REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2826/2019-45

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice ZR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika KBC Sestre milosrdnice (OIB: 84924656517), Zagreb, Vinogradska 29, kojega iz rada zastupa punomoćnica ZRU, dipl. iur. iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Jagićeva 33, kojega iz rada zastupa punomoćnica KR, dipl. iur. iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice GR i punomoćnice tuženika, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku KBC "SESTRE MILOSRDNICE" da tužiteljici ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati

- s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 167.230,74 Eur te sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 22. lipnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku KBC "SESTRE MILOSRDNICE" da tužiteljici ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]' isplati s osnove imovinske štete iznos od 29.729,90 Eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-iznos od 265,45 Eur od 15.10.2017. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.11.2017. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.12.2017. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.01.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.02.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.03.2018.doisplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.04.2018 do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.05.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.06.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.07.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.08.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.09.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.10.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.11.2018.doisplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.12.2018. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.01.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.02.2019. do isplate,

-iznos od 398,1.7 Eur od 15.03.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.04.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.05.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.06.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.07.2019. do isplate.

-iznos od 398,17 Eur od 15.08.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.09.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.10.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.11.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.12.2019. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.01.2020. do isplate,

-iznos od 398, I 7 Eur od 15.02.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.03.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.04.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.05.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.06.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.07.2020. do isplate,

-iznos od 398.17 Eur od 15.08.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.09.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.10.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.11.2020. do isplate,

-iznos od 398,1 7 Eur od 15.12.2020. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.01.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.02.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.03.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.04.2021 . do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.05.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.06.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.07.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.08.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.09.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.10.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.11.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.12.2021. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.01.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.02.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.03.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.04.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.05.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.06.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.07.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.08.2022. do isplate,

-iznos od 398,I 7 Eur od 15.09.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.10.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.11.2022. do isplate.

-iznos od 398,17 Eur od 15.12.2022. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.01.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.02.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.03.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.04.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.05.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.06.2023. do isplate.

-iznos od 398,17 Eur od 15.07.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.08.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.09.2023. do isplate,

