na radove tih izvođača za koje ne odgovara KORNI ING d.o.o., jer isti nisu njegovi podizvođači, već je iste angažirao osobno tužitelj. KORNI ING d.o.o. nije izvodio keramičke, soboslikarske radove, električne i strojarske instalacije i knauf. Iz iskaza ČC, nadzornog inženjera na predmetnom gradilištu, kojeg je dao u predmetu P-12517/01 na ročištu 17.03.2015. proizlazi kako je njegov posao bio vršiti nadzor nad grubim radovima koje je izvodio KORNI ING d.o.o., dok je dio radova neovisno o KORNI ING-u dogovarao tužitelj. Navodi da je tehnički pregled za građevinski dio (za koji je bio zadužen KORNI ING) prošao iz prvog puta, dok nije prošao strojarski dio (za koji KORNI ING nije bio zadužen). Nadalje svjedok navodi kako ne bi bio sastavljen Zapisnik o primopredaji objekta da se nije smatralo da je nekretnina završena. Iz nalaza i mišljenja Domagoja Silova-Tepića predanog u predmet P-12517/01 dana 09.06.2015. jasno proizlazi kako u Zapisniku o primopredaji od 24.11.1998. nisu konstatirani nedostaci koji bi se odnosili na tehnička svojstva bitna za građevinu, već samo nedostaci koji ne utječu na sigurnost i stabilnost te funkcionalnost građevine. Po potpisima tužitelja, nadzornog inženjera i izvođača, prema pravilima struke i uzancama u graditeljstvu, smatra se da je građevina dovršena ukoliko u primopredajnom zapisniku nema nedostataka koji se odnose na tehnička svojstva bitna za građevinu, odnosno temeljene zahtjeve za građevinu. Štoviše, vještak smatra kako su čak i radovi drugih izvođača osim KORNI ING-a do sastavljanja zapisnika o primopredaji bili dovršeni do funkcionalnosti objekta. Zaključno je vještak utvrdio kako se građevina može smatrati dovršenom i predanom dana 24.11.1998. Tamo tuženik (a ovdje tužitelj) nakon što je vještak odgovorio na sve njegove prigovore – pisano i usmeno, nikada nije predložio novo građevinsko vještačenje u predmetu P- 12517/01.

16. U odnosu na sada za tužitelja spornu visinu nagrade za raniji završetak radova, tuženik ističe kako ista jasno proizlazi iz odredbi ugovora, pa je potpuno nebitno jesu li se stranke u postupku P-12517/01 ili nisu usuglasile s obračunom iz postupka mirenja. Iz članaka 19. Ugovora o građenju jasno proizlazi kako je iznos dnevne nagrade ukoliko izvođač radove izvede prije roka 1.000,00 DEM. Pošto je u postupku utvrđeno da su radovi dovršeni 24.11.1998., odnosno 14 dana prije roka, nije teško izračunati koliko je 14 x 1000. Dakle, nije točan navod tužitelja iz podneska da je sud ocijenio osnovanim zahtjev tamo tužitelja u iznosu od 19.000,00 DEM, jer je tužitelju dosuđeno 14.000,00 DEM, odnosno 7.158,99 EUR, a za 5.000,00 DEM je odbijen, pa je i ovaj navod ovdje tužitelja promašen. Konačno, iz podneska tužitelja proizlazi kako je očigledno shvatio kako nije bilo uvjeta za podnošenje izvanredne revizije iako je, suprotno navodima tužitelja, odvjetnica ĐC uz redovnu podredno podnijela i izvanrednu reviziju (vidljivo već iz rješenja VSRH Rev 994/2019), pa sada „propustom“ odvjetnice ĐC smatra nepodnošenje ustavne tužbe, jer smatra da je zbog činjenice što je sud odbio pribaviti spis Grada Zagreba tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer mu sud time nije omogućio izvođenje svih dokaza. Tužitelj ide dalje, pa navodi da bi ustavna tužba zbog takvog odbijanja dokaznog prijedloga sigurno bila usvojena te da bi sud vratio postupak na ponovno odlučivanje radi pribave spisa Grada Zagreba i provođenja novog građevinskog vještačenja. Tuženik ovdje ponavlja kako novo građevinsko vještačenje nikada u predmetu P-12517/01 nije bilo predloženo, a da je sud s valjanim razlogom odbio pribaviti spis Grada Zagreba, dok isto u svakom slučaju ne spada u kategoriju ustavne zaštite prava. U odnosu na sporno nepodnošenje ustavne tužbe, tuženik ostaje kod prigovora nepostojanja mandatnog odnosa.

17. Na ročištu od 07.06.2024. tužitelj je, a u odnosu na podnesak II tuženika od 01.03.2024., naveo kako vezano za navode dovršetka ugovorenih radova, tužitelj u cijelosti ostaje kod podneska od 19.02.2024. kao i kod navoda vezanih za samu primopredaju. Navodi II tuženika što se smatra uzancom i da li je po uzanci izvršena primopredaja radova konkretno vezano za ugovor zaključen između KORNI ING-a i tužitelja su neosnovani, jer postoji točno propisano ugovorom što se smatra primopredajom radova. Nadalje, tužitelj predlaže da kod ocjene osnovanosti ove tužbe sud uzme u obzir da u građevinskom dnevniku od 19.01.1998., blok broj 3, list 17 su rukom nadopisani atesti, a iz tehničkog pregleda i zapisnika o tehničkom pregledu koji se nalazi u predmetu P-12517/01 je razvidno da nisu bili predani čak niti kod tehničkog pregleda, a kamoli 24.11.1998. kako tvrdi KORNI ING. Nadalje, tužitelj ukazuje i na telefaks poruku u predmetu P-12517/01 u kojoj je ovdje tužitelj putem svoje firme Grafeks Trade uputio KORNI ING-u 08.02.1999. da ključevi od predmetne nekretnine još tada nisu bili predani, a s obzirom da je riječ o ugovoru kojim je ugovorena odredba "ključ u ruke", smatra se da je primopredaja izvršena u cijelosti onog dana kada su predani i ključevi.

18. Na istom ročištu od 07.06.2024. II tuženik je naveo kako je na tužitelju u ovom predmetu teret dokaza uzročno posljedične veze, te kako je isti dužan dokazati da bi u slučaju podnošenje ustavne tužbe ishod postupka bio povoljan za tužitelja. Iz podneska tužitelja od 19.02.2024. proizlazi kako tužitelj smatra da bi nakon podnošenja ustavne tužbe postupak bio vraćen na ponovno odlučivanje te kako bi sud u tom eventualnom ponovnom postupku pribavio spis Grad Zagreba koji nije pribavljen u prvotnom postupku, te kako bi se provelo novo građevinsko vještačenje. Ukoliko je to stav tužitelja, a u svijetlu tereta dokaza uzročno posljedične veze, tada je tužitelj u ovom postupku do zaključenja prethodnog postupka trebao predložiti pribavu spisa Grada Zagreba i predložiti građevinsko vještačenje, što nije predloženo. Dodatno, II tuženik ponavlja kako ovdje tužitelj, a u onom spisu tuženik, nikada nije niti predlagao novo građevinsko vještačenje. I tuženica se pridružila gornjim navodima II tuženika.

19. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dopis punomoćnice tužitelja upućen I tuženici od 16.11.2021. s potvrdom o slanju pošiljke i povratnicom (list 7 – 9 i list 38 – 39 spisa), e-mail poruke tužitelja upućene I tuženici dana 02.10.2021. i 13.02.2021. (list 10 spisa), ispis sa stranice e-Predmet za predmet Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-994/2019 (list 11 – 12, 27 – 28 i 40 - 41 spisa), e-mail komunikaciju između tužitelja i I tuženice tijekom 2021. godine (list 13 – 14, 26 i 29 – 34 i list 43 – 45 spisa), specifikaciju FINA-e o izvršenju osnove za plaćanje P-12517/01 (list 15 – 16 i list 51 – 52 spisa), nalog za plaćanje (list 17 i 53 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-994/2019-2 od 13.04.2021. (list 18 – 22 i list 46 – 50 spisa), e-mail komunikaciju između punomoćnice tužitelja i I tuženice tijekom 2021. godine (list 23 – 25 spisa), dopis punomoćnice tužitelja upućen II tuženiku 20.06.2022. (list 35 – 37 spisa), dopis II tuženika upućen punomoćnici tužitelja 14.07.2022. s prilozima i od 13.09.2022. (list 55 – 61 spisa), e-mail tužitelja upućen I tuženici od 24.10.2018. (list 76 spisa) s prijedlogom revizije ovdje tužitelja u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 (list 77 – 80 spisa), Opće uvjete II tuženika za osiguranje odgovornosti odvjetnika (list 84 – 87 spisa) i u spis ovoga suda posl.br. P- 12517/01 (koji prileži ovome spisu). Sud je saslušao tužitelja osobno (list 150 – 153 spisa) i I tuženicu osobno (list 153 – 155 spisa).

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

21. Među strankama nije sporno da je ovdje I tuženica bila u ovdje spornom razdoblju (tijekom zastupanja ovdje tužitelja predmetu ovoga suda posl.br. P- 12517/01) bila osigurana kod II tuženika od profesionalne odgovornosti, te da se na taj ugovor o osiguranju primjenjuju Opći uvjeti II tuženika za osiguranje odgovornosti odvjetnika (list 84 – 87 spisa).

22. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-12517/01 (koji prileži ovome spisu), ispis sa stranice e-Predmet za predmet Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-994/2019 (list 11 – 12, 27 – 28 i 40 - 41 spisa) i u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-994/2019-2 od 13.04.2021. (list 18 – 22 i list 46 – 50 spisa) sud je, a u odnosu na predmet ovoga suda posl.br. P-12517/01, utvrdio:

- da je tužitelj KORNI ING d.o.o., Zagreb, dana 16.11.2001. (datum na omotu) podnio tužbu protiv tuženika GC (ovdje tužitelja) radi isplate iznosa od 70.144,00 kn, a u kojoj tužbi navodi da je KORNI ING d.o.o. za ovdje tužitelja izvodio građevinske radove po Ugovoru o građenju broj 9/98, da je po završetku radova ovdje tužitelju ispostavio okončanu situaciju koju je ovdje tužitelj pretežno isplatio, ali je ostao neplaćen utuženi iznos koji predstavlja protuvrijednost iznosa od 18.458,92 DEM, s tim da je KORNI ING d.o.o. tijekom postupka dopunio činjenične navode, te je naveo da potražuje isplatu na ime naplate premije za radove završene prije ugovorenog roka, sukladno čl. 19. Ugovora o građenju broj 9/98, a jer da je KORNI ING d.o.o. nekretninu trebao dovršiti do 08.12.1998., a radove je dovršio i predao ovdje tužitelju 19.11.1998.,

- da je ovdje tužitelj, a u citiranom predmetu tuženik, dana 20.05.2002. podnio odgovor na tužbu u kojem poriče osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, priznaje da su stranke sklopile Ugovor o građenju broj 9/98, ističe da je ovdje tužitelj sve izvedene radove uredno i platio, da je ugovorena cijena radova iznosila 353.000,00 DEM po sistemu "ključ u ruke", a da je u okončanoj situaciji na koju se poziva KORNI ING d.o.o. unesen iznos izvedenih radova od 368.196,39 DEM, te da ovdje tužitelj, kao naručitelj, na ime jamstva za izvedene radove ima pravo zadržati iznos od 5% od ukupno izvedenih radova, a što je i učinio, dok ovdje tužitelj tijekom postupka osporava da bi radovi bili dovršeni prije ugovorenog roka,

- da su ovdje tužitelja u citiranom predmetu zastupali odvjetnici iz Zagreba Rade Bubalo i AC od 20.05.2002. (kada je podnesen odgovor na tužbu), pa do 21.12.2015., kada zastupanje ovdje tužitelja preuzimaju odvjetnice Ana Klarić Rajnović i Jelena Plišo iz Zagreba, a koje su tužitelja zastupale do primitka drugostupanjske odluke u citiranom predmetu (presude Županijskog suda u Zagrebu od 11.06.2018. posl.br. Gž-2832/17-4) dana 25.09.2018., s tim da je ovdje I tuženica, odvjetnica ĐC, zastupala tužitelja u citiranom predmetu od 25.10.2018., tj. od ulaganja revizije u tom predmetu, pa do okončanja tog postupka,

- da u citiranom predmetu ovdje tužitelj (a u tom predmetu tuženik) nakon provođenja građevinskog vještačenja po vještaku za graditeljstvo Domagoju Silov Tepić i nakon saslušanja ovog vještaka na ročištu od 19.12.2016. (list 282 – 285 tog spisa), a na kojem ročištu je zaključena glavna rasprava, nije predložio provođenje novog građevinskog vještačenja u tom predmetu, te da su obje parnične stranke na ročištu od 19.12.2016. na poseban upit suca je li nesporno da je ishođenje uporabne dozvole i izdavanje iste bio uvjet iz Ugovora o građenju br. 9/98 između parničnih stranaka za predaju dovršenog objekta odgovorile da nije sporno da to nije bio uvjet ili obveza KORNI ING d.o.o. iz tog Ugovora, niti je tako nešto bilo ugovoreno, te je nakon toga sud na istom ročištu odbio prijedlog ovdje tužitelja da se pribavi spis Grada Zagreba na okolnost ishođenja uporabne dozvole, nakon čega su obje stranke navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te da predlažu zaključiti glavnu raspravu,

- da je u citiranom predmetu dana 01.02.2017. donesena presuda ovoga suda kojom je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 70.144,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20.11.1998. do isplate i naknadom troška postupka odbijen (točka I izreke te presude), utvrđeno je da nije osnovan zahtjev ovdje tužitelja za prijebojem tražbine prema KORNI ING d.o.o. u iznosu od 53.200,00 kn (točka II izreke te presude), te je naloženo KORNI ING d.o.o. isplatiti ovdje tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kn (točka III izreke te presude), s tim da iz obrazloženja ove odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je KORNI ING d.o.o. predao tužitelju dovršenu nekretninu 14 dana prije ugovorenog roka, no da sud odbija tužbeni zahtjev, a jer da su ugovorne stranke Ugovora o građenju broj 9/98 suprotno zakonskim odredbama koje su tada bile na snazi ugovorile isplatu premije iz čl. 19. Ugovora o građenju 9/98 u stranoj valuti, pa da je stoga ista odredba ništetna i KORNI ING d.o.o. nema pravo na isplatu temeljem iste odredbe, te iz obrazloženja iste odluke nadalje proizlazi da je sud odbio dokazni prijedlog ovdje tužitelja da se pribavi spis Grada Zagreba na okolnost ishođenja uporabne dozvole za predmetnu nekretninu, uz obrazloženje da ishođenje i izdavanje uporabne dozvole nije bio uvjet niti je bilo propisano Ugovorom o građenju broj 9/98 za predaju dovršenog objekta, te da je ta činjenica nesporna među strankama,

- da je u citiranom predmetu, a povodom žalbe KORNI ING d.o.o., Županijski sud u Zagrebu dana 11.06.2018. donio presudu posl.br. Gž-2832/17-4 kojom je preinačio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke i dosudio da se nalaže ovdje tužitelju (a u tom predmetu tuženiku) isplatiti KORNI ING d.o.o. (u tom predmetu tužitelju) iznos od 7.158,99 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 14.000,00 DEM) sa zateznim kamatama od 24.11.1998. do isplate, odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za naknadu parničnog troška, te je naloženo ovdje tužitelju naknaditi KORNI ING d.o.o. parnični trošak u iznosu od 15.553,00 kn (točka I izreke te presude), odbijena je kao djelomično neosnovana žalba KORNI ING d.o.o. i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da mu se dosuđeni iznos glavnice duga iz prethodnog stavka plati u kunama sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 20. do 23. studenog 1998., u dijelu kojim je odbijen zahtjev da mu se isplati iznos od 2.556,45 EUR-a zatražen u kunama s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu kojim mu je naloženo da tuženiku plati troškove postupka u iznosu od 2.888,00 kn (točka II izreke te presude), te kojom je naloženo ovdje tužitelju naknaditi KORNI ING d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.234,00 kn (točka III izreke te presude),

- da je u citiranom predmetu ovdje tužitelj (a u tom predmetu tuženik), zastupan po punomoćnici odvjetnici ĐC (ovdje I tuženici) dana 25.10.2018. (datum na omotu) uložio reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11.06.2018. posl.br. Gž-2832/17-4, a u kojoj se navodi da istu podnosi temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč 3. i temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13 i 89/14), s tim da je punomoć ovdje tužitelja izdana odvjetnici ĐC (ovdje I tuženici) za podnošenje revizije dostavljena uz podnesak od 30.10.2018. (list 324 i 325 tog spisa),

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-994/2019-2 od 13.04.2021. (list 18 – 22 i list 46 – 50 spisa) revizija ovdje tužitelja odbačena kao nedopuštena, s tim da iz obrazloženja ove odluke proizlazi da je ovakva odluka donesena jer pobijana presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, jer vrijednost predmeta spora niti jednog od dva zahtjeva ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, i jer je pobijana presuda donesena temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014), te jer revident nije obrazložio zašto smatra da je njegovo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014),

-da iz sadržaja spisa ovoga suda posl.br. P-12517/01 i uvidom u e-Spis za isti predmet proizlazi da je ovdje tužitelj dana 14.12.2018. platio sudsku pristojbu za reviziju u iznosu od 1.774,00 kn, a ne u iznosu od 10.000,00 kn, kako to tužitelj tvrdi u tužbi i da je tužitelj uplatio iznos od 250,00 kn na ime troška pristupa vještaka za graditeljstvo Domagoja Silov Tepić na ročište.

23. Analizirajući sadržaj punomoći koju je ovdje tužitelj (a u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 tuženik) izdao odvjetnici ĐC, ovdje I tuženici (list 325 spisa ovoga suda posl.br. P-12517/01), sud je utvrdio da se u istoj punomoći navodi da ovdje tužitelj opunomoćuje odvjetnicu ĐC, ovdje I tuženicu za zastupanje u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01, i to ''radi podnošenja revizije'', te da je ova punomoć izdana u Zagrebu, 25.10.2018.

24. Analizirajući sadržaj Ugovora o građenju br. 9/98 (list 4-8 spisa ovoga suda posl.br. P-12517/01, koji prileži ovome spisu) zaključenog između ovdje tužitelja kao naručitelja građevinskih radova i KORNI ING d.o.o. kao izvoditelja građevinskih radova, sud je utvrdio da u istom ugovoru stranke nisu ugovorile ishođenje uporabne dozvole kao dokaz dovršenosti građevine, a niti kao uvjet za pravovaljanu predaju dovršenog objekta ovdje tužitelju, te da je čl. 19. ovog ugovora ugovorena premija koju se naručitelj (ovdje tužitelj) obvezuje isplatiti izvoditelju građevinskih radova KORNI ING-u d.o.o. za radove završene prije ugovorenog roka u iznosu od po 100,00 DEM po svakom danu.

25. Uvidom u e-mail tužitelja upućen I tuženici od 24.10.2018. (list 76 spisa) s prijedlogom revizije ovdje tužitelja u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 (list 77

– 80 spisa) sud utvrdio da je tužitelj dana 24.10.2018. uputio e-mail poruku I tuženici u kojoj navodi da joj dostavlja tekst revizije s njegovim prijedlozima, s tim da su dijelovi teksta tužiteljeva prijedloga revizije ili precrtani ili podcrtani ili podebljani u odnosu na tekst revizije koju je ovdje tužitelj uložio u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 (list 319-321 spisa ovoga suda posl.br. P-12517/01), uz dodatak teksta koji se ne nalazi u podnesenoj reviziji. Također, tužitelj e-mailu I tuženici od 24.10.2018. (list 76 spisa) navodi i '' S mi se danas cijeli dan nije javio.'' Dakle, iz ove tužiteljeve poruke I tuženici proizlazi da je tužitelj prije podnošenja revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 I tuženici davao vrlo precizne upute oko sadržaja podnesene revizije, da tužitelj u e-mailu I tuženici od 24.10.2018. (list 76 spisa) nije dao nalog I tuženici da podnese u tužiteljevo ime i ustavnu tužbu, a niti tužitelj u ovoj poruci uopće spominje podnošenje ustavne tužbe, te da je tužitelj očito prije ulaganja revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 bio u neposrednoj komunikaciji sa protustrankom iz tog predmeta, a jer obavještava I tuženicu: '' S mi se danas cijeli dan nije javio.''

26. Uvidom u specifikaciju FINA-e o izvršenju osnove za plaćanje P-12517/01 (list 15 – 16 i list 51 – 52 spisa) i u nalog za plaćanje (list 17 i 53 spisa) sud je utvrdio:

-da je Financijska agencija u postupku prisilne naplate, a temeljem osnove za plaćanje, tj. ovršne isprave P-12517/01, s računa tužitelja prenijela na račun KORNI ING d.o.o. dana 24.12.2018. iznos od 71.064,43 kn na ime glavnice i iznos od 66.234,27 kn na ime kamata, te dana 05.02.2019. iznos od 3.512,52 kn na ime kamata, odnosno ukupno iznos od 140.811,22 kn, te

- da je tužitelj dana 15.02.2019. platio 250,00 kn na žiro račun ovog suda na ime troška pristupa vještaka za graditeljstvo na ročište u predmetu ovoga suda posl.br. P- 12517/01.

27. Uvidom u e-mail poruke tužitelja upućene I tuženici dana 02.10.2021. i 13.02.2021. (list 10 spisa) i u e-mail komunikaciju između tužitelja i I tuženice tijekom 2021. godine (list 13 – 14, 26 i 29 – 34 i list 43 – 45 spisa) sud je utvrdio da se radi o e-mail porukama koje su razmijenili tužitelj i I tuženica tijekom 2021. godine, prije i nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-994/2019- 2 od 13.04.2021., a u kojima porukama u bitnome tužitelj poziva I tuženicu na sastanak, na kavu, poziva ju da ga izvijesti o predmetima P-1759-16 i P-12517/01, izražava nadu da je ona dobro odradila reviziju, pita ju što dalje nakon revizije u predmetu P-12517/01 i navodi da mu je I tuženica kazala ''na Ustavni sud'', prekorava I tuženicu što ne odgovara na njegove poruke i što mu se nije ispričala za ''za loše učinjeno'', te upozorava I tuženicu da ''ne uprska'' njegove predmete na kojima ona radi, a I tuženica u poruci od 04.10.2021. tužitelju poručuje da mu je sve objasnila u telefonskom razgovoru, da je sve radila ''ispravno i u najboljoj vjeri'', te da će mu zbog obiteljskih razloga na njezinoj strani sutra poslati formalni otkaz punomoći u njegovim predmetima. Analizirajući sadržaj ovih poruka sud nalazi da iste poruke datiraju iz 2021. godine (dakle nastale su oko tri godine nakon ulaganja revizije tužitelja u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 dana 25.10.2018.), te iz istih proizlazi da su u vrijeme slanja tih poruka odnosi tužitelja i I tuženice već bili narušeni, kao i da u tim porukama samo tužitelj spominje ulaganje ustavne tužbe, ali ne i I tuženica.

28. Uvidom u dopis punomoćnice tužitelja upućen I tuženici od 16.11.2021. s potvrdom o slanju pošiljke i povratnicom (list 7 – 9 i list 38 – 39 spisa), e-mail komunikaciju između punomoćnice tužitelja i I tuženice (list 23 – 25 spisa), dopis punomoćnice tužitelja upućen II tuženiku 20.06.2022. (list 35 – 37 spisa) i u dopis II tuženika upućen punomoćnici tužitelja 14.07.2022. s prilozima i od 13.09.2022. (list 55

– 61 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj, zastupan po odvjetnici Anji Lubin iz Zagreba, prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratio sa odštetnim zahtjevima I tuženici i II tuženiku, a u kojim odštetnim zahtjevima tužitelj u bitnome iznosi činjenične navode koji su jednaki činjeničnim navodima iz tužbe u ovom predmetu, a koje odštetne zahtjeve tužitelja su I tuženica i II tuženik svojim dopisima upućenim punomoćnici tužitelja otklonili kao neosnovane, iznoseći u bitnome iste navode kao i u odgovorima na tužbu u ovom predmetu.

29. Sud je saslušao tužitelja osobno (list 150 – 153 spisa) i I tuženicu osobno (list 153 – 155 spisa), te je sud njihove iskaze analizirao, te usporedio međusobno kao i sa sadržajem pregledane dokumentacije. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem on navodi da on ne zna što znači odluka županijskog suda, da mu nije poznat pojam izvanredni pravni lijekovi, te da on nije mogao donijeti odluku o tome da li podnijeti redovnu ili neredovnu reviziju jer nije stručnjak u pravu, te da je on tek naknadno od drugih odvjetnika saznao da je ustavnu tužbu bilo potrebno podnijeti paralelno sa revizijom, a sve stoga jer upravo suprotno proizlazi iz sadržaja e-maila tužitelja upućenog I tuženici od 24.10.2018. (list 76 spisa) s prijedlogom revizije (list 77

– 80 spisa), a iz koje tužiteljeve poruke proizlazi da je tužitelj prije podnošenja revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 I tuženici davao vrlo precizne upute oko sadržaja podnesene revizije, i to nakon što je očito tužitelj pribavio drugo pravno mišljenje, a što sud upućuje na zaključak da je tužitelju i prije ulaganja revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 bilo poznato koji su rokovi za ulaganje ustavne tužbe. Nadalje, sud nije poklonio vjeru niti iskazu tužitelja u dijelu u kojem on navodi da mu je je I tuženica nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji tužitelja, a na pitanje tužitelja da li je uložila ustavnu tužbu, odgovorila da je ona sve dala svom zamjeniku, da ona to više ne može, pa da njen zamjenik ima osiguranje do iznosa od 800.000,00 kn, pa da će se tužitelj moći od toga naplatiti, kao niti u dijelu u kojem tužitelj navodi da je on I tuženici potpisao punomoć za podnošenje ustavne tužbe, a sve stoga jer ovaj dio iskaza tužitelja I tuženica ne potvrđuje u svom iskazu, a niti spisu prileži dokumentacija koja potvrđuje ovaj dio iskaza tužitelja. Sud nije poklonio vjeru niti dijelu iskaza tužitelja u kojem navodi da se on prije ulaganja revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 s KORNI ING- om (protustrankom iz tog predmeta) nije pokušavao nagoditi, niti je imao kakve kontakte s KORNI ING-om, a jer upravo suprotno proizlazi iz sadržaja e-maila tužitelja upućenog I tuženici od 24.10.2018. (list 76 spisa) u kojem tužitelj I tuženicu obavještava '' S mi se danas cijeli dan nije javio.'' Sud nalazi da je preostali dio iskaza tužitelja jasan i logičan, te u bitnome suglasan iskazu I tuženice i sadržaju pregledane dokumentacije, pa sud preostalom dijelu iskaza tužitelj poklanja vjeru. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu I tuženice, jer je ona iskazivala jasno, logično i u potpunosti suglasno sadržaju pregledane dokumentacije.

30. Kako je sud na ročištu od 07.06.2024. detaljno iscrpno saslušao tužitelja i I tuženicu, to je sud temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a na ročištu od 04.09.2024. odbio (list 168 spisa) dokazni prijedlog tužitelja za dopunskim saslušanjem tužitelja i I tuženice, a jer bi isto bilo nepotrebno i neekonomično.

31. Sud je temeljem čl. 292. st. 6. i čl. 220. st. 2. ZPP-a odustao od izvođenja dokaza provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva , a kako je to predložio tužitelj (list 156 spisa), a jer je sud uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-12517/01 (koji prileži ovom spisu), specifikaciju FINA-e o izvršenju osnove za plaćanje P-12517/01 (list 15 – 16 i list 51 – 52 spisa) i u nalog za plaćanje (list 17 i 53 spisa) utvrdio koji iznos je Financijska agencija u postupku prisilne naplate, a temeljem osnove za plaćanje, tj. ovršne isprave P-12517/01, prenijela s računa tužitelja na račun KORNI ING d.o.o. i kada, kao i koliko je i kada tužitelj platio na ime sudske pristojbe i troška pristupa vještaka za graditeljstvo na ročište u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01.

32. Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a suprotno tvrdnji tužitelja, sud je utvrdio da tužitelj nikada nije I tuženici dao jasan i nedvosmislen nalog da u njegovo ime paralelno s podnošenjem revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P- 12517/01 podnese i ustavnu tužbu, a sve stoga jer ovo ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja i I tuženice, kao niti iz dokumentacije koja prileži spisu. Naime, a kako je gore obrazloženo iz sadržaja e-maila tužitelja upućenog I tuženici od 24.10.2018. (list 76 spisa) s prijedlogom revizije (list 77 – 80 spisa) proizlazi da je tužitelj prije podnošenja revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 I tuženici davao vrlo precizne upute oko sadržaja podnesene revizije, i to nakon što je očito tužitelj pribavio drugo pravno mišljenje, a što sud upućuje na zaključak da je tužitelju i prije ulaganja revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 bilo poznato koji pravni lijekovi su mu na raspolaganju nakon donošenja drugostupanjske odluke u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01, uključujući i podnošenje ustavne tužbe, kao i koji su rokovi za ulaganje istih. Na isti zaključak sud navodi i činjenica da tužitelj nikada tuženici nije izdao punomoć za podnošenje ustavne tužbe, dok je tužitelj za podnošenje revizije punomoć izdao (list 325 spisa ovoga suda posl.br. P-12517/01).

33. Nadalje, sve i da je sud prihvatio kao istinit navod tužitelja o tome da je I tuženica propustila postupiti po nalogu tužitelja i pravovremeno uložiti ustavnu tužbu, sud je primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da je ovakvim postupanjem I tuženice pretrpio bilo kakvu štetu.

34. Naime, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe u ovom predmetu navodi da je osnov za podnošenje ustavne tužbe bio taj što u predmetu ovoga suda posl.br. P- 12517/01 nisu provedeni svi dokazni prijedlozi koje je predložio ovdje tužitelj, što znači da je došlo do povrede prava na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima, dok tužitelj u podnesku od 19.02.2024. navodi da bi Ustavni sud RH usvojio ustavnu tužbu ovdje tužitelja, te vratio postupak na ponovno odlučivanje radi provođenja pribave spisa od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne i stambene poslove i promet, KLASA: UP/I-361-05/98-01/0021, a tada i novog vještačenja od stalnog sudskog vještaka građevinske struke, te bi presuda za ovdje tužitelja bila pozitivna, odnosno bio bi odbijen tužbeni zahtjev KORNI ING d.o.o. na isplatu.

35. Prije svega, ovaj sud smatra da je nemoguće (ovo je notorno) u ovom parničnom postupku utvrditi kakav bi bio sadržaj ustavne tužbe koju tužitelj smatra da je I tuženica propustila podnijeti u njegovo ime, niti je moguće utvrditi kakva bi bila odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom takve ustavne tužbe tužitelja.

36. Nadalje, sud je uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-12517/01 utvrdio da je u tom predmetu prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog ovdje tužitelja (a u tom predmetu tuženika) da se pribavi spis Grada Zagreba na okolnost ishođenja uporabne dozvole, i to nakon što sud se stranke iz tog predmeta suglasile da ishođenje uporabne dozvole i izdavanje iste nije bio uvjet iz Ugovora o građenju br. 9/98 između parničnih stranaka za predaju dovršenog objekta, a niti obveza KORNI ING d.o.o. iz tog Ugovora, te da isto nije bilo ugovoreno, te je prvostupanjski sud detaljno i argumentirano obrazložio u svojoj odluci zašto je odbio ovaj dokazni prijedlog ovdje tužitelja, dok ovdje tužitelj daljnjih dokaznih prijedloga (osim onog kojeg je sud odbio) nije imao. Dakle, tužitelj u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 uopće nije predložio provođenje novog građevinskog vještačenja, a niti bi isti dokaz mogao više pravovaljano i predložiti i u slučaju za tužitelja povoljne odluke povodom ustavne tužbe, a imajući u vidu odredbe čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a.

37. Osim toga, ovaj sud je uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-12517/01, i to u Ugovor o građenju br. 9/98 (list 4-8 spisa ovoga suda posl.br. P-12517/01) utvrdio da u istom ugovoru stranke nisu ugovorile ishođenje uporabne dozvole kao dokaz dovršenosti građevine, a niti kao uvjet za pravovaljanu predaju dovršenog objekta ovdje tužitelju, pa i ovaj sud smatra da je dokazni prijedlog tužitelja u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 za pribavljanjem spisa Grada Zagreba na okolnost ishođenja uporabne dozvole nesvrsishodan i nepotreban.

38. Nadalje, tužitelj u ovom predmetu i nije predložio pribavljanje i uvid u spis Grada Zagreba na okolnost ishođenja uporabne dozvole pa ovome sudu i nije poznat sadržaj tog spisa Grada Zagreba, pa tako niti da li isti spis eventualno sadržava podatke koji dokazuju navode ovdje tužitelja u predmetu ovog suda posl.br. P- 12517/01, a niti je tužitelj u ovom predmetu predložio provođenje građevinskog vještačenja nakon što sud pribavi i izvrši uvid u spis Grada Zagreba na okolnost ishođenja uporabne dozvole, pa ovom sudu nije poznato da li bi provođenjem novog građevinskog vještačenja nalaz i mišljenje drugog, novog vještaka u bitnome bili različiti od onoga koje dao vještak za graditeljstvo Domagoj Silov Tepić u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01.

39. Stoga, a kako je utvrđenje činjenice kada je dovršen objekt tužitelja koji je gradio KORNI ING d.o.o. (a o kojoj činjenici ovisi ima li ili ne KORNI ING d.o.o. pravo na premiju zbog prijevremenog dovršetka objekta) u predmetu ovoga suda posl.br. P- 12517/01 bilo moguće utvrditi samo provođenjem građevinskog vještačenja, a tužitelj na provedeno građevinsko vještačenje u tom predmetu nakon saslušanja vještaka za graditeljstvo nije imao primjedbi, a novo građevinsko vještačenje na ovu okolnost nije predložio, to je sud primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a utvrdio da tužitelj u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 nije predložio adekvatne dokaze na okolnost da KORNI ING d.o.o. nije dovršio objekt tužitelja prije ugovorenog roka (a kako to tvrdi tužitelj u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 i u ovom predmetu).

40. Stoga, a kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao niti da je I tuženici dao jasan i nedvosmislen nalog da u njegovo ime paralelno s podnošenjem revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 podnese i ustavnu tužbu, te kako tužitelj nije dokazao niti da je pretrpio bilo kakvu štetu zbog toga što I tuženica paralelno s podnošenjem revizije u predmetu ovoga suda posl.br. P-12517/01 nije podnijela i ustavnu tužbu, to nema mjesta primjeni odredbi čl. 1045. st.1. u vezi s čl. čl. 10., čl. 1049., čl. 313. st . 1. i čl. 765. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/22 - dalje: ZOO) u korist tužitelja, a na teret I tuženice, odnosno nema mjesta primjeni odredbe čl. 965. ZOO-a u vezi s čl. 1045. st.1. , čl. 10., čl. 1049., čl. 313. st . 1. i čl. 765. st. 1. ZOO-a u korist tužitelja, a na teret II tuženika, pa je sud glavni tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da tužitelju koji je izgubio ovaj spor primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu parničnog troška, pa je sud i ovaj dio zahtjeva tužitelj odbio.

41. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, to je temeljem odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a dužan naknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak.

42. I tuženici je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja I tuženice po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i vrijednosti predmeta spora. Trošak zastupanja koji je priznat kao potreban i dosuđen I tuženici sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima od 08.09.2023. i 07.06.2024. (Tbr. 9/1) od po 250 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 750 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to iznosi 1.500,00 EUR, a uz PDV od 25 % u iznosu od 375,00 EUR, to ukupno iznosi 1.875,00 EUR. Stoga, sud je ovaj iznos dosudio I tuženici s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II glede naknade parničnog troška I tuženici.

43. II tuženiku je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja II tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i vrijednosti predmeta spora. Trošak zastupanja koji je priznat kao potreban i dosuđen II tuženiku sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu i sastava podnesaka od 24.10.2023. i 01.03.2024. (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima od 08.09.2023., 07.06.2024. i 04.09.2024. (Tbr. 9/1) od po 250 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 1.500 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to iznosi 3.000,00 EUR, a uz PDV od 25 % u iznosu od 750,00 EUR, to ukupno iznosi 3.750,00 EUR. Stoga, sud je ovaj iznos dosudio II tuženiku s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III glede naknade parničnog troška II tuženiku. Na ovaj iznos II tuženiku je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

44. Sud primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženicima nije dosudio naknadu za zastupanje na ročištu za objavu presude, jer ova radnja nije bila potrebna tuženicima za vođenje ove parnice, imajući u vidu da bi se isto ročište održalo bez obzira na dolazak tuženika na isto, kao i da na istom ročištu tuženici nisu iznosili nikakve navode. Također, primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud II tuženiku nije dosudio naknadu za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, a jer II tuženik sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP), te imajući u vidu njegov uspjeh u ovom sporu i nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

Dna:

1. Pun tužitelja - uz rješenje nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 246,95 EUR

2. Pun. I tuženice

3. Pun. II tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte