Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1578/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan u Zagrebu, protiv tuženice UFČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Stjepan Gomerčić, odvjetnik u Čazmi, radi smetanja posjeda služnosti prolaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 8. studenog 2024. broj Psp-69/2021, dana 30. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja, ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 8. studenog 2024. broj Psp-69/2021 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Utvrđuje se da je tuženica UFČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelja UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu služnosti prolaza, prolazećeg kroz kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]), te kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]), na način da je tuženica na zidanoj ogradi koja se nalazi na međi između čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. [broj ZK uloška]) i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]) zazidala postojeći otvor na skici vještaka mjernika Zdravka Pavelića, ing. geod., interni broj elaborata 153/2023 iz rujna 2023.g., a koji elaborat čini sastavni dio ove presude, označen brojevima 7 do 8, te je na vrhu zidane ograde ugradila staklene ploče, pa joj se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje tako da ponovno otvori prolaz u navedenoj zidanoj ogradi te ukloni staklenu ploču, te na taj način ponovno omogući tužitelju prolaz, te da se kloni svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda služnosti prolaska tužitelja pod prijetnjom novčane kazne od 1.327,23 EUR, sve u roku od 8 dana.
2. Tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju troškove postupka u roku od 8 dana.
II. Tužitelj dužan je tuženoj naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eur, sve to u roku od 8 dana."
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. cit. odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i usvojiti zahtjev, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tužitelja, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je tuženica vlasnica kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tužitelj zahtijeva posjedovnu zaštitu služnosti prolaza kroz nekretnine tuženice (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) pri čemu nije sporno da su nekretnine stranaka ograđene visokim betonskim zidom na kojem je postojao prolaz prikazan na skici vještaka Zdravka Pavelića točkama 7-8 koji je tuženica zazidala povezavši sjeverni i južni dio zida (utuženi čin smetanja), ali je sporno je li tom radnjom tuženice počinjeno smetanje tužitelja u posjedu prava služnosti prolaza, odnosno je li tužitelj bio u posjedu prava služnosti prolaza, ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:
- da iz iskaza svjedoka NF (opisanog pod toč. 13. obrazloženja) proizlazi da je na njegov zahtjev tuženica ostavila sporni prolaz na zidu koji razdvaja nekretnine stranaka da bi mogao prolaziti od svoje stare do svoje nove kuće jer je na mjestu stare kuće imao šternu, da su na mjestu prolaza bila postavljena željezna vrata (lesa) koja su se zaključavala i da je uz tuženicu samo on imao ključ, da je obavijestio tuženicu da mu prolaz više nije potreban nakon što je uveden vodovod u mjestu Panos, da tužitelj nije imao ključ od željeznih vrata niti koristio prolaz s time da je u svojoj kući boravio tijekom godine najviše do dva tjedna - da je sud iskaz navedenog svjedoka ocijenio vjerodostojnim jer nije u srodstvu sa strankama i nema interesa za uspjeh niti jedne stranke
- da iz iskaza svjedoka DF i AF (opisanih pod toč. 14. obrazloženja) proizlazi da su, kao dugogodišnji tužiteljevi prijatelji, dolazili u tužiteljevu kuću na način da su prolazili kroz sporni prolaz koji izlazi na stari put s južne strane koji vodi prema Jablancu, da su 2020. na prolazu vidjeli željezna vrata (lesu) kroz koju se moglo proći jer vrata nisu bila zaključana - da sud njihove iskaze nije ocijenio vjerodostojnim iz razloga što su u prijateljskom odnosu s tužiteljem
- da iz iskaza svjedoka PF (opisanog pod toč. 15. obrazloženja) proizlazi da je na gradilištu tuženice izvodio radnje iskopa i ima saznanje da je na zidu ostavljen prolaz za potrebe NF koji je isti koristio radi prijenosa vode od stare kuće do nove kuće, da je on po nalogu tuženice zatvorio prolaz (zazidavanjem) jer NF više prolaz nije bio potreban
- da iz iskaza svjedoka VF, supruga tuženice (opisanog pod toč. 16. obrazloženja) i iskaza tuženice (opisanog pod toč. 12. obrazloženja) proizlazi da je na zidu koji razdvaja nekretnine stranaka ostavljen prolaz za korist susjeda NF u svrhu prolaza i prijenosa vode s jedne na drugu nekretninu u njegovom vlasništvu, da su na prolazu postavljena željezna vrata (lesa) od kojih je ključeve imao NF, da tužitelj nije imao ključeve i nikada nije prolazio po navedenom prolazu
- da iz iskaza tužitelja (opisanog pod toč. 11. obrazloženja) proizlazi da je ostao zatečen kada je prilikom dolaska na svoju nekretninu primijetio da je tuženica zazidala prolaz koji je on inače koristio i da ga je time onemogućila u prolazu koji je izvršavao isključivo preko ljeta kada je boravio u svojoj kući, da je prolaženje kroz taj prolaz bio rezultat "izjave" na temelju koje mu je tuženica dopustila prolaz, da je tuženica vodila postupak protiv Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] i da joj je tužitelj dopustio da stekne pravo vlasništva, ali pod uvjetom da on ima pravo služnosti prolaza preko te nekretnine, pa je u tu svrhu potpisana "izjava", da je taj prolaz koristio i NF i da željezna vrata na prolazu nikada nisu bila zaključana,
pa primjenom čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) koji propisuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije bio posjednik spornog prolaza s obzirom da isti nije koristio, sve uzimajući u obzir da su na spornom prolazu od 2018. bila postavljena željezna vrata (lesa) koja je bila zaključana i od koje su ključeve imali tuženica i NF, pa kako tužitelj nije bio u posjedu prava služnosti prolaza to nema pravo niti na posjedovnu zaštitu. Pravo na posjedovnu zaštitu tužitelj ne može temeljiti na "izjavi" od 27. svibnja 2016. kojom mu tuženica dozvoljava služnost prolaza s obzirom da faktično nije izvršavao sadržaj stvarne služnosti pa iz tog razloga nije imao posjed prava služnosti prolaza, nego bi "izjava" tužitelju mogla služiti za eventualno utvrđenje postojanja tog prava.
6. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži proturječnosti u odnosu na sadržaj zapisnika, isprava i dokaza provedenih u postupku. Osporava ocjenu dokaza smatrajući da iskaz svjedoka NF ne može biti vjerodostojan jer je u srodstvu sa strankama što je sam istakao prije davanja iskaza, da je na ročište došao s pripremljenim bilješkama, da mu je tuženica rekla kako i o čemu treba svjedočiti, da nije usmeno odgovarao na pitanja suda nego su "zaključci izvođeni isključivo temeljem svjedokovih unaprijed pripremljenih bilješki", da s tužiteljem ne razgovara od 2020., dok je s tuženicom u dobrim odnosima te da zbog zdravstvenog stanja u većem dijelu godine nije boravio na Panosu nego na liječenju pa ne može imati saznanje je li tužitelj konzumirao služnost. Osporava i ocjenu iskaza svjedoka DF i AF jer to što su u prijateljskom odnosu s tužiteljem ne može biti razlog za ocjenu nevjerodostojnosti njihovih iskaza, a niti za zaključak o zainteresiranosti za uspjeh u sporu. Ustraje u tvrdnji da je služnost prolaza korištena i da to potvrđuju iskazi svjedoka DF i AF, kao i svjedoka PF koji navodi da "lesa nije bila zatvorena", dok jedino svjedok NF tvrdi da su vrata bila zaključana, a on je u zavadi s tužiteljem. S obzirom na pogrešno utvrđeno činjenično stanje tužitelj smatra da je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
7. Ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda tužitelja ovaj sud utvrđuje da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj, s obzirom da rješenje ima nedostataka radi kojih ovaj sud nije u mogućnosti ispitati njegovu zakonitost. Isto je rezultat ostvarene bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer prvostupanjski sud nije analizirao i ocijenio sve provedene dokaze kako to nalaže čl. 8. ZPP, a posljedično navedenom razlozi na temelju kojih je ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka NF i nevjerodostojnim iskaze svjedoka DF i AF su osnovano dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
8. Naime, prvostupanjski sud nije ocijenio značaj iskaza tuženice na raspravi od 12. veljače 2019. u predmetu broj P-2410/2019 u kojem je ista navela: (…) da je situacija bila normalna nikada ne bi trebalo posebno uređivati pravo prolaza jer mi nije bilo sporno da ga on koristi (tužitelj – opaska ovoga suda), koristili su ga i drugi (…). Nije ocijenio niti činjenicu da tuženica u ovom postupku nije bila u mogućnosti dati sudu obrazloženje te svoje tvrdnje u kontekstu navoda (sada) u ovom postupku - da tužitelj nije bio u posjedu prava služnosti (poleđina lista 81 spisa).
8.1. Da je tužitelj koristio prolaz potvrđuje i Zdravko Pavelić u iskazu u predmetu broj P-2410/2019 koji je sudjelovao u tom postupku kao sudski vještak i kojemu je tužitelj osobno rekao (…) da on sporni put koristi i da će i dalje tu prolaziti do susjeda (list 36 spisa).
8.2. Iz sadržaja Izjave ovjerene kod javnog bilježnika Ede Biondić 27. svibnja 2016. pod brojem OV-392/16 proizlazi da tužiteljica priznaje sadašnjim i budućim vlasnicima kčbr. [katastarska čestica] služnost prolaza preko dijela kčbr. [katastarska čestica] (…) na način kako su ga i do sada koristili (…).
9. Iz navedenog bi proizlazilo da je tužitelj koristio sporni put za prolaz, s time da i konfiguracija i izgrađeno stepenište na nekretnini tužitelja do spornog prolaza, kao i to što je tuženica ostavila prolaz prilikom izgradnje zida ukazuje da je isti korišten. 10. Nasuprot tome tvrdnja tuženice i svjedoka NF - da je prolaz ostavljen isključivo radi prijenosa vode iz stare do nove kuće navedenog svjedoka, kao i da mu navedeni prolaz više nije bio potreban nakon 2018. kada je uveden vodovod - nemaju uporišta u dokazima navedenim pod toč. 9., 9.1. i 9.2. ovog obrazloženja, kao niti u dokumentaciji o vremenskom razdoblju kada je uveden vodovod u naselje Panos. Iako se radi o dokazu koji je predan nakon zaključenja glavne rasprave, isti je sud trebao uzeti u obzir jer je predan nakon što je svjedok NF u iskazu naveo da je vodovod uveden 2018. i da je to bio povod "zatvaranju zida", odnosno da mu od tada nije trebao prolaz radi prijenosa vode, pa se radi o dokazu koji je tužitelj bio ovlašten dostaviti i nakon zaključenja prethodnog postupka da bi dokazao nevjerodostojnost iskazivanja navedenog svjedoka (čl. 299. st. 2. ZPP).
11. S obzirom na navedeno za sada se ne može prihvatiti niti ocjena (ne)vjerodostojnosti iskaza svjedoka DF i AF, s obzirom da to što su u prijateljskom odnosu s tužiteljem njihove iskaze ne čini nevjerodostojnim, posebice u situaciji ako su iskazi podudarni s preostalim provedenim dokazima.
12. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuo rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan provođenjem predloženih dokaza i njihovom ponovnom ocjenom kako to nalaže čl. 8. ZPP ocijeniti osnovanost zahtjeva, te u novom rješenju odgovoriti na prigovore stranaka kako to nalaže čl. 338. st. 4. ZPP da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti zakonitost rješenja. U novoj odluci odlučiti će o cjelokupnim troškovima postupka.
U Varaždinu 30. prosinca 2024.
Sutkinja
Sanja Bađun