Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-383/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu po sucu Michalu Danečeku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., OIB: 85584865987, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 41, Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, protiv tuženika ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-6/2019-10 od 11. lipnja 2019., 30. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ČV kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Povrv-6/2019-10 od 11. lipnja 2019., potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je da se održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4A, Posl. broj Ovrv-2382/2018-1 od 13. prosinca 2018. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da namiri tražbinu tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41 OIB: 85584865987, Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, u iznosu od 193,20 kuna (slovima: stodevedesttrikune i dvadeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 32,20 kuna od 16.12.2017.do isplate
- na iznos od 32,20 kuna od 16.1.2018. do isplate
- na iznos od 32,20 kuna od 16.2.2018. do isplate
- na iznos od 32,20 kuna od 16.3.2018. do isplate
- na iznos od 32,20 kuna od 16.4.2018. do isplate
- na iznos od 32,20 kuna od 16.5.2018. do isplate
po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke), da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-2382/2018-1 od 13. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu 32,20 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu u roku 8 dana (točka II izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak postupka u iznosu 830,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troška delegacije (točka IV. izreke).
2. Tuženik je protiv odluke pod točkama I i III izreke pobijane presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i sudjelovanja u suđenju osobe koja nema svojstvo suca. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i presudu u pobijanom dijelu ukine ili preinači.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je pravovremena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja pobijanom presudom, kao i u postupku koji je prethodio donošenju presude, nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je u konkretnom predmetu postupala viša sudska savjetnica Općinskog suda u Koprivnici Marina Rengel Brlečić, čemu tuženik prigovara.
8. Prema odredbi članka 7. stavak 3. Zakona o sudovima (Narodne Novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 87/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24
– dalje ZS), koji je bio na snazi za trajanja ovog postupka, u suđenju sudjeluju sudski savjetnici te suci porotnici sukladno zakonu.
9. Člankom 110. stavak 1. ZS propisano je da sudski savjetnici, viši sudski savjetnici i viši sudski savjetnici – specijalisti sudjeluju u suđenju i ovlašteni su samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice, dok je stavkom 2. istog članka propisano da na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik, viši sudski savjetnik i viši sudski savjetnik – specijalist podnosi sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, nacrt na temelju kojeg sudac donosi odluku. Po ovlaštenju suca sudski savjetnik, viši sudski savjetnik odnosno viši sudski savjetnik – specijalist objavljuje tako donesenu odluku.
10. Prema odredbi članka 110. stavak 4. točka 1. ZS, kako je ona glasila u vrijeme trajanja postupka sudski savjetnici, viši sudski savjetnici, odnosno viši sudski savjetnici – specijalisti ovlašteni su za provođenje postupka i predlaganje nacrta odluka u smislu stavka 1. i 2. tog članka, u parničnim postupcima u sporovima za isplatu novčane tražbine ili naknade štete u kojima vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn te u trgovačkim sporovima u kojima vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kn.
11. Kako se ovaj spor odnosi na isplatu novčane tražbine u iznosu do 100.000,00 kn, viša sudska savjetnica Marina Rengel Brlečić bila je ovlaštena sudjelovati u ovom postupku na način kako je to naprijed opisano, zbog čega se žalbeni prigovor tuženika u pogledu mogućnosti sudjelovanja višeg sudskog savjetnika u postupku smatra neosnovanim.
12. Valja napomenuti i da je ovaj spor spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. ZPP-a, u kojem postupku se, u smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. Zakona.
13. Slijedom iznijetog se utvrđuje da se tuženik neosnovano poziva na žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Predmet spora je zahtjev radi isplate naknade za javnu uslugu prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada za period od studenog 2017. do travnja 2018., kojemu se zahtjevu tuženik protivi smatrajući da ga je tuženik oslobodio plaćanja usluge u tom periodu, odnosno da mu je odobrio mirovanje usluge za period koji je prethodio spornom periodu, da bi bez ikakvog razloga tužitelj prekinuo mirovanje javne usluge i počeo tuženiku naplaćivati uslugu odvoza komunalnog otpada.
15. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tuženiku doista odobrio mirovanje za javnu uslugu prikupljanja miješanog i komunalnog otpada temeljem zahtjeva tuženika od 15. veljače 2017., na najduže godinu dana od dana stavljanja prostora u stanje mirovanja, koja se odluka donosi temeljem dokumentacije dostavljene uz zahtjev za aktivaciju stanja mirovanja za tu usluge. Tužitelj je uz zahtjev bio dužan priložiti:
1. ako njegov objekt ne dijeli adresni odnosno kućni broj s drugim objektima – potvrdu MUP-a da na predmetnom objektu nema osoba s prijavljenim prebivalištem ili boravištem,
2. ako na njegovom objektu uslugu opskrbe pitkom vodom plaća temeljem broja članova domaćinstva – obrazac za prijavu promjene broja članova kućanstva na predmetnom objektu (iz kojeg je vidljivo da na objektu nema prijavljenih osoba) ili 3. ako nije u prve dvije navedene kategorije – zadnji pregled obračuna potrošnje električne energije (poleđina računa za električnu energiju).
15.1. Tuženik je uz zahtjev, iako je trebao priložiti obrazac za prijavu promjene broja osoba koje borave u njegovom stanu iz kojeg bi bilo vidljivo da u tom stanu nema prijavljenih osoba – potrošača vode, dostavio obračun potrošnje električne energije temeljem čega mu je aktivirano stanje mirovanja te usluge s danom 15. veljače 2017. Međutim, tužitelj je tijekom mirovanja ove javne usluge proveo kontrolu, odnosno reviziju svoje odluke te utvrdio (navodni) porast potrošnje vode na brojilu tuženika, temeljem čega je došao do zaključka da se stan koristi, odnosno da nema uvjeta za daljnje mirovanje te usluge, radi čega počeo ispostavljati račune za ovu javnu uslugu počam od listopada 2017. (nesporno je da tužitelj tuženika nije teretio retroaktivno odnosno za period od veljače 2017. do zaključno rujna 2017.).
16. Tuženik tijekom postupka, a to navodi i u žalbi, tvrdi da mu na način kako to tvrdi tužitelj nije moglo biti utvrđeno povećanje potrošnje vode obzirom da zgrada u kojoj se nalazi njegov stan ima zajedničko brojilo vode koju argumentaciju prihvaća i ovaj sud.
17. Međutim, ova okolnost, na kojoj tuženik temelji svoje prigovore tijekom prvostupanjskog postupka, a istu okolnost iznosi i u žalbi, nije relevantna u smislu da utječe na zakonitost pobijane odluke.
18. Tuženik ispušta iz vida da je jedan od uvjeta za aktivaciju stanja mirovanja ove javne usluge da u stanu tužitelja nema prijavljenih osoba koje bi koristile uslugu opskrbe pitkom vodom - koju uslugu isporučuje drugi pogon tužitelja, i da je tuženiku odobrena aktivacija stanja mirovanja temeljem nepotpune dokumentacije pogreškom tužitelja, koja je kasnije uočena, s time da tužitelj sukladno načelu poštenja, tuženika nije teretio za naknadu za uslugu isporučenu i izvršenu do listopada 2017.
19. Nesporno je da je u periodu od podnošenja zahtjeva od 15. veljače 2017. na nekretnini tužitelja, u pogledu usluge isporuke pitke vode, bila prijavljena jedna osoba - bez obzira na razloge koje o tome iznosi tuženik, i da tužitelju aktiviranje mirovanja usluge odvoza miješanog komunalnog otpada ne bi bilo odobreno da je uz zahtjev od 15. veljače 2017. priložio potvrdu pružatelja isporuke pitke vode (iz koje bi proizlazilo da tužitelj ima prijavljenu jednu osobu u svom stanu). Stoga, bez obzira na tvrdnje tužitelja o načinu na koji je utvrdio promjene u statusu korisnika nekretnine u pogledu usluge isporuke pitke vode, činjenica je da je on naknadno imao mogućnost provjere stanja korištenja nekretnine prema podacima drugog pogona.
20. U situaciji kada iz Matične evidencije – bilješke tužitelja (list 18 spisa) proizlazi da je tužitelj od 24. studenog 2016. pa do 14. svibnja 2018. u svom stanu po osnovi korištenja pitke vode imao prijavljenog jednog člana, uslijed čega automatski ne može ostvariti pravo na mirovanje usluge odvoza miješanog komunalnog otpada njegovi prigovori osnovanosti tražbine tužitelja nakon provedene revizije odobrenog stanja mirovanja ne utječu na pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da je on dužan od listopada 2017. plaćati uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada jer se taj stan (prema naprijed navedenoj bilješci) koristio za stanovanje jedne osobe.
21. Obvezu tuženika je sud prvog stupnja pravilno utvrdio temeljem Općih uvjeta tuženika i cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje (jer se tuženik, opet se napominje tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbenom postupku poziva na odobreno stanje mirovanja od 15. veljače 2017., koje je odobreno temeljem obračuna potrošnje električne energije,. a ne kako je to pravilno trebalo biti učinjeno, temeljem iskaza o broju osoba koje koriste uslugu isporuke pitke vode).
22. Stoga je pravilno prihvaćen zahtjev tužitelja kao pod I izreke pobijane presude.
23. Obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, odlučujući o trošku postupka, sud prvog stupnja se pozvao na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, iako je odluku trebao utemeljiti na odredbi tada važećeg članka 154. stavak 3 ZPP-a, ali to, u konačnici, nije od utjecaja na pravilnost odluke o trošku. Tužitelju je dosuđen trošak koji mu je bio neophodan radi ostvarenja uspjeha u parnici, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) na koju tužitelj ima pravo prema odredbi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ).
24. Stoga je utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se tuženik poziva, zbog čega je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a presuditi kao u izreci.
U Karlovcu 30. prosinca 2024.
Sudac
Michal Daneček
