1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-83/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-83/2023-2

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja K. u. d.o.o., P., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda V. i dr. u P., protiv ovršenice V. C. iz R., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik D. V., odvjetnik u R., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-320/2021-5 od 29. listopada 2021., 4. siječnja 2024.

 

 

riješio je

 

              Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-320/2021-5 od 29. listopada 2021.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1850/2015 od 19. lipnja 2019. određena je ovrhe na nekretnini ovršenice označenoj kao k.č.br. … upisanoj u zk.ul. … k.o. Č., a radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 16.552.892,51 kuna, troškova parničnog postupka u iznosu od 2.018.308,71 kuna i troškovima ovršenog postupka u iznosu od 112.957,50 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

 

              2. Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenica sadržajno zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 353. stavka 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi preinači na način da se odbaci prijedlog za ovrhu.

 

              3. U žalbi ističe da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a jer smatra da prokurist ovrhovoditelja nije mogao dati punomoć za zastupanje opunomoćenicima sukladno članku 47. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 152/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015. i 40/2019.). Nadalje, ovršenica navodi da je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kio-60/2011 od 18. travnja 2011. donesena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom zabranom otuđenja i opterećena na nekretnini koja je predmet ovrhe, slijedom čega smatra da je ista kao predmet ovrhe izvan prometa, pa da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a.

 

              4. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovršenice i predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi.

 

              5. Žalba nije osnovana.

 

              6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 50. stavkom 5. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nije počinjena niti jedna od navedenih procesnih povreda.

 

              7. U odnosu na žalbene navode ovršenice kojima ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a jer da stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje, valja reći da sukladno odredbi članka 354. stavka 3. ZPP-a žalbu zbog tog razloga može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, odnosno u konkretnom slučaju ovrhovoditelj.

 

              8. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane člankom 50. stavkom 1. točkama 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a sukladno članku 50. stavku 5. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da nije ostvaren niti jedan od navedenih žalbenih razloga, pa niti žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a na koji se žalbom poziva ovršenica.

 

              9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1850/2015 od 19. lipnja 2019. kojom je naloženo ovršenici, kao tuženici, da solidarno s ostalim tuženicima isplati ovrhovoditelju iznos od 16.552.892,51 kuna, te troškove parničnog postupka u iznosu od 3.124.369,40 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, proizlazi da je ovrhovoditelj 8. veljače 2021. dostavio ovršenici Izjavu o prijeboju na temelju koje je izvršen prijeboj tražbine koju ovršenica ima prema ovrhovoditelju u iznosu od 1.106,060,69 kuna sa dijelom parničnih troškova, slijedom čega ovrhovoditeljeva tražbina s osnove parničnih troškova iznosi 2.018.308,71 kuna.

 

              10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

 

              11. Pravomoćna presuda na temelju koje ovrhovoditelj traži ovrhu u smislu članka 23. točke 1. OZ-a predstavlja ovršnu ispravu, te je ista ovršna sukladno članku 25. stavku 1. OZ-a. Nadalje, ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju, sukladno predmetnoj ovršnoj ispravi podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice, te je sukladno članku 82. stavku 1. OZ-a uz prijedlog za ovrhu podnio izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenice.

 

12. Pogrešno ovršenica smatra da je nekretnina koja je predmet ovrhe izvan prometa, odnosno da je ista izuzeta od ovrhe iz razloga što je na toj nekretnini na temelju rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Kio-60/2011 od 18. travnja 2011. zabilježena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine, a koja privremena mjera je još uvijek na snazi s obzirom da je produljivana, posljednji puta rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja K-8/2014-1853, Kv I- 236/2021 od 15. rujna 2021. To iz razloga što odredbama OZ-a, kao ni odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019.; dalje: ZKP) na temelju kojeg je doneseno posljednje rješenje o produljenju privremene mjere, nije propisana nemogućnost određivanja i provođenja ovrhe na nekretnini na kojoj je zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja. Naime, učinak zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja sukladno članku 345. stavku 5. OZ-a je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Međutim, zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nema učinka na postupak ovrhe radi prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja, niti predstavlja prepreku određivanju ovrhe. Također, činjenica da je na nekretnini zabilježena zabrana otuđenja i opterećenja ne znači da je nekretnina izvan prometa u smislu članka 4. stavka 3. OZ-a, a niti da je izuzeta od ovrhe u smislu članka 91. stavka 1. i 2. OZ-a, kako se to neosnovano žalbom poziva ovršenica. Pri tome, ovršenica se žalbom neosnovano poziva na članak 557.f ZKP-a, s obzirom da eventualna neispunjenost pretpostavki za preinačenje ili ukidanje predmetne privremene mjere, u situaciji kada donesena privremena mjera nije od utjecaja na određivanje ovrhe, nije od odlučnog značaja.             

 

              13. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud udovoljio prijedlogu ovrhovoditelja i donio pobijano rješenje o ovrsi sukladno članku 80. OZ-a.

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice, kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 4. siječnja 2024.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković v.r.