-iznos od 398,17 Eur od 15.10.2023. do isplate,

-iznos od 398.17 Eur od 15.11.2023. do isplate,

-iznos od 398,77 Eur od 15.12.2023. do isplate,

a od 01 .01.2024. godine pa na dalje dok za to postoje zakonski i opravdani razlozi, plaćati joj mjesečnu rentu u iznosu od 398,17 Eur sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za relevantno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri-postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 9.6.2017. operirana u Klinici za traumatologiju tuženika. U kliničkoj slici prije operacije bila je izražena slabost ruku i nogu, no tužiteljica je bila pokretna i kontrolirala je stolicu i mokrenje. Učinjeni MR vratne kralješnice ukazivao je na suženje-stenozu kralješničnog kanala u segmentu CV-CVI i CVI-CVII, gdje su nađene osificirane tzv. hard disk osteofit kopleks hernijacije, no uz uredan signal vratnog dijela leđne moždine, što znači da nije bilo znakova mijelopatije. Naznačenom operacijom gornjeg datuma kod tuženika učinjeno je vađenje meotukracješničnih pločica – intervertebralnih diskusa u segmentima CV-CVI i CVI- CVII uz prednju fiksaciju – spondilodozu i uz umetanje nadomjestaka – implantata. Nakon operacije kod tužiteljice je evidentirana oduzetost ruku i nogu obostrano, izraženije lijevo, zbog čega je isti dan učinjena revizacija tj. nova operacija. Tamo se nije našlo znakova krvarenja i ponovno se učinila stabilizacija. Po provedenoj novoj operaciji kod tužiteljice zaostaje slabost ruku i nogu tipa postoperativne tetrapareze, te nekontroliranje sfinktera (ne kontrolira stolicu i mokrenje). Nakon tih operacija tužiteljica je provela dugotrajnu fizikalnu terapiju. Kod tuženika učinjeni kontrolni MR vratne kralješnice po operaciji ukazivao je na edem-otok vratnog dijela leđne moždine, a nakon toga rađeni kontrolni MR vratne kralješnice iz 2018. i 2019. ukazivali su na mijelopatiju vratnog dijela leđne moždine u operativnom području. Kroz leđnu moždinu prolaze tzv. aferentni i efeerentni neuroni moždanog puta koji se zove kortikospinalni put te isti regulira pokrete odnosno motoriku ruku i nogu. S obzirom da se po izvršenoj operaciji kod tuženika javila tetrapareza tj. djelomična oduzetost ruku i nogu te smetnje kontrole stolice i mokrenja, one se vežu za gore opisanu mijelopatiju vratnog dijela leđne moždine na operiranom segmentu vratne kralješnice. Zaostale tegobe tužiteljice (mijelopatija koja za posljedicu ima tetraparezu tj. trajnu slabost ruku i nogu te smetnje kontrole stolice i mokrenja) posljedica su gore spomenutih operacija kod tuženika (ostala slabost – tetrapareza je trajne naravi, jer je od pojave iste prošlo dvije godine). Ovakvim postupanjem djelatnika tuženika tužiteljici je nastala šteta. Slijedom toga, uslijed spomenutih propusta u liječenju tužiteljice došlo je do povrede prava osobnosti iste na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega u konačnici tužiteljica potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 167.230,74 EUR (prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 10.617,82 EUR, prema kriteriju pretrpljenog straha 19.908,42 EUR, prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 128.741,12 EUR te prema kriteriju duševnih bolova zbog naruženja 7.963,37 EUR). Tužiteljici je potrebna i trajna tuđa pomoć i njega od 5 sati dnevno, zbog čega potražuje od tuženika i naknadu za istu za razdoblje od 10.9.2017. do 31.12.2023. u ukupnom iznosu od 29.729,90 EUR (mjesečno iznos od 398,17), a nadalje mjesečno iznose od 398,17 EUR, sve za zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos i troškovima postupka. Ovdje je za istaknuti da je sud primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva izvršenu nakon zaključenja prethodnog postupka, a budući da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužbu na navedeni način (uslijed naknadno provedenog medicinskog vještačenja) tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je liječenje tužiteljice kod tuženika obavljeno prema svim pravilima medicinske struke te od strane djelatnika tuženika nisu učinjeni nikakvi propusti u liječenju. U konkretnom slučaju došlo je do komplikacije u liječenju. Osporava osnovu i visinu svih vidova zatražene štete te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka prijedlog za miješanje na strani tuženika podnijela je Croatia osiguranje d.d. navodeći da s tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja iz odgovornosti, zbog čega ima pravni interes za uspjehom tuženika u ovoj parnici. S obzirom da je sud stoga utvrdio postojanje potrebnog pravnog interesa umješača, a miješanju se nisu protivile niti stranke, miješanje je primjenom odredaba čl. 206. ZPP- a prihvaćeno.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u liječničku dokumentaciju za tužiteljicu s cjelokupnim zdravstvenim kartonom, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gojku Buljatu, specijalistu opće kirurgije- traumatologije i neurokirurgije, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Karlu Houri, specijalistu neurokirurgije.

