Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-197/2023-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

b e z o d r ž a v a nj a r a s p r a v e

z b o g o g l u h e

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DOM VICTUS d.o.o., [adresa], OIB: 97662255027, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Ažić, odvjetnica u Puli, Alda Negrija 22A, protiv tuženika I. & I. j.d.o.o., Pula, Osječka ulica - Via Osijek 10, OIB: 05012896933, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Stavlja se izvan snage javnobilježnička isprava bjanko zadužnica izdana na iznos od 150.000,00 eura, potvrđena pod brojem OV-652/2023 dana 20.02.2023.od strane Željko Valenta, javnog bilježnika u Puli, koju je tužitelj DOM VICTUS d.o.o. izdao tuženiku I&I j.d.o.o. kao sredstvo osiguranja naplate eventualnog potraživanja iz Ugovora o poslovnoj suradnji broj 1-2023, te navedena javnobilježnička isprava od dana podnošenja tužbe ne može proizvoditi daljnje pravne učinke između tužitelja i tuženika, kao ugovornih strana.“

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa ovršenika DOM VICTUS d.o.o. na račun ovrhovoditelja, koja se provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINI od strane ovrhovoditelja I&I j.d.o.o. Pula temeljem bjanko zadužnice izdane na iznos od 150.000,00 eura, potvrđene pod brojem OV-652/2023 dana 20.02.2023. od strane Željko Valenta, javnog bilježnika u Puli.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je naslovnom sudu 27. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi stavljanja van snage javnobilježničke isprave – bjanko zadužnice koju je tužitelj izdao tuženiku na iznos od 150.000,00 eura 20. ožujka 2023. U tužbi navodi da su tužitelj, kao naručitelj radova, i tuženik, kao izvođač radova, 20. veljače 2023. zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji broj 1-2023, a tim ugovorom su ugovorili građevinske radove na dvjema zgradama u [adresa] na adresi [adresa] i [adresa], sukladno tuženikovoj Ponudi br. 01-01-23, koja je sastavni dio tog ugovora. Ponuda je sadržavala i tzv. Rekapitulaciju troškova s isplatnim anuitetima ili ratama (kako ih je, već, tuženik nespretno označavao). Zgrada na adresi [adresa] u Ponudi izvođača radova, ovdje tuženika, označena je kao ZGRADA BROJ 1. Na zahtjev tuženika, tužitelj je istom izdao tri bjanko zadužnice koje su kao privatne isprave potvrđene od strane Željka Valente, javnog bilježnika u Puli, i to: na iznos do 150.000,00 EUR potvrđenu pod brojem OV-652/2023; na iznos do 20.000,00 EUR potvrđenu pod brojem OV-653/2023 i na iznos do 10.000,00 EUR potvrđenu pod

1.1. U tužbi dalje pojašnjava da je Ugovor o poslovnoj suradnji br. 1-2023. od 20. veljače 2023. i Ponudu br. 01-01-23 sastavio ČD, suprug direktorice tuženika. Krajnji rok za izvršenje radova i plaćanje istih određen je s 20. listopada 2024. Tužitelj je netom prije sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji upoznao tuženika s činjenicom da će plaćanje za izvedene radove uslijediti iz sredstava kredita kojeg će tužitelj podići kod svoje poslovne banke odmah nakon što po, proteku roka od šest mjeseci od osnivanja društva, bude u mogućnosti banci iskazati svoj bonitet. A tuženik se s tim suglasio. U tom smislu su se ugovaratelji suglasili da se s radovima krene samo na jednoj zgradi i da se odstupi od navedenog avansiranja prema rekapitulaciji troškova sadržanoj u Ponudi. Istodobno, ugovorne strane su bile suglasne i da se tuženiku izdane bjanko zadužnice neće vezivati za uvjete iz tuženikove Ponude nego da one tuženiku imaju ostati kao sredstvo osiguranja naplate naknade za izvedene radove, ukoliko tužitelj iz nekog razloga ne realizira potrebni kredit kod svoje poslovne banke i pritom ostane dužan tuženiku za izvedene radove. Kako je tužitelju bilo nužno da se predmetni radovi na izradi fasade na zgradi broj 1 izvedu prije ljetne turističke sezone (sve to iz razloga što mu dovršetak tih radova uvjetuje dobivanje uporabne dozvole za zgradu i licence za obavljanje registrirane djelatnosti, sve u ostavljenom roku do 11. kolovoza 2023.), to su se ugovorne strane sporazumjele da radovi na zgradi broj 1 počnu što je to moguće prije, a tužitelj da početak tih radova financira iz svog tekućeg priliva novčanih sredstava (iz sredstava redovitog poslovanja društva). Dogovor je bio da se realizacijom kredita kod poslovne banke cijeli iznos kreditnih sredstava odmah uplati na račun izvođača radova, kada bi se radovi na zgradi br. 1 ubrzali, odnosno intenzivirali do konačnog završetka. Radovi su se mirno mogli dovršiti tijekom mjeseca svibnja ili do kraja prve polovice lipnja, a kreditna sredstva bi se, očekivano, dobila sredinom mjeseca svibnja. Tuženik je mogao započeti i zastajati s radovima po svom nahođenju te bez ikakve žurbe sačekati i realizaciju tužiteljevog kredita. Naravno, s radovima se nije krenulo odmah po potpisivanju ugovora nego je td. Skelarska montaža j.d.o.o. iz Pule, sredinom ožujka 2023., dovezlo i montiralo skelu s zaštitnim platnom, a tuženik je počeo s radovima dana 17. travnja 2023. Izvođenje radova predujmljivao je i plaćao tužitelj, i to: dio na račun tuženika; dio u gotovu novcu na ruke VD, supruga direktorice tuženika; dio isplatom izravno radnicima tuženika (uz suglasnost tuženika, koji kasnije to plaćanje radnicima ne želi priznati).Plaćanje je objektivno vršeno i pružanjem usluga smještaja tuženikovih radnika i njihovom ishranom u režiji tužitelja. Sve ukupno u iznosu od 18.600,00 EUR. Radovi su izvođeni samo na zgradi broj 1, na trima stranama te zgrade, a i na tom dijelu su izvedeni samo djelomično i kod izvođenja radova je tuženik odstupio od Ponude br. 01-01-2023. Na jednoj strani je preko vune tuženik stavio mrežicu i nanio dva sloja ljepila, dok je na drugoj i polovini treće nanio jedan sloj ljepila, a na polovini treće strane (za koju je materijal i radnike platio sam tužitelj) je samo fiksirana kamena vuna s mrežicom, bez ijednog sloja ljepila. Ni na jednoj od tri navedene strane zgrade nije postavljena vuna na cijeloj površini, kako je potrebno i ugovoreno. Dana 27. travnja 2023. suprug zakonske zastupnice tuženika odstupa od dogovora koji je tuženik imao sa tužiteljem i e-mailom obavještava tužitelja da se radovi obustavljaju do 08. svibnja 2023. i do tog dana zahtijeva plaćanje prema dinamici plaćanja iz Ponude tuženika. Međutim, ukupno plaćenim iznosom od 18.600,00 EUR, svi djelomično izvedeni radovi do dana 28.04.2023. tuženiku su već bili plaćeni u cijelosti. Dakle, tuženik ne samo da s danom 27.04.2023. raskida Ugovor o poslovnoj suradnji kojeg je sklopio sa tužiteljem, raskid kojeg ugovora još i dodatno potvrđuje svojim pismom od 10.05.2023., nego i odstupa u cijelosti od dogovora sa tužiteljem pa jednostrano mijenja svrhu za koju su mu izdane bjanko zadužnice te 08.05.2023. popunjava bjanko zadužnicu broj OV-652/2023 unoseći u istu iznos objektivno nepostojeće novčane tražbine od 46.600,00 EUR i predaje je Fini na prisilnu naplatu. Tužiteljev račun je zapao u blokadu, a dana 10. srpnja 2023. sa računa tužitelja na račun tuženika je prenesen zaplijenjeni iznos od 15.055,21 EUR. Blokada računa tužitelja i dalje teče za preostali iznos od 31.810,24 EUR. Za dovršetak radova tuženik nije ni bio zainteresiran, jer ih nije u mogućnosti ni nastaviti. Dakle, tužitelj je financiranjem izvedenih radova ukupnim novčanim iznosom od 16.500,00 EUR te snašanjem troška koji je imao za smještaj svih radnika i za dnevni topli obrok za sve radnike od 2.100,00 EUR, odnosno sveukupnim iznosom od 18.600,00 EUR tuženiku u cijelosti isplatio, pa i preplatio, vrijednost radova koji su do njihove obustave 27.04.2023. na zgradi br. 1 izvedeni. Naime, tužitelj je tuženiku uplatio iznos od 6.600,00 EUR (što tužitelj priznaje i navodi u svom računu br. P1-4-1 od 08.05.2023.) te na ruke ČD iznos od ukupno 2.400,00 EUR (što tuženik ne priznaje – makar ne za sada). Nadalje, za izvođenje radova tužiteljevim radnicima, plaćeno je na ruke radniku BD 2.000,00 EUR i na njegov bankovni račun 3.000,00 EUR (što je on dana 29.04.2023. i pisano potvrdio) te je navedenom radniku još dana 05.05.2023. na račun uplaćen iznos od 1.500,00 EUR i iznos od 1.000,00 EUR. Vrijednost izvedenih radova objektivno ne prelazi tuženiku ukupno plaćeni iznos od 18.600,00 EUR, premda nepošteni tuženik svojim računom br. P1-4-1 od 08.05.2023. od tužitelja potražuje višestruko viši iznos u okviru kojeg iznosa želi naplatiti vrijednost radova koje uopće nije izveo. Blokadom računa tužitelja putem bjanko zadužnice br. OV-652/2023 tuženik je tako 10. srpnja 2023. već neopravdano stekao novčana sredstva tužitelja u iznosu od 15.055,21 EUR, a tuženik očekuje i daljnju pljenidbu novčanih sredstava na računu tužitelja do punog iznosa iz bjanko zadužnice od 46.600,00 EUR. Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe sudu podnio prijedlog za osiguranje dokaza izlaskom suda na lice mjesta, kako bi se pregledom zgrade od strane ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke utvrdila količina, stupanj dovršenosti i eventualna kvaliteta izvedenih radova. Sud je u potrebnom sastavu izišao na lice mjesta dana 29. lipnja te u predmetu osiguranja dokaza pod poslovnim brojem 9 R1-39/2023-6 sastavio svoj zapisnik. Sud je vještaku naložio da u daljnjem roku od 60 dana sačini i dostavi svoj nalaz i mišljenje. Da je tuženik radove izveo samo djelomično i to djelomično na samo dvije i pol strane zgrade, u ukupnoj površini od maksimalno 400 m2 (vještak će, očekivano, utvrditi i manju površinu) na kojoj nije nanio potrebne slojeve ljepila niti završni sloj silikatne dekorativne žbuke.

1.2. Tužitelj dalje obrazlaže da se tuženik još kod sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji nije ni namjeravao držati ugovorenog i dogovorenog sa tužiteljem i sukladno ugovorenom završiti radove, nego mu je bio cilj započeti radove pa u nekom za njega povoljnom trenutku stati s radovima i napustiti gradilište, a tužitelju zaračunati i radove koje nije izvršio. Taj povoljni trenutak za njega je bio kada su ga radnici napustili 27.04.2023. odbijajući dalje raditi za njega, pa više nije imao ni teoretske šanse da se radovi nastave. Tako je temeljem izdane mu bjanko zadužnice potvrđene pod brojem OV-652/2023 brže-bolje blokirao poslovni račun tužitelja s ciljem da se neosnovano obogati na teret tužiteljeve imovine. Dakle, tuženik je bez pravne osnove, na neopravdani način već stekao novčana sredstva tužitelja u iznosu od 15.055,21 EUR, a očekuje da će, daljnjom pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa tužitelja na njegov račun temeljem bjanko zadužnice broj OV-652/2023 neosnovano steći i daljnji preostali iznos od 31.810,24 EUR. Budući da je neupitno da je tuženik raskinuo predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji br. 1-2023 sklopljen sa tužiteljem 20.02.2023., ukazuje se neupitnim i to da je tuženik ostao bez osnove (osnova se nije ostvarila, odnosno otpala je), te da je bjanko zadužnicu broj OV-652/2023 predao na prisilnu naplatu Fini suprotno svrsi za koju mu je izdana. Konačno, postojanje i osnovanost svog potraživanja prema tužitelju, a kojeg je u iznosu od 46.600,00 EUR- a upisao u bjanko zadužnicu broj OV-652/2023, tuženik bi morao i dokazati. Slijedom navedenog predlaže stavljanje van snage javnobilježničke isprave – bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Željko Valenta u Puli pod brojem OV-625/2023 20. veljače 2023.

