Poslovni broj: Us I-1534/23-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Marine Kaštela d.o.o. Kaštel Gomilica (OIB: 91193992241), Cesta dr. Franje Tuđmana 213, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, Zagreb, Ivana Banjavčića 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Sektora za inspekcijske poslove, Inspekcije za radiološku sigurnost i nuklearnu sigurnost (OIB: 36162371878), Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 20, kojeg zastupaju njegove službene osobe ĆĐ i MĐ, radi inspekcijskih mjere radiološke sigurnosti, 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava tuženikovo rješenje Klasa: UP/I-242- 02/23-02/23, Urbroj: 511-01-210-23-2 od 28. travnja 2023. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, podmiri tužitelju iznos 2.500,00 eur / 18.836,25 kn, na ime naknade troška ovoga spora, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate ako se taj iznos ne podmiri u tomu roku.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), tužitelju je naloženo osigurati mjere radiološke sigurnosti na uređenoj deponiji pepela i šljake (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) tako da uredi zelenu površinu iznad deponije, ukloni postojeće drveće, osigura fizičku zaštitu (ogradu) na cijelom prostoru navedene deponije radi sprječavanja neovlaštenog pristupa, i po ovlaštenom stručnom tehničkom servisu osigura redovito praćenje stanja radioaktivnosti u okolišu nad navedenom deponijom, sve u rok 7 dana od dana primitka rješenja, te dalje kontinuirano, kao i da tuženiku o tomu dostavi dokaz.

2. Tužitelj, u tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, i na raspravi, u bitnome, navodi kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Ne zahtijeva naknadu troška ovoga spora. Predlaže da svaka stranka snosi svoj trošak ovoga spora odn. razmjerno uspjehu u ovome sporu.

4. U sporu je održano ročište za raspravu 10. studenoga 2023. na kojemu je rasprava odgođena na neodređeno vrijeme jer su to stranke suglasno predložile, radi pokušaja mirnog izvansudskog rješavanja ovoga spora.

5. Potom je, naredbom Predsjednice ovoga suda od 30. kolovoza 2024., ovaj spis dodijeljen u rad sucu koji je donio ovu presudu.

6. U sporu je održano ročište za raspravu 28. studenoga 2023. na kojemu su prisutne zastupnice stranaka: navele da je bilo pregovora i da su pregovori u tijeku ali nisu doveli do mirnog izvansudskog rješenja ovoga spora, ostale kod navoda iz tužbe odn. odgovora na tužbu, te su suglasno učinile nespornim da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju se odnosi osporeno rješenje nije u obuhvatu tužitelju dane koncesije.

7. Dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; dalje: ZUS) koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavak 1. toga zakona.

8. U dokaznom postupku u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija u spisu ovoga spora, te u tuženikovom spisu u kojemu je doneseno osporeno rješenje, a koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu ni imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Iz obrazloženja osporenog rješenja, spisa tuženik, i isprava u spisu ovoga posra; utvrđeno je sljedeće.

11. Tužitelj je ovlaštenik koncesije na pomorskom dobru, u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene - luke nautičkog turizma Marine Kaštela.

12. Nad tužiteljem je 2014. obavljen prvi nadzor po inspekciji radiološke i nuklearne sigurnosti. Tada je doneseno rješenje od 11. travnja 2014. kojim se tužitelju izriče zabranu nastavka započetih zemljanih radova na lokaciji sarkofaga radioaktivne šljake i pepela u Kaštel Gomilici (k. č. [katastarska čestica]) do ishođenja potrebne dokumentacije, nalaže mu se taj objekt fizički zaštititi radi sprječavanja pristupa neovlaštenim osobama, te osigurati redoviti radiološki nadzor lokacije po ovlaštenom stručnom tehničkom servisu.

13. Spomenuti "sarkofag" je objekt trajnog smještaja rudne jalovine urana (uređena deponija pepela i šljake) bivše tvornice "Jugovinil". Za taj je objekt (rješenjem Sanitarnog inspektora SRH od 22. veljače 1974.) izdano odobrenje za korištenje s uvjetima: da površina objekta mora biti zasijana travom, da se ne smije zasađivati bilje s dubljim korijenjem, i da se ne smije poduzimati zahvate kojima bi se moglo narušiti strukturu zaštitnog sloja objekta.

14. Osporeno rješenje je doneseno nakon opetovanog inspekcijskog nadzora koji je tuženik nad tužiteljem obavio 9. ožujka 2023.

