Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Pr-520/2024-5
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice- specijalistice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, bez održavanja ročišta, dne 30.prosinca 2024. ,
p r e s u d i o j e
I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2019.g. do 31.05.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.004,40 EUR-a neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:
- 5,84 EUR teče od 15. rujan 2019.
- 2,39 EUR teče od 15. listopad 2019.
- 5,84 EUR teče od 15. studeni 2019.
- 19,64 EUR teče od 15. prosinac 2019.
- 9,29 EUR teče od 15. siječanj 2020.
- 33,45 EUR teče od 15. veljača 2020.
- 19,64 EUR teče od 15. ožujak 2020.
- 10,62 EUR teče od 15. travanj 2020.
- 30,26 EUR teče od 15. svibanj 2020.
- 23,36 EUR teče od 15. lipanj 2020.
- 33,45 EUR teče od 15. srpanj 2020.
- 2,39 EUR teče od 15. rujan 2020.
- 36,90 EUR teče od 15. listopad 2020.
- 23,09 EUR teče od 15. studeni 2020.
- 9,29 EUR teče od 15. prosinac 2020.
- 9,29 EUR teče od 15. siječanj 2021.
- 19,64 EUR teče od 15. svibanj 2021.
- 36,90 EUR teče od 15. kolovoz 2021.
- 19,64 EUR teče od 15. listopad 2021.
- 19,64 EUR teče od 15. studeni 2021.
- 30,00 EUR teče od 15. prosinac 2021.
- 5,84 EUR teče od 15. siječanj 2022.
- 5,84 EUR teče od 15. veljača 2022.
- 26,54 EUR teče od 15. ožujak 2022.
- 9,29 EUR teče od 15. travanj 2022.
- 9,29 EUR teče od 15. svibanj 2022.
- 5,84 EUR teče od 15. lipanj 2022.
- 19,64 EUR teče od 15. srpanj 2022.
- 33,45 EUR teče od 15. kolovoz 2022.
- 21,50 EUR teče od 15. listopad 2022.
- 34,24 EUR teče od 15. studeni 2022.
- 8,76 EUR teče od 15. prosinac 2022.
- 24,75 EUR teče od 15. siječanj 2023.
- 8,85 EUR teče od 15. veljača 2023.
- 15,00 EUR teče od 15. ožujak 2023.
- 15,00 EUR teče od 15. travanj 2023.
- 21,00 EUR teče od 15. svibanj 2023.
- 30,00 EUR teče od 15. lipanj 2023.
- 42,00 EUR teče od 15. srpanj 2023.
- 36,00 EUR teče od 15. kolovoz 2023.
- 24,00 EUR teče od 15. rujan 2023.
- 39,00 EUR teče od 15. listopad 2023.
- 33,00 EUR teče od 15. studeni 2023.
- 15,00 EUR teče od 15. prosinac 2023.
- 15,00 EUR teče od 15. siječanj 2024.
- 12,00 EUR teče od 15. veljača 2024.
- 18,00 EUR teče od 15. ožujak 2024.
- 18,00 EUR teče od 15. travanj 2024.
- 45,00 EUR teče od 15. svibanj 2024.
- 12,00 EUR teče od 15. lipanj 2024.
do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 212,50 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa] , uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dne 19.kolovoza 2024. podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika, te ima prebivalište na adresi [adresa], koje je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1 - Firule udaljeno 16,24 km, odnosno 15,75 km, kada je mjesto rada Split, Šoltanska 1 - Križine, sukladno HAKmap, obzirom na činjenicu da tuženik kao početnu točku mjerenja ne uzima točnu adresu prebivališta tužitelja „ [adresa]“, već pogrešno „ [adresa]. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada III.tarifnoj zoni. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.1.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.10.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o. iz Splita, koji iznos nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.23.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.24.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata da se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (napr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a pa predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 1.004,40 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti ističući kako je na tužitelju teret dokaza. Tuženik je potom dana 7.studenog 2024. sudu dostavio podnesak u kojem navodi kako više ne osporava onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao) kao ni onaj dio tužbenog kojim se traži isplata troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u periodu od 21.03.2020. do 11.05.2020. niti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osporava jedino zahtjev u kojem se potražuje da se troškovi postupka isplate baš na račun punomoćnika tužiteljice.
3. Prema odredbi čl. 332.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP) ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članci 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje
4. Iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik priznaje odlučne činjenice iz tužbe da je tužiteljici umanjivao troškove prijevoza, odnosno iste isplaćivao samo za dane kada je tužiteljica dolazila na posao iako je tužiteljica kao zaposlenik tuženika imala pravo na naknadu troška po cijeni mjesečne pokazne karte jer je od njenog prebivališta do mjesta rada organiziran javni prijevoz.
5. Mjerodavne su slijedeće odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( dalje u tekstu: TKU) .
5.1. Od 1.prosinca 2017. bio je na snazi bio TKU (NN128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU /17 ) gdje je odredbom čl. 66.st.1 bilo propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.Čl.66.st.7 TKU-a/17 propisuje da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Čl. 66.st.16. TKU-a/17 propisuje da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Čl. 66.st. 17.TKU-a/17 glasi: Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.
5.2 Od 1.svibnja 2022. na snazi je bio TKU (NN 56/22, dalje u tekstu: TKU/22), a odredbom čl. 65.st.9 propisano je : Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Nadalje čl.65.st. 24.TKU/22 propisuje da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Novi Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama koji se primjenjuje od 1.ožujka 2024. sadrži istovjetne odredbe kao i TKU/22, odnosno odredba čl. 65.st.9 i st.24 TKU/22 sadržajno je ista kao i odredba čl. 75. st. 10. i 24 TKU/24.
6 . Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama donijela je slijedeća tumačenja : 6.1.Tumačenje TKU br.32/2018 od 20.lipnja 2018. koje glasi: Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.
6.2.Tumačenje br. 148/23 od 17. listopada 2023.koje glasi : Zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad (bolovanje) i za sve druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Osim zbog bolovanja i korištenja godišnjeg odmora, zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao primjerice kada koristi plaćeni ili neplaćeni dopust i slično. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (primjerice: ponedjeljak, utorak, srijeda ili petak, ponedjeljak, utorak). Kada zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao jedan dan ili dva dana uzastopce, naknada mu se ne uskraćuje. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao više od dva dana uzastopce, naknada mu se uskraćuje za sve dane izostanka s posla. Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora pa mu se naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće na navedeni način uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Međutim, zaposlenicima koji naknadu za trošak prijevoza ostvaruju u visini odgovarajućeg iznosa eura po prijeđenom kilometru ili koriste pojedinačne karte, naknada za trošak prijevoza neće se, sukladno članku 65. stavku 23. TKU-a, isplatiti za dane godišnjeg odmora. Ako poslodavac zaposleniku isplaćuje naknadu troškova prijevoza u visini cijene pojedinačne karte, dužan je zaposleniku isplatiti točan iznos cijene pojedinačne karte određen od strane prijevoznika. Poslodavac ne smije cijenu pojedinačne karte utvrđivati samostalno, odnosno na temelju cijene mjesečne karte i broja dolazaka zaposlenika na posao umanjivati
cijenu
pojedinačne
karte.
U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik koristi, zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o kupljenoj karti (kupljena karta na uvid, preslika kupljene karte, običan račun za kupljenu kartu), a u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik nema obvezu dostavljanja dokaza o kupljenoj karti poslodavcu .
6.3.Tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, dostavljaju se podnositelju upita pisanim putem i objavljuju na web-stranicama ministarstva nadležnog za rad ( čl.19.st.6 TKU /17, čl.19.st.7 TKU/22) .
7. Dakle nesporno je da tužiteljici, a s obzirom na činjenicu da postoji organizirani javni prijevoz od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada u utuženom razdoblju, pripadala naknada troška prijevoza u iznosu od 460,00 kn, odnosno sada 60,00 eura koliko iznosi cijena mjesečne pokazne karte za 3.Tarifnu zonu PROMET d.o.o. Split koji obavlja prijevoz na tom području, osim za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Kako je tuženik priznao odlučne činjenice navedene u tužbi, a time i sam priznao dug čiju visinu ne osporava, sud je bez održavanja rasprave donio presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvatio i odlučio kao u točki I.izreke ove presude , budući nije našao da bi postojale smetnje na njeno donošenje, temeljem čl.332.a ZPP-a.
8. Budući da je tuženik tako u cijelosti izgubio parnicu, valjalo mu je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naložiti da tužiteljici naknadi troškove postupka.
8.1. Od troškova zatraženih u tužbi, tužiteljici su prema odredbi čl. 155 ZPP- a priznati troškovi potrebni za vođenje parnice i to : trošak za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/2023., dalje: Tarifa) u visini od 75 bodova, te za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije ( Tbr 33/2 ) 10 bodova, a što zajedno s pripadajućim PDV-om iznosi 212,50 eura koliko je naloženo tuženiku da na ime naknade troškova plati tužiteljici i to na račun punomoćnika tužiteljice, a ovo sukladno odredbama čl. 94. st.1 ZPP-a u svezi s čl.95st.1.toč.3 ZPP-a. Na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
U Splitu, 30.prosinca 2024.godine
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: - pun. tužiteljice
- tuženiku
