REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-850/2023.-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, A. Cesarca 10, protiv tuženika : SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Marin Trinajstić ,odvjetnik iz Krka, Kralja Tomislava 1, radi isplate ( v.p.s. 25.921,58 eura) , nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 2. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te objave odluke dana 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Tuženiku SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tužitelju UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 195.306,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi od 6,32% , a koja kamata teče od 31. srpnja 2017.g. do 11. studenog 2018.g. , a nastavno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodila tekućem polugodištu za 3 % poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude. "

II. Tužitelj BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tuženiku SR, OIB: [osobni identifikacijski broj] , nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.612,50 eura ( slovima: dvijetisućešestodvanaesteurai pedesetcenti), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška do iznosa od 3.359,38 eura, tuženik odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 195.306,18 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako su on i tuženik dana 1. listopada 2010. zaključili ugovor o zajmu prema kojemu je tuženiku pozajmio 28.700 ,00 eura u protuvrijednosti u kunama , a kao rok za povrat ugovorili su 31. kolovoza 2011. Ugovor da je napisao tuženik , stranke su ugovor potpisale i tužitelj je tuženiku predao iznos zajma. Tužitelj tvrdi da su naknadno usmeno ugovorili dodatak ugovoru prema kojemu je rok za povrat zajma bio određen do 31. kolovoza 2017. Tuženik da je na ime povrata duga kćerki tužitelja RR, koja je tada boravila u [adresa], uplatio iznos od 1.852,50 BAM, a onda opet 4. kolovoza 2017. još 3.115,00 BAM. Tuženik je bio dužan dug vratiti do 31. kolovoza 2017., ali to nije učinio pa je njegov dug u vrijeme podnošenja tužbe iznos od 26.216,25 eura ili 195.306,18 kuna. Tužitelj navodi kako je tuženika u više navrata pozivao da mu vrati pozajmljeni iznos, a zadnji puta da je to bilo 2. studenog 2018. kada je tuženik rekao da će sve riješiti kada dođe u [adresa] 12. studenog 2018., ali to nije učinio.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare budući da je novčana tražbina dospjela 31. kolovoza 2011. Dodaje kako tužitelj uz tužbu nije priložio raniji ugovor o zajmu koji su stranke zaključile i u kojemu je ugovorena kamatna stopa od 4% mjesečno, što je kamatarski. Kasnije je ugovorena kamatna stopa od 2,5 % mjesečno. Tuženik tvrdi da je tužitelj došao sa svojom suprugom k njemu i ponudio mu zajam od 75.000,00 kuna uz kamatu od 4 % mjesečno Tuženik je tada bio u velikim financijskim problemima i pristao je na pozajmicu. Nakon nekog vremena zatražio je od tužitelja da naprave novi ugovor u kojemu bi bile zbrojene i uglavničene sve zatezne kamate i tako su došli do iznosa od 28.700,00 eura. Tuženik osporava da su sklopili dodatak ugovoru kojim bi bio produžen rok dospijeća novčane tražbine . Tvrdi da nije istina da je dio novaca uplatio kćerki tužitelja RR. Navodi kako je RR uplatio za rabljeni namještaj i dio opreme koji je od tužitelja kupio 2016. godine, a osim toga platio joj je i naknadu za njezin rad jer je u sezoni 2016.-te ona pomagala tuženom u čišćenju njegovog apartmana. Radi se o potpuno drugoj osnovi, a ne da bi uplaćeni iznosi RR predstavljali priznanje duga tužitelju.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka presudom od 22. ožujka 2023. sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Tužbeni zahtjev odbijen je uz obrazloženje da je tražbina tužitelja zastarijela. Stranke su ugovor zaključile 1. listopada 2010. s rokom za vraćanje duga do 31. kolovoza 2011. pa kako je tužba podnesena 14. veljače 2020., tražbina je u zastari jer je proteklo više od pet godina.

5. Tužitelj je izjavio žalbu , a Županijski sud je presudu od 22. ožujka 2023. ukinuo i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Županijski sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP). No, prvostupanjski sud je propustio raspraviti da li se u konkretnom slučaju radi o ništetnom pravnom poslu odnosno u kojoj valuti je pozajmljen iznos iz ugovora. U Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici navodi se da zajmodavac- tužitelj daje , a zajmoprimac – tuženik, prima iznos od 28.700,00 eura, a iz iskaza stranaka proizlazi da je tuženik primio iznos u kunama s time da niti jedna od stranaka ne navodi o kojem se točno iznosu radilo.

6. U ponovljenom postupku tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako je potrebno utvrditi da li se radi o ništetnom pravnom poslu pa kako iz ugovora proizlazi da je pozajmica primljena u eurima, tužitelj smatra da se radi o ništetnom pravnom poslu te je svaka strana dužna vratiti ono što je primila. Tuženik pak ustraje kod svojih navoda te navodi kako su i tužitelj i tuženi izjavili da je novac pozajmljen u kunama te se ne radi o ništetnom pravnom poslu bez obzira što je u ugovoru naveden iznos u eurima.

7. U dokaznom postupku sud je ponovno pročitao zapisnike s održanih ročišta te su pročitane sve isprave u spisu. Ocjenom svih provedenih dokaza ne temelju odredbi čl. 8. ZPP-a sud utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Sud utvrđuje da ugovor koji su stranke zaključile 1. listopada 2010. nije ništetan. Naime, tužitelj je tuženiku pozajmio novac u kunama, a ne u eurima. Da se radilo o pozajmici u kunama u iskazima su potvrdile obje stranke iako nisu rekli o kojem se točno iznosu radilo. Tužitelj je u stranačkom iskazu izričito rekao da je tuženiku novac pozajmio u kunama i da mu je iznos predao na ruke. Tuženik je također izjavio da je tužitelj došao kod njega sa suprugom te mu pozajmio 70-tak tisuća kuna. To što su stranke u ugovoru navele iznos u eurima nije odlučno za donošenje odluke nego je bitno ono što su stranke zaista učinile.

9. Tužitelj je dakle izričito izjavio da je tuženiku novac pozajmio u kunama. U svojoj žalbi tužitelj uopće ne govori o kojoj se valuti radilo već tek nakon što je prvostupanjska presuda ukinuta , prvi puta tvrdi da se radilo o pozajmici u eurima jer tako piše u ugovoru. Tu tvrdnju tužitelja sud ne može prihvatiti kao istinitu. Kao što je već navedeno, tužitelj je sam u iskazu rekao da je tuženiku pozajmio kune, a da se radilo o pozajmici u kunama potvrdio je i tuženik. Pozajmica je izvršena 2010. godine kada je bio na snazi Zakon o deviznom poslovanju prema kojemu fizičke osobe ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Stoga bi takav ugovor bio zaključen protivno prisilnim propisima o stranoj valuti te bi se smatrao ništetnim u smislu odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. br. 35/05, 41/08125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO). Također, u tom bi slučaju svaka strana bila dužna drugoj vratiti sve što je primila na temelju takvog ugovora ( čl. 323. st. 1. ZOO-a). U konkretnom slučaju ništetnost takvog ugovora nastupa od samog trenutka sklapanja pravnog posla i na to sud pazi po službenoj dužnosti.

10.Sud je utvrdio kako konkretan pravni posao nije ništetan jer je tužitelj tuženiku pozajmio određeni novčani iznos u valuti kuna, koja je tada bila valuta u RH.

11. Zbog navedenih utvrđenja odlučeno je da se daljnji dokazi neće provoditi i rasprava je zaključena. Sud je stajališta da bi saslušanje svjedokinje VR i ponovno saslušanje stranaka bilo suvišno. Razlog tome je taj što bi stranke sada svoje iskaze mogle prilagoditi potrebama spisa, a svjedokinja VR je supruga tužitelja i kao takva neposredno zainteresirana za ishod ovoga spora.

12. Stranke su dakle ugovor zaključile 1. listopada 2010. te ugovorile rok za povrat 31. kolovoza 2011. Tužitelj nije dokazao da bi naknadno ugovorili novi rok za vraćanje pozajmice i da bi to bio 31. kolovoz 2017. Tužitelj o tome uopće nije iskazivao u svojem stranačkom iskazu, a tuženik je to osporio. Sud utvrđuje da je rok za povrat pozajmljenog iznosa bio 31. kolovoz 2011. , tužba je podnesena 14. veljače 2020. pa je tražbina tužitelja u zastari sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Činjenica da je tuženik tužiteljevoj kćeri uplatio određeni iznos novaca ne predstavlja priznanje duga čime bi došlo do prekida tijeka zastare. Tužitelj nije dokazao da bi ovlastio svoju kćer da za njega prima novac niti je kćer predložio saslušati kao svjedoka pa da ona eventualno potvrdi njegove navode. Priznanje duga kojim se prekida zastarijevanje mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati unutar zastarnog roka i uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. Uplate tuženika tužiteljevoj kćeri na računu u [adresa] kao i dopisivanje putem mobilnog telefona ne predstavljaju takvu izjavu. Osim toga, zastara tužiteljevog potraživanja nastupila je 31. kolovoza 2016. , a uplate tužiteljevoj kćeri tuženik je vršio 9. rujna 2016. i 4. kolovoza 2017., a komunikacija putem mobilnog telefona između stranaka dogodila se 2018. godine, dakle sve nakon zastarnog roka.

13. Radi svega navedenog utvrđujući da je tužiteljeva tražbina zastarijela tužbeni zahtjev je odbijen kao u točki I. presude.

14. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155 ZPP-a i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadni troškova za rad odvjetnika – dalje : OT. Tuženik je uspio u sporu pa su mu priznati slijedeći troškovi: sastav odgovora na tužbu 497,50 eura prema tbr. 8.t.1., zastupanje na ročištima 9. 05. 2022., 14. 02. 2023. i 2. 12. 2024., za svako po 497, 50 eura prema tbr. 9.t.1. OT-a te za ročište za objavu presude 22. 03. 2023. 100,00 eura prema tbr. 9.t.3. OT-a. Na navedene iznose priznat je i PDV od 25 % pa je tuženiku priznat ukupni trošak od 2.612,50 eura o čemu je odlučeno u točki II. presude.

U Krku 30. prosinca 2024.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.