15. Osporenim rješenjem je tužitelju naloženo osigurati mjere radiološke sigurnosti na uređenoj deponiji pepela i šljake (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) tako da uredi zelenu površinu iznad deponije, ukloni postojeće drveće, osigura fizičku zaštitu (ogradu) na cijelom prostoru navedene deponije radi sprječavanja neovlaštenog pristupa, i po ovlaštenom stručnom tehničkom servisu osigura redovito praćenje stanja radioaktivnosti u okolišu nad navedenom deponijom, sve u rok 7 dana od dana primitka ovoga rješenja, te dalje kontinuirano, kao i da tuženiku o tomu dostavi dokaz.

16. Proizlazi da neosnovano tužitelj prigovara da mu se navedenim rješenjem od 11. travnja 2014. zabranjuje bilo kakav rad, dok mu se osporenim rješenjem nalaže izvršiti rad odnosno mjere, glede iste stvari, što da je kontradiktorno i apsurdno.

17. Kako je to već navedeno, rješenjem od 11. travnja 2014., tužitelju su naređene mjere koje su iste ili bitno slične onima naređenima tužitelju osporenim rješenjem: mjera osiguranja fizičke zaštite, mjera radiološkog nadzora lokacije.

18. Stoga neosnovano tužitelj prigovara da su ta dva rješenja kontradiktorna što da je apsurdno. Štoviše, predmet ovoga spor je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, a ne rješenja od 11. travnja 2014. Stoga je pozivanje tužitelja u ovome sporu na rješenje od 11. travnja 2014. irelevantno.

19. Materijalnopravno; osporeno rješenje je doneseno:

- na temelju ovlaštenja iz članka 76. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti ("Narodne novine" br. 141/13., 39/15., 130/17., 118/18., 21/22., 114/22., dalje: Zakon) prema kojemu inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i podzakonskih akata donesenih na temelju ovoga Zakona obavljaju inspektori i viši inspektori za radiološku i nuklearnu sigurnost Ministarstva (u daljnjem tekstu: inspektori);

- u nadzoru provedbe odredbe iz članka 10. stavka 2. Pravilnika o zbrinjavanju radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora ("Narodne novine" br. 88/22., dalje: Pravilnik), kojom je propisano da prouzročitelj i/ili vlasnik i posjednik snosi punu odgovornost za radioaktivni otpad i iskorištene izvore te je obvezan provoditi propisane mjere radiološke sigurnosti i mjere nuklearnog osiguranja te spriječiti neovlašteno uklanjanje (npr. krađu), gubitak, sabotažu, neovlašteni pristup, štetu, neovlašteni prijenos ili druga zlonamjerna djela, a sve u svrhu omogućavanja primjerene zaštite pojedinaca, društva i okoliša od štetnih posljedica ionizirajućeg zračenja te sprječavanja zlouporabe radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora;

- u nadzoru provedbe odredaba članka 4. stavaka 1. do 4. i 6. Pravilnika o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu ("Narodne novine" br. 40/18., 6/22.) kojima su uređena ispitivanja (uzorkovanja i mjerenja) u svrhu praćenja stanja okoliša te vrjednovanje i priprema rezultata tih ispitivanja.

20. Činjenično; osporeno rješenje obrazlaže se ovim, u postupku utvrđenim, činjenicama: da se predmetna uređena deponije pepela i šljake nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojih obaju čestica da je tužitelj koncesionar; da je na prostoru deponije nekoliko nižih stabala, da je prostor deponije zarastao u visoku travu i grmlje, da postoji zaštitna ograda oko prostora deponije ali da na jednome dijelu (sjeverna i istočna strana) nije bilo moguće utvrditi postojanje zaštitne ograde budući da visoko raslinje divlje kupine i šipaka onemogućava bliži pristup deponiji, da se na predmetnoj lokaciji ne provode radiološka mjerenja u sklopu sustava praćenja radioaktivnosti.

21. Tužiteljevim se navodima iz ovoga spora dovodi u pitanje neke od nabrojenih činjenica i pravilnost primjene materijalnog prava u osporenom rješenju. Tužitelj, u bitnome, prigovara: da tužitelj nije koncesionar na 1397/3 k. o. [katastarska općina] nego samo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ne postoji radioaktivni (nuklearni) otpad na području danom tužitelju u koncesiju jer da se na tomu području nalazi u potpunosti sanirano odlagalište šljake i pepela; da se tužitelju kao ovlašteniku koncesije mjere iz osporenog rješenja nije ni moglo izricati, da su činjenična utvrđenja glede postojanja zaštitne ograde nepotpuna, pogrešna i proturječna.

22. U nastavku se pojedinačno obrazlaže svaki navedeni tužiteljev prigovor. 23. Činjenična utvrđenja iz osporenog rješenja o postojanju zaštitne grade, u svemu i potpuno odgovaraju navodima o tomu na tuženikovom zapisniku o inspekcijskim nadzoru nad tužiteljem obavljenom 9. ožujka 2023. (posljednji odjeljak str. 2 zapisnika, koji je u spisu tuženika). Iz toga je zapisnika razvidno da je taj nadzor obavljen u prisutnosti direktora tužitelja i tužiteljevog voditelja općih, pravnih i kadrovskih poslova. Taj je zapisnik potpisan po direktoru tužitelja, koji je naknadno dostavio i pisanu i potpisanu izjavu od 28. ožujka 2023. (u spisu tuženika) u kojoj navodi "Slažemo se s navodima iz predmetnoga zapisnika…", što tuženik s pravom ističe u odgovoru na tužbu. Stoga ovaj sud ne prihvaća tužiteljeve prigovore na činjenična utvrđenja osporenog rješenja o zaštitnoj ogradi.

24. Sam tužitelj tužbenim navodima potvrđuje da je na području koje mu je dano u koncesiju (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) sanirano odlagalište šljake i pepela. Prema članku 4. točki 113. Zakona, radioaktivni otpad jest otpadna tvar u plinovitom, tekućem ili krutom stanju za koju nije predviđena daljnja uporaba, koja sadržava radioaktivne tvari čija je aktivnost ili koncentracija aktivnosti iznad granične vrijednosti za otpuštanje iz nadzora koju pravilnikom propisuje ministar. Stoga, a kako to s pravom ističe i tuženik u odgovoru na tužbu, neosnovano tužitelj prigovara da na području danom mu u koncesiju nema radioaktivnog otpada.

25. S obzirom da se, na onome zemljištu (tj. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koje je pomorsko dobro dano tužitelju u koncesiju, u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene - luke nautičkog turizma Marine Kaštela; nalazi dio ovdje predmetne uređene deponije pepela i šljake; po shvaćanju ovoga suda, ima pravne osnove za izricanje mjera iz osporenog rješenja tužitelju kao odgovornoj osobi u smislu citirane odredbe članka 10. stavka 2. Pravilnika.; a u odnosu na navedenu

26. Netom spomenutom odredbom, među ostalim, je propisano, da prouzročitelj i/ili vlasnik i posjednik snosi punu odgovornost za radioaktivni otpad i iskorištene izvore te je obvezan provoditi propisane mjere radiološke sigurnosti i mjere nuklearnog osiguranja.

27. Nesporno je da u konkretnom slučaju tužitelj nije prouzročitelj i/ili vlasnik. To budući da, prema članku 4. točka 107. Zakona, prouzročitelj i/ili vlasnik radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora, odnosno istrošenog nuklearnog goriva jest pravna ili fizička osoba - obrtnik, čijom djelatnošću nastaje radioaktivni otpad, iskorišteni izvori, odnosno istrošeno nuklearno gorivo ili koji na neki drugi način ostvari vlasništvo nad njima.

28. Nije ni sporno to da ovdje predmetni otpad nije nastao tužiteljevom djelatnošću. Nadalje, tužitelj niti ne može ostvariti (steći) vlasništvo nad predmetnim otpadom jer je predmetna uređena deponija trajno spojena s nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to kao dio te nekretnine, koja je pomorsko dobro, dano u koncesiju tužitelju. Pomorskog dobro, budući da je opće dobro, nije sposobno biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava pa se na pomorskom dobru ne može stjecati vlasništvo ni druga stvarna prava ni po kojoj osnovi (članak 3. stavak 1. i članak 5. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, „Narodne novine“ broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19; članak 4. stavak 1. i članak 5. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, „Narodne novine“ broj 83/23; članak 3. stavak 2. i članak 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj 81/15-proč. tekst i 94/17).

29. No, po ocjeni ovoga suda, tužitelj, kao koncesionar, jeste posjednik onoga dijela ovdje predmetnoga nuklearnog otpada (tj. onoga dijela predmetne uređene deponije pepela i šljake), koji je dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina tužitelju dana u koncesiju kao pomorsko dobro. To imajući u vidu da, prema članku 4. točka 91. Zakona; posjednik jest pravna ili fizička osoba koja ima radioaktivni otpad, iskorišteni izvor ili istrošeno nuklearno gorivo u posjedu. Ovo s pravom i tuženik ističe u odgovoru na tužbu.

30. Međutim, osnovano tužitelj prigovara da tužitelj nije koncesionar još i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju su također tužitelju osporenim rješenjem izrečene predmetne mjere.

31. Da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije dana tužitelju u koncesiju, i sam je tuženik učinio nespornim navodima koje je iznio u ovome sporu. Pritom ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnje tuženika da bi tužitelj tuženika doveo u zabludu time što nije prigovarao navedenom inspekcijskom zapisniku na kojemu je utvrđeno da je tužitelj koncesionar i na k. č. [katastarska čestica]. To stoga što je na tuženiku postupovna obveza utvrđivanja pravog stanja stvari (članak 8. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) a to da tužitelj nije koncesionar na k. č. [katastarska čestica] je razvidno iz zemljišne knjige koja je javno na Internetu objavljena i tako svima dostupna javna evidencija; izvadci iz koje uživaju snagu javnih isprava (članak 8. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.)

32. Baš iz zemljišnoknjižnih izvadaka priloženih tužbi (listovi 23 do 26 spisa ovoga spora) proizlazi da je, i prema stanju zemljišne knjige prije donošenja osporenog rješenja: uknjižena koncesija na ime tužitelja na svim česticama (uključujući i 1397/1 k. o. [katastarska općina]) koje su i upisane kao pomorsko dobro te su sve u obuhvatu te koncesije.

33. No koncesija tužitelju nije dana na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; koja nije ni upisana kao pomorsko dobro nego je u zemljišnu knjigu upisana kao "neplodno" u vlasništvu Republike Hrvatske, za cijelo, bez upisanih tereta.

34. Zato je, u postupku prije donošenja osporenog rješenja, trebalo (a propušteno je) utvrditi tko je, u smislu citirane odredbe članka 10. stavka 2. Pravilnika, odgovorna osoba za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tu osobu trebalo uključiti u postupak. Predmetno se rješenje o izricanju predmetnih mjera trebalo odnositi i na tu osobu a ne samo na tužitelja jer:

- prema osporenom rješenju, predmetna deponija je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a tužitelj je odgovorna osoba samo na k. č. [katastarska čestica] a ne i na k. č. [katastarska čestica];

- po prirodi ove stvari, predmetne mjere nužno je odrediti jedinstveno (za cjelinu predmetne deponije) s obzirom da je svrha tih mjera: omogućavanje primjerene zaštite pojedinaca, društva i okoliša od štetnih posljedica ionizirajućeg zračenja te sprječavanja zlouporabe radioaktivnog otpada i iskorištenih izvora (članka 10. stavka 2. Pravilnika).

35. Zbog navedenog je osporenim rješenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo na nepotpuno utvrđeno stanje pa se to rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

36. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 47. ZUS-a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.

37. Točka II. izreke ove presude, temelji se na članku 119. stavku 4. i članku 151. stavku 2. ZUS-a.

38. Ukazane nedostatke, koji osporeno rješenje čine nezakonitim; ovaj sud nije ovlašten sam otklanjati presudom donesenom u ovome sporu. Time bi prekoračio granice predmeta ovoga spora (članak 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a) i tužbenog zahtjeva (članak 47. ZUS-a) kojima je ovaj sud vezan.

39. Granice predmeta spora i tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, određene su granicama pojedinačne osporene odluke javnopravnog tijela čiju se zakonitost u upravnom sporu ocjenjuje. Te su granice: subjektivne (na koga se osporena odluka odnosi) i objektivne (što je osporenom odlukom odlučeno).

40. Nedostaci zbog kojih je osporeno rješenje ocijenjeno nezakonitim, svode se na to da je, uz tužitelja, koji je pogrešno jedini utvrđen obveznikom obveza iz osporenog rješenja, trebalo obvezati još i drugu osobu.

41. Ako bi ovaj sud presudom tako odlučio u ovome sporu, povrijedio bi navedenu (subjektivnu) granicu jer bi presudom odlučio o obvezama te druge osobe na koju se osporeno rješenje ni ne odnosi (budući da je ta obveza tim rješenjem nametnuta jedino tuženiku).

42. Stoga ovaj sud nije ovlašten ovom presudom sam riješiti ovu stvar pa je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak (članak 47. stavak 2., članak 117. stavak 1. i članak 119. stavak 2. točka 6. sve ZUS-a).

43. No navodima obrazloženja ove presude, sadržajno je određena nova odluka koju će tuženik donijeti u ponovnom postupku pa je zato protiv ove presude žalba dopuštena (članak 127. stavak 2. ZUS-a).

44. S obzirom da je tuženik izgubio ovaj spor, trebalo ga je obvezati da tužitelju naknadi zahtijevane troškove ovoga spora na ime odvjetničkog sastavljanja tužbe i zastupanja na raspravnome ročištu 28. studenoga 2024. To su dvije radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 2.000,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a (500,00 EUR) daje ukupan iznos 2.500,00 eur / 18.836,25 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450); sve sukladno Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.), sa zahtijevanom zateznom kamatom za slučaj zakašnjenja.

45. Stoga je, na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. te članka 148. ZUS- a, odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 30. prosinca 2024.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud RH.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja, uz zapisnik o objavi

2. tuženiku, uz zapisnik o objavi te spis dostavljen uz odgovor na tužbu

3. u spis.