Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Pr- 392/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice- specijalistice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, bez održavanja ročišta, dana 30.prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.06.2019.g. do 31.10.2022.g. u ukupnom iznosu od 167,08 EUR-a neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 5,84 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- 22,56 EUR teče od 15. travanj 2020.

- 25,35 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- 14,20 EUR teče od 15. listopad 2020.

- 11,41 EUR teče od 15. studeni 2020.

- 22,56 EUR teče od 15. travanj 2021.

- 22,56 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- 8,63 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- 22,56 EUR teče od 15. travanj 2022.

- 11,41 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. i to za više zatraženu isplatu iznosa od 72,75 eura sa zateznom kamatom, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 82,50 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dne 1.srpnja 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika, te ima prebivalište koje je udaljeno od mjesta rada 9,87 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada II.tarifnoj zoni. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.1.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.10.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o. iz Splita, koji iznos nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.23.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.24.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, navodi kako se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Radi navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU- a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 239,83 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate., sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Radi se o sporu male vrijednosti jer su sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP).

4. Odredbe čl. 461 a. st. 3. i 4. ( ZiD ZPP, NN 80/22) propisuju: Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta .

5. Obzirom na pisane navode stranaka, te pregledom cijelog spisa predmeta sud nije našao potrebnim održavanje ročišta budući spisu prileži cjelokupno dokazno gradivo temeljem kojeg je moguće utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku i donijeti presudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćenih troškova prijevoza u razdoblju od 01.06.2019.g. do 31.10.2022.g.

7. Sporno je, je li tuženik troškove prijevoza tužiteljci za utuženo razoblje trebao isplaćivati u visini cijene mjesečne pokazne karte za 2.Tarifnu zonu ili je iste mogao umanjivati i zatim isplatiti prema broju dana koje je tužiteljica odradila u jednom mjesecu. Dakle, sporan je osnov i visina tužbenog zahjteva.

8. U dokazne svrhe pregledana je dokumentacija priložena u spisu i to Ugovor o radu "Split, 15.09.2014.", Odluka tuženika od 3.05.2018., HAK udaljenost, plana rada i evidencija rada za tužiteljicu za 2019., 2020., 20221. i 2022., platne liste za tužiteljicu za utuženo razdoblje, Cjenik Promet d.o.o. cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata; obavijesti Promet d.o.o. (list 124-126 spisa); planera putovanja; Tafirnih zona Promet. d.o.o.

9. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

10. Iz Odluke koju je donio tuženik klasa: 121-01/18-01/07,Ur.broj:2181-147- 02/ZD-18-1 od 3.svibnja 2018. razvidno je kako tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza od adrese prebivališta do mjesta rada, jer udaljenost iznosi više od 2 km te da je tuženik odlučio da se visina naknade za trošak mjesnog prijevoza računa sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte za 2.zonu javnog gradskog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o.

11. Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17 ) i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, dalje u tekstu TKU/22).

12. Od 1.prosinca 2017. bio je na snazi bio TKU/17 gdje je odredbom čl. 66.st.1 bilo propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Čl.66.st.7 propisuje da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Čl. 66.st.16. propisuje da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Čl. 66.st. 17. Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

13. Od 1.svibnja 2022. na snazi je bio TKU /22 , a odredbom čl. 65.st.9 propisano je : Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Nadalje čl.65.st. 24.propisuje da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

14 Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama donijela je slijedeća tumačenje : Tumačenje TKU br.32/2018 od 28.lipnja 2018. koje glasi: Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

14.1.Tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, dostavljaju se podnositelju upita pisanim putem i objavljuju na web-stranicama ministarstva nadležnog za rad ( čl.19.st.6 TKU /17, odnosno čl.19.st.7 TKU/22) .

15. Dakle tužiteljicu, a s na činjenicu da postoji organizirani javni prijevoz od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada u utuženom razdoblju pripada naknada troška prijevoza u iznosu od 380,00 kn ( fiksni tečaj konverzije 7,53450=/50,43 eura ), koliko iznosi cijena mjesečne pokazne karte za 2. zonu PROMET d.o.o. koji obavlja prijevoz na tom području, osim za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

16. Za navesti je kako je tužiteljica predložila da se u ovom postupku provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje međutim ovaj sud je mišljenja kako visina potraživanja proizlazi iz obračunskih platnih lista tužiteljice, odnosno jednostavnom matematičkom operacijom oduzimanja moguće je na nedvojben način izračunati visinu potraživanja. Stoga, a i s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, izvođenje dokaza financijskim vještačenje ukazuje se kao neekonomično te bi isto samo pridonijelo višim troškovima postupka pa je sud odlučio isto ne provoditi.

17. Pregledom obračunskih platnih lista tužiteljice za utuženo razdoblje vidljivo je kako je tužiteljici isplaćivan manji iznos za naknadu troškova prijevoza od onog propisanog Cjenikom PROMET d.o.o. Split .

17. Tako iz obračunskih isprava za isplatu plaće - naknadu tužiteljice proizlazi da joj je na ime troška prijevoza za mjesec studeni 2019. isplaćen iznos od 336,00 kn, za mjesec ožujak 2020. iznos od 210,00 kuna, za mjesec svibanj 2020. iznos od 189,00 kuna, za mjesec rujan 2020. iznos od 273,00 kn, za mjesec listopad 2020. iznos od 294,00 kuna, za mjesece ožujak i travanj 2021. po 210,00 kuna, za mjesec rujan 2020. iznos od 273,00 kuna, za mjesec listopad 2020. iznos od 294,00 kuna, za mjesec lipanj 2021. iznos od 315,00 kuna, za mjesec ožujak 2022. iznos od 210,00 kuna i mjesec srpanj 2022. iznos od 294,00 kuna, iako je tužiteljici za svaki taj mjesec tuženik trebao plaćati cijenu mjesečne karte u iznosu od 380,00 kuna, a ne isti umanjivati sukladno broju dolazaka na posao, a ovo sve prema odredbama čl.67.st.17 TKU /17 i čl. 65.st.24 TKU /22 i citiranim Tumačenjima. Stoga je u tom dijelu osnovano potraživanje tužiteljice pa je prihvaćen u tom dijelu zahtjev za isplatom iznosa razlike na ime troškova prijevoza u ukupnom neto iznosu od 167,08 eura.

18. Tužiteljica je zatražila i isplatu razlike na ime troškova prijevoza za mjesec kolovoz 2019. te rujan 2021. te za mjesec travanj 2020. u ukupnom iznosu od 72,75 eura za koji iznos ovaj sud zahtjev smatra neosnovanim. Naime, pregledom plana rada i evidencije rada kao i obračunskih platnih lista tužiteljice za 2019.,2020. i 2021. godinu utvrđeno je da je tužiteljica u kolovozu 2019. te rujnu 2021. koristila pretežiti dio godišnjeg odmora pa je prema citiranim odredbama TKU-a i Tumačenjima 32/18 i 33/18 ne pripada naknada za troškove prijevoza, dok joj je za travanj 2020. isplaćena naknada troškova prijevoza u cijeni koštanja mjesečne pokazne karte od tada 380,00 kn. Stoga je za taj iznos odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci pod točkom II. 19. Na dosuđene iznose tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

20. Tužiteljici primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23). Tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije 10 bodova i za sastav tužbe 25 bodova, ukupno 35 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi 70 eura čemu je potrebno pridodati i zatraženi iznos od 12,50 euro na ime PDV od 25% za sastav tužbe, ukupno 82,50 eura.( točka IIi.izreke ).

U Splitu, 30.prosinca 2024.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku