Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-2011/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Budimir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Brodograđevne industrije Split d.d., OIB: 18556905592, Split, Put Supavla 21, kojeg zastupa punomoćnica Smiljenka Buljan, odvjetnica u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 27. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnika zakonskog zastupnika umješača, dne 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom, ovrhe isplatiti tužitelju za period 1. 1. 2020. pa do 31. 5. 2022. iznos od ukupno 12.651,54 eura ( 95.323,00 kn) uvećano za zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od po 436,26 eura (3.287,00 kn) teku od 15-og u svakom mjesecu za prethodni do 30. 6. 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. 7. 2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. 1. 2021 do 30. 6. 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. 7. 2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje, te od 1. 1. 2022. pa do 31. 12. 2022. po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.

1. 2023. pa do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 750,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. prosinca 2024. do potpune isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je za više zatraženo, za iznos od 345,93 eura, tužitelj odbijen.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 7.lipnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako su stranke 30. lipnja 2003., sklopile izvansudsku nagodbu o isplati naknade imovinske štete – mjesečne rente s naslova gubitka plaće, kojom je ista određena za lipanj 2003. i dalje u iznosu od 3.287,00 kn, međutim, tuženik je dne 30. rujna 2004. donio odluku kojom ukida tužitelju isplatu rente počevši od listopada 2004., odnosno jednostrano raskida citiranu nagodbu, na što nije imao nikakvo zakonsko pravo niti odobrenje tužitelja pa je tužitelj, radi zaštite svojih prava vodio postupak pod br. IP-2331/04, odnosno P1-2358/10 u kojem je uspio. Tužitelju je u sudskim postupcima (Pr-1190/15, Pr-526/17, Pr-527/18, Pr-91/20) pravomoćno dosuđena mjesečna renta s naslova gubitka plaće za raniji period, zaključno s 31.12.2019. pa u ovom predmetu potražuje isplatu s naslova imovinske štete- mjesečne rente za daljnje razdoblje od 1. 1. 2020. pa do 31. 5. 2022. u ukupnom iznosu od 12.651,54 eura (95.323,00 kn) uz zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od po 436,26 eura (3.287,00 kn) te troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako se opreza radi protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva te je suglasan s dokaznim prijedlozima tužitelja.

3. Republika Hrvatska je podneskom od 3.11.2022. prijavila sudjelovanje u parnici kao umješač na strani tuženika, s obzirom na to da ima pravni interes – Ugovor o prijenosu i prodaji dionica Brodograđevne industrije Split d.d. od 28. veljača 2013. na temelju kojeg se RH obvezala preuzeti novčane obveze utvrđene sudskim odlukama u odnosu na Brodograđevnu industriju Split d.d.

3.1. Odredbom čl. 206.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) određeno je da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.

3.2. Ovaj sud je mišljenja da Republika Hrvatska, a s obzirom na činjenicu da se ugovorom o prijenosu dionica tuženika od 28.02.2013. obvezala preuzeti novčane obveze utvrđene sudskim odlukama u odnosu na tuženika pod uvjetima utvrđenim ugovorom, ima pravni interes za sudjelovanjem u postupku na strani tuženika, slijedom čega su u ovom slučaju ispunjenje pretpostavke u smislu odredbi čl. 206.st.1. ZPP-a, radi čega je sud raspravnim rješenjem od 9. 9. 2024. prihvatio sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Nagodbe o isplati naknade materijalne štete od 30. 6. 2003., Odluke tuženika od 30. 9. 2004., preslika presude ovog suda pod br. Pr-91/2020-17 od 12. siječnja 2022., ugovora o prijenosu i prodaji dionica Brodograđevne industrije Split d.d. od 28. 2. 2013., spisa ovog suda pod broj P1-2358/10, Pr-1190/15, Pr-1167/15, Pr-526/17, Pr-527/18, Pr-91/2020 pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

-da su dana 30. lipnja 2003. zaključile Nagodbu o isplati naknade materijalne štete (mjesečne rente), kojom se tuženik obvezuje isplatiti tužitelju, a „s osnova materijalne štete gubitka plaće", mjesečnu rentu počev od srpnja (za lipanj) 2003. pa nadalje u iznosu od 3.287,00 kn,

- da je tuženik dana 30. rujna 2004. donio Odluku kojom ukida isplatu mjesečne rente ugovorenu Nagodbom počev od listopada (za rujan) 2004. te obustavio isplatu od listopada 2004.g. pa sve do 5. siječnja 2008.

-da je u predmetu ovog suda pod broj P-1167/15 pravomoćnom presudom od 26.veljače 2016.god. ovdje tuženik, u svojstvu tužitelja, odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništetnom gore navedene nagodbe, te podrednim tužbenim zahtjevom da se ista nagodba raskine,

- da je na temelju pravomoćne presude ovog suda pod br. P1-2358/10 od 10. srpnja 2014. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, s osnova zaključene Nagodbe, iznos od 128.193,00 kn za razdoblje od 1.10.2004. do 31.12.2007., te za daljnje razdoblje od 1.1.2008. do 31.12.2011. iznos od 157.776,00 kn, sve uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od 3.287,00 kn teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec,

-da je pravomoćnom presudom ovog suda pod br. Pr-1190/2015 od 15. 4. 2016. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju temeljem iste osnove za razdoblje od 1.1.2012. do 31.12.2015. iznos od 151.202,00 kn uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od 3.287,00 kn teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec,

-da je pravomoćnom presudom ovog suda br. Pr-526/2017 od 25.5.2018. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iz iste osnove za razdoblje od 1.11.2015. pa do 30.6.2017. iznos od 65.740,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od 3.287,00 kn koje teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec,

- da je pravomoćnom presudom ovog suda pod br. Pr-527/2018 od 4. 4. 2019. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iz iste osnove za razdoblje od 1. 7. 2017. pa do 31.

5. 2018. iznos od 36.157,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od 3.287,00 kn koje teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec,

- da je pravomoćnom presudom ovog suda pod br. Pr-91/2020 od 12. 1. 2022. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iz iste osnove za razdoblje od 1. 6. 2018. pa do 31.12.2019. iznos od 62.453,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od 3.287,00 kn koje teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec,

-da su u gore navedenim postupcima sudovi utvrdili da sklopljena Nagodba između stranaka od 30. 6. 2003. proizvodi pravne učinke i obvezuje ugovorne stranke.

6. Između parbenih stranaka je prijeporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 12.651,54 eura (95.323,00 kn) na ime dospjele mjesečne rente u razdoblju od 1. 1. 2020. do 31. 5. 2022., s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od po 436,26 eura (3.287,00 kn), a koji se iznos tuženik obvezao tužitelju isplaćivati s osnova izgubljene zarade „Nagodbom o isplati naknade materijalne štete“ od 30. lipnja 2003., koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine i plaće koju bi tužitelj primao da je ostao u radnome odnosu kod tuženika.

9. Naime, članak 125. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) propisuje, kad ispunjenje obveze u određenom roku predstavlja bitan sastojak ugovora pa ako dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. U st. 2. i 3. citiranog članka propisano je da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora, a kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. Čl. 125. st. 4. ZOO/91 propisuje da ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

10. Nagodbom od 30.lipnja 2003.god. tuženik se obvezao isplaćivati tužitelju s osnova materijalne štete gubitka plaće mjesečnu rentu počevši od srpnja 2003.god. pa nadalje, međutim, tuženik je jednostrano uskratio isplatu mjesečnih iznosa Odlukom od 30.rujna 2004.god. počevši od listopada (za rujan) 2004.god. U obrazloženju Odluke navodi se kako rješenje HZMO od 24. siječnja 2003. o određivanju invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad tužitelju, ne sadrži kao osnovu invalidnosti ozljedu na radu (za čije posljedice prema ovom korisniku bi bio odgovoran poslodavac) pa se istom ukida pravo na isplatu materijalne štete zbog gubitka plaće.

11. Pravomoćnom presudom ovoga suda pod br. Pr-1167/15 od 26. veljače 2016. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, ovdje tuženika Brodograđevne industrije Split d.d., Split kojim je tražio utvrđenje ništavom izvansudske nagodbe o isplati naknade materijalne štete – mjesečne rente, koju su stranke zaključile dana 30. lipnja 2003. te je odbijen i podredni tužbeni zahtjev za raskidom izvansudske nagodbe.

12. Stoga, a kako jednostrano donijeta Odluka tuženika od 30. rujna 2004., kojom se ukida isplata mjesečne rente tužitelju od listopada (za rujan) 2004., ne proizvodi pravne učinke, to je tuženik i nakon proteka mjeseca listopada (za rujan) 2004., u obvezi temeljem sklopljene Nagodbe od 30. lipnja 2003., koja je na snazi između stranaka, isplaćivati tužitelju mjesečnu rentu s osnova materijalne štete gubitka plaće, u iznosu od436,26 eura (3.287,00 kn). Za navesti je kako nagodba nije raskinuta po samom zakonu (čl. 125. ZOO/91) zato što tuženik nije u određenom roku, tj. do 8. listopada 2004. platio mjesečnu rentu za rujan. Naime, u nagodbi nije ugovoreno da ispunjenje obveze isplate rente u roku rezultira raskidom ugovora, a niti smisao zaključene nagodbe na to upućuje.

13. Kako predmetna nagodba proizvodi pravne učinke i obvezuje ugovorne stranke na temelju odredbi čl. 1089. – 1098. ZOO/91, to je tuženik obvezan isplatiti tužitelju s osnova rente za razdoblje od 1. 1. 2020. do 31. 5. 2022. iznos od ukupno 12.651,54 eura (95,323,00 kn). Tužitelju su u skladu s odredbom čl. 277. ZOO/91 i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) dosuđene i zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od po 436,26 eura (3.287,00 kn) teku od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tužitelju sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23: dalje Tarifa) priznat sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 9.rujna i 27. studenoga 2024. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 600,00 eura, na ime PDV-a iznos od 150,00 eura, ukupno iznos od 750,00 eura, dok je za više zatraženo, za iznos od 345,93 eura tužitelj odbijen (naime, sukladno odredbi čl. 11. st.1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine broj 118/18 i 51/23/ tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi), a kao u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od 30. prosinca 2024., kao dana presuđenja, do isplate.

Split, 30. prosinca 2024.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun. umješača