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica 9.6.2007. u Klinici za traumatologiju tuženika operirana prednjim pristupom na razini C5-C7 radi neuroradioIoškom obradom verificirane stenoze spinalnog kanala na vratnoj kralješnici i posljedične kompresije na kralješničnu moždinu (u kliničkoj slici prije operacije dominirali su bolovi u rukama, desnoj nozi te slabost šaka). Tijekom te operacije uklonjena su dva iv diska na razini C5-C7 te se na njihovo mjesto postavilo dva implantata, a da bi se isti fiksirali na mjestu, s prednje strane su se osigurali s pločicom koja povezuje C5 i C7 kralješke. Nakon operacije i buđenja iz anestezije kod tužiteljice je odmah utvrđeno pogoršanje slabosti ruku uz nemogućnost pomicanja nogu te je učinjena revizijska operacija tijekom koje nisu nađene izvanjske kompresije na kralješničnu moždinu. Nesporno je i da je kontrolni MR C vratne kralješnice od toga dana ukazao na edem kralješnične moždine u operiranom području, kao i da su kod tužiteljice po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u smislu razvoja postoperativne mijelopatije na razini C5-C7 te posljedične blaže ruku, a izraženije nogu (pareza ruku i paraplegija, nekontroliranje sfinktera). Kraj ovih nespornih činjenica, u ovom postupku prvenstveno je sporno da li je prilikom opisanog medicinskog tretmana tužiteljice kod tuženika došlo do propusta u liječenju od strane liječničkog osoblja tuženika uslijed čega su kod tužiteljice zaostale gornje trajne posljedice, te posljedično tome postoji li odgovornost (krivnja) tuženika za eventualnu štetu koju je uslijed toga pretrpjela tužiteljica. Na naznačene sporne okolnosti provedeni su dokazi medicinskim vještačenjem.

8. Tako vještak dr. Gojko Buljat, specijalist opće kirurgije-traumatologije i neurokirurgije u svom mišljenju potvrđuje da je tužiteljica 9.6.2007. operirana zbog stenoze (suženja) kralješničnog kanala i kompresije kralješnične moždine petog do sedmog kralješka, a što je i vidljivo na učinjenoj magnetskoj rezonanci (MR) vratne kralješnice. Kralješnična moždina je potisnuta "disk osteofit" kompleksom u segmentu C5-C6 u centralnoj liniji i lijevo paracentralno te u manjoj mjeri u segmentu C6-C7 u medijalnoj liniji i desno paracentralno. Bila je učinjena prednjim pristupom ekstirpacija (vađenje) intervertebrilnih diskova između petog i šestog te šestog i sedmog vratnog kralješka te prednja spondilodeza s insercijom (kirurško spajanje i umetanje) implantata (cage Cervios chromos). Nakon operacije došlo je do pogoršanja slabosti ruku i nogu te se odmah pristupilo reviziji, ali se nije našlo ništa što bi kompromitiralo kralješničnu moždinu te se učinila prednja spondilodeza (kirurško spajanje) pločicom i vijcima (Codmann ACLP). Kontrolni MR pregled cervikalne kralješnice 3.7.2017. kod stanja po reviziji spondilodeze u visini C5-C6-C7 u komparaciji s pregledom od 9.6.2017. pokazuje u visini C4-C7 vretenasto zadebljanje medule (kralješnične moždine). Medula je u istoj visini inhomogena, višeg intenziteta signala u T2 sekvenci. U T1 mjernoj slici opisana zona je izointenzivna s medulom. Nalaz govori prvenstveno u prilog edema (otoka) kao patološkog supstrata intramedularno (unutar kralješnične moždine), bez promjena intenziteta signala koji bio govorio u prilog hemoragije (krvarenja). Kod tužiteljice je prisutan ispad motorike i smanjenog osjeta ispod C7 segmenta vratne kralješnice, odnosno pareza ruku i paraplegije. Vještak smatra da je liječenje tužiteljice provedeno prema pravilima struke i u liječenju nije došlo do liječničke pogreške. Nakon apsolutne stenoze kralješničnog kanala i pritiska na kralješničnu moždinu nakon dekompresije može se razviti edem kralješnične moždine što može rezultirati neurološkim deficitom, gubitkom motorike ruku i nogu, kao što je ovdje slučaj.

9. Tuženik i umješač nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje navedenog vještaka, dok je istima tužiteljica prigovarala navodeći da, ukoliko nije bilo liječničke pogreške, kako je onda došlo do komplikacija tj. pogoršanja slabosti ruku i nogu, što je predstavljalo indikaciju za drugu operaciju, a što je i kod tužiteljice dovelo i do smetnje kontrole stolice i mokrenja. Dakle, ukoliko je liječenje tužiteljice provedeno prema pravilima struke, nije za očekivati da nakon operacije koja je trebala poboljšati zdravstveno stanje dođe do pogoršanja istoga.

10. U svom usmenom očitovanju na te prigovore na ročištu za glavnu raspravu vještak navodi da je nakon dekompresije ili oslobađanja pritiska kralješnične moždine nakon operacije došlo do edema ili oticanja kralješnične moždine, što je rezultiralo pogoršanjem slabosti ruku i nogu. Ovo se ponekad događa kod operacija i dekompresije kralješnične moždine i ne predstavlja medicinsku grešku. Manjak kontrole stolice i mokrenja je rezultat edema ili oticanja kralješnične moždine nakon dekompresije. Na upit zašto se radila druga operacija budući da je nakon što je učinjena revizija utvrđeno da nije nađeno ništa što kompromitira kralješničnu moždinu, vještak navodi da druga operacija u sebi sadrži prvo odstranjenje pločice i vijaka da bi se moglo pristupiti na prostor oko kralješnične moždine, drugo gleda se, revidira se da li postoji kakav pritisak. Ako pritisak nije nađen i nešto što kompromitira kralješničnu moždinu i operacija se završava postavljanjem pločice i vijaka kako bi se stabilizirala kralješnica. To je sve u jednom. Prva operacija sastoji se od vađenja diskova između V. i VI, VI. i VII. vratnog kralješka, oslobađanje pristiska kralješnične moždine i stabilizacije kralješnice pločicom i vijcima. Drugoj operaciji se pristupilo jer se pojavilo pogoršanje slabosti ruku i nogu što se utvrdilo kliničkim tj. neurološkim pregledom, dakle klinička slika je ukazivala na potrebu te druge operacije tzv. "revizije". Na upit što se kod tužiteljice postiglo tom drugom operacijom i nakon koliko vremena je ona provedena, vještak navodi da je druga operacija bila istoga dana kao i prva, drugom operacijom se isključio mogući pritisak na kralješničnu moždinu primjerice hematomom ili krvnim ugruškom što bi bio veliki propust da se to previdjelo. Na daljnji upit da li danas postoji pritisak na kralješničnu moždinu tužiteljice, odnosno zbog čega je danas njezina klinička slika takva kakva je, vještak navodi da je pacijentica u dva navrata pregledana, hospitalizirana je 22.2.2018. gdje je učinjena u Klinici za traumatologiju kontrolna dijagnostička medicinska obrada - MR vratne kralješnice i slabinske kralješnice i utvrđeno da nije nađeno indikacije za kirurškim liječenjem. Nalaz neurokirurga od 21.5.2019. dvije godine od nastanka simptoma pojave mijelopatije, mijelopatija su promjene na kralješničnoj moždini, nije za očekivati daljnji neurološki oporavak. Dakle, danas ne postoji pritisak na kralješničnu moždinu tužiteljice, kako to i proizlazi iz citiranih nalaza. Današnja klinička slika tužiteljice posljedica je razvoja mijelopatije, a mijelopatija je posljedica suženja kanala kojeg je tužiteljica imala prije operacije i pritiska na kralješničnu moždinu i edema nakon dekompresije. Gubitak kontrole sfinktera javlja se u cjelokupnom sklopu neurološkog deficita, djelomične slabosti ruku i slabosti nogu. Sam edem nakon što je učinjena dekompresija, on je nakon operacije i on se zatim tijekom dana smanjuje, ali je doveo do oštećenja neurona i mijelopatije, a on rezultira neurološkim deficitom: gubitkom kontrole sfinktera i slabosti ruku i nogu. Nakon prve operacije je rađen MR vratne kralješnice, gdje se mogao vidjeti eventualni krvni ugrušak ili hematom, ali se sa sigurnošću dodatni pritisak na kralješničnu moždinu ne može magnetskom rezonancom 100% isključiti, zbog čega se i pristupilo reviziji. Magnetska rezonanca je pomoćna dijagnostička metoda koja 100% ne isključuje mogućnost pritiska na kralješničnu moždinu, a liječnici ne operiraju slike, već ljude.

11. S obzirom da je nakon usmenog očitovanja vještaka, tužiteljica i nadalje prigovarala mišljenju istoga, a i prema nalazu suda uspoređujući zdravstveno stanje tužiteljice prije (slabost ruku i nogu, kontrola sfinktera) i nakon liječenja kod tuženika (trajna slabost – tetrapareza ruku i nogu, nekontroliranje sfinktera) pojavila se sumnja u pravilnost danog mišljenja, zatraženo je mišljenje drugog vještaka neurokirurške specijalnosti.

12. Vještak neurokirurg dr. Karlo Houra također u svom mišljenju navodi da je liječenje tužiteljice provedeno po pravilima struke te tijekom liječenja nije došlo do liječničke pogreške. Naime, nakon operacije izrazite stenoze spinalnog kanala na vratnoj kralješnici s posljedičnim dugotrajnim pritiskom na vratnu kralješničnu moždinu, u rijetkim je situacijama moguće da dođe do razvoja postoperativnog edema kralješnične moždine. Navedeno se događa iz razloga što kirurg operacijom u iznimno kratkom vremenu, od par sati koliko najčešće traje ova vrsta operacija, oslobodi kralješničnu moždinu koja je do tada godinama bila stisnuta. Iznenadno oslobođenje kralješnične moždine od dugotrajnog pritiska dovodi do promjena u prokrvljenosti same kralješnične moždine. Iznenadna promjena u prokrvljenosti kralješnične moždine rijetko može dovesti do razvoja edema s posljedičnim neurološkim deficitom odnosno slabošću mišića ekstremiteta ispod razine na kojoj je nastao edem. Edem u ovim slučajevima nastaje akutno i traje nekoliko dana te se nakon adekvatne terapije ili spontano povlači. Navedeno se na žalost upravo dogodilo kod tužiteljice te je ista nakon operacije zadobila slabost mišića ruku i nogu. S obzirom da kroz kralješničnu moždinu prolaze i živci zaduženi za kontrolu sfinktera u smislu mokrenja i stolice, edem kralješnične moždine na vratnoj kralješnici direktno je povezan i s postoperativnom inkontinencijom koja se također razvila kod tužiteljice. Navedeni neurološki deficit se, ukoliko nema vidljivih izvanjskih znakova kompresije na medulu, nastavlja liječiti konzervativno, fizikalnom terapijom, što je kod tužiteljice i učinjeno. Nakon provedenog fizikalno-rehabilitacijskog liječenja u trajanju od najmanje dvije godine, koliko je potrebno da se neurološke strukture maksimalno moguće oporave, može se reći da je stanje stacionarno, definitivno i dalje se ne očekuje značajnije poboljšanje neurološkog statusa.

13. Tuženik i umješač nisu prigovarali niti nalazu i mišljenju tog vještaka, dok je tužiteljica iznijela isti primjedbe kao i na mišljenje prethodnog vještaka.

14. Očitujući se na te prigovore na ročištu za glavnu raspravu vještak dr. Houra navodi da nakon što se u kratkom vremenskom roku (misli pri tome na trajanje operacije od sat ili dva) iznenada oslobodi dugotrajno pritisnuta kralješnična moždina, kroz nju u rijetkim slučajevima pojačano potekne krv, što može dovesti do otekline, odnosno edema. Navedeno se na žalost dogodilo kod tužiteljice i to je rezultiralo pogoršanjem kliničke slike u smislu slabosti ruku, nogu i smetnji kontrole sfinktera. Živci za inervaciju sfinktera također prolaze kroz vratni dio kralješnične moždine, pa je stoga to povezano. S obzirom da se navedena promjena događa na razini stanice, ona nije oku vidljiva, makroskopski. Navedeno ne spada u krivo liječenje i uzrokovano je nizom čimbenika od kojih su neki poznati, upravo navedeni, a neki medicini i dalje nisu poznati. Zato se to ne događa redovno, nego u rijetkim slučajevima. Rutinska je procedura da kod naglo nastalog pogoršanja kliničke slike, kirurg ponovno uđe u operacijsko polje, zato što je puno češća komplikacija krvarenje. Ukoliko se primijeti krvarenje, nakupina krvi koju nazivamo hematom se može i ukloniti, no to u ovom slučaju se nije dogodilo, jer krvarenja nije bilo, pa se nije imalo što ukloniti. Spondilodeza je rutinski proces koji se radi kod ove vrste operacije u smislu spajanja kralješaka, jer je prethodni korak u istoj operaciji bilo uklanjanje diska, koji je bio problematičan. Kad se spondilodeza ne bi učinila kralješnica bi bila na tom segmentu nestabilna. U bilo koju operaciju, pa tako i u ovu, uvijek se ulazi s pozitivnim stavom i optimističnim očekivanjima, no u stvarnim uvjetima ta očekivanja nekad ne budu ostvarena. Uspjeh ove vrste operacije inače je preko 90% i ta operacija je rutinska. Kod 10% ljudi operacijom se ne uspiju riješiti bolovi, a kod iznimno rijetkih postotka slučajeva, nakon ove operacije stanje se može na žalost i pogoršati. Rani neurološki deficit nakon operacije je najčešća komplikacija intraoperacijskog krvarenja i zato kirurg donosi odluku ponovno otvoriti operacijsko područje da vidi da li je došlo do krvarenja, da bi ga odmah mogao ukloniti. Kod tužiteljice to nije bio slučaj, nego se dogodio edem kralješnične moždine na staničnoj razini koji se ne vidi golim okom i ne zahtjeva daljnje kirurško liječenje, nego se liječi antiedematoznom terapijom, odnosno lijekovima. Do otoka leđne moždine došlo je zbog promjene u mikrocirkulaciji, odnosno opskrbe krvlju kralješnične moždine, kao posljedice iznenadne dekompresije odnosno oslobađanja pritiska koji je prije operacije trajao godinama i koji je bio primarna indikacija opće za operaciju. Navedeni pritisak je bio i uzrok prije operacijske slabosti ekstremiteta tužiteljice. Mijelopatija, odnosno oštećenje kralješnične moždine može nastati dugotrajnom kompresijom na kralješničnu moždinu, može nastati kratkotrajnom značajnom kompresijom na kralješničnu moždinu ili kod promjena u opskrbi kralješnične moždine cirkulacijom. Po nalazu magnetske rezonance s lista 42 spisa, zaključuje se da je 4 sata ranije učinjena operacija i da su postavljeni implantati (šarafi i pločice). Temeljem tog nalaza ne može se sa sigurnošću ustvrditi da li je magnet učinjen nakon prve ili druge operacije. Ukoliko bi liječnik imao nalaz magnetske rezonancije ona bi mu definitivno dala odgovor na pitanje da li treba raditi drugu operaciju ili ne, međutim uzimajući u obzir realne uvjete i da magnetsku rezonanciju ponekad nije moguće odmah napraviti, a da su liječnici imali pacijenticu sa vidno pogoršanim stanjem, vještak je mišljenja da je odluka za ulazak u drugu operaciju bez magneta opravdana. Vještak pojašnjava, a što je upravo i ranije spomenuo da se hladnim operacijama nikada ne pristupa bez neuroradiološke obrade, ali u ovom konkretnom slučaju se radilo o naglo nastalom pogoršanju kliničke slike i smatra da nije trebalo čekati novi magnet, nego čim prije probati riješiti uzrok, kako bi se spriječile posljedice. Deficit najčešće uzrokuje arterijsko krvarenje, iako se na magnetskoj rezonanciji ne može decidirano reći da li se radilo o venskom ili arterijskom krvarenju, već samo krvarenju. Na upit kako to da se reoperacijom onda nije izliječila ta funkcionalna hipercirkulacija, nego je došlo do mijelopatije, vještak navodi da se ta promjena u cirkulaciji i opskrbi krvlju dogodila na staničnoj razini, nevidljivoj oku, te naša kirurška tehnika nije dovoljno precizna niti potrebna da se intervenira u takvoj situaciji. Na daljnji upit kako se od funkcionalne hipercirkulacije za tako kratko vrijeme može razviti mijelopatija, vještak navodi da se mijelopatija može razviti u kratkom roku u smislu kompresije kralješnične moždine pojačanim protokom krvi. Navedeno je pod utjecajem autonomnog živčanog sustava koji nije pod utjecajem naše volje i koje reagira odmah. Vještak se ne može izjasniti o točnom postotku u smislu uzroka mijelopatije promjenama mikrocirkulacije kralješnične moždine, ali taj je postotak iznimno mali.

15. Sud je u tom bitnom dijelu u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Houre dopunjeno usmenim očitovanjem cijeneći ga nepristranim i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u sumnju pravilnost i prihvatljivost istih. Tako je spomenuti vještak u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak suda i to savjesno i prema pravilima struke te u skladu s priležećom medicinskom dokumentacijom, a za svoje zaključke glede spornih dijelova mišljenja iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Tako je i utvrđeno da je liječenje tužiteljice kod tuženika provedeno prema pravilima struke te tijekom tog liječenja nije došlo do liječničke pogreške. Narušeno zdravstveno stanje tužiteljice (postoperativna mijelopatija na razini C5-C7 te posljedično blaže ruku, a izraženije nogu, uz nekontroliranje sfinktera) nakon izvršenog liječenja kod tuženika nije posljedica nestručnog ili pogrešnog liječenja, već rijetke, ali moguće komplikacije u takvoj vrsti liječenja u vidu nastanka postoperativnog edema (otoka, koji nastaje oslobađanjem do tada stisnute kralješnične moždine i promjeni u prokrvljenosti iste) s posljedičnim neurološkim deficitom odnosno slabošću mišića ekstremiteta ispod razine na kojoj je nastao edem, kao i postoperativnom inkontinencijom koja se također razvila kod tužiteljice. Indikacija za provođenje druge operacija bila je pogoršana klinička slike tužiteljica koja je zahtijevala tzv. revizijsku operaciju (otklanjanje mogućeg krvarenja), dok se promjena u cirkulaciji i opskrbi krvlju dogodila na staničnoj razini nevidljivoj oku, a kirurška tehnika koju imaju naši liječnici nije dovoljno precizna za intervenciju u takvoj situaciji. Kako je stoga u konačnici spomenuti vještak stručno i obrazloženo otklonio prigovore tužiteljice, a u nalazu i mišljenju sud ne nalazi proturječnosti ili nedostataka, a nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, kao neosnovan odbijen je prijedlog tužiteljice za provođenje novog medicinskog vještačenja.

16. S obzirom da je na taj način utvrđeno da sada postojeće narušeno zdravstveno stanje tužiteljice nije posljedica pogrešnog ili nestručno provedenog liječenja od strane tuženika, zbog čega u konkretnom slučaju već samim time nisu ispunjene pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu predviđene odredbama čl. 1045. st. 1. i čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO), a koju štetu tužiteljica potražuje u ovom postupku pozivom na odredbe čl. 1095. st. 1. i 2. i čl. 1100. ZOO-a, valjalo je takav tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

17. Preostale navode stranaka i provedene dokaza sud nije posebice cijenio, a budući da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne, odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari (dijelovi mišljenja liječnika vještaka koji se odnose na postojanje kvalifikatornih okolnosti od utjecaja na nastanak i visinu neimovinske te imovinske štete). Iz potonjeg razloga sud nije provodio niti daljnje predložene dokaze (saslušanje svjedoka-supruga tužiteljice i financijsko vještačenje).

18. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, to bi odgovarajućom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljica općenito bila dužna tuženiku naknaditi troškove postupka, no s obzirom da zatraženi trošak tuženika (sudska pristojba na odgovor na tužbu) za istoga nije nastao, odbijen je i takav njegov zahtjev za naknadu troškova, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova valjalo odbiti zbog potpunog neuspjeha u sporu.

U Zagrebu 30. prosinca 2024.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

DNA

tužiteljici po pun.

tuženiku

umješaču