REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-84/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Leu Farkašu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, [adresa], zastupan po opunomoćenicima iz OD Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 3.099,07 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja, njegovog opunomoćenika i zamjenika opunomoćenika tuženika MJ, odvjetničkog vježbenika u OU Knezović & Partneri j.t.d., dana 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005. na ukupni iznos od 23.000,00 CHF s rokom vraćanja od 10 godina (dalje; Ugovor o kreditu) koji ugovor je zaključen između tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. čiji je pravni sljednik tuženik Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 u Požegi dana 24. listopada 2005.g. i to: - u čl.2. u dijelu koji glasi: '' u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.'' - u čl.3.st.1.t.3. u dijelu koji glasi: '' a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.'' - u čl.3.st.3. u dijelu koji glasi: ''kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.''

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 3.099,07 eura(tritisućedevedesetdeveteurasedamcenti) sa zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje tekućom od dospijeća pa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. sa zateznom kamatom koja se određuje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: zatezna kamata) i to:

- na iznos od 0,25 eura od dospijeća 1.12.2005.g. do isplate,

- na iznos od 0,69 eura od dospijeća 1.1.2006.g. do isplate,

- na iznos od 4,35 eura od dospijeća 1.2.2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,34 eura od dospijeća 1.3.2009.g. do isplate,

- na iznos od 1,51 eura od dospijeća 1.5.2009.g. do isplate,

- na iznos od 0,91 eura od dospijeća 1.2.2010.g. do isplate,

- na iznos od 4,58 eura od dospijeća 1.3.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,01 eura do dospijeća 1.4.2010.g. do isplate,

- na iznos od 5,99 eura od dospijeća 1.5.2010.g. do isplate,

- na iznos od 10,14 eura od dospijeća 1.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 11,64 eura od dospijeća 1.7.2010.g. do isplate,

- na iznos od 17,23 eura od dospijeća 1.8.2010.g. do isplate,

- na iznos od 16,50 eura od dospijeća 1.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 27,38 eura od dospijeća 1.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 21,13 eura od dospijeća 1.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 16,67 eura od dospijeća 1.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 30,28 eura od dospijeća 1.1.2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,89 eura od dospijeća 1.2.2011.g. do isplate,

- na iznos od 28,80 eura od dospijeća 1.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,62 eura od dospijeća 1.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 29,03 eura od dospijeća 1.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,91 eura od dospijeća 1.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,63 eura od dospijeća 1.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 55,09 eura od dospijeća 1.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 66,80 eura od dospijeća 1.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 48,90 eura od dospijeća 1.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 43,89 eura od dospijeća 1.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 43,74 eura od dospijeća 1.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,45 eura od dospijeća 1.1.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,62 eura od dospijeća 1.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 51,97 eura od dospijeća 1.3.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,95 eura od dospijeća 1.4.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,81 eura od dospijeća 1.5.2012.g. do isplate,

- na iznos od 50,80 eura od dospijeća 1.6.2012.g. do isplate,

- na iznos od 52,50 eura od dospijeća 1.7.2012.g. do isplate,

- na iznos od 50,74 eura od dospijeća 1.8.2012.g. do isplate,

- na iznos od 50,81 eura od dospijeća 1.9.2012.g. do isplate,

- na iznos od 47,67 eura od dospijeća 1.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,84 eura od dospijeća 1.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 51,89 eura od dospijeća 1.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 51,35 eura od dospijeća 1.1.2013.g. do isplate,

- na iznos od 49,33 eura od dospijeća 1.2.2013.g. do isplate,

- na iznos od 48,24 eura od dospijeća 1.3.2013.g. do isplate,

- na iznos od 48,54 eura od dospijeća 1.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 52,54 eura od dospijeća 1.5.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,11 eura od dospijeća 1.6.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,31 eura od dospijeća 1.7.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,06 eura od dospijeća 1.8.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,24 eura od dospijeća 1.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 48,77 eura od dospijeća 1.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 50,61 eura od dospijeća 1.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 51,01 eura od dospijeća 1.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 53,43 eura od dospijeća 1.1.2014.g. do isplate,

- na iznos od 53,90 eura od dospijeća 1.2.2014.g. do isplate,

- na iznos od 55,86 eura od dospijeća 1.3.2014.g. do isplate,

- na iznos od 56,83 eura od dospijeća 1.4.2014.g. do isplate,

- na iznos od 56,08 eura od dospijeća 1.5.2014.g. do isplate,

- na iznos od 54,04 eura od dospijeća 1.6.2014.g. do isplate,

- na iznos od 53,86 eura od dospijeća 1.7.2014.g. do isplate,

- na iznos od 55,18 eura od dospijeća 1.8.2014.g. do isplate,

- na iznos od 55,96 eura od dospijeća 1.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 55,79 eura od dospijeća 1.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 718,07 eura od dospijeća 22.10.2014.g. do isplate,

a sve u roku od petnaest dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, [adresa] da tužitelju PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.831,81 eura (tisućuosamstotridesetjedaneuroosamdesetjedancent) sa zateznom kamatom počev od 30. prosinca 2024. pa do isplate, a u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u tužbi koju je podnio protiv tuženika Addiko Bank d.d., [adresa], OIB 14036333877, ističe da je sa pravnim prednikom tuženika Addiko Bank d.d., Slavonskom bankom d.d. dana 24. listopada 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), a na temelju kojega je tuženik kao kreditor tužitelju odobrio kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, sa rokom vraćanja od 10 godina te sa kamatom od 5,25% godišnje.

2. Tužitelj ocjenjuje da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i redovna kamata – CHF, radi čega smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja rečenog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu.

3. Tužitelj tužbom potražuje razliku više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate uz početnu kamatnu stopu koja je nastala zbog povećanja tečaja te umanjeno za stvarno plaćenu redovnu kamatu, uz napomenu da je tuženik stekao bez osnove, u vrijeme podnošenja tužbe, iznos od 22.311,21 kunu upravo zbog nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i redovna kamata – CHF.

4. Tužitelj se pravno očitovao da je pitanje zastare meritorno riješeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) poslovni broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela VSRH koja je održana 30. siječnja 2020., a pravno shvaćanje je da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

5. Također je istakao da je presudom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj 43. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da se odbijaju žalbe tuženika u tom predmetu i to tako da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke I, II, III, IV, V, Vi i VII izreke koji glasi: "Utvrđuje se da su prvotuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugo tuženik Privredna banka d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., trećetuženik Erste&Steiermarkische bank u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik Raiffeisen bank d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., petotuženik Addiko bank d.d. (ranije: Hypo Alpe-Adria bank) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šestotuženik OTP banka Hrvatska u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik Splitska banka d.d. (ranije: Societe generale – Splitska banka) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenim predmetnim ugovorima o kreditu, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana pa su tužene banke postupale suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 - dalje ZZP/03) i to članak 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - ZZP/07) i to članak 96. i 97., kao i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

6. Kako je presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženika i potvrđena je citirana presuda Visokog Trgovačkog suda, a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu da su banke u određenim navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03, u razdoblju do 8. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. pa do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97 ZZP/07 tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud u presudi utvrdi ništetnom dio odredbe članka 2. u dijelu koji glasi: "U protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita", u dijelu članka 3. stavak 1. točka 3. navedenog ugovora koji glasi: "A podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja" i u dijelu čl. 3. stavak 3. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju po kunama po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja" i da je tuženik rečenog Ugovora o kreditu i da tuženik u obvezi njemu isplatiti ukupno 3.099,07 eura, zajedno sa zateznom kamatom počev od 1. prosinca 2005. pa sve do isplate pojedinačno navedenih novčanih iznosa i to sa zateznom kamatom koju na pojedinačne novčane iznose zahtijeva od prvog dana tekućeg mjeseca, za protekli mjesec, svakog pojedinog anuiteta pa sve do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka na koji je zahtijevao zateznu kamatu od donošenja presude pa sve do isplate.

7. Naime, tužitelj je putem svog opunomoćenika korigirao pojedinačne novčane iznose te i ukupni iznos potraživanja nakon što je u postupku izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem tako da je raniji tužbeni zahtjev na iznos od 22.311,21 kuna, zbog uvođenja eura kao Nacionalne valute u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., tužitelj povisio na iznos od 3.099,07 eura (raniji iznos u kunama je predstavljao protuvrijednost od 2.961,21 eura), kako to stoji u podnesku od 14. studenog 2024.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako izričito osporava osnovu, ali i visinu tužbenog zahtjeva, odbio je prihvatiti kao pravilan stav tužitelja da bi sve odredbe o valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene, a time i ništetne jer se nepoštenima smatraju ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik ističe kako se o pojedinim odredbama pojedinačno pregovaralo zbog čega iste u smislu članka 81. stavak 1. ZZP ne bi bile nepoštene i ništetne. Osim ovih prigovora tuženik je istakao kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, a sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio upravo izbor tužitelja nakon što je kreditni referent tuženika tužitelju objasnio značenje kredita s ugovaranjem valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužiteljicu. Sve to je prilikom potvrđivanja ugovora tužitelju pojasnio i javni bilježnik i kako se tužitelj odlučio upravo za sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF treba zaključiti da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo i zato se navedena odredba ne može utvrditi nepoštenom i ništetnom. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju je, ističe tuženik, bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i slijedom toga i nije dopušteno ocjenjivati je li ista bila poštena, a što znači da je sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima takva odredba ugovora dopuštena jer se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti.

9. Bez obzira na stav tužitelja da njegovo potraživanje nije zastarjelo tuženik je istakao i prigovor zastare navodeći da ništetnost nastaje ex tunc tj. od trenutka sklapanja ugovora i budući da je tužitelj ocijenio da je tuženik bez pravne osnove stekao njegova novčana sredstva tada tuženik zaključuje da treba primijeniti opći zastarni rok od 5 godina za povrat plaćenih novčanih iznosa, a taj rok je istekao. Zaključno ističući kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri tada tužitelj, u slučaju da bi sud našao osnovanim njegov tužbeni zahtjev, ne bi imao pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe.

10. Protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu tuženik je od tužitelja zahtijevao troškove parničnog postupka.

11. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj je istakao kako je pitanje ništetnosti primjene ugovorene valutne klauzule riješeno presudom VSRH od 3. rujna 2019., da mu nije u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz valutu CHF i da se takav postupak tuženika ne može smatrati pojedinačnim pregovaranjem. Ustvrdio je kako je kontakt sa službenikom banke uvijek bio formalan i nikada preko granice formalnosti ukazivanja njoj na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenih ugovora o kreditu i pratećih obrazaca. Zaključio je da se takav postupak ne može smatrati pregovaranjem i u tom slučaju tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka - radnika tuženika ĆJ je nepodoban. Protivio se da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK jer se njegov zahtjev ne odnosi na tražbinu po osnovi više plaćenog iznosa zbog neosnovanog i jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika već se u ovom postupku potražuje više plaćene iznose u odnosu na početni tečaj. Zaključio je kako se njegov pravni stav o zastari ispravan jer to proizlazi iz meritorne odluke VSRH od 20. ožujka 2018. i pravnim shvaćanjem VSRH od 30. siječnja 2020., a također je ocjena da ima pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe jer se radi o ugovoru o kreditu, a ne o ugovoru o zajmu. Kako se tuženik protivio i visini tužbenog zahtjeva, a u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj: P-54/2024 (ranije P-63/2019) je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnosti utvrđenja razlike više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate zbog povećanja tečaja, te i provedeno vještačenje radi utvrđenja eventualno više plaćenih novčanih iznosa po osnovi promjene kamatne stope, a stranke spora su upravo on – PJ kao tužitelj i Addiko Bank d.d. kao tuženik, tužitelj je predložio da se vještačenje koje je provedeno na okolnosti promjene kamatne stope i promjene valute, radi smanjenih troškova postupka koristi i u ovom parničnom predmetu.

12. Tuženik nije prihvatio ovaj prijedlog tužitelja.

13. Sud je prethodni postupak zaključio na pripremnom ročištu od 14. prosinca 2023. i u ovom parničnom predmetu odredio rješenjem poslovni broj P-84/2022-9 od 23. travnja 2024. izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja razlike između iznosa kojeg je tužitelj trebao platiti po početno ugovorenom tečaju CHF i iznosa kojeg je stvarno platio zbog povećanja tečaja CHF od strane tuženika, a sve u vezi s zaključenim Ugovorom o kreditu broj 5140030242- 69700011780/2005, a kojeg nije potvrdio Javni bilježnik Niko Bagarić već je samo ovjerio potpis tužitelja kao korisnika kredita 25. listopada 2005.

14. Vještakom je imenovana Sanda Marinac stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i bankarstvo.

15. Po pozivu suda imenovani vještak je dostavio pisani nalaz i mišljenje i u istom je vještak istakla kako je utvrdila tečajne razlike po glavnici imajući u vidu početno ugovoreni tečaj CHF i naknadne promjene tečaje CHF prilikom otplate kredita, a sve to je utvrdila nakon izvršenog uvida u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005, sklopljen 24. listopada 2005., na temelju otplatnog plana, početni, na temelju pregleda prometa za klijenta i stvarnog otplatnog plana (prilozi 2., 3. i 4. Nalaza i mišljenja). Vještak je kao bitno utvrdila da su ugovorne stranke sklopile navedeni ugovor tako da je tužitelju kao korisniku kredita odobren iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 10 godina, uz mjesečnu otplatu na 120 anuiteta, sve obračunato prema srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,25 % godišnje po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja s time da je srednji tečaj banke za CHF na dan isplate kredita 28. listopada 2005. iznosio 4,764961 kuna. Tužitelj je prijevremeno otplatio kredit uplatom 22. listopada 2014. i vještak je istakla kako je u predmetu ovoga suda poslovni broj: P-54/2024 (ranije P- 63/2019), a prema njenom izračunu utvrđeno da je tužitelj tuženiku po osnovi promjenjive kamate uplatio više novčanih sredstava i to 3.523,42 kune / 467,63 eura.

16. Zaključno je mišljenje vještaka da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj više platio tuženiku novčanih sredstava u iznosu od 24.847,35 kuna (tablica 1 stupac 11) što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 3.297,81 eura (tablica 1 stupac 13), a zbog smanjenja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj je manje platio iznos od 2.273,71 kuna (tablica 1 stupac 12) što po konverzijskom tečaju kuna/ euro 7,5345 iznosi 301,77 eura (tablica 1 stupac 14). Vještak je naglasila kako je u privitku Nalaza i mišljenja dostavljena tablica u kojoj je prikazan navedeni izračun više/manje tečajnih razlika za svaku ratu kredita, a za svaku ratu odnosno uplatu kredita je utvrđena razlika po vještaku i to između umnoška naplaćene rate kredita po stvarnom otplatnom planu po CHF i srednjeg tečaja banke za CHF na dan plaćanja kredita i umnoška naplaćene rate kredita po početnom otplatnom planu u CHF i srednjeg tečaja banke za CHF na dan isplate kredita, te umanjena za dosuđenu razliku više plaćene kamate, kako stoji u predmetu poslovi broj: P-54/2024.

17. Kako je tuženik nakon primitka pisanog Nalaza i mišljenja isticao da mu nije jasna kolona 8 tablice koju je vještak dostavio u Nalazu i mišljenju i da provjera vještakova Nalaza tj. izrada simuliranog izračuna utvrđuje kako je ukupna pretplata s uključenim negativnim razlikama iznosila 2.807,66 eura (pozitivne razlike 3.100,14 eura i negativne razlike – 292,48 eura) tuženik je tražio očitovanje vještaka.

18. Imenovani vještak je nakon toga dostavila dopunu Nalaza i mišljenja 4. studenog 2024. (stranica 588 spisa) te i priloge tablicu broj 2 u kojoj je dopuna pregleda svih rata kredita, a pri tom istakla da je usporedbom simuliranog obračuna i tablice 1 utvrdila da je u stupcu 7 njene tablice broj 1 omaškom upisan iznos od 246,19 CHF umjesto 246,91 CHF te da je bio upisan iznos anuiteta od 265,54 CHF umjesto iznosa od 256,54 CHF, a radi čega je dopunila mišljenje tako da je istakla da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj više platio iznos od 23.349,96 kuna (tablica 2 stupac 11) što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 3.099,07 eura ( tablica 2 stupac 13). Zbog smanjenja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj je manje platio iznos od 2.206,15 kuna (tablica 2 stupac 12) što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 292,81 euro (tablica 2 stupac 14). Vještak je ponovno naglasila da u dostavljenoj tablici 2 prikazuje izračun više/manje plaćenih tečajnih razlika za svaku ratu kredita, a razliku je utvrdila za svaku ratu tako da je razlika utvrđena između umnoška naplaćene rate kredita po stvarnom otplatnom planu po CHF i srednjeg tečaja banke za CHF na dan plaćanja kredita i umnoška naplaćene rate kredita po početnom otplatnom planu u CHF i srednjeg tečaja banke za CHF na dan isplate kredita, te umanjena za dosuđenu razliku više plaćene kamate koja je tužitelju pravomoćno dosuđena u predmetu ovog suda poslovni broj: P-54/2024.

19. Tužitelj je u podnesku od 14. studenog 2024 izjavio kako prihvaća dopunu nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka, na isti nije imao primjedbi, prihvatio ga u cijelosti te je uredio tužbeni zahtjev tako da je zahtijevao (kako je već uvodno istaknuto) da sud u presudi utvrdi ništetnim odredbe navedenog Ugovora o namjenskom kreditu od 24. listopada 2005. u dijelu iz članka 2., u dijelu iz članka 3. stavak 1. točka 3. i u dijelu iz članka 3. stavak 3., kako stoji u izreci presude, te je od tuženika zahtijevao ukupno 3.099,07 eura tako da je na pojedinačno utvrđene novčane iznose, kako stoji u izreci presude zahtijevao zateznu kamatu i trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

20. Tuženik se putem opunomoćenika očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka tako da je istakao kako je sud pogrešno odredio zadatak vještaku jer čak iako sud utvrdi ništetnost odredbi navedenog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli tada se, ocjenjuje tuženik, stvarno radi o kunskom kreditu, a s obzirom na to da Ugovor sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima mora sadržavati odredbu o kamatnoj stopi odnosno ona je njegov bitan sastojak i onda u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli jedino da je moguće primijeniti kamatnu stopu koja je u predmetnom razdoblju vrijedila za kunske kredite. Tuženik ocjenjuje da je Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine 102/15) pretvoren u Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u euru i onda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sukladno provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju ne bi bio uspostavljen temeljni cilj potrošačkog zakonodavstva – uspostava stvarne ravnoteže između ugovornih strana jer u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli Ugovor o kreditu zapravo je pretvoren u kunski kredit i stoga bi se stvarna ravnoteža uspostavila jedino primjenom kamatne stope koja je vrijedila upravo za takve kredite.

21. Tuženik je predložio da vještak i neposredno obrazloži svoju dopunu Nalaza i mišljenja.

22. Dakle, između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d., Kapucinska 29, Osijek kao kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, u iznosu od 23.000,00 CHF, u protuvrijednosti kuna, na rok od 10 godina, uz mjesečnu otplatu od 120 anuiteta, a sve obračunato prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. kao kreditora na dan plasmana kredita i otplate kredita na dan plaćanja i mogućih obračuna. Početna ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa bila je ugovorena u početno je promjenjivana po stopi od 5,25% godišnje, a prema početnom planu otplate s tim da su se kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika, te dodatno uz primjenu tečaja CHF za kune na dan plaćanja kredita. Kredit je stvarno zadužen u iznosu od 23.000,00 CHF odnosno u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.

23. Također nije sporno da je ovaj sud presudom poslovni broj: P-54/2024-5 od 19. ožujka 2024., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-423/2024-3 od 7. studenog 2024. presudio da je ništetna odredba članka 4. rečenog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je određeno da tužitelj kao korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovora, a slijedom čega je tuženiku naloženo da tužitelju na ime razlike između ugovorene kamatne i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pregovaralo isplati iznos od 467,63 eura zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne novčane iznose od dospijeća pa do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka.

24. Sporno je u ovom parničnom predmetu je li tuženik neosnovano i nezakonito povećavao tečaj CHF, a što znači da je sud trebao utvrditi jesu li ništetne naprijed navedene ugovorne odredbe, a koje se odnose na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata CHF, a u svezi s tim i je li tuženik u obvezi tužitelju isplatiti eventualno više plaćene anuitete tako da se utvrdi razlika između iznosa koji je tužiteljica trebala platiti po početno ugovorenom tečaju CHF i iznosa koji je tužitelj stvarno platio zbog jednostranog i neosnovanog povećanja tečaja od strane tuženika.

25. U dokaznom postupku, na glavnoj raspravi od 11. prosinca 2024. sud je izvršio uvid o Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita 5140030242- 69700011780/2005 koji su zaključili Slavonska Banka d.d. Osijek, Podružnica Požega kao kreditor i korisnik kredita PJ, **.**.2005. u [adresa], uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka ĆJ saslušane na glavnoj raspravi od 12. siječnja 2024. (stranica 534 spisa), pročitan je Nalaz i mišljenje vještaka Sande Marinac (stranica 547-548 spisa), kao i dopuna Nalaza i mišljenja (stranica 588 spisa), izvršen je uvid u priloženu tablicu (stranice 598-601 spisa), pročitan je dopunski Nalaz vještaka Sande Marinac od 4. studenog 2024. (stranica 597 spisa), saslušana je neposredno vještak Sanda Marinac te je pročitan i iskaz tužitelja koji je saslušan u svrhu dokazivanja na raspravi održanoj 12. siječnja 2024.

26. Dakle, kako je tuženik, tj. banka isticala tijekom postupka da je tužitelju kao korisniku kredita dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama ugovora, upravo na te okolnosti je valjalo saslušati svjedoka ĆJ.

27. Svjedok ĆJ je iskazala da je osobno ona obrađivala Ugovor o namjenskom kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženikom 24. listopada 2005., istakla je da su u banci imali gotove tzv. šprance Ugovora o kreditu, kao što je i ovaj, a pravnici banke su posebno bili zaduženi provjeravati pravnu valjanost odredaba Ugovora. U nastavku svjedočenja je istakla kako su oni u banci svojim klijentima određeno priopćili da bez hipoteke tj. bez opterećenja njihove nekretnine korisnici kredita mogu dobiti maksimalno protuvrijednost u kunama iznosa od 23.000,00 CHF ili 15.000,00 eura, a kako je u to vrijeme protuvrijednost od 23.000,00 CHF bila veća negoli protuvrijednost od15.000,00 eura, tj. protuvrijednost u kunama, a kamata je bila manja negoli je bila kamata ako bi korisnik kredita zaključio Ugovor u valuti EUR. Korisnicima kredita je pojašnjeno da kredit koji je zaključen u valuti CHF za korisnika znači da on, ako sam plaća mjesečnu ratu kredita tj. ako ju otplaćuje onda mora pravilno obračunati onaj iznos mjesečne otplate kredita koji se dobije ako se određeni mjesečni iznos u valuti CHF pomnoži s određenim tečajem koji vrijedi na dan kada dospijeva anuitet tj. rata kredita. Istakla je da za tužitelja ne može ništa konkretno istaći jer je prošlo puno godina od dana sklapanja Ugovora o kreditu. Također je istakla da nikoga od korisnika kredita ona osobno nije nagovarala da zaključi Ugovor u valuti EURO ili CHF, a i istakla da su korisnici kredita uglavnom odabrali sklapanje kredita u valuti CHF zato što su dobivali više novčanih jedinica u kunama.

28. Svjedok ĆJ je objektivno iznosila činjenice kojih se sjeća iz vremena kada je tužitelj zaključio Ugovor s tuženikom. Međutim, na temelju iskaza svjedoka ĆJ sud nije mogao zaključiti da bi službena osoba banke u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora korisnika kredita tj. tužitelja informirala o svim bitnim parametrima koji su bili od odlučnog značaja za donošenje valjane odluke hoće li klijent sklopiti unaprijed pripremljeni Ugovor, tj. Ugovor s unaprijed otiskanim sadržajem, a bez prethodne pouke i suglasnosti klijenta tj. korisnika kredita.

29. Ovako dan iskaz svjedoka upućuje na zaključak suda da je odnos službene osobe banke na dan 24. listopada 2005. tj. svjedoka ĆJ i klijenta tadašnje Slavonske banke d.d., tj. tužitelja, bio na razini formalnosti i ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu i pratećih obrazaca, a takav odnos između svjedoka i klijenta nikako se ne može smatrati pregovaranjem.

30. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je istakao da se ne sjeća svjedoka ĆJ, da ju uopće ne poznaje i da ne zna dali je svjedok ĆJ obrađivala kredit koji je on zaključio s bankom. Određeno je istakao da kada je došao u banku i rekao da je umirovljenik, upravo mu je službena osoba u banci priopćila da ako želi podići kredit u njihovoj banci da mu je najbolje prihvatiti zaključenje Ugovora u kojem će pisati da mu se odobrava kredit u CHF. Napomenuo je kako ništa nije znao o Švicarskom franku već je prihvatio prijedlog službene osobe banke. Nakon što je donio iz HZMO-a pisanu dokumentaciju, a jer je preko HZMO-a primao mirovinu, predao je tu dokumentaciju u tadašnjoj Slavonskoj banci d.d., Poslovnica u [adresa] i vrlo brzo je došlo do problema jer je njegov dužnik HZMO trebao postupiti tako da od njegove mirovine obustavlja određeni iznos koji je predstavljao mjesečni iznos rate kredita, a da taj iznos doznačuje za korist banke. Obrazložio je što je on bio obvezan prema Ugovoru vraćati rate kredita najkasnije do 10-og u mjesecu, a iako je kod svog dužnika potpisao trajni nalog da mu se prilikom isplate mirovina oduzima određeni dio mirovine i plaća za korist kreditora njegov dužnik tj. HZMO nije banci doznačavao određenu ratu kredita do 10-og u mjesecu pa je tuženiku zbog kašnjenja s uplatama od strane njegovog dužnika on osobno morao plaćati određeni iznos kamate. Tužitelj je određeno istakao kako je, da bi spriječio nastalu situaciju i plaćanje kamate, kod tuženika osobno uplatio kamatu na kašnjenje s uplatama, a platio je tuženiku i naknadu za pisanje opomena. Uvjerljivo je obrazložio kako je to činio zbog neugode koju je doživljavao jer je banka slala opomene i njegovim jamcima. Kako se rata kredita znatno povećavala tada je odlučio u cijelosti otplatiti kredit i tek u postupku u predmetu P-54/2024 (ranije P-63/2019) je mogao stvarno utvrditi koliko novčanih sredstava je pretplatio po osnovi promjenjive kamate i po osnovi tečajnih razlika. Na kraju je iskazao kako je kredit podigao isključivo za dovršetak svoje obiteljske kuće u [adresa]. Također je istakao da je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu te i napomenuo da on nije mogao shvatiti sve što je u Ugovoru napisano, a slikovito se izrazio da zna i puno pametnije ljude negoli je on, a koji su također došli u istu pravnu situaciju kao i on, sve zbog toga što nisu mogli znati da će tečaj CHF tako znatno rasti, a u banci mu to nitko nije rekao. Odgovorio je na upit protivne strane da si je tečaj CHF zamišljao tako kako je nekad značila za građane Njemačka marka, a kad je to istakao onda je i bio mišljenja da je upravo Njemačka marka bila stabilna valuta i da se i tečaj CHF nije trebao mijenjati na više.

31. Tužitelj je uvjerljivo, iskreno i istinito iskazao o svim bitnim činjenicama i sud mu poklanja vjeru u cijelosti te ponovno zaključuje da je odnos između službene osobe tuženika i tužitelja kao korisnika kredita bio na razini formalnosti ukazivanja na mjesta predviđena za potpis unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu i pratećih obrazaca pa se takav odnos između kreditora i korisnika kredita nikako ne može smatrati pregovaranjem.

32. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je uređen u podnesku od 14. studenog 2024., u cijelosti osnovan.

33. Budući da je tužbeni zahtjev postavljen po osnovi razlike više plaćenog zbog primjene tečaja CHF za kune u otplati kredita, u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita, u tablici broj 2 dopune pregleda svih rata kredita, kolona 13 (samo više plaćena tečajna razlika) vještak Sanda Marinac je utvrdila od 1. prosinca 2005. pa zaključno sa 22. listopada 2014. pojedinačne mjesečne samo više plaćene tečajne razlike, ali je u koloni 14 utvrdila i samo manje plaćene tečajne razlike u navedenom periodu. Nedvojbeno proizlazi da je po osnovi tečajnih razlika tužitelj tuženiku platio više novčanih sredstava u navedenom razdoblju i to u iznosu 3.099,07 eura, a manje mu je platio po osnovi tečajnih razlika 292,81 eura. Dakle, ukupno samo više plaćene anuitete sud utvrđuje tako kako je vještak izračunao i evidentirao u koloni 13 tablice 2 dopune pregleda svih rata i kredita (stranice 558-601 spisa).

34. Dopunu Nalaza i mišljenja, a koju je vještak obrazložila na raspravi od 11. prosinca 2024., jednako kao u pisanoj dopuni Nalaza i mišljenja, da je do razlike u Nalazu i mišljenju i dopuni Nalaza i mišljenja došlo jer je u stupcu 7 tablice 1 omaškom upisan iznos anuiteta od 246,19 CHF umjesto 246,91 CHF te da je bio upisan iznos anuiteta od 265,54 CHF umjesto 256,50 CHF, ovaj sud prihvaća u cijelosti i na temelju dopune Nalaza i mišljenja utvrđuje da su simulirani izračun tuženika i vještački Nalaz gotovo identični (pozitivne razlike tuženik utvrdio iznosom od 3.100,14 eura a vještak iznosom od 3.099,76 eura), a zbog čega je dopunu financijsko-knjigovodstvenog vještaka i obrazloženje sud prihvatio kao stručno, objektivno, argumentirano i nepristrano dani Nalaz s mišljenjem. Iz Nalaza i mišljenja tj. navedenih kolona u tablici vještaka bilo je moguće utvrditi kada je pojedini anuitet dospio, kada je tužitelj plaćao određene anuitete u mjesecu i koliko je više uplatio novčanih sredstava određenog dana u razdoblju od prve uplate 24. studenog 2005. pa nadalje zaključno sa 22. listopada 2014. kada je kredit konačno otplaćen, kao razliku između iznosa koje je tužitelj trebao platiti po početno ugovorenom tečaju CHF i iznosa kojeg je stvarno platio zbog povećanja tečaja CHF od strane tuženika.

35. Dakle, samo više plaćene razlike anuiteta za razdoblje otplate kredita zbog utjecaja promjene tečaja CHF za kune na dan plaćanja i obračuna iz CHF u kune u odnosu na ugovoreni tečaj CHF u kune na dan plasmana kredita iznose 3.099,76 eura kako to i stoji u koloni 13 tablice broj 2 dopune pregleda svih rata kredita (stranica 598-601 spisa) (samo više plaćeno).

36. Što se tiče ostalih istaknutih prigovora treba istaći da je pravilan stav tužitelja da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. postupao tako da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u ugovorima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81,82,90 ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007. , a od 7. kolovoza do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96 i 97 ZZP/07.

37. Ovaj stav proizlazi na temelju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 PŽ 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i to u onom dijelu da je i tuženik u navedenom periodu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

38. Prema odredbi članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, a koja odredba iz 502.a stavak 1. ZPP-a govori da tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanje teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.c je propisano da fizičke i pravne osobe imaju pravo u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, a to znači da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i u tom slučaju je ovaj sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na utvrđenja pozvati. Dakle, tužitelj se pozvao na utvrđenje iz rečene pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a stavak 1 ZPP-a i kako je u navedenom kolektivnom sporu odlučeno o nepoštenosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, a tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, potrošači, a to znači i tužitelj nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze i predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu CHF. Ocjena je ovog suda da tuženica nije na transparentan način omogućila tužiteljici da o svakoj odredbi pojedinačno s tuženicom pregovara, a to znači da tužitelj nije mogao ni na koji način intervenirati na ugovor koji je bio od strane tuženice unaprijed formuliran. Smatra se da nije postojala mogućnost tužitelja da utječe na sadržaj rečenog ugovora, a to znači da tuženica nije ni dokazala spremnost promijeniti sadržaj pojedinih odredaba, posebno u dijelu odredbe o valutnoj klauzuli.

39. Dakle, sud je prihvatio prijedlog tuženika i saslušao svjedoka ĆJ, ali na temelju iskaza svjedoka ĆJ sud nije utvrdio, tj. tuženik nije dokazao da je službena osoba tuženika u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu tužitelju dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama ugovora. Tuženik nije predočio nikakva dopunska sredstva u pisanom obliku koja bi potvrđivala da su potrošaču, tj. tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o promjeni tečaja, a radi čega je tužitelj opravdano podnio tužbu i zahtijevao da mu tuženik vrati sve ono što je neosnovano od tužitelja primio, tj. da mu vrati razliku više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate uz početnu kamatnu stopu, umanjeno za stvarno plaćenu redovnu kamatu.

40. Bez obzira što je ugovor između stranaka izvršen to ne sprječava tužitelja u zahtjevu da se utvrdi ništetnost navedenih odredbi jer ništetnost dijela odredbi navedenog Ugovora iz članka 2., članka 3. stavak 1. točka 3. i članka 3. stavak 3. (odobrava se stambeni kredit za dovršenje kuće i zatvaranje kredita kod PBZ d.d. i Banke kovanice d.d. u protuvrijednosti 23.000,00 CHF Hrvatskih kuna, da se podmiruje u kunama obračunatih po srednjem tečaju banke za devize na dan plaćanja i da se kamate obračunavaju u CHF a otplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize banke na dan plaćanja) ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i potrošač se od časa sklapanja ugovora dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, a to znači kao da nije bilo nepoštene odredbe. Naime, cilj je zaštite potrošača uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi i onda potrošaču pripada pravo na naknadu svih iznosa koje je platio tuženici kao trgovcu na temelju nepoštene ugovorne odredbe.

41. Prigovor zastare nije osnovan, a jer je VSRH u presudi poslovni broj P- 2245/17 od 20. ožujka 2018. zauzeo stav, kao što je i pravno shvaćanje istog suda br. Su IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. da pri ostvarivanju restitucijskih zahtjeva, posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

42. Također nije osnovan prigovor zastare na preinačeni tj. povećani dio tužbenog zahtjeva koji je tužitelj postavio u podnesku od 14. studenog 2024. na iznos od 3.099,07 eura, a jer se radi o nepravoj preinaci tužbenog zahtjeva koji tužbeni zahtjev tužitelj može preinačiti tj. povećati nakon što stručna osoba tj. vještak utvrdi točne novčane iznose vezane za konkretno tečajne razlike u navedenom razdoblju. Naime, navedeno usklađenje tužbenog zahtjeva, a u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi i preinačenje istog u podnesku od 14. studenog 2024. dopušteno je u smislu odredbe članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) jer je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a posebno imajući u vidu da je tužitelj protiv tuženika uspješno okončao parnicu u predmetu P-54/2024, vezano za promjenjivu kamatnu stopu.

43. Zbog navedenih razloga ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja sukladno odredbi članka 1111. ZOO/05, a što znači da je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kako je naprijed istaknuto, a jer je na temelju Nalaza i mišljenja bilo moguće pojedinačno utvrditi novčane iznose koji predstavljaju samo više plaćene razlike anuiteta za vrijeme otplate kredita zbog primjene tečaja CHF za kune na dan plaćanja u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita, u razdoblju od 24. studenog 2005. kada je uslijedila prva uplata i kada je nastala prva razlika po osnovi samo više plaćene tečajne razlike, pa sve do konačne otplate kredita 22. listopada 2024.

44. Tužitelju je sukladno odredbi članka 3 Zakona o kamatama (Narodne novine 94/04), Uredbi o visini stope zatezne kamate (članak 1., Narodne novine 153/04) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO/05 priznata zatezna kamata od prvog dana u sljedećem mjesecu, a ne od dana stvarne pretplate jer je tužitelj pojedinačne novčane iznose zahtijevao nakon isteka onog mjeseca u kojem je određenog dana tuženiku više platio novčanih sredstava po osnovi tečajnih razlika.

45. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom i u tom slučaju je sud polazeći od odredbe članka 151. i 155. ZPP-a utvrdio izdatke učinjene tijekom ovog parničnog postupka.

46. Dakle, u izdatke tužitelja ulaze troškovi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, i izdaci koji se odnose na plaćanje nagrade vještaku, a ne i trošak sudskih pristojbi jer je tužitelj oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi kao Hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata VII skupine sa 50 % oštećenja organizma (potvrda Ureda državne uprave u Požeško-slavonskoj županiji Ispostava Pakrac, KLASA: 561-01/15-02/116 URBROJ: 2177-07-03/3-15-2 od 13. srpnja 2015.).

47. Ovaj sud je utvrdio izdatke koji se odnose na isplatu nagrade radi zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa), a to znači da je sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužitelju odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

48. Prema Tbr. 52. stavak 3. Tarife propisano je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

49. Sukladno Tbr. 7. točka 1. odvjetniku je za sastav tužbe priznata nagrada u iznosu od 200,00 eura, za nazočnost pripremnim ročištima od 1. prosinca 2023. od po 100,00 eura, a za nazočnost ročištima za glavnu raspravu od 12. siječnja 2024.

14. studenog 2024. i 11. prosinca 2024. opunomoćeniku je također priznata nagrada od po 200,00 eura jer je navedenom Tarifom propisano da prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora odvjetnik ima pravo zahtijevati za sastav tužbe 100 bodova, kao i za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu po 100 bodova, a kako je prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda 2,00 eura tada je odvjetnik pravilno zahtijevao po 100,00 eura za nazočnost pripremnim ročištima sukladno Tbr. 9. točka 2., a za nazočnost ročištima za glavnu raspravu sukladno Tbr. 9. točka 1. rečene Tarife.

50. Opunomoćenik – odvjetnik je nazočio i ročištu za donošenje, objavu i uručenje pisanog sastava presude pa mu pripada nagrada u iznosu od 50 bodova ili 100,00 eura temeljem Tbr. 9. točka 3. Tarife.

51. Pravilno zahtijevanim iznosima po osnovi zastupanja valjalo je pribrojiti i izdatak nastao vezano za financijsko-knjigovodstveno vještačenje i to u iznosu od 331,81 eura, a ne 398,17 eura jer je zbog pogrešno utvrđenja u Nalazu i mišljenju vještaka sud mogao odgađati raspravu, a onda iznos od 331,81 eura predstavlja realnu nagradu za dostavu pisanog Nalaza i mišljenja, dopune Nalaza i mišljenja, a to tim više što je vještak prilikom vještačenja mogla koristiti u najvećem dijelu Nalaz i mišljenje koji je dostavila po pozivu ovog suda u predmetu poslovni broj: P-54/2024 (ranije P-63/2019).

52. Dakle, posebnim rješenjem će sud vještaku odobriti nagradu u iznosu od 331,81 eura, a preostali iznos do uplaćenog iznosa (66,36 eura) sud će vratiti tužitelju.

53. Kako je tužitelj na trošak parničnog postupka zahtijevao zateznu kamatu tada mu je na dosuđeni iznos parničnog troška priznata zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

54. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 30. prosinca 2024.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Leo Farkaš, Arslanovci 24, [adresa] Požega

2. OD Knezović & Partneri j.t.d., Radnička cesta 54, [adresa] Zagreb