1.2. Glede činjeničnih navoda tužitelj predlaže uvid u Ugovor o poslovnoj suradnji, Ponudu 01-01-23, sa troškovnikom, račune, bjanko zadužnice, zahtjev za izravnu naplatusa bjanko zadužnicom, očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje, u tekst na strani dva pisma ČD od 10. svibnja 2023.,u isprave pribavljene od Fine, račun tuženika br. P1-4-1 od 08.05.2023., u potvrdu BD od 29.04.2023.,zapisnike od 29. lipnja 2023., uvid u ispise novčanih transakcija OD, od 05.05.2023., koje sve isprave prilaže uz tužbu. Dodatno predlaže saslušati svjedoke BD, ID, parnične stranke, uvid u Nalaz i mišljenje vještaka provedeno u predmetu osiguranja dokaza (glede količine izvedenih građevinskih radova), te građevinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku građevinske na okolnost sadržaja, kvalitete i kvantitete izvedenih radova.

1.3. Tužitelj je ujedno predložio donijeti rješenje o odgodi ovrhe pljenidbom novčanih sredstava na računu ovršenika DOM VICTUS d.o.o. broj IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d., i prijenosom istih na račun ovrhovoditelja: I&I j.d.o.o., te nalaže Agenciji da odgodi izdavanje naloga poslovnoj banci za prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Erste banke d.d., glede kojeg prijedloga je sud razdvojio postupanje u novi predmet posl. br. Ovr-5/2023 u kojem predmetu se naslovni sud oglasio stvarno nenadležnim.

2. Rješenjem od 6. veljače 2024., temeljem odredbe članka 109. stavak 1. u svezi članka 281.,186. i 106. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je tužitelju vratio tužbu od 27. srpnja 2023. te je tužitelju nalaže da, u roku od 8 (osam) dana, dostavi sudu ispravljenu i dopunjenu tužbu na način da u tužbi naznači određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja a sve obzirom da u naznaci predmeta spora te historijatu tužbe tužitelj kao činjeničnu i pravnu osnovu tužbe obrazlaže stjecanje bez osnove (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima) dok u tužbenom zahtjevu predlaže stavljanje izvan snage bjanko zadužnice (a koji zahtjev nije usklađen sa pravnim propisima glede bjanko zadužnice) iz kojeg zahtjeva, cijeneći i činjenično obrazloženje tužbe, nije jasno traži li tužitelj kondemnatornu, konstitutivnu ili deklaratornu zaštitu.

3. Ispravljenom i dopunjenom tužbom od 15. ožujka 2024. tužitelj dodatno ističe da je tuženik temeljem izdane mu bjanko zadužnice potvrđene pod brojem OV- 652/2023 tuženik 8. svibnja 2023. blokirao poslovni račun tužitelja s ciljem da se neosnovano obogati na teret tužiteljeve imovine. Bjanko zadužnice koje je tužitelj izdao tuženiku uz Ugovor o poslovnoj suradnji broj 1-2023 su samo sredstvo osiguranja naplate njegovih eventualnih dospjelih novčanih tražbina neodvojivo su vezane uz taj pravni posao. Tuženik je znao da mu je tužitelj u cijelosti isplatio naknadu za radove koje je izveo na zgradi tužitelja do dana raskida ugovora pa da mu tužitelj više ništa ne duguje osnovom tog ugovora, a svakako je onda znao i da nakon što je raskinuo ugovor tužitelju, kao drugoj ugovornoj strani, odmah mora vratiti dobivene bjanko zadužnice. Međutim, znajući da postojanje i osnovanost svog potraživanja prema tužitelju (pa i neznatnom iznosu) bi morao i dokazati, tuženik je odlučio neosnovano se obogatiti na račun tužiteljeve imovine tako što je u bjanko zadužnicu broj OV- 652/2023 upisao iznos od 46.600,00 EUR-a te je podnio Fini na naplatu. Blokadom računa tužitelja tuženik je bez pravne osnove, na neopravdani način, do dana podnošenja ove tužbe već stekao novčana sredstva tužitelja u iznosu od 15.055,21 EUR, a očekuje da će, daljnjom pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa tužitelja na njegov račun temeljem bjanko zadužnice potvrđene pod brojem OV- 652/2023 od strane Željka Valente, javnog bilježnika u Puli, neosnovano steći i daljnji preostali iznos od 31.810,24 EUR. Budući da je neupitno da je tuženik dana 27. travnja 2023. raskinuo predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji br. 1-2023 sklopljen sa tužiteljem 20.02.2023., ukazuje se neupitnim i to da je tuženik ostao bez osnove (osnova se nije ostvarila, odnosno otpala je), te da je bjanko zadužnicu broj OV- 652/2023 predao na prisilnu naplatu Fini suprotno svrsi za koju mu je izdana. Na temelju gore navedenog, tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza donese presudu slijedećeg sadržaja:

„I. Stavlja se izvan snage javnobilježnička isprava bjanko zadužnica izdana na iznos od 150.000,00 eura, potvrđena pod brojem OV-652/2023 dana 20.02.2023.od strane Željko Valenta, javnog bilježnika u Puli, koju je tužitelj DOM VICTUS d.o.o. izdao tuženiku I&I j.d.o.o. kao sredstvo osiguranja naplate eventualnog potraživanja iz Ugovora o poslovnoj suradnji broj 1-2023, te navedena javnobilježnička isprava od dana podnošenja tužbe ne može proizvoditi daljnje pravne učinke između tužitelja i tuženika, kao ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana. “ Tužitelj ujedno, sukladno odredbi članka 188. ZPP-a, postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te navodi da ukoliko sud ne nađe da je osnovan prvo istaknuti tužbeni zahtjev tada tužitelj predlaže da sud usvoji slijedeći tužbeni zahtjev sadržaja:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa ovršenika DOM VICTUS d.o.o. na račun ovrhovoditelja, koja se provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINI od strane ovrhovoditelja I&I j.d.o.o. Pula temeljem bjanko zadužnice izdane na iznos od 150.000,00 eura, potvrđene pod brojem OV-652/2023 dana 20.02.2023. od strane Željko Valenta, javnog bilježnika u Puli.

4. Tuženiku I. & I. j.d.o.o., Pula, Osječka ulica - Via Osijek 10, OIB: 05012896933, su tužba i poziv za odgovor na tužbu dostavljeni putem elektroničkog poštanskog pretinca 30. svibnja 2024., i to nakon neuspješne dostave na adresu [adresa] koja je ujedno i adresa sjedišta upisanog u sudski registar.

5. U pozivu za odgovor na tužbu tuženik je upozoren da će sud, ako tuženik u roku određenom pozivom ne podnese odgovor na tužbu, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (u roku 30 dana od primitka tužbe i tog poziva) uredno dostavljeni 30. svibnja 2024., nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu.

6. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu.

7. Odredbom članka 331.b ZPP-a određeno je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe): ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni; ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu.

8. Zahtjev tužitelja sadržaja: „Stavlja se izvan snage javnobilježnička isprava bjanko zadužnica izdana na iznos od 150.000,00 eura, potvrđena pod brojem OV-652/2023 dana 20.02.2023.od strane Željko Valenta, javnog bilježnika u Puli, koju je tužitelj DOM VICTUS d.o.o. izdao tuženiku I&I j.d.o.o. kao sredstvo osiguranja naplate eventualnog potraživanja iz Ugovora o poslovnoj suradnji broj 1-2023, te navedena javnobilježnička isprava od dana podnošenja tužbe ne može proizvoditi daljnje pravne učinke između tužitelja i tuženika, kao ugovornih strana.“ nije osnovan. Naime, zadužnica je po svojoj pravnoj prirodi jednostrani, formalni, samostalni pravni posao koji ima i javnopravni učinak, definirana je Ovršnim zakonom (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ). Zadužnica je ponajprije sredstvo osiguranja plaćanja jer predstavlja sredstvo prisile prema dužniku da ispuni svoju obvezu iz osnovnog pravnog posla te se „aktivira“ tek ukoliko dužnik ne bi ispunio svoju obvezu iz osnovnog posla. Zadužnica je i samostalan pravni posao koji prati neki osnovni pravni posao sa svrhom njegova osiguranja. Zadužnica ima snagu rješenja o ovrsi i svojstvo ovršne isprave, što znači da vjerovnik radi naplate potraživanja ne mora pokretati poseban sudski postupak u kojem bi dobio ovršnu ispravu, primjerenu za daljnju prisilnu naplatu svojih potraživanja putem Financijske agencije – Fine (u nastavku teksta: Agencija), banke koja vodi dužnikove račune ili dužnikova poslodavca, već direktno zadužnicu podnosi na naplatu pred Agencijom. Također, zadužnica se koristi i kao isprava kojom se pokreće ovršni postupak pred sudom nad nekretninama, pokretninama ili pravima dužnika. Pravna sredstva protiv zadužnice propisana su OZ-om. Tako je odredbom članka 210. OZ-a propisano postupanje ovršenika, u konkretnom slučaju tužitelja, glede postupka izravne naplata, a temeljem kojih odredbi tužitelju kao ovršeniku stoje na raspolaganju konkretna pravna sredstva propisana tim Zakonom. Sud može, primjerice, proglasiti prijenos i pljenidbu nedopuštenim ako postoji neki od razloga za žalbu iz članka 50. OZ-a (npr. zastara) ili za žalbu nakon proteka roka iz članka 53. OZ-a. Bez obzira na specifična svojstva zadužnice, dužnici, u svojstvu tužitelja, mogu i u parničnom postupku zahtijevati zabranu uporabe zadužnica kao instrumenta ostvarenja tražbina. Da bi im ta mogućnost bila otvorena, oni moraju prethodno dokazati da je obveza zbog koje je zadužnica izdana prestala ili da nije niti nastala (tako VTSRH u odluci posl. br. Pž 4788/2014 od 28. studenog 2018.). Nadalje, budući da zadužnica ima sva svojstva vrijednosnih papira, dužniku na raspolaganju stoje i prigovori koji su predviđeni za vrijednosne papire. Dužnik tako može protiv vjerovnika istaknuti prigovore koji se tiču izdavanja zadužnice, prigovore koji proizlaze iz sadržaja zadužnice, prigovore koje ima prema samom vjerovniku, a ukoliko je vjerovnik i osoba kojoj je dužnik izdao zadužnicu, tada može istaknuti i prigovore vezane uz osnovni posao (Članak 1157. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO). Međutim, ni Ovršnim zakonom ni Zakonom o obveznim odnosima tužitelju kao ovršeniku (protiv kojeg je temeljem zadužnice pokrenuta i provedena izravna naplata) nije propisana mogućnost podnošenja prijedloga/tužbe radi stavljanja van snage zadužnice sa utvrđenjem da ne proizvodi pravne učinke između stranaka, niti je tužitelj dokazao pravni interes za potonju deklaratornu pravnu zaštitu. Stoga je sud, na temelju odredbe članka 332.a ZPP-a, donio presudu bez održavanja rasprave kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kako je odlučeno u toč. I. izreke presude.

9. Prema ocjeni ovog suda, osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (utvrđenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava) proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (koje činjenice se dokazuju odgovarajućim dokazima) a iz kojih činjenica proizlazi da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne bjanko zadužnice protiv tužitelja kao ovršenika s obzirom da je obveza zbog koje je zadužnica izdana prestala (Članak 50. stavak 1. točka 7. u svezi članka 210. OZ-a, sve u svezi članka 188. ZPP-a)

9.1. Dakle, činjenice na kojima se temelji (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj niti su u suprotnosti s opće poznatim činjenicama.

9.2. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili podnijeti odgovor na tužbu te kako su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe na temelju odredbe članka 331.b ZPP-a, u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

10. S obzirom na to da je tužitelj sa tužbenim zahtjevom djelomično uspio u sporu, sud je, na temelju članka 154. stavka 4. ZPP-a, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).

U Pazinu 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana od dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

− Tužitelj,

− Tuženik,

− Općinski sud u Puli-Pola na posl. br. Ovr-1442/2023, po pravomoćnosti

− FINA, po pravomoćnosti.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte